REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-3/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vedran Bikić odvjetnik u Vinkovcima protiv tuženice ČK iz [adresa], sada u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Višnja Mišin odvjetnica u Vinkovcima, radi razvoda braka, ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetnog IK, koje dijete zastupa poseban skrbnik ĐK, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 1. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, Andrie Dikonića odvjetnika u Vinkovcima kao zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženice osobno i punomoćnika tuženice, te u nenazočnosti uredno pozvanog maloljetnog djeteta kojega zastupa poseban skrbnik, na temelju čl. 335. ZPP-a, 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su 28. prosinca 2021. u Vinkovcima sklopili tužitelj NK rođen **.**.1994. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženica ČK, tada UK, rođena **.**.1992. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Vinkovcima za godinu 2021. pod red. br. 00351.

II. Dijete maloljetni IK, rođen **.**.2022. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zajednički sin tužitelja i tuženice, stanovat će majkom, tuženicom ČK na adresi [adresa], koja će vezano za zdravlje toga djeteta djelomice samostalno ostvarivati roditeljsku skrb uz istovremeno ograničavanje oca, tuženika NK na ostvarivanje toga sadržaja roditeljske skrbi.

Ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužitelj NK i tuženica ČK u odnosu na dijete maloljetnog PK ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Dijete maloljetni IK, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tužiteljem NK, OIB [osobni identifikacijski broj], u prisutnosti majke djeteta tuženice ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će osobne odnose svaki utorak od 17,00-19,00 sati u kućanstvu u kojemu stanuje s majkom i svaki četvrtak od 17,00-19,00 sati u kućanstvu oca, te svake subote od 11,00-14,00 sati u igraonici, na dječjem igralištu ili drugom prikladnom mjestu izvan kućanstava roditelja o izboru kojega će se mjesta dogovoriti tužitelj i tuženica najkasnije do četvrtka u 16,00 sati u tjednu u kojemu se ovi osobni odnosi subotom imaju ostvariti, na koji će se način osobni odnosi ostvarivati kroz vrijeme od dva mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude. Radi ostvarivanja osobnih odnosa u kućanstvu majke otac djeteta dolazit će u to kućanstvo u vrijeme određenoga za početak ostvarivanja obih osobnih odnosa, te će to kućanstvo napuštati u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će radi ostvarivanja ovako određenih osobnih odnosa u kućanstvu oca majka u to kućanstvo dovoziti dijete, te će vrijeme određeno za dovršetak ostvarivanja osobnih odnos s djetetom napuštati kućanstvo oca djeteta. Nakon izbora mjesta na kojemu će se ostvarivati osobni odnosi subotom tužitelj i tuženica dogovorit će i način kako će do tog određenog mjesta svi doći u vrijeme određeno za početak ostvarivanja osobnih odnosa te će protekom vremena određenog za trajanje tih osobnih odnosa odlaziti na dogovoreni način s toga mjesta.

III.1. Protekom naprijed određenog roka i ostvarivanja osobnih odnosa na tamo opisani način, osobni odnosi djeteta IK, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tužiteljem NK, OIB [osobni identifikacijski broj] slijedeća dva mjeseca, ostvarivat će se svaki prvi i treći vikend u mjesecu subotom od 11,00 do 14,00 sati u kućanstvu majke i bez prisutnosti majke djeteta tuženice ČK, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac tužitelj NK dolaziti u kućanstvo majke tuženice ČK u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, te će u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa napuštati to kućanstvo, kao što će se ostvarivati i svaki drugi i četvrti vikend u mjesecu subotom od 11,00 do 14,00 sati u kućanstvu oca i bez prisutnosti majke djeteta tuženice ČK, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi dijete u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, te će u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa preuzimati dijete u kućanstvu oca i odvoziti ga u kućanstvo u kojemu dijete s njom stanuje.

III.2. Nakon proteka naprijed određenog roka i ostvarivanja osobnih odnosa na opisani način, osobni odnosi djeteta IK, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tužiteljem NK, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se svaki prvi, treći i četvrti vikend u mjesecu i to subotom od 11,00 do 17,00 sati, te svaki drugi vikend u mjesecu i to nedjeljom od 11,00 do 17,00 sati u kućanstvu oca, kroz vrijeme od četiri mjeseci, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka tuženica ČK dovoditi dijete u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac tužitelj NK dijete vraćati u kućanstvu u kojemu ono stanuje sa svojom majkom u vrijeme određeno za dovršetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa.

III.3. Nakon proteka naprijed opisanog vremena od četiri mjeseci i ostvarivanja osobnih odnosa na opisani način, osobni odnosi djeteta IK, OIB [osobni identifikacijski broj], s ocem, tužiteljem NK, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se u kućanstvu oca djeteta svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 11,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, kao i vjerske blagdane i državne praznike naizmjenično s početkom i dovršetkom ostvarivanja osobnih odnosa po dogovoru tužitelja i tuženice, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac tužitelj NK u vrijeme određeno i dogovoreno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa preuzimati dijete u kućanstvu u kojemu ono stanuje sa svojom majkom te dijete u vrijeme određeno i dogovoreno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa vraćati u to isto kućanstvo.

IV. Nalaže se tužitelju NK, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje u novcu za dijete maloljetnog IK, OIB [osobni identifikacijski broj] i platiti to uzdržavanje za razdoblje od 4. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. u mjesečnom iznosu 172,67 eura (slovima: jednastotinasedamdesetdvaeurašezdesetsedamcenta), a od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. u mjesečnom iznosu od 195,16 eura (slovima: jednastotinadevedesetpeteurašesnaestcenta), a od 3. svibnja 2025. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 224,00 eura (slovima: dvijestotinedvadesetčetirieura), koja svaka mjesečna obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti na račun otvoren u banci na ime tuženice ČK, OIB [osobni identifikacijski broj] majke i zakonske zastupnice navedenog djeteta, s tim što je dospjele neplaćene iznose mjesečnog od 4. siječnja 2024. do 1. listopada 2025. tužitelj NK, OIB [osobni identifikacijski broj] obvezan platiti u roku od petnaest dana računajući od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Nalaže se tužitelju NK, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti za uskraćeno uzdržavanje djeteta maloljetnog IK, OIB [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 30. ožujka 2022. novčani iznos od 152,59 eura (slovima: jednastotinapedesetdvaeurapedesetdevetcenta), za razdoblje od 1. travnja 2022. do 5. svibnja 2023. mjesečno novčani iznos od 160,85 eura (slovima: jednastotina šezdeseteuraosamdesetpetcenta), za razdoblje od 6. svibnja 2023. do 3. siječnja 2024. mjesečno iznosio do 172,67 eura (slovima: jednastotinasedamdesetdvaeura šezdesetsedamcenta), s dospijećem svake mjesečne obveze 15-tog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi i zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja na svaki mjesečni iznos uzdržavanja teče od posljednjeg dana mjeseca za koji je uzdržavanje trebao dati do dana plaćanja, sve u roku od petnaest dana i uplatom na račun otvoren u banci na ime tuženice ČK, OIB [osobni identifikacijski broj] majke i zakonske zastupnice navedenog djeteta.

VI. Odbija se zahtjev za plaćanje uskraćenog uzdržavanja za dijete maloljetnog IK, OIB [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 4. siječnja 2024. iznad iznosa dosuđenih u toč. V. izreke ovoga rješenja do tužbom zatraženog iznosa od 200,00 eura mjesečno kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženice ČK, OIB [osobni identifikacijski broj] za plaćanjem uzdržavanja za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 8. prosinca 2024. u mjesečnom iznosu od 100,00 eura s dospijećem svake mjesečne obveze petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi – kao neosnovan.

VIII. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovoga parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kod ovoga suda 4. siječnja 2024. podnio tužbu protiv tuženice radi razvoda braka u kojoj navodi da su brak sklopili 28. prosinca 2021. u [adresa], da je u njihovom braku rođeno jedno dijete sin IK rođen **.**.2022. u [adresa], da je zbog nesuglasnosti naravi i nepomirljivih razlika njihova bračna zajednica prestala postojati time što se tuženica odselila s adrese njihovog posljednjeg zajedničkog prebivališta, da su oboje suglasni da zajednički život nije moguć, da je proveden postupak obveznog savjetovanja kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] i dobili izvješće od 21. rujna 2023. i da se u tom postupku nisu dogovorili vezano za skrb o zajedničkom djetetu niti su dogovor postigli u postupku obiteljske medijacije koji je obustavljen izvješćem od 7. prosinca 2023., tako da predlaže da sud njihov brak razvede, da se odredi da će navedeno dijete nakon razvoda brak stanovati s majkom, tuženicom, da će se osobni odnosi tužitelja s djetetom ostvarivati svaki vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati tako što će tužitelj dijete preuzeti na adresi njegovog stanovanja i odvesti ga u svoje kućanstvo, a po završetku druženja dijete vratiti na adresu stanovanja, te da se naloži tužitelju za uzdržavanje djeteta mjesečno plaćati 172,67 eura počevši do dana donošenja presude pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a u slučaju zakašnjenja da na dospjele neplaćene iznose uzdržavanja plati zakonsku zateznu kamatu, potražujući od tuženice naknadu parničnog troška.

2. Tuženica je nakon zaprimanja tužiteljeve tužbe, u očitovanju potvrdila navode iz tužbe o danu sklapanja braka i rođenju djeteta, te faktičnog prekida bračne zajednice i provedenog postupka kod zavoda za socijalni rad, opisala je da je zbog teškog psihičkog zlostavljanja od strane tužiteljevih roditelja napustila zajedničko kućanstvo 4. ožujka 2022., da za dvije godine odvojenog život tuženik nijednom ništa nije platio za uzdržavanje djeteta i tuženice, da je za sebe zadržao 2.500,00 kuna koje su na njegov račun isplaćene za opremu novorođenčeta i pomoć općine u iznosu od 5.000,00 kuna, tako da je ona suglasna da se njihov brak razvede i da dijete nakon razvoda brak stanuje s njom no protivi se načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s tužiteljem s obzirom da dijete najprije treba upoznati oca što nije bilo moguće kroz deset susreta u razdoblju od dvije godine, da tužitelj djetetu nije kupio nikada dar za rođendan, da dijete ne poznaje djeda i baku po ocu, te da bi se osobni odnosi trebali ostvarivati svaku drugu srijedu od 17,00-19,00 sati u nekom javnom prostoru u [adresa], prema potrebi i u nazočnosti djelatnika Zavoda za socijalni rad te nakon postupnog upoznavanja djeteta i oca donijeti odluku o produljenju i drugačijem načinu ostvarivanja osobnih odnosa.

U očitovanju na tužbu tuženica je postavila zahtjev za uzdržavanje i to s osnova uskraćenog uzdržavanja mjesečno za dijete 200,00 eura i 100,00 eura mjesečno za njezino uzdržavanje kao bračnog druga i to počevši od dana faktičnog prestanka bračne zajednice 4. ožujka 2022. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

2.1. Tužitelj se protivio zahtjevu tuženice za plaćanjem mjesečnog uzdržavanja njoj kao bračnom drugu u iznosu od 100,00 eura počevši od 4. ožujka 2022. navodeći da je tuženica radno sposobna osoba koja nije dokazala da je tijekom provedbe ovoga postupka aktivno tražila zaposlenje iznoseći i da je preludirana u podnošenju ovoga zahtjeva.

3. U smislu odredbe čl. 258. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je u smislu odredbe čl. 414. i čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured [adresa] (dalje u tekstu Zavod), radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkom maloljetnom sinu tužitelja i tuženice IK, imenovao posebnog skrbnika rješenjem od 22. veljače 2024. (list spisa 27-28) u osobi ĐK dipl. pravnice iz centra za posebno skrbništvo Podružnica Osijek.

3.1. Posebna skrbnica djeteta 6. svibnja 2025. obavijestila je sud da zbog niske kronološke dobi nije obavila razgovor s djetetom, da nema primjedbi na mišljenje stručnog tima zavoda od 25. srpnja 2024., te je predložila da, u najboljem interesu djeteta, roditelji postignu sporazum.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je, radi utvrđivanja bitnih činjenica, izvršio uvid u i pregledao izvješće o obustavi postupak obiteljske medijacije, vjenčani list i rodni list na ime IK (stranica spisa 18-22) izvješće o provedbi postupka obveznog savjetovanja (stranica spisa 23), mišljenje socijalnog radnika od 12. srpnja 2024. Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] (stranica spisa 41- 43), mišljenje psihologa od 23. srpnja 2024. (stranica spisa 44-45), timska sinteza stručnog tima istog područnog ureda od 25. srpnja 2024. (stranica spisa 46-47), službenu bilješku psihologa od 30. lipnja 2025. (stranica spisa 56-64) te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice kao parničnih stranaka (stranica spisa 50-55).

4.1. Iz izvješća o obustavi postupak obiteljske medijacije, vjenčanog lista i rodnog lista na ime IK, te izvješća o provedbi postupak obveznog savjetovanja utvrđeno je da su tužitelj i tuženica sklopili brak 28. prosinca 2021. u [adresa] te da je u njihovom braku rođeno dijete IK, rođen **.**.2022. u [adresa] kao i da su prije pokretanja ovog parničnog postupka kod suda, tužitelj i tuženica sudjelovali u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka i u postupku obiteljske medijacije tijekom trajanja kojih postupaka nisu postigli sporazum o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u pogledu svog zajedničkog maloljetnog djeteta.

4.2. Iz mišljenja socijalnog radnika od 12. srpnja 2024. Zavoda utvrđeno je da je tužitelj završio srednju tehničku školu za zanimanje brava i položio majstorski ispit, da je posljednje četiri godine zaposlen kod istog poslodavca na radnom mjestu održavanja strojeva i da ostvaruje mjesečnu plaću u prosječnom iznosu od oko 850,00 eura, da je vlasnik OPG Staro selo, nekretnine u [adresa], koja predstavlja ruševnu kuću i automobila Dacia Duster 2016. ili 2017. godište, da stanuje u obiteljskoj kući s roditeljima, da je tužiteljica završila ekonomsku i trgovačku školu za smjer poslovni tajnik, da je u vrijeme prikupljanja podataka radi davanja ovog mišljenja bila nezaposlena, da je ostvarila sedam ili osam godina radnog staža i aktivno traži posao, da nije vlasnica nekretnina niti pokretnina, da su sklopili brak u prosinca 2021. i da im se zajedničko dijete IK rodio 7. siječnja 2022., da je tuženica samostalno obavljala od rođenja djeteta sve sadržaje roditeljske skrbi, da je tužitelj u počeku bi uključen u skrb o djetetu, da je do problema u njihovom bračnom odnosu došlo kada je tuženica saznala da tužitelj organizira krštenje djeteta bez da je prethodno s njom o tome razgovarao, a s obzirom da su različitih vjeroispovijesti tuženica je željela s tužiteljem o tome razgovarati, da njihova bračna zajednica faktično prekinuta 4. ožujka 2022. kada je tuženica zajedno s djetetom napustila kućanstvo u kojem je stanovala s tužiteljem i otišla stanovati kod svojih roditelja u [adresa], da ovaj prekid nije doveo do njihovog razgovora kako bi se održao brak, nego se njihovo međusobni odnos još više narušio, da je otac dijete viđao u početku jednom mjesečno jer mu nije bilo ugodno u kućanstvu tuženice, da se nisu dogovarali o tome da se osobni odnosi ostvaruju u nekom drugom mjestu, da otac ne zna ime djetetovog liječnika niti mu se obraćao vezano za zdravstveno stanje djeteta nego o tome pita majku, da tužitelj ne plaća uzdržavanje za dijete, da je tužitelj odbio dati suglasnost za prijavu boravišta djeteta na adresi kojoj stanuje s majkom navodeći kao razlog to što dijete ne može viđati bez prisutnosti majke djeteta i izvan njezinog kućanstva, da je dva puta tužitelj s djetetom ostvario osobne odnose u parku kad se dijete s njim igralo, da unatoč tome što mu bude pojašnjeno da dijete s njim nije razvilo emocionalnu povezanost i dalje misli da je u interesu djeteta da s njim ostvaruje osobne odnose dva puta tjedno tijekom radnog dana i subotom ili nedjeljom sve u njegovu kućanstvu na način da dijete preuzima kod majke i vraća ga u njezino kućanstvo, dok majka predlaže da se jednom tjedno osobni odnosi ostvaruju na neutralnom mjestu u njezinoj nazočnosti.

4.3. Iz mišljenja psihologa Zavoda od 23. srpnja 2024. utvrđeno je da u razgovoru koji je proveo s psihologom tužitelj ne odaje dojam zainteresiranosti za dijete nego sudjeluje kao pasivni promatrač, kao dio postupka, ne doživljava niti jedan napor kojim mu se ukazuje da je u interesu djeteta imati osobne odnose s ocem koji se temelje na emocionalnoj privrženosti djeteta ocu, ne navodi argumentirane razloge zbog kojih je bolje da dijete živi s njim, da je usmjeren na odnos s bivšom suprugom i povrijeđenost što je napustila zajednicu, dok je tužiteljica nakon napuštanja zajedničkog kućanstva došla živjeti u kućanstvo svojih roditelja gdje živi i dalje s djetetom, da su se tuženica i tužitelj emocionalno udaljili jedno od drugoga, da je tužitelj naveo da se neugodno osjeća u tuženičinom kućanstvu, da rijetko zove ili pita za dijete i postupno se od djeteta udaljio, da otac djeteta nema prigovore vezano za majčinu skrb o djetetu nego jedino želi ostvarivati osobne odnose s djetetom samostalno bez prisutnosti majke i u svom kućanstvu.

4.4. Iz timska sinteza stručnog tima Zavoda od 25. srpnja 2024. utvrđen je da je nakon obrade tužitelja i tuženice po psihologu i socijalnom radniku, te mišljenja socijalne radnice i psihologa Zavoda da bi majka trebala samostalno ostvarivati roditeljsku skrbi vezano za zdravstveno stanje djeteta, mišljenje stručnog tima da je u najboljem interesu djeteta da stanuje s majkom i da s ocem ostvaruje osobne odnose utorkom i četvrtkom od 17,00-20,00 sati u prisutnosti majke kako bi dijete s ocem razvilo emocionalnu povezanost te kako bi se u konačnici ocu omogućilo ostvarivanje osobnih odnosa u njegovom kućanstvu bez prisutnosti majke te da s obzirom da aktualno otac nije uključen u zdravstvenu skrb o djetetu je opravdano majci omogućiti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi kada je riječ o pitanjima vezano za zdravstveno stanje djeteta.

