Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-53/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JP i dr., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2., u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K- 154/2023-32, od 19. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenike UP i ZP, zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11, u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 2. KZ/11 te je, na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11, okrivljenog UP osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Nakon toga, na temelju članka 57. KZ/11, okrivljenom UP izrečena je djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 7 mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 mjeseci neće izvršiti, ako okrivljeni, u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Okrivljenom UP je, na temelju članka 54. KZ/11, u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 10. prosinca 2022., do 19. srpnja 2023. Na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11, okrivljeni ZP je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, nakon čega je, na temelju članka 56. KZ/11, tom okrivljeniku izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti u roku od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenom trgovačkom društvu Perseus d.o.o. OIB: 97053815828, sa sjedištem u Zagrebu, Metalčeva 3, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 9.931,15 eura / 74.826,22 kune te je naloženo okrivljenom UP i okrivljenom ZP navedeni iznos solidarno uplatiti oštećenom trgovačkom društvu u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 3.719,79 eura / 28.026,78 kuna, predstavlja imovinsku korist koju su okrivljenici ostvarili kaznenim djelom na štetu trgovačkog društva Perseus d.o.o. te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske pa je od okrivljenog FP oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, u iznosu od 1.859,90 eura / 14.013,39 kuna te je okrivljenom UP naloženo navedeni iznos u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske, dok je od okrivljenog ZP oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 1.859,90 eura / 14.013,39 kuna te je tom okrivljeniku naloženo navedeni iznos u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, okrivljeni UP i ZP su oslobođeni dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenom branitelju.
5. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se "prvooptuženiku UP izrekne bezuvjetna kazna zatvora" ili da se presuda prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
6. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
8. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.
9. S obzirom na to da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je dužan to napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
10. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je okrivljenom UP, uzimajući u obzir broj i težinu otegotnih i olakotnih okolnosti, sud neosnovano izrekao kaznenopravnu sankciju djelomične uvjetne osude, koja nije primjerena, kako za samog okrivljenika kao višestruko osuđivane osobe, tako i sa stanovišta zahtjeva pravne države, u kojoj sudske presude moraju izraziti u dovoljnoj mjeri društvenu osudu za činjenje delikata i odvraćati građane od činjenja istih. Okrivljenim ZP da je također neosnovano izrečena uvjetna osuda jer da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti te da se takvom sankcijom nije u dovoljnoj mjeri izrazila društvena osuda zbog počinjenog djela niti će se istom drugi počinitelji odvraćati od činjenja imovinskih i drugih delikata, čime nije ispunjena svrha kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11.
11. Vezano za istaknute žalbene navode, za navesti je kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, u odnosu na oba okrivljenika. To čak niti državni odvjetnik u svojoj žalbi ne osporava, već smatra kako su od strane prvostupanjskog suda pogrešno vrednovane sve te okolnosti, što je dovelo do neodgovarajuće odmjerene kaznenopravne sankcije prema okrivljenicima po vrsti i mjeri. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno postupio kada je okrivljenog UP osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, nakon čega je ispravno prema tom okrivljeniku, na temelju članka 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti 7 mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
11.1. Pravilno je u tom kontekstu prvostupanjski sud utvrdio da je priznanje okrivljenika dovelo do ubrzanja kaznenog postupka, da je otac malodobnog djeteta te da je izrazio žaljenje i iskreno kajanje zbog počinjenog kaznenog djela. S obzirom na navedene okolnosti, kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca se ukazuje pravilno odmjerenom, a način na koji će ta kazna biti izvršena, kroz primjenu instituta djelomične uvjetne osude, u smislu članka 57. KZ/11, opravdan i bez obzira na činjenicu što je okrivljenik do sada bio višestruko kazneno osuđivan, uglavnom zbog kaznenih djela imovinskog karaktera jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela. Naime, kod toga okrivljenik mora biti svjestan da je maksimalni zakonom propisani rok provjeravanja od 5 godina od pravomoćnosti presude dovoljno dugo razdoblje, tijekom kojeg će njegovo ponašanje biti pod pojačanim nadzorom, što bi trebalo na njega ostvariti uspješan odvraćajući učinak jer u suprotnom mu prijeti opoziv uvjetovanog dijela kazne, što je i po procjeni ovog suda dostatno upozorenje okrivljeniku da svoje ponašanje mora uskladiti s društveno prihvaćenim normama i da mu je ovo posljednja prigoda koja mu se pruža, budući da se bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane neće moći tolerirati, a na okrivljeniku je odluka hoće li opravdati povjerenje koje mu je ukazano.
11.2. Vezano za okrivljenika ZP za navesti je kako je on do sada bio neosuđivan te je, kod postojanja i niza drugih olakotnih okolnosti na njegovoj strani, ocjena i ovog drugostupanjskog suda kako u takvoj situaciji doista nije nužno odmah reagirati izoliranjem tog okrivljenika iz društva jer bi osuda na kaznu zatvora, bez izricanja uvjetne osude bila prestroga kaznenopravna sankcija. Izrečenom uvjetnom osudom, okrivljeniku se nudi prilika da pokaže kako je ovo bio samo jedan eksces u njegovom ponašanju, a ne obrazac po kojem će nastaviti živjeti. I ovaj okrivljenik mora biti svjestan da je, ne samo u slijedećem razdoblju provjeravanja od 3 godine, već i inače dužan postupati u skladu s važećim propisima društva u kojem živi te da se bilo kakvo novo kršenje zakona neće moći ignorirati, odnosno da mu prijeti opoziv izrečene uvjetne osude, što okrivljeniku mora biti poticaj da se ubuduće više ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela.
12. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je odgovarajuće prilagodio izbor vrste mjere i kazne kod oba okrivljenika, za što je dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je s pravom za očekivati da će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 s uspjehom ostvariti i ovakvim kaznenopravnim sankcijama, na koji način je adekvatno izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, što će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati ne samo na počinitelja već i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.
13. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 6. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
