Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2412/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović – Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, radi brisanja prava suvlasničkog dijela, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-665/2022 od 29. svibnja 2024., u sjednici održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-665/2022 od 29. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu brisanja prava suvlasničkog udjela od 30/120 suvlasništva na čestici zgrade [katastarska čestica] i na česticama [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s njenog imena (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom obvezana tužiteljica da naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe same sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 353. stavka 2. točke 6. ZPP-a, na koju sadržajno u svojoj žalbi ukazuje tužiteljica, jer je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata pravilno utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, kao i što je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, što neosnovano tužiteljica u žalbi ističe.

3.3. Nadalje, nisu počinjene niti daljnje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tužiteljica ističe u žalbi, i to bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi članka 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice, dakle razloge zašto sud nije prihvatio tvrdnje tužiteljice, odnosno zbog čega je odbio tužbeni zahtjev, pa nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP-a na koju tužiteljica sadržano ukazuju u žalbi, neosnovano prigovarajući da je odluka proizvoljna (arbitrarna) te da joj je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

4. U ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu tužiteljice kojim ona traži da se brišu suvlasnička prava tuženice na čestici zgrade [katastarska čestica] i na česticama [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s njenog imena odnosno da tuženica nije suvlasnica tih nekretnina.

5. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, i to nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je tuženica zakonska nasljednica iza svoje majke pok. ŠH,

- da je pok. ŠH na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-634/1991 od 28. svibnja 1991. upisala kao vlasnica posebnog dijela – stana u potkrovlju čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina],

- da je između pravnih prednika stranaka (i još dvoje od troje tadašnjih suvlasnika) sklopljen Sporazum 25. kolovoza 1975., radi diobe utuženih nekretnina, koja dioba nije provedena,

- da je pok. ŠH na dan 10. kolovoza 2006. bila upisana kao suvlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 30/120 dijela prava vlasništva, a već u tom trenutku da je njezina kćer, sada tuženica, bila upisana kao vlasnica stana u potkrovlju čest. zgr. [katastarska čestica] s posebnim ulazom iz [adresa] na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1553/00 od 8. prosinca 2000.,

- da je pok. ŠH bila upisana i kao suvlasnica za 30/120 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] (kasnije parcelirana na [katastarska čestica]) i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su kao suvlasnici u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani: za zk tijelo I. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – EH za 30/120, JH za suvlasnički dio s neodređenim omjerom – Etažno vlasništvo E-1, SH (tužiteljica) za 15/120, ĐH za 20/120, RH za 2/120, OH za 2/120, SH (tužiteljica) za 15/120, NH za 6/120 dijela prava vlasništva (ukupno 90/120); za zk tijelo II čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmet ovog postupka) - EH za 30/120, ĐH za 20/120, SH (tužiteljica) za 15/120, JH za 30/120, RH za 2/120, OH za 2/120, SH (tužiteljica) za 15/120, NH za 6/120 dijela prava vlasništva (ukupno 120/120),

- da iz Sporazuma od 25. kolovoza 1975. kojeg su sklopili pravni prednici stranaka, a tadašnjih suvlasnika navedenih nekretnina, proizlazi da su većinski suvlasnici ”velike i male kuće” – TH, HH (otac tužiteljice), NH i ŠH (majka tuženice) postigli dogovor oko načina korištenja predmetnih nekretnina, a tadašnji suvlasnik ČH da nije sudjelovao u dogovoru suvlasnika, pa da je točkom 4. predmetnog Sporazuma dogovoreno sklapanje naknadnog sporazuma u pogledu njegovog suvlasničkog dijela; u točki 5. predmetnog Sporazuma da je navedeno da će se fizička podjela predmetnih nekretnina obaviti naknadno, a u skladu i u okviru Sporazuma,

- da iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-76/2008 proizlazi da je predlagateljica SH (ovdje tužiteljica) 29. svibnja 2008. pokrenula izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv svih upisanih suvlasnika uključujući i ovdje tuženicu (kao pravnu sljednicu ŠH) u kojem postupku je isticala da je tuženica upisana kao vlasnica stana u potkrovlju, pa da ju treba brisati kao suvlasnicu sa svih ostalih nekretnina, s tim da je nakon donošenja rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1397/2020 od 22. travnja 2021. predlagateljica 9. srpnja 2021., nakon preko 13 godina vođenja postupka, povukla svoj prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice,

- da je iz spisa Općinskog sud u Dubrovniku poslovni broj IR-120/86 razvidno da je dioba pokušavana i ranije pa da je 28. prosinca 1998. doneseno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem IR.120/86, kojim se suvlasnička zajednica podijelila, no tadašnja predlagateljica EH (jedna od suvlasnica) da je povukla prijedlog,

- da se u naravi radi o kompleksu, koji se sastoji od dvije kuće, male i velike (zgr. [katastarska čestica]) za koje su povezane (spornom kuhinjom) i zemljištu (dvorište i parking), s tim da čest. zgr. [katastarska čestica], zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri predstavljaju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da zbroj suvlasničkih dijelova svih suvlasnika za čest. zgr. [katastarska čestica], zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja 120/120.

6. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da činjenica da je tuženica (odnosno, prethodno njezina majka) postala isključiva vlasnica stana u potkrovlju zgrade čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] ne povlači za sobom brisanje suvlasničkog dijela u toj nekretnini jer da bi to bilo suprotno odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a niti povlači brisanje suvlasničkih udjela tuženice iz ostalih nekretnina. To iz razloga jer po ocjeni prvostupanjskog suda u odnosu na predmetne nekretnine nije provedena dioba odnosno razvrgnuće suvlasništva u kojemu moraju sudjelovati svi suvlasnici, a niti su u Sporazumu iz 1975. sudjelovali svi suvlasnici pa da bi se ta dioba provela.

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i pogrešno postavljen (sadržajno) i zbog činjenice da tužiteljica traži da se briše suvlasnički dio tuženice bez novog ovlaštenika tog dijela zbog čega je nejasno na koji način bi se vodio taj suvlasnički dio odnosno da bi taj suvlasnički dio ostao "visiti" za 30/120 dijela prava vlasništva, jer tužiteljica ne traži upis na sebe (kao recimo što traži u postupku P-307/21) ili na nekog drugog suvlasnika, ili razmjerno na sve ostale suvlasnike, a slijedom čega bi trebalo dokazati nadalje po kojoj se osnovi traži upis i na koga.

7. U okolnostima takvih utvrđenja, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda tužiteljica nije dokazala postojanje pravne osnove svoga tužbenog zahtjeva, kao ni da je provedena dioba nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] odnosno da je u odnosu na zemljišnoknjižni izvadak uspostavljeno pravo vlasništva etažnih cjelina.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ne postoji pravni temelj prema kojemu tuženica ne bi bila suvlasnica na čestici zgrade [katastarska čestica] i na česticama [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a niti takov utvrđenje proizlazi iz činjenice da je tuženica upisana kao etažna vlasnica bez određenoga suvlasničkog dijela stana koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], a koja čestica se nalazi u istom zemljišnoknjižnom izdatku Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tim više jer čestica zgrade [katastarska čestica] i čestice [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čine II zemljišnoknjižno tijelo.

8. Tužiteljica bila dužna svoj zahtjev dokazati odgovarajućim dokaznim sredstvima na temelju kojih bi onda sud morao bez dvojbe i na siguran način utvrditi da suvlasništvo predmetne nekretnine ili, s obzirom na njene navode, eventualno njeno vlasništvo odgovarajućeg realnog dijela, a što nije.

9. U svojoj žalbi tužiteljica osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da je taj sud zanemario činjenicu da je sklopljen sporazum 25. kolovoza 1975. na temelju kojega je prednica tuženice ostvarila svoje vlasništvo posebnog dijela, zbog čega po mišljenju tužiteljice ne ostvaruje to pravo u odnosu na susjedne zgrade, a koja utvrđenja po njenoj ocjeni proizlaze i iz rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj I-R. 120/1986, a što je sve prvostupanjski sud propustio ocijeniti. U tom smislu je za odgovoriti tužiteljici da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a a temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako tužiteljica u žalbi samo procjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U odnosu na navode tužiteljice kojima ona ukazuje da je prednica tuženice pok. ŠH prihvatila diobu po Sporazumu iz 1975. za odgovoriti je žaliteljici da eventualno postupanje prednice tuženice u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj IR-120/1986 ne ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva a imajući na umu postavljeni zahtjev i pravilno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, zbog čega su i ti žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka taj je sud u dovoljnoj mjeri raspravio sve činjenice koje su od odlučnog značenja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu. Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev jer tužiteljica nije dokazala osnovanost svoga tužbenog zahtjeva.

11.1. Isto tako za navesti je da prema odredbama ZV-a do prestanka vlasništva može doći samo propašću stvari, stavljanjem stvari izvan prometa, tuđim stjecanjem, odreknućem i prestankom na temelju zakona, a što u konkretnom slučaju nije tužiteljica dokazala zbog čega je njenu žalbu trebalo dobiti i potvrditi pobijanu presudu.

12. Također je za odgovoriti žaliteljici u pogledu njenih navoda da su joj povrijeđena prava iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za ljudska prava i članaka 14., 29. stavka 1. i 48. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/1990., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) da pobijana presuda nije ni arbitrarna ni nerazumna, što se ponovno ističe, pa da bi se radilo o povredi tih prava. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi prvostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, a pobijana presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenoga zahtjeva. Stoga se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarna ili očito nerazumna. Sve navedeno ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravo na pravično suđenje. Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnoga prava ili osobitom teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno neko navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99., 14/02., 1/06. i 13/17.). Pritom tužiteljica nije učinila ni vjerojatnim da joj je u postupku pred prvostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.

13. Odluka o naknadi parničnog troška, po kojoj je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnični trošak temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a, kao što je pravilno odlučio prvostupanjski sud, a što tužiteljica posebno žalbom i ne osporava.

14. Slijedom navedenog trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 6. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević