Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-928/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Zlatane Bihar predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Alenke Lešić članice vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojivoj osobi EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u psihijatrijskoj ustanovi, kojeg zastupa punomoćnik Marko Galović, odvjetnik u Kutini, odlučujući o žalbi EĆ na rješenje Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 2025. poslovni broj R1-130/2025-10, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba EĆ kao neosnovana te potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 2025. poslovni broj R1-130/2025-10.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 2025. poslovni broj R1-130/2025-10 riješeno je:
"Određuje se produženje prisilnog smještaja EĆ u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do godinu dana, počev od 15. listopada 2025."
2. Na takvo rješenje UĆ (dalje: prisilno smještena osoba), po odvjetniku, pravovremeno je uložio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da pobijano rješenje ne sadrži na dostatan način razloge koji bi upućivali na konkretnu opasnost bolesne osobe tj. na koji način njeno ponašanje predstavlja ugrozu za sebe i okolinu. Naime, iz prijedloga proizlazi da bolesna osoba nema auto niti heteroagresivnih ispada. Napominje kako pobijano rješenje ne sadrži niti razloge iz kojih bi proizlazilo zašto bolesna osoba ne može svoje liječenje nastaviti na slobodi ambulantno. Navodi da je prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku). Naime, navodi da u točkama 2.2. i 2.3. obrazloženja pobijanog rješenja se navodi kako je misaoni tok uredan, pacijent nije ni auto ni hetero agresivan, jasno distanciran od suicidalnih misli i nakana, na odjelu je uglavnom urednog ponašanja i ophođenja s drugim pacijentima, terapiju uzima redovito, dok prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja navodi kako pacijent ugrožava vlastito zdravlje te da time indirektno ugrožava sigurnost drugih osoba. Smatra da izreka proturječi razlozima rješenja, te nedostaju valjani razlozi za zaključak suda da pacijent ugrožava sigurnost drugih osoba. Slijedom navedenog, bolesna osoba po punomoćniku predlaže da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu i preinači pobijano rješenje na temelju odredbe članka 43. stavak 3. ZZODS-a.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a u svezi članka 34. stavak 3. i 8. i članka 50. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine 36/2014, dalje: ZZODS) niti da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjska odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni te se pobijana odluka može ispitati.
5. Suprotno navodima žalbe prisilno smještene osobe, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je i pravilno primijenio materijalno pravo članaka 51. i 59. ZZODS, kada je žalitelju produžio prisilni smještan u trajanju do godine dana.
7. Iako je točno da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je žalitelj na odjelu uglavnom urednog ponašanja i ophođenja s drugim pacijentima i da terapiju uzima redovito te da u proteklom periodu nije registrirano auto ni heteroagresivnih ispada, isto tako je utvrđeno da, unatoč dosadašnjem sveukupnom tretmanu, je bez dostatnog uvida u bolest i liječenje te je smanjene kritičnosti spram vlastitog stanja. Naime, žalitelj, u zaštićenim uvjetima (hospitalnog liječenja) funkcionira sukladno svom psihičkom stanju, no i dalje je bez uvida i kritičnosti u svoje stanje kao i što je nekritičan prema djelu koje je napravio i upravo zbog izostanka koje kritičnosti je potrebno nastaviti liječenje u bolničkim uvjetima, jer kod istog nisu nastupile značajne psihičke promjene u ponašanju i bolesti te nije postignuta zadovoljavajuća remisija.
8. Nastavno je također utvrđeno da žalitelj u terapijskim postupcima sudjeluje pasivno (dakle ne pokazuje samoinicijativu u vlastitom liječenju a koja bi ukazala da se isto može nastaviti i izvan kontroliranih uvjeta), sukladno psihičkom stanju, vlastitim mogućnostima i interesima, a za sada nije uključen u radnookupacionu terapiju jer za istu nije motiviran. Dakle, suprotno navodima samog žalitelja vidljivo je da isti nije u stanju niti je motiviran, uključiti se u terapiju na slobodi a koja bi eventualno mogla pozitivno utjecati na njegovo psihičko stanje i bolesti (stanja: emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti, afektivna nestabilnost i sniženi prag frustracije te bolesti: psihički poremećaj kojeg karakteriziraju paranoidne i persekutorne sumanute ideje, kao što je konzument psihoaktivnih supstanci na razini zlouporabe, dakle stanja i smetnje iz članka 27. ZZODS) zbog kojih je, u stanju neubrojivosti, i počinio protupravno djelo obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ) a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ. Kako je tek započelo forenzičko liječenje te je potreban i daljnji forenzičko-psihijatrijski tretman u hospitalnim uvjetima radi provođenja rehabilitacije i socioterapije, a s druge strane na strani žalitelja ne postoji niti motivacija niti sposobnost za samokontrolom (kako liječenja tako i kritičnost spram vlastitih akata), osnovano prvostupanjski sud zaključuje da i dalje postoji vjerojatnost da bi neubrojiva osoba UĆ, zbog duševnih smetnji koje ima, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potrebno psihijatrijsko liječenje u kontroliranim uvjetima a posljedično i prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, to su ispunjene pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi.
9. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 59. ZZODS kada je donio pobijano rješenje i produljio prisilni smještaj.
10. Obzirom na sve navedeno ovaj sud je temeljem članka 43. ZZODS odbio žalbu prisilno smještene osobe te je odlučio kao u izreci.
U Sisku 6. studeni 2025.
Predsjednica vijeća
Zlatana Bihar
