REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-148/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "TRČKA", Galići – Galici 45M, Murine – Morno, OIB 91504897959, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate u iznosu od 298,44 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke održanom 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „TRČKA“, Galići - Galici 45M, Murine - Morno, OIB: 91504897959 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 298,44 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom zakonske zatezne kamate na iznos od 298,44 eur tekuće od 26. listopada 2021. pa do 9. studenog 2021. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "TRČKA", Galići – Galici 45M, Murine – Morno, OIB 91504897959 naknaditi tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, trošak postupka u iznosu od 1.213,32 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, za naknadom troška postupka u iznosu od 86,68 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je 18. listopada 2021. oko 21,00 sati na nerazvrstanoj cesti (cesta koja spaja mjesto Finida i Seget), na ravnom cestovnom potezu, došlo do prometne nezgode na način da je AH upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], krećući se iz smjera naselja Seget u smjeru naselja Finida (jug - sjever), kojom prilikom je s njegove lijeve strane na cestu istrčala divljač (zec) na koju da je naletio prednjom stranom osobnog automobila, nakon čega da se divljač udaljila, dok je na vozilu nastala materijalna šteta.

1.1. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], da je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja moj auto broj 04401069132. Tužitelj da je temeljem gore navedene police, vlasnici oštećenog vozila VŽ855PK DH, na ime nastale imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], 09. studenog 2021. isplatio iznos od 2.248,63 kn / 298,44 EUR. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa a obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji zahtjev da je osiguratelj tuženika otklonio. Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XVIII/102, unutar kojeg lovišta da se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Na temelju navedenoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj ničime nije dokazao da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, da je potrebno prije svega dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač. Uz to, prigovor promašene pasivne legitimacije da se ističe i jer da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika već u naseljenom mjestu, općina Umag. Navedeno da je razvidno iz Potvrde MUP-a (prileži spisu). Sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20); (dalje: ZL) da je zabranjeno ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. Jedinica lokalne samouprave da je za naseljeno mjesto dužna izraditi PZD – Program zaštite divljači. Posljedično, jedinica lokalne samouprave za područje PZD-a da ima status lovoovlaštenika tj. prava i obveze lovoovlaštenika. Tuženik je istaknuo kako iz dostavljene karte lovišta nije razvidno mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja. Stoga, opreza radi, osporava da bi se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta tuženika. Tužitelj da je bio dužan predložiti geodetsko vještačenje za utvrđenje prethodno navedene pravno relevantne činjenice, a da nije, te da je prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti.

2.1. Tuženik je nadalje napomenuo kako je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) ...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: -vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova... S tim u vezi, je istaknuo da na dan i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa da posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

2.2. Tuženik tvrdi kako tužitelj ne može prema tuženiku postaviti zahtjev za naknadu štete ukoliko najkasnije u tužbi nije iznio činjenicu da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog provođenja lova, a nije, koje stajalište da je pravilno potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj: Pž-5032/2021-3 od 05. rujna 2022. Tuženik ponovo napominje kako je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza, te ponavlja kako je Zakon o lovstvu lex specialis te da njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa.

2.3. Također ističe kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a da nije, u konkretnom slučaju da bi se radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama da je sudska praksa već zauzela stajalište te da se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete da spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10.08.1977. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, da je pravilno potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. „Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.“- VTS posl. br.:Pž- 3870/2022-2 od 06.11.2023. Nastavno, tuženik je istaknuo kako je provodio sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu da nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači da je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr.

2.4. Tuženik je predložio da se o predmetnoj parnici putem Suda obavijesti trgovačko društvo Euroherc osiguranje d.d. radi ostvarenja „intervencijskog efekta“, a obzirom da odluka o sporu može zavisno od rezultata postupka imati posredno pravni učinak i na navedeno trgovačko društvo, jer da bi tuženik mogao imati regresni zahtjev prema navedenom trgovačkom društvu obzirom da tuženik kod označenog društva ima policu osiguranja od odgovornosti, koja polica pokriva i štete nastale na motornom vozilu.

2.5. Tuženik je stoga predložio tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-129 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 144-152 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 13. kolovoza 2024. (str. 163-201 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak umješača od 17. veljače 2025. (str. 220 spisa), dokumentaciju Policijske postaje Umag s ispostavom Buje (str. 240-252 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa od 31. srpnja 2025. (str. 264-278 spisa), te dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od

25. kolovoza 2025. (str. 292-310 spisa).

4. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

6. Tužba je u ovom predmetu podnesena 6. svibnja 2024. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući da se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja tuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZPP-a).

7. Stranke su učinile spornim sve činjenice koje su predmetnom ovoga postupka, što znači da je sporna pasivna legitimacija, činjenica nastanka prometne nezgode, dinamika nastanka navedene prometne nezgode, odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode, je li se ista dogodila unutar naselja, te visina štete.

8. Iz Potvrde Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Umag s Ispostavom Buje,Klasa: 211-04/21-0/10011, Urudžbeni broj: 511-08-23/06-0-65-3/2021 od 26. travnja 2024., proizlazi da se 18. listopada 2021. u 21:00 sati, na cesti L99999 - NERAZVRSTANA CESTA , općina UMAG na dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali AH, koji je upravljao osobnim vozilom registarke oznake [registarska oznaka], vrsta M1, marka i tip vozila KIA CEE'D, godina proizvodnje 2009., vlasništvo DH, koje vozilo je osigurano kod ALLIANZ HRVATSKA d.d., broj police [broj police], koja važi do **.**.2022., te DH kao putnik u navedenom osobnom vozilu. U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, a na vozilu je oštećen Prednji branik. Mjesto događaja je skicirano i fotografirano, te je vozač alkotestiran, te je utvrđena utvrđena koncentracija alkohola 0,00 g/kg.

9. Uvidom u Policu Moj auto broj 04401069132, utvrđeno je da je istu kao ugovaratelj s tužiteljem zaključila DH za vozilo registarke oznake [registarska oznaka], vrsta M1, marka i tip vozila KIA CEE'D, godina proizvodnje 2009., koja polica važi do 28. svibnja 2022. s predmetom osiguranja – obvezno osiguranje, kasko plus, proširena pomoć na cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike.

10. Iz iskaza svjedoka AH, vozača vozila koje je 18. listopada 2021. sudjelovalo u nezgodi u kojoj je štećeno vozilao osiguranika tužitelja je naveo da se navedenog dana oko 20 do 21 sat kretao izpravca Segeta prema naselju Finida, da je s njim u vozilu bila djevojka DH, te da je u jednom trenutku kada su se vozili iz maslinika s lijeve strane iskočio zec. Tom prilikom se normalno kretao cestom, imao je upaljena duga svijetla, te je zec protrčao s lijeve na desnu stranu. Nije se mogao sjetiti kojim dijelom vozila se dogodio kontakt. U svakom slučaju se kontakt dogodio prednjim dijelom vozila. Ne zna što je bilo sa zecom jer na cesti nije ostao obzirom da je bio mrak. Pretpostavlja da je otišao u šumu. Nije se mogao sjetiti gdje je bio zec kada ga je prvi put uočio, niti se mogao sjetiti je li stigao kočiti prije naleta, misli da nije. Kretao e negdje 50-60 km/h, a to iz razloga što je znao da ima divljači na tom području jer tu blizu stanuje. Nije se mogao izjasniti kada je stao, možda nakon nekih 5-10 metara s obzirom da je bilo jesensko doba i mrak. Na upit punomoćnice prvotuženika kakav je bio zec, izjavio je da ne znam točno kakav je bio, ali je naveo da zna da je bio zec, a s obzirom na dlaku bi je neke smeđe boje. Na vozilu su popravljali branik, a misli da su ga krpali, jer je vozilo bilo staro 10-15 godina.

11. Svjedok DH osiguranica tužitelja se u cijelosti pridružila navodima AH u pogledu prometne nezgode budući je navedenog dana bila suvozač u vozilu Kia kojim je upravljao AH. Navela je da nije vidjela zeca kojega su udarili, već je vidjela samo dlake na vozilu. A je izašao s lijeve strane iz donjeg dijela maslinika u pravcu Segeta. Nije se mogla sjetiti kojom brzinom su se kretali, nekom manjom brzinom jer su bili blizu kuće. Nakon udara su se zaustavili i upravo je po cesti trčao jedan policajac u civilu koji se zaustavio i on je pozvao policiju budući da oni nisu znali postupak, a nakon toga je došao i g. HH kao lovnik.

12. Svjedok HH, lovočuvar tuženika je naveo da je kritičnoga dana kada se dogodila prometna nezgoda dobio poziv od Policijske postaje Umag oko 21,20 sati da je na relaciji Finida-Seget došlo do naleta na životinju. Došao je na uviđaj i vidio malo oštećeni auto sa prednje desne strane i bilo je tragova dlaka. Životinja da nije pronađena. Vozilo Kia davje bilo zaustavljeno s desne strane ceste u pravcu njegova kretanja. Na kolniku da nije bilo tragova plastike ili slično, te nije primijetio ni tragove kočenja. Tog dana da nisu bile provedene nikakve lovne aktivnosti. Na pit punomoćnice prvotuženika može li se izjasniti da li je tom prilikom naleta došlo do naleta na divljeg zeca ili kunića, izjavio je da tom prilikom nije vidio zeca, a da bi eventualno vještačenje moglo potvrdi radi li se o zecu ili kuniću.

13. Sud je iskaze svjedoka prihvatio, jer su prema ocjeni suda dani istinito i uvjerljivo.

14. Vještak prometne struke Saša Monas, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Kia Cee'd SW 1.6 CRDI, reg. [registarska oznaka], kao i Zapisnik o očevidu, fotodokumentaciju i Skicu mjesta događaja, sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid predmetne prometne nesreće, te iskaza svjedoka AH sa uviđaja na licu mjesta od dana 09. lipnja 2025., naveo da proizlazi da je svjedok AH kritične zgode upravljao predmetnim osobnim automobilom Kia Cee'd kolnikom lokalne ceste L99999 iz smjera naselja Seget u smjeru naselja Finida (smjer jug - sjever, u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom na oko 210m prije prometnog znaka ulaza u naseljeno mjesto Finida, na ravnom cestovnom potezu došlo do naleta vozila Kia Cee'd na zeca, koji je istrčao na predmetni kolnik kretajući se sa lijeve na desnu stranu kolnika (smjer zapad - istok, u Skici mjesta događaja označeno slovom A) gledano po smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja Kia Cee'd. Kontakt vozila osiguranika tužitelja Kia Cee'd sa predmetnim zecom da je ostvaren po modelu djelomičnog čeonog izlaznog naleta, gdje je prednjim desnim vrhom predmetnog vozila zahvaćeno tijelo zeca. Nakon naleta, zec da je najvjerojatnije odbačen prema naprijed i u desno, te isti nije pronađen na mjestu događaja. Prema iskazu svjedoka AH na uviđaju, on nije znao kada je stao, možda nakon nekih 5-10 metara nakon naleta. Mjesto naleta vozila Kia Cee'd na zeca da se prema pokazivanju svjedoka AH na uviđaju nalazi na udaljenosti od oko 210m od PTM u smjeru juga, te da je isto u Skici mjesta događaja označeno slovom K. Navedeno mjesto naleta K da je od istočnog ruba kolnika udaljeno od oko 0,85m u smjeru zapada. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na zeca gdje se samo jedan dio tijela životinje nalazio unutar gabarita vozila, to da proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji nije moguće definirati brzinu kretanja osobnog automobila Kia Cee'd u trenutku naleta na zeca na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom vozilu. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka AH s uviđaja da je stao možda nakon nekih 5-10 metara, to da bi proizlazilo da bi brzina osobnog automobila Kia Cee'd u trenutku naleta na zeca mogla iznositi od oko 21,2km/h za duljinu zaustavnog puta od oko 10m. U vještvu da je prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti prema iskazu svjedoka AH na uviđaju, da se kretao gornjom vrijednošću iskazane brzine od 60km/h (16,7m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila Kia Cee'd pri brzini kretanja od 60km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost, u noćnim uvjetima, od oko 1s potreban da je zaustavni put od oko 42,2m i vrijeme od oko 3,9 s. Od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika L99999 do mjesta naleta K, zec da bi prešao put od oko 4,15m u trčanju kolnikom, u vremenu od oko 0,7s. Vremenski 0,7s prije naleta vozila Kia Cee'd na zeca, navedeno vozilo da se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 11,7m a koji položaj prednjeg dijela vozila Kia Cee'd da je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1. Na dužini puta od 11,7 m (udaljenost vozila Kia Cee'd do mjesta naleta K, u trenutku ulaska zeca na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na zeca, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja vozila Kia Cee'd koje su niže od 24,1km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedok AH, koji je upravljao osobnim automobilom Kia Cee'd, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini njegova kretanja od 60km/h nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta K, a niti reagirati na opasnu situaciju poduzimanjem radnje kočenja, budući da vrijeme percepcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu tijekom noćnih uvjeta iznosi 1s, a što je vremenski 0,3s više od trenutka ulaska zeca na kolnik do trenutka naleta.

15. Vještak Saša Monas je na ročištu održanom 30. rujna 2025. u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od od 31. srpnja 2025., a u odnosu na primjedbe tuženika istaknute u podnesku od 25. kolovoza 2025. očitovao se na način da je na pitanje br. 1. sadržano u t. III. podneska tužitelja je li moguće da su oštećenja na vozilu nastala od naleta na zeca ili npr. neku domaću životinju, psa ili sl., odgovorio je da s obzirom na položaj oštećenja na predmetnom vozilu a koja oštećenja se nalaze na samom donjem dijelu desne strane prednjeg branika mišljenja je da se u ovoj prometnoj situaciji radilo o naletu na neku manju životinju, moguće zeca, a što da je iskazivao svjedok AH kako na uviđaju tako i u ostalim dokumentima koji prileže spisu a izrađeni su od strane policijskih službenika. U odnosu na pitanja sadržana u t. IV. podneska tuženika od 25. kolovoza 2025., očitovao se na pitanje br. 1. jesu li označena oštećenja mogla nastati drugačije, tj. jesu li označena oštećenja mogla nastati na drugom mjestu/u drugo vrijeme/na drugačiji način od onog opisanog u tužbi, odgovorio je da uzimajući u obzir iskaz svjedokinje DH na uviđaju da je policiju nazvao policajac u civilu koji je upravo kad se desio štetni događaj po navedenoj cesti trčao te dodatno uzimajući u obzir da je u zapisniku o očevidu navedeno da je dojavitelj BH sa pozivom 18. listopada 2021. u 21,13 sati mišljenja je da se štetni događaj dogodio upravo na ovom mjestu. Na pitanje br. 2. je li s prometno tehničkog gledišta bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila obzirom na bilo kakve zaostale tragove ili oštećenja na vozilu, a ne samo po iskazu vozača, odgovorio je da s obzirom je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na zeca to nije moguće definirati brzinu kretanja vozila u trenutku naleta s obzirom na zaostala oštećenja na vozilu. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka AH na uviđaju da je zaustavio svoje vozilo nekih 5-10 metara nakon naleta to da bi proizlazilo da se isti kretao u trenutku naleta brzinom od oko 21,2 km/h. Nadalje da je predmetni svjedok na uviđaju iskazao da se kretao brzinom od 50-60 km/h te da je gornja vrijednost njegove iskazane brzine od 60 km/h uzeta za prostorno vremensku analizu kretanja sudionika prometne nesreće. Na pitanje br. 3. je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one iskazane (50/60 km/h), a obzirom na oštećenja na vozilu te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, odgovorio je da ne postoje materijalni tragovi na osnovu kojih bi sa prometno tehničkog stajališta mogao utvrditi da je brzina predmetnog vozila u trenutku naleta bila viša od 60 km/h. Na pitanje br. 4. je li vozilo kočilo prije naleta, odgovorio je da je od trenutka ulaska zeca na kolnik do trenutka naleta prošlo vrijeme od oko 0,7 sekundi što uzimajući u obzir udaljenost predmetnog vozila do mjesta naleta, nije dovoljno vremena za percipirati opasnost od strane vozača i poduzeti radnju snažnog kočenja. Pojasnio je da vrijeme percepcije prosječnog vozača u noćnim uvjetima za opasnosti normalne složenosti iznosi oko 1 sekunde nakon čega vozač poduzima radnju kočenja. Na pitanje br. 5. je li s prometno- tehničkog gledišta moguće da je brzina kretanja vozila prije naleta različita/viša od naletne brzine, odgovorio je da s obzirom u ovoj prometnoj situaciji nije bilo vremena za percipiranje opasnosti od strane vozača i poduzimanja radnje kočenja to brzina kretanja vozila prije naleta nije bila viša od naletne brzine. Na pitanje br. 6. koja je bila brzina kretanja prije poduzimanja radnje kočenja tj. prije naleta, odgovorio je da je brzina prije naleta bila jednaka brzini u trenutku naleta, jer da nije bilo vremena za percipiranje opasnosti i poduzimanje radnje kočenja. Na upit punomoćnika umješača na strani tuženika da li oštećenja na vozilu odgovaraju naletnoj brzini od 55 km/h, odgovorio je da kad se radi o djelomičnim ulaznim ili izlaznim čeonim naletima na životinju za ostala oštećenja nije moguće povezati sa naletnom brzinom. Naveo je da je radio analizu s obzirom na iskaz svjedoka AH gdje je isti na uviđaju rekao da se kretao brzinom od 50-60 km/h. Osim toga isti je iskazao da je stao nakon naleta možda nakon nekih 5-10 metara iz čega bi proizlazilo da bi brzina u trenutku naleta njegovog vozila mogla iznositi oko 21,2 km/h.

16. Vještak je iscrpno odgovorio na dani mu zadatak, te je odgovorio na sva postavljena pitanja, pa je sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ga je u cijelosti prihvatio.

17. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18. Na temelju provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno na temelju Potvrde Policijske postaje Umag s Ispostavom Buje, Zapisnika o očevidu Policijske postaje Umag i iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da je vozač AH kritične zgode upravljao osobnim automobilom Kia Cee'd kolnikom lokalne ceste L99999 iz smjera naselja Seget u smjeru naselja Finida (smjer jug - sjever, u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom na oko 210m prije prometnog znaka ulaza u naseljeno mjesto Finida, na ravnom cestovnom potezu došlo do naleta vozila Kia Cee'd na zeca, koji je istrčao na predmetni kolnik kretajući se sa lijeve na desnu stranu kolnika. Sud je ocijenio da se radi o zecu na temelju iskaza svjedoka AH, čiji je iskaz sud prihvatio, ali i činjenice da se s obzirom na oštećenja na vozilu, radilo o naletu na neku manju životinju.

19. Što se tiče brzine kretanja, vještak je uzeo u obzir gornju vrijednost iskazane brzine od 60 km/h za prostorno vremensku analizu kretanja sudionika prometne nesreće, te mu je za zaustavljanje osobnog automobila Kia Cee'd pri brzini kretanja od 60km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost, u noćnim uvjetima, od oko 1s potreban zaustavni put od oko 42,2m i vrijeme od oko 3,9 s., da bi od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika L99999 do mjesta naleta K, zec prešao put od oko 4,15m u trčanju kolnikom, u vremenu od oko 0,7s, da se vremenski 0,7s prije naleta vozila Kia Cee'd na zeca, navedeno vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 11,7m, te da je na dužini puta od 11,7 m (udaljenost vozila Kia Cee'd do mjesta naleta K, u trenutku ulaska zeca na kolnik) moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na zeca, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja vozila Kia Cee'd koje su niže od 24,1km/h. U ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od 60/h, osiguranik tužitelja nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na zeca u položaju koji je u Skici mjesta događaja označen slovom K.

20. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 24,1km/h km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 90 km/h, da neposredno nakon izlaska iz naselja Seget u smjeru nasljea Finida jest postavljen prometni znak opasnosti A44 „divljač na cesti“, sa dopunskom pločom E02 1 km, ali da postavljeni znak opasnosti "divljač na cesti" sa dopunskom pločom ne pokriva samo mjesto štetnog naleta, zaključuje se da vozač vozila osiguranika tužitelja, nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta. Nadalje, vozač je alkotestiran, test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode.

21. S obzirom na to da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu, niti je zaključeno da postoji odgovornost osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete.

22. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. U pogledu toga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” 23. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužitelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja).

24. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti), dok prema stavku 3. istog članka Zakona o obveznim odnosima, vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

25. Prema tome, budući da u konkretnom slučaju vozač vozila osiguranika tužitelja, koji je upravljao osobnim vozilom na koji je naletjela divljač, nije doprinio nastanku prometne nezgode, tuženik se kao lovoovlaštenik, ne može osloboditi od odgovornosti, uslijed čega proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozač alkotestiran i da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog, utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta zeca na automobil registarske oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu.