4.5. Iz službene bilješku psihologa ovoga suda od 30. lipnja 2025. utvrđeno je da su tužitelj i tuženica otvoreno razgovarali o vremenu koji su proveli u braku, razlozima faktičnog prestanka bračne zajednice, međusobnom ponašanju nakon što ne žive u obiteljskoj zajednici sa zajedničkim maloljetnim djetetom, načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa njihovog djeteta s tužiteljem kao ocem te o razlozima koji su doveli do toga da se ti osobni odnosi rijetko ostvaruju, o tome da otac nije sudjelovao u odvoženju djeteta liječniku uz objašnjenje da je majka bliže izabranom liječniku, da otac nije upoznat sa dnevnom rutinom djeteta, da nije bio u situaciji presvlačiti i hraniti dijete, da ne zna što dijete voli jesti, koji mu je omiljeni lik iz crtanih filmova, koje lijekove konzumira u slučaju zdravstvenih tegoba i slično, da je majka oca obavijestila da je najdraža igračka djeteta bager, koji mu je otac poklonio, da majka oca obavještavala o zdravstvenom stanju djeteta i o svemu vezano uz dijete, no da je s vremenom to prestalo, da tužitelj i njegovi roditelji iako su bili pozvani nisu dolazili na djetetov rođendan jer je rođen na pravoslavni Božić tako da tužitelj taj dan želi provesti kod kuće sa svojom obitelji, da je tužitelj radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom dolazio nenajavljen, u različito vrijeme te da mu je unatoč što bi time remetio dnevni ritam djeteta majka uvijek omogućila ostvarivanje osobnih odnosa, da tužitelj smatra da uzdržavanje za dijete ne treba plaćati dok ono ne počne dolaziti u njegovo kućanstvo, kod kojeg mišljenja nepokolebljivo ostaje tijekom cijelog razgovora, da tužitelj ne želi dati suglasnost za promjenu prebivališta djeteta na majčinu adresu iako ono tamo živi već više od tri godine sve dok se sudskim putem ne odredi ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom u njegovom kućanstvu, a sve kako bi dijete vidjelo tko mu je otac, a otac bio u prilici uspavati dijete, hraniti ga i presvlačiti što do sada još nije ostvario, da dijete ne pohađa niti vrtić koji bi mogao pohađati sukladno sadašnjem prebivalištu jer je majci problem odvoziti zbog specifičnosti radnog vremena s obzirom da radi do 21,00 sati, nema svoj automobil nego koristi očev te tužitelj ne vidi nikakve probleme u tome što bi se dijete duže moralo voziti do vrtića i u povratka u kućanstvu majke nego li da ide u vrtiću mjestu u kojemu stanuje, da niti prednost uključivanja u predškolsku ustanovu koja je pojašnjena tužitelju nije mogla poljuljati tužiteljevo gledište da neće dati suglasnost za promjenu prebivališta djetetu, da tužitelj ne želi odvesti dijete od majke, ali želi biti uključen u život svoga sina, da su tužitelj i tuženica nakon pojašnjavanja iskazali suglasnost s tim da otac postupno preuzima aktivnu ulogu i inicijativu u brizi o djetetu tijekom ostvarivanje osobnih odnosa, najprije u nazočnosti majke, a onda bez nje, te su suglasili vrijeme ostvarivanje osobnih odnos subotom od 11,00-13,00 sati, te su upućeni da se osobni odnosi mogu ostvarivati i drugom terminu u skladu sa djetetovim i vlastitim obvezama te da je važno da otac najavi dolazak.

Zaključak i preporuke su da obnova bračne zajednice tužitelja i tuženice više nije moguća, da tužitelj u život djeteta nije uključen u dovoljnoj mjeri prema vlastitom izboru, da je tuženica omogućavala kontat tužitelju s djetetom i bez najave, da je poticala tužitelja da se ostvarivanje osobnih odnosa odvija, da tužitelj ne poznaje dnevni ritam i rutinu djeteta i da nije bio u prilici zadovoljiti svakodnevne potrebe djeteta, da je nužno prijelazno razdoblje prije početka ostvarivanja osobnih odnosa djeteta u kućanstvu oca bez nazočnosti djetetove majke, te da je moguće to ostvariti jednom tjedno na nekom neutralnom terenu, u igraonici, javnim prostorima koji će dogovorno odrediti roditelji djeteta, te da tužitelj dolazak djeteta u njegovo kućanstvo radi samostalnog ostvarivanja osobnih odnosa stavlja iznad potreba svoga djeteta te da zato odbija dati suglasnost za promjenu prebivališta djeteta i uključivanje djeteta u predškolu odgoju ustanovu na području na kojemu živi i ne plaća uzdržavanje za dijete, te da stvarna motiviranost i aktivni angažman oca u usvajanju znanja i vještina u skrbio o djetetu bez koje kod njega trenutno nisu dovoljne i da od toga zavisi i koliko brzo će se ostvariti okolnosti da dijete samostalno boravi u kućanstvu oca naročito što pomaka u ponašanju oca u opisanom smjeru unatoč uputa stručnjaka do sada nije bilo.

4.6. Iz suglasnih izjava tužitelja i tuženice utvrđeno je da je njihova bračna zajednica faktično prestala 4. ožujka 2022. odlaskom tuženice s djetetom iz kućanstvu u kojemu su do tada zajedno živjeli, da se od tada nije obnavljala, da tužitelj ne plaća uzdržavanje za dijete, da osobne odnose s djetetom ostvarivao najprije u kućanstvu majke rijetko i u kraćem trajanju kamo je dolazio bez najave i da je majka uvijek omogućavala ostvarivanje ovih osobnih odnosa, da tužitelj ne želi dati suglasnost za promjenu prebivališta djeteta zbog čaga dijete ne pohađa vrtić u mjestu u kojemu s majkom stanuje i gdje bi mogao ovu uslugu koristit besplatno, kao što je utvrđeno i da se bračna zajednica tužitelja i tuženice više ne može obnoviti tako da su oboje suglasni s razvodom svoga braka.

4.7. Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svome iskazu iznio istovjetno navodim iz tužbe, iznesenom tijekom postupak pribave mišljenja stručnog tima Zavoda, te u razgovoru sa stručnom suradnicom u ovome sudu te je ustrajao na zahtjevu da se osobni odnosi njega i djeteta s noćenjem djeteta ostvaruju u njegovom kućanstvu i bez nazočnosti majke djeteta.

