Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-92/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, protiv 1. tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, te 2. tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni Ured u Karlovcu, Karlovac, Kralja Tomislava 8, OIB: 84397956623, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 25. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i 2. tuženika, po objavi 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 i 2. tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, PODRUČNI URED U KARLOVCU, Karlovac, Ulica Kralja Tomislava 8, OIB: 84397956623, da tužitelju RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno isplate novčani iznos u visini od 2.790,07 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, i to do 31. prosinca 2022., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 121,94 € ( 918,77 kn ) tekuće od dana 12.10.2018. g. pa do isplate

- na iznos od 121,94 € ( 918,77 kn ) tekuće od dana 01.11.2018. g. pa do isplate

- na iznos od 121,94 € ( 918,77 kn ) tekuće od dana 12.12.2018. g. pa do isplate

- na iznos od 121,94 € ( 918,77 kn ) tekuće od dana 14.1.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 121,94 € ( 918,77 kn ) tekuće od dana 13.2.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 121,94 € ( 918,77 kn ) tekuće od dana 13.3.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 126,13 € ( 950,29 kn ) tekuće od dana 12.4.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 123,34 € ( 929,28 kn ) tekuće od dana 14.5.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 123,34 € ( 929,28 kn ) tekuće od dana 12.6.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 123,34 € ( 929,28 kn ) tekuće od dana 12.7.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 123,34 € ( 929,28 kn ) tekuće od dana 13.8.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 129,29 € ( 974,13 kn ) tekuće od dana 12.9.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 126,31 € ( 951,70 kn ) tekuće od dana 14.10.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 126,31 € ( 951,70 kn ) tekuće od dana 13.11.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 126,31 € ( 951,70 kn ) tekuće od dana 12.12.2019. g. pa do isplate

- na iznos od 126,35 € ( 951,97 kn ) tekuće od dana 14.1.2020. g. pa do isplate

- na iznos od 126,35 € ( 951,97 kn ) tekuće od dana 12.2.2020. g. pa do isplate

- na iznos od 126,35 € ( 951,97 kn ) tekuće od dana 12.3.2020. g. pa do isplate

- na iznos od 129,02 € ( 972,13 kn ) tekuće od dana 15.4.2020. g. pa do isplate

- na iznos od 129,04 € ( 972,27 kn ) tekuće od dana 10.11.2020. g. pa do isplate

- na iznos od 129,04 € ( 972,27 kn ) tekuće od dana 10.12.2020. g. pa do isplate

- na iznos od 6,14 € ( 46,24 kn ) tekuće od dana 12.1.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 131,22 € ( 988,66 kn ) tekuće od dana 12.4.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 27,21 € ( 205,03 kn ) tekuće od dana 11.5.2021. g. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Preostali dio zahtjeva za iznos od 3.690,32 EUR sa zz kamatama se odbija.

III. Nalaže se 1. tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 i 2. tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, PODRUČNI URED U KARLOVCU, Karlovac, Ulica Kralja Tomislava 8, OIB: 84397956623, da tužitelju RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno naknade naknadi parnični trošak u iznosu od 592,77 EUR sa zz kamatom tekućom od 6. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Za iznos od 1.503,78 EUR sa zz kamatama tužba se smatra povučenom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod Općinskog suda u Karlovcu, a temeljem rješenja o ovrsi toga suda od 13. siječnja 2004. , poslovni broj: Ovrv-3759/03, vođen je ovršni postupak između Karlovačke banke d.d., Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, kao ovrhovoditelja s jedne strane, i tužitelja kao ovršenika s druge strane, radi namirenja novčanih potraživanja ovrhovoditelja prema ovršeniku, pljenidbom plaće i drugih stalnih novčanih primanja ovršenika. Navedeni ovršni predmet pri Općinskom sudu u Karlovcu poništen dana 18. rujna 2017.

Navodi da je 1. tuženik odaslao 2. tuženiku dopis od 13. lipnja 2016., u prilogu kojeg je dostavio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu od 13. siječnja 2004. poslovni broj: Ovrv-3759/03, zahtijevajući od 2. tuženika da temeljem toga rješenja o ovrsi vrši svakomjesečnu pljenidbu stalnih novčanih primanja tužitelja - mirovine, te prijenos tako zaplijenjenih novčanih sredstava na račun 1. tuženika.

Navodi da je temeljem navedenog dopisa 1. tuženika od 13. lipnja 2016. upućenog 2. tuženiku, 2. tuženik je započeo sa svakomjesečnom pljenidbom novčanih sredstava s mirovine tužitelja, te prijenosom istih na račun 1. tuženika, te je tako do današnjeg dana, u razdoblju od srpnja mjeseca 2016. pa do danas, izvršena zapljena i prijenos novčanog iznosa u ukupnoj visini od 60.156,25 kn.

Navodi da je odredbom čl. 192. st. 3. ZPP-a, koja se temeljem propisa iz čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona, na odgovarajući način supsidijarno primjenjuje i u ovršnom postupku, propisano da nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane. Stoga je suglasnost ovršenika, a u ovom parničnom postupku tužitelja, koji se već bio upustio u predmetni ovršni postupak Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovrv- 3759/03, je bila nužna za stupanje 1. tuženika kao novog ovrhovoditelja na mjesto Karlovačke banke d.d., Karlovac, kao staroga ovrhovoditelja, dakle promjena ovrhovoditelja moguća je i dopuštena samo uz prethodnu suglasnost ovršenika. Navodi da pri tome nisu od utjecaja ugovorne odredbe ugovora koji je sklopljen između 1. tuženika i Karlovačke banke d.d., [adresa], budući da su gore citirane procesne odredbe ZPP-a strogog značaja i ne dopuštaju dispozicije takve vrste. Kako tužitelj kao ovršenik nikada nije dao suglasnost da 1. tuženik kao novi ovrhovoditelj stupi na mjesto Karlovačke banke d.d. kao postojećeg ovrhovoditelja, a što je u ovoj pravnoj situaciji nužno, to ni Općinski sud u Karlovcu nije nikada donio bilo kakovu odluku kojom bi odlučio o stupanju 1. tuženika kao novog ovrhovoditelja u ovršni postupak toga suda broj: Ovrv-3759/03. Stoga 1. tuženik nikada nije stekao pravni položaj ovlaštenog ovrhovoditelja u ovršnom postupku Općinskog suda u Karlovcu broj: Ovrv-3759/03.

Obzirom na naprijed navedeno, nije postojala valjana zakonska osnova da 2. tuženik plijeni novčana sredstva s mirovine tužitelja, te da ista prenosi na račun 1. tuženika, jer nadležni Općinski sud u Karlovcu, u ovršnom postupku broj: Ovrv-3759/03, nikada nije odlučio o stupanju 1. tuženika kao novog ovrhovoditelja u taj ovršni postupak, a 2. tuženik je postupao bez prethodno pribavljene takove odluke toga suda. Navodi da je nezakonitim postupanjem 1. i 2. tuženika, za tužitelja je nastala materijalna šteta u iznosu od 60.156,25 kn odnosno 7.984,11 EUR, zajedno sa zz kamatama koje zasebno teku na svaki pojedini mjesečni novčani iznos zapljene i prijenosa s mirovine tužitelja.

1.1. Podneskom od 12.5.2023. tužitelj je, a uvažavajući navode 2. tuženika (iz podneska od 15. listopada 2021.) kojim 2. tuženik kronološki navodi iznose koje je zaplijenio s mirovine, snizio tužbeni zahtjev na iznos 6.480,39 EUR ( 48.826,50 kn ) sa zz kamatama.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik (Eos Matrix d.o.o.) navodi da je sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (č.80. – čl.87.), a temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između Karlovačke banke d.d., [adresa], i 1. tuženika, ovjerenog kod javnog, istoga dana (broj ovjere OV-5346/2015) 1. tuženik postao zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo, a nepodmireno dugovanje za ovršenika, ovdje tužitelja. Nadalje navodi da prema odredbi ZOO-a čl. 82. st. 1. za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je usupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Tuženik navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. ZOO-a te obavijestio ovdje tužitelja o ustupu tražbine, te dostavlja Obavijesti o prijenosu potraživanja. Navodi da sukladno zakonskim odredbama, za valjanost ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika te tako smatra i Vrhovni sud RH: Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. Navodi da je predmetno dugovanje podmireno te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

1. tuženik u podnesku od 23. 3. 2022., prije zaključenja prethodnog postupka, ističe prigovor zastare u smislu odredbe čl. 230. st.1. ZOO-a, te navodi da je zastara počela teći otkad je tužitelj doznao za pljenidbu novčanih primanja odnosno mirovine.

3. 2. tuženik (HZMO) u odgovoru na tužbu navodi da je 16. 6. 2016. zaprimio dopis 1. tuženika kojim 1. tuženik obavještava da je postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo a nepodmireno dugovanje tužitelja po tekućem računu, te u istom dopisu 1. tuženik poziva 2. tuženika da po istom postupi bez odgode na način da izvrši pljenidbu zakonom maksimalno dopuštenog dijela plaće, u ovom slučaju mirovine, ovršenika u korist računa 1. tuženika, a uz navedeni dopis je 1. tuženik priložio stanje dugovanja u iznosu od 47.632,81 kn, rješenje o ovrsi broj Ovrv-3759/03, i obavijest tužitelju o prijenosu potraživanja od 18. 2.2 015. kao dokaz da je tužitelj obaviješten o ustupu potraživanja. Navodi da je u svim slučajevima kada je potrebno vršiti obustave na mirovini zbog ustupa potraživanja (cesije) obveza primatelja tražbine da u sektoru ekonomskih poslova središnje službe HZMO deponira presliku ugovora o cesiji ovjerenu kod javnog bilježnika te da nakon deponiranja ugovora priloži i tablicu u kojoj će biti navedeni ovršni postupci, te da je 1. tuženik tako postupio odnosno dostavio 2. tuženiku svu dokumentaciju potrebna za ovrhu na mirovini.

Nadalje navodi da je temeljem te dokumentacije i nakon izvršenih provjera te dokumentacije 2.tuženik započeo obustavu na mirovini tužitelja i da je tužitelj to znao i u dva navrata u rujnu 2017. i siječnju 2018. tražio od financijske službe HZMO da mu dostavi podatak o izvršenim ustegama na mirovini a što je HZMO i dostavio. Navodi da je nakon toga punomoćnik tužitelja 2. tuženiku poslao podnesak u travnju 2018. u kojem navodi da je ovršni postupak Ovrv-3759/03 obustavljen i moli da ga se izvijesti o visini preostalog duga, ali nije dostavio sudsko rješenje o obustavi postupka, pa ga je 2. tuženik dopisom od 9. 5. 2018. izvijestio o visini preostalog duga kao i o činjenici da nema službene obavijesti da je ovrha obustavljena. Navodi da se tužitelj u tužbi poziva na dopis suda broj R2-197/2018 od 10. 6. 2021. kao dokaz da je ovršni postupak obustavljen ali rješenje o istom nije ni sada dostavljeno na mirovinski spis tužitelja.

Navodi da se mora u obzir uzeti činjenica da je 2. tuženik HZMO tužiteljev dužnik jer mu je obveza isplaćivati mirovinu, a ovrhu na mirovini je obvezan vršiti jer mu je ovršnim zakonom zabranjeno da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu odnosno da mu isplati mirovinu, i u takvoj situaciji 2. tuženik ne može postupati po volji ovršenika niti postupati po njegovom nalogu da prestane ustezati mirovinu, već bi ovrhu na mirovinu mogao zaustaviti jedino onda kada zaprimi sudsko rješenje o obustavi postupka ili cesije, obavijest cesionara koji je preuzeo dug da je isti plaćen. Navodi da je Općinski sud u Karlovcu 2.tuženiku dostavio dopis broj R2-197/2018-2 od 20. 7. 2018. u kojem se traži preslika cjelokupne dokumentacije vezane za ovrhu broj Ovrv-3759/03 i za preuzimatelja potraživanja EOSMATRIX d.o.o. kao i specifikaciju naplaćenog potraživanja, ali ni u tom dopisu suda nema nikakve informacije vezane za obustavu ovršnog postupka, time da je 2. tuženik sudu dostavio tražene podatke u prilogu svog dopisa od 6. 8. 2018. Iz toga je vidljivo da 2.tuženik nije imao ispravnu informaciju ni dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je rješenje o ovrsi poništeno.

Navodi da nije točno da je 2. tuženik na ime predmetnog duga ustegnuo 60.156,25 kn jer to nije bila visina duga koju je EOSMATRIX d.o.o. preuzeo već je ustegnuo 47.632,81 kn, a koliko je iznosio dug preuzet cesijom.

Navodi da je 1. tuženik koji je preuzeo ulogu vjerovnika – ovrhovoditelja prema odredbi čl. 201. st. 3. Ovršnog zakona, u slučaju da 2. tuženik nije postupio po njegovoj ovrsi mogao od 2 tuženika tražiti a plati isti dug, a prema st. 4. istog čl. 2. tuženik bi 1. tuženiku odgovarao za štetu koju je zbog toga pretrpio. Nadalje navodi da je tužitelj svoj zahtjev postavio kao zahtjev za naknadu štete, a da nije vidljivo u čemu se zapravo sastoji ta šteta koja je njemu navodno nastala, jer je iz dokumentacije kojom raspolaže 2. tuženik vidljivo da je tužitelj dugovao Karlovačkoj banci određeni iznos s osnova nedozvoljenog minusa na tekućem računu. Navodi da ne prihvaća bilo kakvu svoju odgovornost za "pogrešno" izvršenu ustegu na mirovini tim više što je čl. 32 OZ-a (dopunjen izmjenama i dopunama NN 93/14) određeno da ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja postupak kao ovrhovoditelj, ako javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili je na njega na drugi način prešla.

U podnesku od 4.9.2025. , prije zaključenja prethodnog postupka, ističe prigovor zastare u smislu odredbe čl. 230. ZOO-a.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenjujući provedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

O djelomičnom povlačenju tužbe.

5. Tužitelj je u tužbi potraživano iznos naknade štete od 7.984,11 EUR, a podneskom od 12.5.2023. je snizio tužbeni zahtjev na iznos od 6.480,39 EUR.

5.1. U konkretnom slučaju radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva, a prema pravnom shvaćanju VSRH broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika".

.5.2. Kako se 1. i 2. tuženici nisu protivili sniženju odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, to je valjalo donijeti rješenje kao u izreci.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koji temelji na činjeničnom opisu da mu je nezakonitim postupanjem 1. i 2. tuženika koje se sastoji u pljenidbi novčanih sredstava s njegove mirovine i prijenosa u korist 1. tuženika nastala šteta u visini zaplijenjenog i prenesenog utuženog novčanog iznosa.

7. U postupku nije sporno:

-da je kod ovog suda vođen ovršni postupak ovrhovoditelja Karlovačke banke d.d. protiv ovršenika, ovdje tužitelja, te da je donijeto rješenje o ovrsi broj: Ovrv-3759/03 od 13. 1. 2004., kojim je naloženo ovdje tužitelju kao ovršeniku, da ovrhovoditelju Karlovačkoj banci d.d. namiri tražbinu u iznosu od 18.940,62 kn sa zz kamatama počevši od 2. studenog 2003. pa do isplate, te je određena ovrha pljenidbom i procjenom pokretnina ovršenika te prodajom tih stvari i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, te pljenidbom do 1/3 dijela plaće i drugih stalnih novčanih primanja koje ovršenik ostvaruje kod poslodavca kojeg utvrdi neposredno sudski ovršitelj odnosno podatke koje će sud pribaviti od HZMO, te je naloženo poslodavcu ovršenika da novčani iznos za koji je određena ovrha nakon pravomoćnosti rješenja isplaćuje ovrhovoditelju na njegov račun, a poslodavcu ovršenika je zabranjeno da tu tražbinu ispuni ovršeniku – rješenje na str. 8 do10 spisa,

-da je ovaj ovršni predmet poništen (dana 18. 9. 2017.)

7. Nadalje na str. 14 spisa prileži dopis ovoga suda broj R2-197/2018 od 10. 6. 2021. naslovljen na ovdje punomoćnika odvjetnika tužitelja a u svezi zaprimljenog zahtjeva punomoćnika tužitelja za izdavanje rješenja o obustavi ovršnog postupka, a kojim se dopisom isti od strane suda izvještava da je uvidom u službenu bilješku pisarnice Ovr od 18. 5. 2018. utvrđeno da je vođen postupak između Karlovačke banke d.d. i ovdje tužitelja pod brojem Ovrv-3759/03 za iznos glavnice od 18.940,62 kn u kojem je 13. siječnja 2004. doneseno rješenje o ovrsi da iz bilješke je vidljivo da je taj spis poništen 18. 9. 2017., a da iz bilješke ne proizlazi da je predmetni postupak obustavljen, pa obzirom nema dokaza da je doneseno rješenje o obustavi ovrhe to sud ne može postupiti po traženju (punomoćnika tužitelja) i obustaviti istu .

8. U spisu na str. 58 do 69 prileži Ugovor o cesiji zaključen između Karlovačke banke d.d. – cedent i ovdje 1. tuženika Eosmatrix d.o.o. – cesionara od 4. 2. 2015. ovjeren po javnom bilježniku a koji cesionar na cedenta prenosi dospjela neplaćena potraživanja i sva prava nad tim dospjelim a nenaplaćenim potraživanjima, a u prilogu je tablica u kojoj je naveden ovdje tužitelj RN s brojem Ovr- 3759/03.

8.1. U spisu na str. 28 prileži Dodatak I ugovoru o cesiji zaključenom dana 4. 2. 2015. (dodatak od 18. lipnja 2015.) između ovdje 2. tuženika Eosmatrix d.o.o. - cesionar s jedne strane i Karlovačke banke d.d. – cedent s druge strane, a kojim između ostalog čl. 3. ugovorne strane utvrđuju kako cedent ovim dodatkom dodatno i ujedno na cesionara Eusmatrix d.o.o. izričito prenosi, a cesionar prihvaća, i sva prava i svakog pojedinog rješenja o ovrsi, presude, uključujući i izvršenje – naplatu u svoju korist te ujedno dozvoljava stupanje cesionara u postupke i nastavak postupka u njegovu korist a sve prema popisu dužnika i ostalih sudionika u bankovnim produktima te postupaka odnosno rješenja o ovrsi kao i presuda iz priloga 4 (javnobilježnička rješenja o ovrsi) i 5 (sudska rješenja o ovrsi) ovog dodatka 1. U prilogu ovog dodatka 1 je tablica s popisom a u kojoj je između ostalog naveden i ovdje tužitelj Vladimir Brozović s rješenjem broj Ovr-3759/03.

9. Na str. 67 prileži Obavijest o prijenosu potraživanja od 18. 2. 2015. 2. tuženika upućena ovdje tužitelju u kojoj se navodi da se tužitelj obavještava da je društvo 2. tuženika temeljem ugovora o cesiji zaključenog s Karlovačkom bankom d.d. postalo zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo a nepodmireno dugovanje broj 3-3205591385 te obavještava da je dugovanje na dan 31. 1. 2015. iznosi 46.332,12 kn.

10. Dakle proizlazi i kao nesporno je utvrđeno:

-da je ovršni postupak pokrenut 2003. godine, a rješenje o ovrsi donijeto 13. 1. 2004.

-da je ugovor o cesiji (s Dodatkom I) zaključen 2015. godine, a kojim je Karlovačka banka (ovrhovoditelj iz ovršnog postupka) tražbinu iz rješenja o ovrsi prenijela na 1. tuženika, kod čega između stranka nije sporno da je tražbina cesijom prenesena pa tako tužitelj ni ne spori valjanost cesije (podnesak tužitelja od 12.5.2023.),

-da je pljenidba mirovine tužitelja od strane 2. tuženika u korist 1. tuženika započeta 13. 7. 2016., a temeljem zahtjeva od 16. 6. 2016. 2. tuženika podnijetog 1. tuženiku.

11. Obzirom je postupak ovrhe pokrenut 2003. i rješenje kojim je određena ovrha donijeto 2004. primjenjuje se Ovršni zakon iz 1996. (NN 57/96-dalje OZ/96).

11.1. Tim zakonom i to čl. 29. st. 1. je bilo propisano da se ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

11.3. Znači iz navedene odredbe proizlazi da se samo u fazi određivanja ovrhe može uzeti u obzir činjenica prijenosa tražbine, ali ne i tijekom ovršnog postupka odnosno ne tijekom provedbe ovrhe.

12. Inače identično je propisano i čl. 32 st. 1 Ovršnog zakona iz 2012. (NN 112/12).

13. Suprotno tvrdnjama 1. i 2. tuženika u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 32 st. 3. Ovršnog zakona iz 2012. kojim je propisano ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom javno ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili daje na njega na drugi način prešla. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

13.1. Naime ta odredba čl. 32. st. 3. OZ/12 po kojoj novi vjerovnik nastavlja postupak umjesto prvobitnog ovrhovoditelja kada je tijekom ovršnog postupka došlo do promjene vjerovnika, ako dokaže prijenos tražbine na njega, je dodana čl. 18. ZID Ovršnog zakona (NN 93/14) i stupila je na snagu 1. rujna 2014., a sukladno prijelaznim i završnim odredbama odnosno odredbi čl. 82. st. 1. ZID OZ-a NN 93/14 kojim je propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog zakona dovršiti primjenom odredbi Ovršnog zakona NN 112/12 i 25/13.

13.2. Kako je u konkretnom slučaju do prijenosa tražbine cesijom na novog vjerovnika (1. tuženika) došlo tijekom ovršnog postupka broja: Ovrv-3759/03 primjenjuje se Ovršni zakon iz 1996. prema kojem nema mjesta stupanju u postupak u fazi provedbe ovrhe novog ovrhovoditelja, kod čega u smislu odredbe čl. 192. st. 3. ZPP-a, koji se supsidijarno primjenjuje, kojom je propisano da nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane, ne proizlazi da je ovdje tužitelj kao ovršenik dao takav pristanak u ovršnom postupku.

14. Slijedom toga 1. tuženik na kojeg je tražbina prenesena nije mogao temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-3752/03 zahtijevati od 2. tuženika naplatu tražbine ustegom mirovine tužitelja, niti je 2. tuženik mogao postupati po tom zahtjevu 1. tuženika jer za takva postupanja 1. i 2. tuženika nije bilo uporišta u zakonu.

15. Odredbom čl. 1045.st. 1. ZOO-a (NN 35/05 i dr.) propisano je tko drugom uzrokuje štetu duža ju je naknaditi ako ne dokaže da je teta nastala bez njegove krivnje Pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravne štetne radnje te sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene što u konkretnoj situaciji je slučaj jer je protupravnim postupanjem 1. i 2. tuženika koje se sastoji u postupanju suprotno važećim odredbama zakona uslijed čega je došlo do ustege mirovne tužitelja u korist 1. tuženika, tužitelju nastala šteta u vidu umanjenja njegove imovine.

O prigovoru zastare.

16. Prigovor zastare 1. i 2. tuženika je djelomično osnovan.

17. Prema odredbi čl. 215. st.1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

17.1. Prema odredbi čl. 230. naknada štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

18. Tužitelj je tužbu podnio 17. 9.2021., a utuženi period je od 13. 7. 2016. do 15. 5. 2021.

19. U spisu prileži dopis 1. tuženika HZMO od 20.9. 2017. (str. 32 spisa) kojim 1. tuženik, a u svezi zahtjeva tužitelja od 14. 9. 2017. tužitelja izvještava da je na temelju rješenja o ovrsi Ovrv-3759/03 u korist 2. tuženika Eosmatrix od mirovine u razdoblju za lipanj 2016. do kolovoza 2017. ustegnut iznos od 17.053,42 kn i uplaćen 2. tuženiku.

19.1. Dakle tužitelj je tada saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila (1. i 2. tuženici) te je trogodišnji rok za ovu štetu istekao 20. 9. 2020., a kako je tužitelj tužbu podnio 7. 9. 2021. to je nastupila zastara za potraživanje ove štete od 17.053,42 kn (za 06/16 do 08/17) te podnošenjem tužbe 7. 9. 2021. nije prekinuta zastara za ovu štetu jer je u vrijeme podnošenja tužbe to već bilo u zastari.

20. Podnošenjem tužbe 17. 9. 2021. tužitelj je prekinuo zastaru u odnosu na štetu koja mu je nastala nakon 17. 9. 2018., odnosno obzirom na trogodišnji zastarni rok tužitelju su gledajući vrijeme podnošenja tužbe u zastari i potraživanja koja su dospjela ( ustegnuta mirovina) do 17. 9. 2018.

21. Dakle tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 2.790,07 EUR odnosno štetu koja mu je nastala ustegom mirovine s dospijećem od 12. 10.2018. do 11. 5. 2021.

22. S preostalim dijelom zahtjeva tužitelja je valjalo odbiti.

.

O troškovima postupka.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19).

23.1. Omjer uspjeha stranaka u smislu čl. 154. st.2. ZPP-a u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu

23.2. Tužitelj je u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev uspio u pogledu visine sa 43,05% , a po ocijeni ovoga suda u pogledu osnove je uspio u cijelosti (jer je utvrđeno da su tuženici postupali protupravno, a odbijajući dio zahtjeva odnosi se se na visinu zbog djelomične zastare), pa je dakle tužitelj uspio sa 71,52% (43,05%+100,00%=143,05%:2).

S druge strane tuženici su u pogledu visine uspjeli sa 56,95% dok nisu uspjeli u pogledu osnove pa dakle proizlazi da je tuženik uspio sa 28,48% (56,95%+0%=56,95%:2).

23.3. Kada se od uspjeha stranke koje je u većoj mjeri uspjela u postupku (tužitelj) odbije uspjeh stranke koja je manjoj mjeri uspjela u postupku (tuženik) proizlazi da su tuženici dužan tužitelju naknaditi trošak u omjeru od 43,05 %.

23.4. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i vrijednosti predmeta spora, te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu.

23.5. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

- sastava tužbe od 200,00 EUR,

-sastava podneska od 27. 12. 2021. (očitovanje na odgovor na tužbu 2. tuženika) 200,00 EUR

- sastava podneska od 12. 5. 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu 1. tuženika) 200,00 EUR

-sastav podneska od 21. 7. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade po Tbr. 8. t.4.)

-zastupanja na ročištu 25. 9. 2025. u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1) što je sveukupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosu od 850,00 EUR što uvećano za iznos od 212,50 EUR na ime PDV-a čini ukupno 1.062,50 EUR, čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 63, 15 EUR (polovica pristojbe obzirom je tuba podnijeta elektronski pa je po ZSP-u tužitelj imao mogućnost platiti polovicu pristojbe), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 126,29 EUR što je ukupno 1.251,24 EUR što razmjerno uspjehu u postupku od 43,05% čini 538,96 EUR.

Tome treba pridodati trošak pristupa na ročište za objavu presude razmjerno uspjehu u postupku tj. u iznosu od 53,81 EUR (u koji iznos je uključen PDV), pa je ukupni trošak tužitelja 592,77 EUR.

U Karlovcu 6. studenog 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Dostavljeno:

1. Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu

2. EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82

3. HZMO, Područni Ured u Karlovcu, Karlovac, Kralja Tomislava 8