Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1205/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, koji je zastupan po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8986/2021-23 od 2. siječnja 2024., u sjednici održanoj 6. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8986/2021-23 od 2. siječnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 11.300,25 kuna / 1.499,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 10. studenog 2021. (točka I. izreke), pa je tužitelj obvezan da naknadi troškove postupka tuženiku u iznosu od 995,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2024., u roku 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za daljnjim troškovima postupka u iznosu od 497,50 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke).
2. Protiv te presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke i u dijelu kojim je tužitelj obvezan na plaćanje troškova postupka žale se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno sa žalbenim navodima.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
5. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa iznos od 11.300,25 kuna, koji je od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2021. sa zateznim kamatama, isplaćen s osnove invalidske mirovine NJ, osiguranici tužitelja.
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da se 27. proinca 2010. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu u kojoj je teške tjelesne povrede kao pješak zadobila osiguranica tužitelja NJ,
- da je za predmetnu prometnu nezgodu u cijelosti odgovoran osiguranica tuženik HJ vozačica osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] koja je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS-39/2011, koja je upravljala osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano policom obaveznog osiguranja od odgovornosti,
- da je tužitelj rješenjem od **.**.2013. NJ priznao pravo na obiteljsku mirovinu po kojoj osnovi se i dalje vrše isplate.
6.1. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je smatrao da na temelju članka 27. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje ZOOP) obveza tuženika da naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, a koji iznos predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa kod činjenice da je ovdje riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, to bi obveza tuženika postojala samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, zbog čega je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
7. U ovoj fazi postupka ostala je sporna primjena materijalnog prava odnosno da li se predmet spora ima raspraviti primjenom odredbi Zakonu o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZOMO) kako tvrdi tužitelj, a što ponavlja i u svojoj žalbi, jer da je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama tog zakona ili primjenom odredbi ZOOP-u kao posebnog zakona, a kako to tvrdi tuženik.
8. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredbi ZOOP-a.
8.1. Pri tome, prvostupanjski sud naglašava odredbe članka 27. stavka 1., stavka 2. i 3. ZOOP-a kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
8.2. Takav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dakle, stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj svojoj osiguranici NJ isplaćuje priznatu mirovinu a zbog ozljede na radu i bolesti, pri čemu tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika koju bi na temelju članka 27. stavaka 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
8.3. Naime, odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:
"Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.),
Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.),
Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.),
Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.);"
pa u takvom pravnom okviru kod nesporne činjenice da je pravomoćnim i konačnim rješenjem tužitelja utvrđena obiteljska mirovina upravo uslijed smrti osiguranika, slijedom čega je za zaključiti da se ne radi o situaciji iz članka 27. stavka 3. ZOOP-a, kada bi tuženik, kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine.
9. Prema tome, kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatom ukupno isplaćenih iznosa obiteljske mirovine te ne tvrdi da bi postojale pretpostavke koje proizlaze iz navedenih odredbi ZOMO-a i ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu, uslijed čega se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom, tako da ju je trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
10. Daljnje žalbene tvrdnje u kojima se tužitelj poziva na svoje viđenje primjene materijalnog prava nisu od značaja u žalbenom stadiju postupka i ne dovode ovaj sud do drugačijeg zaključka.
11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužitelja trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
Split, 6. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Andrea Boras-Ivanišević