4.8. Tuženica je u svome iskazu saslušana kao parnična stranka ponovila navode iznesene u postupku prikupljanja podataka radi izrade mišljenje stručnog tima Zavoda za potrebe ovoga postupak te u razgovoru sa stručnom suradnicom u ovome sudu, ponovila je voljnost da se osobni odnosi djeteta s tužiteljem kao ocem ostvaruju i u očevu kućanstvu ali nakon što se dijete na oca privikne, te je iskazivala o dnevnom ritmu djeteta, te o tome da tužitelj uzdržavanje ne plaća te da su joj financijski pomagali roditelji s kojima živi u kućanstvu.

5. Člankom 12. ObZ-a određeno je da je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, dok je Člankom 31. ObZ-a određeno da su bračni drugovi u braku ravnopravni, te da su dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

5.1. Člankom 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je Člankom 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga s prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

6. Budući da su tužitelj i tuženica bračni drugovi, koji traže da se njihov brak razvede smatra se da su sudu podnijeli prijedlog za razvod braka na temelju njihovog sporazuma, tako da je, uz utvrđenje da je njihova bračna zajednica faktično prestala 4. ožujka 2022., te da se od tada nije obnavljala i da nema izgleda da će s obnoviti, valjalo brak razvesti na temelju odredbe čl. 50. u sv. s člankom 51. ObZ-a, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

7. Člankom 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

7.1. Člankom 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

7.2. U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

7.3. Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

7.4. Člankom 105. ObZ-a određene su okolnosti u kojima jedan od roditelja samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, u kojem slučaju je potrebno donijeti i odluku o tome hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. istoga Zakona.

7.5. Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je Člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

8. Stoga je sud, u smislu odredbe čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužitelja i tuženice, odlučio i da će njihovo zajedničko maloljetno dijete, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tuženicom kao majkom, ocijenivši da je ovakva odluka na dobrobit toga djeteta i u zaštiti njegovog najboljeg interesa, cijeneći pri tome i da su tužitelj i tuženica kao roditelji toga djeteta u tom pogledu ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi postigli sporazum, tako da je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, kao što je odlučeno i da će roditeljsku skrb, osim u pogledu stanovanja i s tim u vezi svakodnevne skrbi o djetetu, tuženica djelomice samostalno ostvarivati vezano za zdravstvenu skrb o djetetu, dok će u preostalim sadržajima roditeljske skrbi tužitelj i tuženica je ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno.

8.1. Ovakvu odluku o načinu ostva rivanja roditeljske skrbi sud je utemeljio na utvrđenom tijekom provedbe postupak prikupljanja podataka koji su prethodili davanju mišljenja stručnog tima zavoda, razgovora tužitelja i tuženice sa stručnom suradnicom ovoga suda te iz iskaza samih tužitelja i tuženice utvrđeno je da tužitelj dijete nije vozio liječniku nego ga je radi odvoženja tuženica pravovremeno kontaktirala u stanjima bolesti njihovog zajedničkog djeteta, te da tužitelj i dalje smatra da je jednostavnije da dijete liječniku odveze tuženica kojoj je izabrani liječnik bliže prostorno nego li njemu, tako da je radi osiguranja pravovremene reakcije u situaciji potrebe zaštite djetetovog zdravlja, sud odredio da će sukladno danom mišljenju stručnog tima zavoda, tuženica kao majka djelomice samostalno ostvarivati roditeljsku skrb vezano za zdravstvo stanje djeteta u istovremeno ograničavanje tužitelja kao oca djeteta na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom njezinom dijelu.

8.2. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i tužitelja kao njegovog oca sud odredio je kako je to u točki III. -III.3. izreke ove presude, cijeneći prigodom donošenja ove odluke dano mišljenje Zavoda i uvažavajući potrebu uspostave emocionalnog odnosa između navedenog djeteta i tužitelja kao oca te omogućavanje razvoja privrženosti djeteta ocu, čime bi se osigurao nesmetano ostvarivanje ovih osobnih odnosa u kućanstvu tužitelja i bez prisutnosti djetetove majke, tuženice, što je nužno u situaciji u kojoj se sada nalazi tužitelj u odnosu na svoje dijete, a to je da su se ti osobni odnosi ostvarivali rijetko, u nazočnosti djetetove majke, na mjestima u odnosu na koja je tužitelj određivao da njemu ne stvaraju nelagodu, kao i da se nisu nikada ostvarili u kućanstvu tužitelja u nazočnosti djetetove majke, koja u odnosu na to mjesto ostvarivanja iskazuje da joj stvara nelagodu, čime su roditelji vlastite potrebe stavili ispred potreba djeteta, no da se ipak ovi osobni odnosi tužitelja s djetetom nisu ustalili ponajviše zbog ponašanja tužitelja koji nije prihvaćao savjete stručnih osoba u pogledu načina postupnog ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom bez nazočnosti djetetove majke.

8.3. Vrijeme koje jed određeno za ostvarivanje ovih osobnih odnosa na mjestima koja su opisan u izreci ove presude omogućit će tužitelju i tuženici da nauče stavljati potrebe svoga djeteta i njegovo pravo da ostvaruje osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje ispred vlastiti potreba s obzirom da roditelji svojim ponašanjem djetetu trebaju pokazati da ga vole, razumiju i da će učiniti sve što je moguće kako bi ono odrastalo u situaciji razdvojenog života roditelja na način da oba roditelja sudjeluju u njegovom životu i omoguće mu razvoj u sposobno, zdravo, sigurno i vedro dijete koje će s vremenom odrastanja lakše preuzimati novonastale obveze i naučiti svladavati poteškoće.

8.4. Točno je da tužitelj ima pravo ostvarivati osobne odnose sa svojim djetetom i da naročito što nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi kod tužitelja bile u njegovom kućanstvu opasne za dijete, stvara okolnosti da se ovi osobni odnosi u tom kućanstvu ostvaruju i bez nazočnosti djetetove majke, no trenutno zbog nepostojanja razvijene privrženosti djeteta ocu i potpunog nepostojanja emocionalne povezanosti djeteta i oca pravo djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem je u prednosti i mora se omogućiti postupno uspostavljanje ove veze kako bi i majka djeteta, koja na odgovarajući način od 4. ožujka 2022. svakodnevno o njemu skrbi, znala da će se u kućanstvu oca sve potrebe djeteta zadovoljiti pravovremeno i na odgovarajući način.

8.5. Ukazuj se tužitelju na potrebu poštivanja mjesta i način ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom kroz razdoblje koje predstavlja pripremu djeteta, ali i tužitelja i tuženice kao roditelja, na ostvarivanje osobnih odnosa u kućanstvu tužitelja bez da njima bude nazočna djetetove majka, tuženica.

8.6. Ukazuje se tuženici kao roditelju s kojim će dijete stanovati nakon razvoda braka roditelja, da je dužna omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i tužitelja sukladno odluci suda te pripremiti dijete na ostvarivanje ovih osobnih odnosa razgovorom uz osvješćivanje kod djeteta spoznaje da mu je tužitelj otac, te ukazivanjem na pozitivne strane ostvarivanja ovih osobnih odnosa uz isključivanje neriješenih mogućih partnerskih odnosa s tužiteljem.

8.7. S obzirom da su se tužitelj i tuženica prigodom razgovora kod stručne suradnice psihologinje ovoga suda usuglasili oko vremena održavanja osobnih odnosa tuženika s djetetom u prisustvu majke djeteta subotom od 11,00-13,00 sati s mogućnošću usklađivanja ovoga termina s djetetovim i vlastitim obvezama, uvijek uz prethodnu najavu i međusobni dogovor o vremenu i mjestu ostvarivanja osobnih odnos tužitelja s djetetom, sud nije privremenom mjerom odredio način ostvarivanja osobnih odnosa navedenog djeteta s tužiteljem koji je njegov otac, koji bi bio u primjeni do dana pravomoćnosti ove presude, ukazujući na potrebu tužitelju i tuženici da o svim stvarima koje se odnose na skrb o zajedničkom maloljetnom djetetu kao roditelji odgovorni za djetetov odgoj i odrastanje trebaju postići dogovor i s povjerenjem jedno prema drugome pristupati u ostvarivanju dogovorenoga.

9. Odluka suda o uzdržavanju koje je obvezan maloljetnom djetetu plaćati njegov otac, ovdje tužitelj, kao roditelj s kojim dijete neće stanovati, donesena je primjenom čl. 317. ObZ-a, čl. 307. ObZ-a, čl. 311. ObZ-a, cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tužitelj obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a), kao i da, u smislu čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

9.1. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da je zajedničko maloljetno dijete tužitelja i tuženice dijete starosti više od tri godine čije se mjesečne materijalne potrebe mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog minimuma koji je za dijete njegove dobi od dana podnošenja tužbe sudu 4. siječnja 2024. određen mjesečnim iznosom 172,67 eura, da je od 27. travnja 2024. određen iznosom od 195,16 eura, te da je za dijete u dobi do šest godina starosti od dana 3. svibnja 2025. taj iznos 224,00 eura mjesečno, sve sukladno odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je bila na snazi svakom opisanom razdoblju (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025), da je navedeno dijete zdravo dijete, da ne pohađa vrtić, da tužitelj uzdržavanje za dijete od 4. ožujka 2022. nije plaćao niti je na bilo koji način sudjelovao u podmirenju materijalnih potreba djeteta, kao i činjenice da je tužitelj radno sposoban roditelj koji se ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja za to svoje dijete, koje je njegovo jedino dijete, da tužitelj nema drugih obveza plaćanja uzdržavanja po zakonu, da ostvaruje mjesečnu plaću oko 1.000,00 eura čime je sukladno tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, tužitelj roditelj i obveznik plaćanja uzdržavanja s primitkom do 1.016,00 eura 1.148,00 i 1.318,00 eura (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koji za mjesečno uzdržavanje djeteta treba plaćati upravo gore navedene novčane iznose, kojima će se omogućiti zadovoljavanje svih materijalnih potreba djeteta koje stanuju s drugim roditeljem, vodeći pri tome računa o cijenama prehrambenih i ostalih proizvoda i usluga u Republici Hrvatskoj nužnih za zadovoljenje svakodnevnih materijalnih potreba navedenog djeteta, sve u smislu odredbe čl. 311. ObZ-a. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu.

9.3. Stoga je odlukom iz točke IV. izreke ove presude sud naložio tužitelju uzdržavanje za dijete plaćati u novcu i to za razdoblje od 4. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. u mjesečnom iznosu 172,67 eura, za razdoblje od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. u mjesečnom iznosu od 195,16 eura, a od 3. svibnja 2025. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 224,00 eura, koja mjesečna obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti na tekući račun otvoren u banci na ime tužiteljice kao roditelja s kojim dijete stanuje i koja mu pruža svakodnevnu skrb.

10. Budući da je sud utvrdio, što između tužitelja i tuženica nije niti sporno, da tužitelj od 4. ožujka 2022. kao faktičnog dana prestanka njihove bračne zajednice, nije plaćao uzdržavanje za dijete, osnovano je traženje tužiteljice iz njezinog očitovanja na tužbu kojim potražuje od tužitelja kao oca i obveznika plaćanja uzdržavanja, uskraćeno uzdržavanje za dijete sukladno čl. 289. ObZ-a, te je sud usvojio ovaj zahtjev do visine minimalnog novčanog iznosa mjesečnog uzdržavanja koje se imalo platiti za dijete u dobi zajedničkog sina tužitelja i tuženice i koji je iznos u razdoblju od 4. ožujka 2022. do 30. ožujka 2022. bio 152,59 eura, od 1. travnja 2022. mjesečno je iznosio 160,85 eura, od 6. svibnja 2023. mjesečno iznosio 172,67 eura, kolike je novčane iznose sud i naložio tužitelju platiti na ime uskraćenog uzdržavanja djeteta IK s dospijećem svake ove obveze posljednjeg dana u mjesecu za koji se uzdržavanje imalo dati, u smislu čl. 289. st. 2. ObZ-a i s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od dana dospijeća teče na svaki opisani novčani iznos do isplate toga mjesečnog uzdržavanja i po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

10.1. Tužbeni zahtjev kojim se za uskraćeno uzdržavanje potražuje 200,00 eura mjesečno za razdoblje od 4. ožujka 2022. do dana podnošenja tužbe sudu (4. siječnja 2024), sud je dobio iznad iznosa naprijed dosuđenog uskraćenog uzdržavanja za svaki pojedini mjesec opisanog razdoblja s obzirom da je utvrdio da su se mjesečne potrebe djeteta mogle zadovoljiti iznosom zakonom propisanog mjesečnog minimuma određenog za dijete u dobi do šest godina.

11. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje kao bračni drug plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 8. prosinca 2024. kad se zaposlila uz obrazloženje da u tom razdoblju nije mogla tražiti posao i ostvarivati plaću jer nije imala kome ostaviti dijete na čuvanje, koje je uzdržavanje potraživala u mjesečnom iznosu od 100,00 eura, ocijenivši ovaj tužbeni zahtjev neosnovanim

12. Člankom 295. ObZ-a određeno je da bračni drug koji nema dovoljno sredstva za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti (st.1.), te da kad sud određuje uzdržavanje za bračnog druga, posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjeli obiteljskih obveza za trajanja braka (st. 2).

Člankom 296. ObZ-a određeno je da se uzdržavanje za bračne drugove određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed (st. 1), te da sud može na zahtjev jednog ili obaju bračnih drugova odrediti jednokratnu isplatu iznosa za uzdržavanje uzimajući u obzir okolnosti slučaja (st.2).

Člankom 298. ObZ-a određeno je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstava za život (st. 1), te da mu u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a da se tužba za produljenje obveze uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (st. 2).

13. Primjenom naprijed opisanih odredaba utvrđeno je da tuženica tijekom ovoga postupka nije dokazala da u opisanom razdoblju nije bila sposobna za rad i da se nije mogla zaposliti, unatoč tome što nema imovine i nije imala sredstava za život nego su joj financijski pomagali roditelji, cijeneći pri tome da je brak tužitelja i tuženice u vrijeme kada je bračna zajednica faktično prestala trajao vrlo kratko s obzirom da su brak sklopili 28. prosinca 2021., a bračna zajednica faktično je prekinuta 4. ožujka 2022. odlaskom tuženice s djetetom u kućanstvo njezinih roditelja u kojemu i sada s djetetom stanuje.

14. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredi čl. 366. ObZ-a te je sud slobodno, vodeći računa o okolnostima ovoga slučaja ishodu ovoga postupka u kojemu su i tužitelj i tuženica bili zastupani po punomoćniku

– odvjetniku i u kojem su se suglasili da će se njihov brak razvesti, da će njihovo zajedničko dijete stanovati s tuženicom, te da će tužitelj za njega plaćati uzdržavanje, dok u preostalim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljska skrbi vezano za dalju skrb o zajedničkom maloljetnom djetetu nisu postigli sporazum, a nastali su im podjednaki troškovi u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak utvrđen primjenom Tbr. 7. st. 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tako da je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove proistekle za nju vođenjem ovoga parničnog postupka.

U Vukovaru 6. studenog 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužitelju putem punomoćnika.

2. Tuženici putem punomoćnika.

3. Maloljetnom djetetu putem posebne skrbnice.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci.

5. Matični ured Vinkovci.

6. Matični ured Županja.

7. Matični ured Vukovar.