Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-74/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. Kaznenog zakona („ ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika VP, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-197/2023-10, od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika VP odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika VP zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka. 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku VP izrečena je uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti, u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku će se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora na koju je osuđen, uračunati vrijeme u kojemu je, u vazi s kaznenim djelom, bio lišen slobode, od uhićenja 3. kolovoza 2022. u 18:40 sati, do puštanja na slobodu 3. kolovoza 2020. u 21:00 sat (radi se o očitoj pogrešci jer je ispravno trebalo navesti 3. kolovoza 2022.).

3. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11, od okrivljenog VP trajno je oduzeto 8 stabljika konoplje, visine od 13 do 57 cm, izuzete od strane djelatnika PU Splitsko–dalmatinske, Službe za očevide i krim. tehniku pri vršenju očevida od 3. kolovoza 2022. po zapisniku o očevidu broj 511-12-10-08/13-K-171/22, koja droga se po pravomoćnosti presude ima uništiti.

4. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2., točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni VP je dužan u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 432,67 eura /3.259,95 kn, od kojeg se iznos od 299,95 eura odnosi na troškove provedenog toksikološkog vještačenja, a iznos od 132,72 eura predstavlja paušalnu svotu.

5. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni VP osobno, zbog bitne povrede odredaba "parničnog postupka", pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i da ga se "oslobodi krivnje".

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba okrivljenika VP je neosnovana.

9. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik u svojoj žalbi nije pravno označio, međutim navodi kako se cijeli postupak fokusira na lokaciju terena koja nije u njegovom vlasništvu, na kojoj je navodno pronađeno osam stabljika zasađenih u kantama, ali da inspektori nisu imali nalog za pretragu lokacije koja se spominje u ovom predmetu, radi čega da su ti dokazi pribavljeni nelegalnim putem te da se ne mogu koristiti kao relevantan dokaz pa na taj način da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Dakle, okrivljenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, radi čega predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu.

9.1. Nije međutim u pravu okrivljenik kada ističe da bi na opisani način bila počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer, suprotno žalbenim navodima, za pretragu prostora na kojem su pronađene stabljike indijske konoplje koje su predmet ovog postupka nije bilo potrebno ishoditi pisani i obrazloženi sudski nalog, s obzirom na činjenicu da se, sukladno odredbi članka 240. stavka 3. ZKP/08, propisi o pretrazi ne odnose na prirodne, javne i napuštene prostore. Dakle, budući da su u konkretnom slučaju stabljike konoplje pronađene u masliniku, očito je da se radio o prirodnom prostoru pa za pretragu takvog mjesta, kako je to već navedeno, nije potrebno imati nalog za pretragu. Stoga se presuda ne temelji na nezakonitom dokazu te na opisni način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju okrivljenik neutemeljeno ukazuje u svojoj žalbi.

10. Daljnji žalbeni navod koji bi se mogao vezati uz žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka odnosi se na prigovor okrivljenika da je nejasno je li sporni očevid proveden u mjestu Žedno u Općini Okrug Gornji jer da u toj općini mjesto tog naziva ne postoji, već samo mjesto Žedno koje pripada Općini Trogir. Stoga da je potpuno nejasno gdje su pronađene sporne stabljike, odnosno gdje je bio očevid. Time okrivljenik očito želi ukazati kako su razlozi o odlučnim činjenicama u potpunosti nejasni, odnosno da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

10.1. Međutim, ni na taj način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, s obzirom na to da je podatak kojoj općini pripada mjesto Žedno potpuno irelevantan jer lokacija gdje je očevid poduzet i gdje su pronađene stabljike marihuane uopće i nije sporna. Okrivljeni je u svojoj obrani kazao kako se predmetni maslinik nalazi oko 100 m dalje od njegovog zemljišta, no da tamo ne odlazi niti da je išta sadio, a da zna kako postoje još dva pristupna puta, tako da je isto otvoreno pristupu bilo kojoj osobi. U takvoj situaciji očigledno je kako je okrivljeniku poznato, a time i u potpunosti nedvojbeno gdje se nalazi lokacija na kojoj je obavljen očevid te pogrešna oznaka općine u kojoj se nalazi mjesto Žedno ne čini čitavu presudu do te mjere nerazumljivom da se ne bi mogla ispitati. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

10.2. Osim u pravcu žalbenih navoda pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud je ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), međutim nisu nađene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

11. Ostali žalbeni navodi mogu se svrstati pod žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojima okrivljenik iznosi vlastitu analizu dokaza koji su u postupku izvedeni, pri čemu ih interpretira na način koji ide u prilog njegovoj obrani, uz konačni zaključak kako, po njegovom mišljenju, nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo za koje se tereti. Međutim, suprotno žalbenim navodima, o svim svojim zaključcima u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja te krivnje okrivljenika, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje.

