Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž R-75/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Heleni Kugler iz Zagreba, protiv tuženika [obrt], sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Aleksandri Raach iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 16519/2021-38 od 25. travnja 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16519/2021- 38 od 25. travnja 2024. godine
- potvrđuje u dosuđujućem dijelu iz izreke presude pod točkom I. za iznos od 2.500,18 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i to:
- na iznos od 32,68 eura od 16. listopada 2016. godine do dana isplate,
- na iznos od 51,77 eura od 16. studenog 2016. godine do dana isplate,
- na iznos od 49,63 eura od 16. prosinca 2016. godine do dana isplate,
- na iznos od 49,63 eura od 16. siječnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,76 eura od 16. veljače 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,88 eura od 16. ožujka 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,93 eura od 16. travnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,63 eura od 16. svibnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,86 eura od 16. lipnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 41,68 eura od 16. srpnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 24,01 eura od 16. kolovoza 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 5,98 eura od 16. rujna 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,87 eura od 16. listopada 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 46,15 eura od 16. studenog 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,99 eura od 16. prosinca 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 41,71 eura od 16. siječnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 44,07 eura od 16. veljače 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,02 eura od 16. ožujka 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,98 eura od 16. travnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,74 eura od 16. svibnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 42,08 eura od 16. lipnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 41,69 eura od 16. srpnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 25,56 eura od 16. kolovoza 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 10,07 eura od 16. rujna 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,64 eura od 16. listopada 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,53 eura od 16. studenog 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,73 eura od 16. prosinca 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,35 eura od 16. siječnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,32 eura od 16. veljače 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,60 eura od 16. ožujka 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,62 eura od 16. travnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,29 eura od 16. svibnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,37 eura od 16. lipnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,53 eura od 16. srpnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 25,88 eura od 16. kolovoza 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 8,93 eura od 16. rujna 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,59 eura od 16. listopada 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,36 eura od 16. studenog 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,42 eura od 16. prosinca 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 46,19 eura od 16. siječnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,73 eura od 16. veljače 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,27 eura od 16. ožujka 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 30,31 eura od 16. travnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 26,88 eura od 16. lipnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,57 eura od 16. srpnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 24,43 eura od 16. kolovoza 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 7,46 eura od 16. rujna 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,29 eura od 16. listopada 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,32 eura od 16. studenog 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,54 eura od 16. prosinca 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,25 eura od 16. siječnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,14 eura od 16. veljače 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,21 eura od 16. ožujka 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,25 eura od 16. travnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,78 eura od 16. svibnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,22 eura od 16. lipnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,37 eura od 16. srpnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 21,15 eura od 16. kolovoza 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 9,31 eura od 16. rujna 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,26 eura, od 16. listopada 2021. godine do dana isplate, po stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
- preinačuje u preostalom dosuđujućem dijelu točke I. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 94,71 eura.
II. Odbijaju se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.594,89 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku:
- na iznos od 32,68 eura od 16. listopada 2016. godine do dana isplate,
- na iznos od 51,77 eura od 16. studenog 2016. godine do dana isplate,
- na iznos od 49,63 eura od 16. prosinca 2016. godine do dana isplate,
- na iznos od 49,63 eura od 16. siječnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,76 eura od 16. veljače 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,88 eura od 16. ožujka 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,93 eura od 16. travnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,63 eura od 16. svibnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,86 eura od 16. lipnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 41,68 eura od 16. srpnja 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 24,01 eura od 16. kolovoza 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 5,98 eura od 16. rujna 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,87 eura od 16. listopada 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 46,15 eura od 16. studenog 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,99 eura od 16. prosinca 2017. godine do dana isplate,
- na iznos od 41,71 eura od 16. siječnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 44,07 eura od 16. veljače 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,02 eura od 16. ožujka 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,98 eura od 16. travnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,74 eura od 16. svibnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 42,08 eura od 16. lipnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 41,69 eura od 16. srpnja 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 25,56 eura od 16. kolovoza 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 10,07 eura od 16. rujna 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,64 eura od 16. listopada 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,53 eura od 16. studenog 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,73 eura od 16. prosinca 2018. godine do dana isplate,
- na iznos od 43,35 eura od 16. siječnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,32 eura od 16. veljače 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,60 eura od 16. ožujka 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,62 eura od 16. travnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,29 eura od 16. svibnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,37 eura od 16. lipnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 45,53 eura od 16. srpnja 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 25,88 eura od 16. kolovoza 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 8,93 eura od 16. rujna 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,59 eura od 16. listopada 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,36 eura od 16. studenog 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,42 eura od 16. prosinca 2019. godine do dana isplate,
- na iznos od 46,19 eura od 16. siječnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,73 eura od 16. veljače 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,27 eura od 16. ožujka 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,25 eura od 16. travnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 49,88 eura od 16. svibnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 49,77 eura od 16. lipnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,57 eura od 16. srpnja 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 24,43 eura od 16. kolovoza 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 7,46 eura od 16. rujna 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,29 eura od 16. listopada 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,32 eura od 16. studenog 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 52,54 eura od 16. prosinca 2020. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,25 eura od 16. siječnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,14 eura od 16. veljače 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,21 eura od 16. ožujka 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,25 eura od 16. travnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 50,78 eura od 16. svibnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,22 eura od 16. lipnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 48,37 eura od 16. srpnja 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 21,15 eura od 16. kolovoza 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 9,31 eura od 16. rujna 2021. godine do dana isplate,
- na iznos od 53,26 eura, od 16. listopada 2021. godine do dana isplate, po stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I.)
1.1 Zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu je odbijen kao neosnovan (točka II.).
1.2. Tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.650 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka III.).
1.3. Istom presudom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog (točka IV.), kao i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovanim (točka V.).
2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku, te zbog odluke o troškovima. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija presudu u dijelu presude u kojem je obvezan na plaćanje tužitelju razlike plaće i troškova postupka (točke I. i III.), te predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku uvećanih za trošak sastava žalbe, podredno predlaže ukidanje presude te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.
5.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke .
5.3. Prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP-a, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za otežane uvjete rada na radnom mjestu tehničara – ton majstora, koji zahtjev tužitelj potražuje temeljem Kolektivnog ugovora za zaposlene u ustanovama kulture Grada Zagreba od 1. prosinca 2025. (dalje: Kolektivni ugovor) na temelju činjenice da obavlja poslove radnog mjesta koje je utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada.
7. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničara tona / majstor tona, a nije sporno da tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatke na plaću za otežane uvjete rada.
8. Kolektivnim ugovorom je propisano da plaću zaposlenika čine osnovna plaća te dodaci na osnovnu plaću između ostalih i dodaci na poslove s posebnim uvjetima rada, a Pravilnikom o radu kod tuženika je propisano da se plaća radnika sastoji od osnovne plaće te između ostalih i dodataka na plaću za rad u posebnim situacijama te stimulativnog dodatka ako je to predviđeno posebnom odlukom poslodavca.
9. Odredbom članka 55. Kolektivnog ugovora je propisano da će se radna mjesta s otežanim radnim uvjetima odrediti Pravilnikom o radu poslodavca na temelju procjene koju će obaviti ovlaštena tvrtka, a prema odredbi članka 56. za radne sate koje je zaposlenik proveo u otežanim radnim uvjetima se osnovna plaća zaposlenika uvećava za 5%.
10. Pravilnikom o radu tuženika je propisano da se pod otežanim radnim uvjetima smatra ako je zaposlenik izložen teškim i prljavim poslovima (dim, prašina, vlaga, visoka temperatura, isparavanje boja i lakova i drugih kemijskih tvari opasnih za ljudsko zdravlje, jaka buka, preveliko svjetlosno blještavilo, rad u tamnim komorama, rad pod opterećenjem svjetlosti u boji i slično, ako zaposlenik obavlja poslove pod maskom, te ako zaposlenik radi u prostoru bez svježeg zraka).
11. Pravilnikom o izradi procjene rizika koji je donesen na temelju odredbe članka 18. stavak 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje u tekstu: ZZR) je propisano da je poslodavac obvezan imati izrađenu procjenu rizika za sve poslove koje za njega obavljaju radnici i osobe na radu koja mora odgovarati postojećim opasnostima, štetnostima i naporima, a navedeni Pravilnik sadrži i popis navedenih opasnosti, štetnosti i napora.
12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je procjenom rizika iz zaštite na radu od studenog 2016. koje je za potrebe tuženika izradio "Alfa sigurnost" radno mjesto tehničara tona / majstora tona utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada. Navedenom procjenom je utvrđena izloženost opasnostima od padova zbog rada na visini, štetnostima ometajuće buke, nedovoljne osvijetljenosti, naporima vida i drugo, utvrđujući da se s obzirom na vrstu rada koju tužitelj obavlja tužitelj svake godine šalje na zdravstveni pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada.
12.1. Saslušanjem svjedoka zaposlenog na radnom mjestu stručnjaka zaštite na radu i zaštite od požara, koji je sudjelovao u izradi procjene rizika, je utvrdio da su u procjeni navedene sve opasnosti, rizici i štetnosti kojima je izloženo pojedino radno mjesto.
12.2. Iz iskaza tužitelja, te svjedoka zaposlenika kod tužitelja je utvrdio da tužitelj rad obavlja u otežanim uvjetima s obzirom da rad obavlja u kabini bez ventilacije, prozora, svjetla, u kojoj je povećana buka zbog razglasa, povremeno radi na visini te je tužitelj naveo da je za vrijeme Covida bio dužan nositi masku.
13. Na temelju navedenih utvrđenja, a s obzirom da je tužitelj, da bi obavljao poslove radnog mjesta tehničara tona, na kojem je radio u utuženom vremenskom razdoblju, morao ispuniti posebne uvjete rada koji predstavljaju rizik, iako navedeno mjesto nije izričito kvalificirano kao radno mjesto s otežanim uvjetima rada, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj faktično obavljao poslove s otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 94. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje u tekstu: ZR) u vezi sa člankom 56. Kolektivnog ugovora.
14. Prema odredbi članka 94. stavak 1. ZR-a svatko tko radi u otežanim uvjetima rada ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a u smislu stavka 2. istog članka otežani uvjeti rada su oni za koje je procjenom rizika utvrđeno postojanje opasnosti, štetnosti ili velikih napora.
15. Iako poslodavac radno mjesto tužitelja nije određeno naznačio u Pravilniku o radu kao mjesto s otežanim uvjetima rada, s obzirom na procjenu rizika kojima je izložen tužitelj za vrijeme obavljanja rada na navedenom mjestu, tužitelju pripada pravo na uvećanje osnovne plaće temeljem otežanih uvjeta rada.
16. Naime, ovlaštena tvrtka je na temelju procjene rizika utvrdila da je radno mjesto tužitelja radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da tužitelj mora, da bi obavljao navedeni posao ispuniti posebne uvjete rada, te da je posao koji obavlja tužitelj posao koji predstavlja rizik u smislu razine opasnosti i napora te nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti u svezi s radom i može uzrokovati štetne posljedice za sigurnosti i zdravlje radnika.
17. Iako Pravilnik o poslovima o procjeni rizika govori o posebnim uvjetima rada, dok ZR i Kolektivni ugovor govore o otežanim uvjetima rada, s obzirom da kod obavljanja poslova s posebnim uvjetima rada postoji opasnost za sigurnost i zdravlje radnika, pojam posebnih uvjeta rada treba tumačiti u korist radnika. To što Pravilnik o radu nije definirao radna mjesta s otežanim uvjetima rada, suprotno navodima tuženika, ne isključuje pravo tužitelja na uvećanje plaće za otežane uvjete rada, koji su definirani procjenom rizika koju je ovlaštena tvrtka izradila za tuženika.
18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj za vrijeme obavljanja ovog posla ima pravo na uvećanje osnovne plaće temeljem otežanih uvjeta rada.
19. Međutim, osnovano žalitelj upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava vezano za dosuđenu visinu tužbenog zahtjeva zbog činjenice da prvostupanjski sud u dosuđenom vremenskom razdoblju nije uzeo u obzir vremenski period u kojem tuženik nije obavljao kulturnu djelatnost zbog epidemije COVID-19.
19.1. Odlukom o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događaja Stožera civilne zaštite RH ("Narodne novine" 32/20.) od 19. ožujka 2020. obustavljen je rad svih kulturnih djelatnosti (kazališta, muzeja, kina, knjižnice i čitaonice) u trajanju od 30 dana, koja odluka je Odlukom Stožera civilne zaštite RH produžena do 4. svibnja 2020., pa nadalje nastavno do 15. svibnja 2020., kada su objavljene preporuke za održavanje profesionalnih izvedbi, kulturnih programa i manifestacija i omogućeni su kulturni programi uz preporuke pridržavanja epidemioloških mjera.
19.2. Primjenom navedene odluke Stožera civilne zaštite RH, tužitelju je zabranjena djelatnost od 19. ožujka 2020. do zaključno 14. svibnja 2020., u kojem periodu su zabranjene kazališne predstave, pa uslijed navedenog u tom vremenskom periodu tužitelju ne pripada pravo na povećanje plaće za otežane uvjete rada od 5%, i to za razdoblje od 19. ožujka do 31. ožujka 2020. što predstavlja 42% navedenog mjeseca odnosno 21,94 eura, (za navedeni mjesec mu pripada 58% iznosa odnosno 30,31 euro), ne pripada mu dodatak za mjesec travanj 2020. u iznosu od 49,88 eura u cijelosti, a za razdoblje od 1. svibnja do 14. svibnja 2020. mu ne pripada 46% iznosa što iznosi 22,89 (za navedeni mjesec pripada 54% iznosa što iznosi 26,88 eura), slijedom čega mu ukupno ne pripada 94,71 euro.
20. Stoga je presuda prvostupanjskog suda preinačena temeljem odredbe članka 373. ZPP-a u dosuđenom iznosu iz točke I. izreke tako da je za više dosuđeni iznos od 94,71 euro zahtjev tužitelja odbijen.
21. U preostalom dosuđujućem dijelu, a kako je to označeno u izreci ove drugostupanjske presude, žalba tuženika je odbijena i presuda prvostupanjskog suda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, s obzirom na neznatni neuspjeh tužitelja sa tužbenim zahtjevom odluka o troškovima je potvrđena temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.
23. S obzirom na neznatan uspjeh sa žalbom zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a.
24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen, jer navedena radnja nije bila potrebna (članak 155. ZPP-a).
Vukovar, 6. studenog 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Krešimir Biljan
