REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1899/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne rasprave 2. listopada 2025., radi isplate, s danom objave, 6. studeni 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 045-50-3947053 sklopljenog dana 31.12.2006. godine između HŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 2.782,47 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznose od

0,88 EUR od 28.3.2008. pa do isplate

9,54 EUR od 4.11.2008. pa do isplate

0,44 EUR od 1.12.2008. pa do isplate

12,01 EUR od 30.12.2008. pa do isplate

13,79 EUR od 2.2.2009. pa do isplate

14,59 EUR od 3.3.2009. pa do isplate

12,53 EUR od 9.4.2009. pa do isplate

12,96 EUR od 8.5.2009. pa do isplate

9,53 EUR od 9.6.2009. pa do isplate

7,01 EUR od 6.7.2009. pa do isplate

7,68 EUR od 13.8.2009. pa do isplate

9,01 EUR od 11.9.2009. pa do isplate

8,89 EUR od 6.10.2009. pa do isplate

7,55 EUR od 9.11.2009. pa do isplate

10,07 EUR od 11.12.2009. pa do isplate

12,10 EUR od 11.1.2010. pa do isplate

14,97 EUR od 9.2.2010. pa do isplate

14,31 EUR od 10.3.2010. pa do isplate

18,22 EUR od 29.4.2010. pa do isplate

17,48 EUR od 17.5.2010. pa do isplate

18,92 EUR od 1.7.2010. pa do isplate

31,43 EUR od 9.7.2010. pa do isplate

28,85 EUR od 18.8.2010. pa do isplate

36,72 EUR od 20.9.2010. pa do isplate

34,00 EUR od 5.10.2010. pa do isplate

29,63 EUR od 9.11.2010. pa do isplate

38,85 EUR od 14.12.2010. pa do isplate

50,58 EUR od 29.12.2010. pa do isplate

42,27 EUR od 19.1.2011. pa do isplate

45,19 EUR od 3.3.2011. pa do isplate

41,48 EUR od 13.4.2011. pa do isplate

42,15 EUR od 13.5.2011. pa do isplate

57,87 EUR od 21.6.2011. pa do isplate

59,40 EUR od 18.7.2011. pa do isplate

72,54 EUR od 12.8.2011. pa do isplate

65,79 EUR od 14.9.2011. pa do isplate

58,40 EUR od 18.10.2011. pa do isplate

57,25 EUR od 15.11.2011. pa do isplate

56,69 EUR od 13.12.2011. pa do isplate

60,19 EUR od 16.1.2012. pa do isplate

63,24 EUR od 21.2.2012. pa do isplate

63,65 EUR od 12.3.2012. pa do isplate

61,54 EUR od 16.4.2012. pa do isplate

62,97 EUR od 21.5.2012. pa do isplate

63,94 EUR od 3.7.2012. pa do isplate

62,30 EUR od 9.7.2012. pa do isplate

62,73 EUR od 23.8.2012. pa do isplate

61,50 EUR od 20.9.2012. pa do isplate

58,84 EUR od 23.10.2012. pa do isplate

61,68 EUR od 23.11.2012. pa do isplate

63,04 EUR od 31.12.2012. pa do isplate

62,08 EUR od 4.1.2013. pa do isplate

56,74 EUR od 18.2.2013. pa do isplate

61,28 EUR od 4.4.2013. pa do isplate

61,67 EUR od 3.5.2013. pa do isplate

59,90 EUR od 4.6.2013. pa do isplate

54,36 EUR od 3.7.2013. pa do isplate

54,22 EUR od 6.8.2013. pa do isplate

55,58 EUR od 7.8.2013. pa do isplate

57,76 EUR od 12.9.2013. pa do isplate

60,78 EUR od 14.10.2013. pa do isplate

59,22 EUR od 29.11.2013. pa do isplate

60,32 EUR od 24.12.2013. pa do isplate

61,57 EUR od 31.1.2014. pa do isplate

62,35 EUR od 11.2.2014. pa do isplate

63,99 EUR od 3.4.2014. pa do isplate

63,46 EUR od 6.5.2014. pa do isplate

po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, podmiri troškove ovog postupka zajedno u iznosu od 2.637,96 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 6. studenog 2025. pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. lipnja 2023 godine podnio tužbu u kojoj navodi kako su HŽ i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. zaključili dana 31. prosinca 2006. godine Ugovor o kreditu broj 045-50-3947053 (dalje u tekstu – Ugovor).

2. Predmetnim Ugovorom odobren je kredit u valuti CHF (švicarski franak).

Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti.

3. Tužitelj sklopilo je dana 10. lipnja 2023. godine Ugovor o ustupu tražbine s HŽ kojim ugovorom su isti izvršili ustup svoje tražbine i to prema dužniku Raiffeisenbank Austria d.d. ovdje tuženiku, po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz Ugovora.

4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o promjenjivim kamatnim stopama odlukom banke) i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima), utvrđeno je da je tuženik, Privredna banka Zagreb d.d., u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveza u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09) i člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

5. Slijedom navedenog tužitelj predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti utvrđivanja kolike je iznose, izražene u kunama po mjesecima, prednik tužitelja preplatio svojom otplatom predmetnog kredita u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita.

Tuženik je podnio odgovor na tužbu od 2. listopada 2023. u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da tužitelj kao pravna osoba nije potrošač te da prema odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik ne može na trećega prenijeti tražbinu koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. Navodi da prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite mogu se primijeniti samo u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Navodi i da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U kolektivnom sporu sudovi nisu izvodili dokaze o tome jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu nepoštene. Ističe i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje vozila, a presuda u kolektivnom sporu se ne odnosi na auto kredite, već na stambene kredite. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je korisniku kredita prije sklapanja ugovora dao sve informacije na temelju kojih je korisnik mogao donijeti informiranu odluku. O ugovornoj odredbi se pojedinačno pregovaralo jer je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Korisnik kredita je mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili uz valutnu klauzulu u EUR, što je većina potrošača i učinila. Navodi i to da u ovom slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da je ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja, zbog čega se ništetnost ne može isticati. Ističe i prigovor zastare. Navodi da prigovara visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.. Navodi i to da tuženik ne može biti nesavjesni stjecatelj u smislu čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je tijekom otplate kredita u cijelosti postupao sukladno propisima koji reguliraju njegovo poslovanje i u skladu s regulativom Hrvatske narodne banke. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

6. Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka HŽ te je prove financijsko- knjigovodstveno vještačenje..

7. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika da se u okviru ovog postupka sasluša javni bilježnik sud upućuje stranke na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 i U-III-4372/21 od 30. lipnja 2022. i U-III- 3891/22 od 30. ožujka 2023. u kojima je u točki 23. obrazloženja iznesen stav da saslušanjem javnog bilježnika se ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

8. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.782,47 EUR-a na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. godine a koja tražbina je nastala na temelju stjecanja bez osnove po Ugovoru o kreditu broj 045-50- 3947053 od 31. prosinca 2006. godine na ime preplaćenih iznosa uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnom tečaju u švicarskim francima.

9. Između stranaka je nesporno da je HŽ zaključio s tuženikom Ugovor na iznos od 20.642,51 EUR-a ( list 22.-25 spisa) i da je kredit otplaćen u cijelosti, kao i da taj ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor obzirom na to da je HŽ fizička osoba. Također je nesporno da je HŽ s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. godine odnosno da je HŽ tužitelju ustupio tražbinu prema tuženiku po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora te da će nominalni iznos ustupljene tražbine bit točno utvrđen u sudskom ili izvansudskom postupku kojim će tužitelj od tuženika zahtijevati naplatu ustupljene tražbine (članak 2. Ugovora , list 43. spisa).

10. Između stranaka je sporno je li tužitelj potrošač (nije stranka Ugovora o kreditu), je li se prava koja uživa potrošač mogu ustupom prenijeti na drugu pravnu osobu i je li obveza iz članka 2. Ugovora o ustupu tražbine određena, smatra da se radi o nepostojećoj tražbini. Odnosno sporna je aktivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva te je istaknut i prigovor zastare.

11. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje u tekstu: ZOO-a) jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

12. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

13. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 14. lipnja 2023., dakle zadnje dana roka prije proteka općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu.

14. U odnosu na aktivnu legitimaciju valja istaknuti kako je odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

16. Potrošačka prava vezana uz status potrošača te da potrošaču daju posebna prava predviđena Zakonom o zaštiti potrošača i drugim propisima. Međutim, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. Pri tome prijenos tražbine nema utjecaja na identitet tražbine i primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, pa tako i u odnosu na tužitelja kao primatelja tražbine djeluje pravomoćnost presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača ( Pž-5375/2020, Pž-4749/2020).

17. U odnosu na tvrdnje tuženika kako tražbina u Ugovoru o ustupu nije dovoljno određena i nepostojeća valja istaknuti da predmet ugovora o ustupu tražbine može biti svaka tražbina, dospjela i nedospjela, uvjetna i buduća tražbina, ako su takve tražbine dovoljno određene i postoji izvjesnost u pogledu dužnika. Sadržaj tražbine prenesene Ugovorom o cesiji u kojem je točno utvrđena osnova tražbine i konkretiziran ugovor o kreditu iz kojeg (eventualna) tražbina je dovoljno određen da individualizira predmetnu tražbinu, iako ne sadrži točno određen iznos.

18. Nadalje, neosnovano je pravno shvaćanje tuženika da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini i da nije primjenjiva na konkretan odnos. Sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

. 19. Na temelju odredbe članka 502.c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja iz

navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno, vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli. Stoga nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, a s obzirom na to da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača te obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate

20. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred ovim sudom te je pravomoćnom presudom, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (te odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), utvrđeno da je tuženik, u razdoblju od 1.11. 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim okolnostima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

21. Iz obrazloženja presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., proizlazi da se pojedini potrošači, u slučaju kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Dakle, na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove.

22. Stoga, imajući u vidu da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, a ovaj sud je vezan tom odlukom, to se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati.

23. Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi.

24. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO-a određeno je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sastoji se u tome da svaka stranka ima pravo na povrat onoga što je dala.

25. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Suprotno tuženikovim navodima, korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

26. Svjedok HŽ je na ročištu za glavnu raspravu od 29. travnja 2024. (list 86.-87. spisa) iskazao je da je kredit bio namijenjen za kupnju osobnog automobila. Svjedok je nadalje istaknuo da kredit sklapan u auto kući i da ga nitko nije upozorio o valutnom riziku sklapanja kredita u valuti CHF. Svjedok je također da mu nije nuđeno sklapanje kredita u drugoj valuti te da je kredit otplaćen u cijelosti.

27. Iz iskaza svjedoka HŽ proizlazi da mu tuženik nije dao nikakve informacije o valutnoj klauzuli, niti mu je objasnio značenje valutne klauzule i moguće posljedice ugovaranja valutne klauzule u različitim valutama, odnosno razlike u riziku valutne klauzule u švicarskom franku u odnos na rizik valutne klauzule u euru.

28. Sud je prihvatio iskaz svjedoka HŽ jer je u odlučnim dijelovima logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču.

29. S obzirom na to da tuženik i u pogledu konkretnog ugovora o kreditu sklopljenog s HŽ nije dao potrošaču informacije u vezi valutne klauzule, niti mu objasnio koje su razlike u mogućim posljedicama ugovaranja pojedinih valutnih klauzula (razlike u rizicima CHF i euro), a niti su takve posljedice mogle biti lako razumljive potrošaču, te da se o ovoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, to se utvrđenja iz presude P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose i na ovaj ugovor. Kako su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između HŽ i tuženika također nepoštene i ništetne.

30. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz Centra za financijska vještačenja od 24. lipnja 2024. (list 95.-101. spisa) utvrdio da je korisnik kredita uzevši u obzir rast anuiteteta zbog rasta tečaja za otplatu preplatio iznos od 2. 782,47 EUR-a.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja jer je izrađen stručno i argumentirano, a niti jedna stranka nije imala ni pitanja za vještaka niti primjedbe na izračun vještaka. Stranke također nisu tražile da vještak usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

32. Slijedom svega navedenog, nakon provedenih dokaza sud je zaključio da je korisnik kredita uslijed ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženiku preplatio iznos od 2.782,47 EUR-a, a koji iznos u cijelosti odgovara konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja (list 107.- 109. spisa) Stoga je sud, sukladno odredbi članka 80. stavak 1. i članka 1111. ZOO- a, a u vezi s člankom 323. stavak 1. istog Zakona, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.782,47 EUR-a te je odlučeno kao u točki 1. izreke presude.

33. Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama, članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP-a) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.- dalje Tarifa).

34. Stoga je tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi te se sastoji se od troška: sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr 8/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 21. studenog 2023., 19. veljače 2024. i 02. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 17. kolovoza 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 873 u vezi s Tbr. 54. Tarife),trošak pristupa na ročište od 12. veljače 2024., 29. travnja 2024.., 27. kolovoza 2025. i 2. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki (Tbr 9/1. u vezi s Tbr 54 Tarife) odnosno ukupno 1.700,00 EUR-a što uvećano za pribadajući PDV od 25% ( Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 2.125,00 EUR-a.

35. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 112,96 EUR-a, trošak predujma na ime financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR-a što sveukupno iznosi 2.637,96 EUR-a te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

36. Odluka o zateznim kamatama na ime troškova parničnog postupka je donesena na temelju članka 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 6. studenog 2025. godine

SUDAC:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku