Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1641/2022-3
Poslovni broj: Usž-1641/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. B., iz Z., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica P. S., iz Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, iz Z., OIB: …, radi isplate troškova posebnog skrbnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-852/21-9 od 20. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-852/21-9 od 20. siječnja 2022. te sudi:
II. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-02/20-07/4, Urbroj: 524-11-01/3-21-2 od 17. veljače 2021. u dijelu u kojem je odbijena žalba izjavljena protiv točke II. rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D., Klasa: UP/I-552-02/20-24/5, Urbroj: 534-116-11/07-20-02 od 7. srpnja 2020. za iznos od 954,01 EUR/ 7.187,50 kuna.
III. Poništava se točka II izreke rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D., Klasa: UP/I-552-02/20-24/5, Urbroj: 534-116-11/07-20-02 od 7. srpnja 2020.
IV. Nalaže se Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da putem Centra za socijalnu skrb Z., isplati tužitelju N. B. iznos od 954,01 EUR/7.187,50 kuna .
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.182,10 EUR/8.906,53 kuna u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-852/21-9 od 20. siječnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-02/20-07/4, Urbroj: 524-11-01/3-21-2 od 17. veljače 2021. ( točka I izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
1.1. Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-02/20-07/4, Urbroj: 524-11-01/3-21-2 od 17. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D., Klasa: UP/I-552-02/20-24/5, Urbroj: 534-116-11/07-20-02 od 7. srpnja 2020.
1.2. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D., Klasa: UP/I-552-02/20-24/5, Urbroj: 534-116-11/07-20-02 od 7. srpnja 2020. odobreno je plaćanje troškova zastupanja M. Ć., posebnom skrbniku N. B. u iznosu od 6.562,50 kuna ( točka I. izreke), odbijeno je plaćanje troškova zastupanja M. Ć., posebnom skrbniku N. B. u iznosu od 7.187,50 kuna ( točka II izreke) te je odlučeno da će Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, putem Centra za socijalnu skrb Z., isplatiti N. B. iznos od 6.562,50 kuna ( točka III izreke).
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda parničnog postupka kao i protiv odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova postupka kao i troškova žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.
2.1. U žalbi navodi da sud pogrešno tumači odredbe Obiteljskog zakona i smatra da činjenica smrti M. Ć. nije od utjecaja na naknadu koja mu pripada kao posebnom skrbniku postavljenom od nadležnog Centra za socijalnu skrb jer niti sud pred kojim se vodio parnični postupak nije prekinuo postupak sukladno odredbi čl. 212. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, smatra pogrešnim zaključak suda da mu ne pripada pravo na naknadu troškova nastalih nakon saznanja na činjenicu smrti M. Ć.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021. – dalje u tekstu ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Uvodno pozivanje na razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj navedenim u obrazloženju žalbe ne obrazlaže pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi članka 73. stavak 1. ZUS-a, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju suda, odnosno u pobijanoj presudi.
6.1. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
7. Tijekom postupka i u žalbi sporno je pripada li tužitelju, kao posebnom skrbniku M. Ć. pravo na nagradu za obavljene radnje nakon održanog ročišta 9. ožujka 2010. gdje je saznao za činjenicu da je M. Ć. preminuo.
7.1. Iz spisa proizlazi:
-da je tužitelj rješenjem Centra za socijalnu skrb Z., Ured D., Klasa: UP/I-552-02/08-06/90, Urbroj: 381-116-03/3-08-6 od 26. lipnja 2008. postavljen za posebnog skrbnika M. Ć., osobi nepoznatog boravišta, u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7563/07., radi utvrđenja prava vlasništva;
-da je na glavnoj raspravi održanoj 9. ožujka 2010. na kojoj je i zaključena glavna rasprava u predmetu P-7563/07, III tuženica , saslušana kao stranka, izjavila da „(..) su vlasnici poslovnog objekta bili ona i sada pokojni Ć. M. (...)“;
-da je tužitelj, po pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7563/2007 dostavio Centru za socijalnu skrb Z., izvještaj o svom radu zajedno sa računom za obavljene usluge skrbništva broj 33-1-1 od 8. veljače 2016. u ukupnom iznosu od 13.750,00 kuna;
-da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D., Klasa: UP/I-552-02/20-24/5, Urbroj: 534-116-11/07-20-02 od 7. srpnja 2020., tužitelj djelomično odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova uz zauzeto shvaćanje da mu ne pripada pravo na troškove nastale nakon ročišta za glavnu raspravu od 9. ožujka 2010. jer, nakon saznanja o smrti, nije na valjani način provjerio činjenicu smrti M. Č.,
-da je M. Ć. preminuo 31. listopada 2008.
8. Prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, odbija tužbeni zahtjev uz zaključak da na temelju odredbe članka 223. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19- dalje u tekstu ObZ/15) dužnosti i prava skrbnika prestaju smrću stranke. Pri tome treba napomenuti da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona iz 2015. (iako sadržajno iste) već odredbe Obiteljskog zakona iz 2003. godine („Narodne novine“ 116/03., 17/04., 136/04. i 107/07- dalje Obz/03) jer je rješenje kojim je tužitelj postavljen privremenim skrbnikom doneseno 26. lipnja 2008. a Obiteljski zakon/15 je stupio na snagu 1. siječnja 2015.
9. Odredbom čl. 168. stavak 1. točka 2. Obz/03 određeno je da će Centar za socijalnu skrb radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa postaviti posebnog skrbnika osobi kojoj je najmanje tri mjeseca nepoznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika.
9.1. Odredbom članaka 173. ObZ/03 određeno je da prava i dužnosti posebnog skrbnika prestaju kad odluka o prestanku tog skrbništva postane konačna.
10. Ovaj Sud, ne može prihvatiti zaključke suda ni javnopravnih tijela pravilnim i na zakonu osnovanim o tome da dužnosti i prava skrbnika prestaju smrću stranke, jer su na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo s obzirom na to da se odredba članka 233 ObZ/15 (niti sadržajno ista odredba članka 150. ObZ/03) ne može primijeniti na predmetni postupak.
10.1. Prvostupanjski sud, kao i nižestupanjska tijela pogrešno smatraju da prava i dužnosti posebnog skrbnika prestaju smrću štićenika jer se odredbe Obiteljskog zakona koje uređuju skrbništvo za posebne slučajeve (poseban skrbnik) razlikuju od odredbi Obiteljskog zakona koje reguliraju skrbništvo kao oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljske skrbi, punoljetnih osoba koja nisu sposobna brinuti o sebi te osoba koja nisu iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese. Smrću prestaje skrbništvo maloljetnim štićenicima kojima se skrbništvom nadomješta roditeljska skrb te punoljetnim štićenicima kojima se skrbništvom osigurava zaštita osobnosti zbrinjavanjem, liječenjem i osposobljavanjem za život i rad.
10.2. Kako u konkretnom slučaju nadležni Centar za socijalnu skrb nije donio rješenje kojim utvrđuje prestanak prava i dužnosti posebnog skrbnika po okončanju parničnog postupka, to su prvostupanjski sud kao i nižestupanjska tijela pogrešno primijenili materijalno pravo kada su djelomično odbili zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih nakon 9. ožujka 2020. pa je sukladno odredbi čanka 74. stavak 2. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci.
10.3. Između stranaka nije sporna visina odbijenog dijela/zahtjeva tužitelja pa je valjalo naložiti Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, putem Centra za socijalnu skrb Z., isplatiti tužitelju N. B. iznos i od 954,01 EUR/7.187,50 kuna.
11. Valja naglasiti, a kako to pravilno i tužitelj ističe u žalbi, da ukoliko bi stajalište prvostupanjskog suda kao i nižestupanjskih tijela o tome da skrbništvo prestaje smrću i bilo pravilno (a nije), tada posebnom skrbniku u konkretnom slučaju ne bi niti pripadalo pravo na nikakvu naknadu jer je M. Ć. preminuo četiri mjeseca nakon što je tužitelj imenovan skrbnikom, a tužitelj je obavio prvu radnju 1. veljače 2010. kada je pristupio na ročište za glavnu raspravu. Dakle, valja razlikovati datum smrti od datuma saznanja za smrt.
12. U nepobijanom dijelu rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-02/20-07/4, Urbroj: 524-11-01/3-21-2 od 17. veljače 2021. u kojem je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D., Klasa: UP/I-552-02/20-24/5, Urbroj: 534-116-11/07-20-02 od 7. srpnja 2020. (točka I i III izreke) za iznos od 6.562,20 kuna/871,01 EUR ostaje neizmijenjeno.
13. Odluka o troškovima tužitelja temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22), te mu je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 23/1 Tarife) uz iznosu od 265,46 EUR/ 2.000,00 kuna sastav žalbe (Tbr. 23/3 Tarife) u iznosu od 414,76 EUR/3.125,00 kuna te pristup na ročite 13. siječnja 2022. (Tbr. 23/2 Tarife) uz iznosu od 265,46 EUR/ 2.000,00 kuna ili ukupno 945,68 EUR/7.125,22 kuna uz pripadajući PDV na odvjetničku uslugu od 236,42 Eur/1.781,31 kuna (Tbr 42 Tarife) ili ukupno 1.182,10 Eura/8.906,53 kuna (točka II izreke).
U Zagrebu 4. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković, v.r.