26. Radi svega naprijed navedenog ne postoji ni suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak prometne nezgode.

27. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj 9. studenog 2021. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 2.248,63 kuna / 298,44 eura, ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

28. Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od iznos od 298,44 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

29. Naime, tužitelj je u tužbenom zahtjevu zatražio naknadu zatezne kamate od 26. listopada 2021., no iz podatka iz Prometa izvadaka po zadanim uvjetima je utvrđeno da je isplatu svojoj osiguranici izvršio 9. studenog 2021., stoga mu i kamata pripada od 10. studenog 2021., kako je to odlučeno u toč. I. izreke, dok je za razliku od 26. listopada 2021. do 9. studenog 2021., tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate.

30. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Iako tužitelj nije predložio provođenje mjerničnog vještačenja, uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da se nalet na zeca dogodio izvan naselja Finida, koje se prema Karti lovišta tuženika nedvojbeno nalazi unutar njegovog lovišta.

31. Prigovor tuženika da se unutar naselja ne može ustanoviti lovište, pa da uslijed toga ne postoji odgovornost lovoovlaštenika, nije prihvaćen jer je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se nalet dogodio izvan naselja Finida. No i da se nalet dogodio unutar naselja, tuženik ne bi mogao otkloniti svoju odgovornost, jer iako je Zakonom o lovstvu propisano da se lovište ne može ustanoviti na javnim cestama, predmetna cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda uslijed naleta na divljač, se nalazi unutar lovišta tuženika, pa je divljač koja je prouzročila prometnu nezgodu mogla doći na prometnicu jedino iz lovišta tuženika.

32. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

34. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 298,44 eur.

35. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eur, za sastav podnesaka od 13. kolovoza 2024., 2. listopada 2024. i 6. kolovoza 2025. u iznosu od po 50,00 eur, za pristup ročištima 13. ožujka 2025., 9. lipnja 2025. i 30. rujna 2025. u iznosu od po 50,00 eur, za sastav podnesaka od 15. svibnja 2024., 2. rujna 2024. i 19. ožujka 2025. u iznosu od po 12,50 eur, PDV 25% u iznosu od 96,87 eur, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 8. t. 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa).

36. Također mu je priznat trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 6,64 eur i presudu u iznosu od 6,64 eur, kao i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 715,67 eur. Stoga, opravdani trošak tužitelja iznosi 1.213,32 eur.

37. Trošak sastav podnesaka od 15. svibnja 2024., 2. rujna 2024. i 19. ožujka 2025. tužitelju nije priznat u zatraženom iznosu od po 50,00 eur, već na temelju Tbr. 8. t. 4. Tarife u visini od 25% iznosa tarife u iznosu od po 12,50 eur, budući se radi o podnescima kojima se dostavlja dokaz o uplati predujma, te o požurnicama. Trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 eur tužitelju nije priznat jer nije pristupio na ročište za objavu. S obzirom na to ni PDV 25% na navedene radnje nije priznat u zatraženom iznosu već u visini od 15,63 eur.

38. Razlika zatraženog iznosa sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eur, tužitelju nije priznata jer je tužitelj imao mogućnost na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018) platiti polovicu iznosa prilikom podnošenja tužbe, što nije učinio, pa mu je sud naplatio puni iznos pristojbe i dodatnu pristojbu na izdavanje rješenja o naplati sudske pristojbe (13,27 eur + 13,27 eur), te tuženik nije dužan snositi povećani trošak sudske pristojbe.

39. Trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,91 eur tužitelju nije priznat, jer je tužitelj zatražio iznos od 26,54 eur, a pristojba iznosi 13,27 eur, te tužitelj na temelju čl. 7. st. 2. ZSP ima mogućnost platiti polovicu sudske pristojbe (6,64 eur), a tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe. Ukupan neopravdani trošak tužitelja iznosi 86,68 eur.

40. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući je tužitelj postavio takav zahtjev, to mu je na priznati trošak postupka dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja do isplate, kako je to odlučeno u t. III. izreke presude. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022).

41. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 6. studenog 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika,

- Pun. umješača na strani tuženika.