11.1. Naime, u postupku je ispitan u svojstvu svjedoka policijski službenik ZP, koji je vrlo jasno opisao način na koji je utvrdio tko je zalijevao stabljike marihuane u masliniku u blizini odlagališta sekundarnih sirovina u vlasništvu okrivljenika, pri čemu je naveo kako je 2. kolovoza 2022. opservirao ovu lokaciju i da je uočio upravo okrivljenika VP, kojeg je prepoznao budući da se pripremio za radni zadatak na način da je pogledao njegove fotografije, nakon što su dobili operativna saznanja da je upravo on zasadio stabljike marihuane u Žednom. Opisao je kako je baš okrivljenik nosio dvije pvc kante u kojima se nalazila voda i tom vodom zalio posađene stabljike konoplje. Također je naveo gdje se okrivljenik nakon toga udaljio te je opisao kako je morao preskakati neki suhozid jer je mjesto gdje su posađene stabljike bilo dobro skriveno. Okrivljenika je ovaj svjedok prepoznao i u sudnici pa su kod takvog stanja stvari u potpuno promašeni žalbeni navodi okrivljenika kojima on dovodi u pitanje iskaz ovog svjedoka. Navedeni svjedok, kao policijski službenik, nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika i lažno svjedočiti pred sudom, izlažući se pri tome i kaznenom progonu i svim posljedicama koje bi iz toga mogle proizaći, a vjerodostojnost njegovog iskaza nije dovedena u pitanje ni obranom okrivljenika, a ni navodima njegove žalbe. U kontekstu žalbenih navoda je potrebno naglasiti kako je potpuno irelevantno od kuda policijskim službenicima operativna saznanja da bi upravo okrivljenik zasadio ove stabljike marihuane, kao što je nevažno i na kojoj udaljenosti od njegovog odlagališta se nalazi ova lokacija, odnosno je li netko drugi mogao pristupiti do tog mjesta. Naime, u situaciji kada je svjedok ZP vidio i prepoznao baš okrivljenika kako nosi kante vode i njima zaljeva posađene stabljike, dakle brine se o uzgoju i rastu zasađenih biljaka, potpuno je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je upravo on počinitelj ovog kaznenog djela.

12. Isto tako, na vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka ne utječe ni činjenica da nije fotografirao osobu koja je zalijevala zasađene stabljike, što se potenciralo i na samoj raspravi, a i kasnije u žalbi okrivljenika, pogotovo kada se ima u vidu činjenica da se radilo samo o policijskoj radnji opservacije lokacije, a ne o nekoj od posebnih dokaznih radnji, zbog čega policijski službenik nije ni imao ovlaštenje za tehničko snimanje osoba i predmeta te bi bilo kakvo fotografiranje mobitelom ili nekim drugim sredstvom bilo nezakonito i ne bi se moglo koristiti u ovom postupku. U takvoj situaciji i dokazni prijedlog za izvođenje rekonstrukcije predmetnog događaja je bio neosnovan te ga je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neprikladan i odugovlačeći.

13. Prvostupanjski sud je, na temelju iskaza svjedoka ZP te ostalih rezultata dokaznog postupka, prvenstveno zapisnika o očevidu i toksikološkog vještačenja, pravilno utvrdio da je okrivljenik VP, zalijevajući zasađene stabljike marihuane, proizveo tvari koje su proglašene posebnim propisom droga, na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. KZ/11 te ga je ispravno, kao ubrojivog počinitelja, koji je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, koji je bio svjestan protupravnosti svog postupanja i kod ne postojanja niti jednog ispričavajućeg razloga, proglasio krivim. Na ovakav zaključak prvostupanjskog suda nema utjecaja ni činjenica što prilikom pretrage doma i drugih prostora koje koristi okrivljenik nije pronađena neka druga količina droge jer je obilježje ovog kaznenog djela isključivo neovlaštena proizvodnja tvari koje su proglašene drogom, što je nesporno utvrđeno na temelju iskaza svjedoka ZP, a okolnost da druga droga nije pronađena pretragom na opstojnost ovog kaznenog djela nema nikakvog utjecaja, dok se okrivljenik nije ni teretio za neku takvu aktivnost.

13.1. S obzirom na navode žalbe okrivljenika koji se ističu u tom pravcu, kod ovoga je za navesti i to kako je, baš zbog činjenice što je okrivljenika proglasio krivim za ovo kazneno djelo, po samom zakonu prvostupanjski sud bio dužan upravo od njega oduzeti pronađene stabljike, premda je točno da on nije potpisao nikakvu potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.

14. Okrivljenik se nije žalio zbog žalbene osnove odluke o kazni, međutim, kako prema članku 478. ZKP/08, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o kazni (uvjetnoj osudi), to je ovaj sud i u tom pravcu ispitao prvostupanjsku presudu te je zaključio da je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor i vrste mjere kaznenopravne sankcije. Tako je pravilno, kao olakotnu okolnost, utvrdio da je okrivljenik do sada bio neosuđivan, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao. U takvoj situaciji, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i uvažavajući sve utvrđene okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela, pravilno je ocijenio kako je okrivljenika primjereno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

14.1. Međutim, imajući prvenstveno u vidu raniju neosuđivanost okrivljenika ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može uspješno ostvariti izricanjem uvjetne osude pa je stoga postupno osnovano, na temelju članka 56. KZ/11, odlučio da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti, ako isti, u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Opravdana je ocjena prvostupanjskog suda da će se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom, kao svojevrsnim upozorenjem uz prijetnju kaznom, uspješno ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika te da će se on ubuduće suzdržati od činjenja novih kaznenih djela, ali isto tako da će se upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinjenja.

15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 6. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić