Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3059/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku iz Velike Gorice protiv tuženice ŠL iz [adresa], prije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] osobno i kao nasljednice iza pok. FL, r. Ž, [adresa] i sljednice iza pok. AL iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-175/2023-17 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 06. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-175/2023- 17 od 12. rujna 2024., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 3952 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 191 m2 te u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] od 319 čhv i kč. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] od 516 čhv sve u ½ dijela, a što je tužena ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] osobno i kao nasljednica iza pok. ZL, [adresa] dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju tužiteljica u žalbi, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na ½ dijela nekretnina koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] odnosno da je iste tužiteljica stekla dosjelošću., te posljedično upis u zemljišne knjige na ime tužiteljice kao vlasnice.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je u vidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 6 spisa) za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da je u istom upisana nekretnina koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], oranica [adresa] u [adresa], površine 319 čhv i kčbr. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa], površine 516 m2 te su kao vlasnici upisani DL, rođena Ž, [adresa], sada nepoznato boravište u ½ dijela i ŽL, ovdje tužiteljica, u ½ dijela.,

-da je u katastarskom operatu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovnom listu [broj posjedovnog lista] kao [adresa] (list 3 spisa), oranica, površine 1147 m2 u kojem su kao vlasnici zavedeni DL, r. Ž, [adresa] u ½ dijela i ŠL, ovdje tužena, u ½ dijela, dok je ŽLŠ, Š, [adresa] zaveden kao plodouživatelj.,

-da je druga nekretnina koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je u posjedovnom listu 5 (list 5 spisa) kao [adresa], livada, površine 1856 m2 te je kao vlasnica upisana [adresa].,

-da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa) razvidno da je u istom upisana kčbr. [katastarska čestica], [adresa], oranica, površine 3952 m2 i kčbr. [katastarska čestica], [adresa], oranica, površine 191 m2 za korist DL, [adresa], sada nepoznatog boravišta u 2/4 dijela i ŽL, ovdje tužiteljice, u 2/4 dijela.,

-da je uvidom u rješenje o nasljeđivanje posl.br. O-557/06 UPP-OS-Velika [adresa]- 266/06-7 od 13. prosinca 2006. (list 8 spisa) razvidno da je ŽLŠ –PL utvrđen nasljednikom iza pok. ŽLŠ AL, pri čemu je u njezinu ostavinsku imovinu, između ostaloga, unesena kčbr. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa] od 516 čhv i kčbr. [katastarska čestica], oranica [adresa] od 319 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ¼ dijela i kčbr. [katastarska čestica], oranica i livada [adresa] u [adresa] od 1219 čhv, upisana u zk.ul.

1133 k. o. [katastarska općina], u ¼ dijela.,

-da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojega su rješenjem posl.br. Z-3877/2022 ispisane čestice koje su predmet ovog postupka i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da je DL u istoj upisana rješenjem posl.br. Z-1116/56 od 5. prosinca 1956., kojim rješenjem je u drugoj polovici nekretnina upisan suvlasnik VL, na čiji su dio nekretnina rješenjem posl.br. Z-696/83 upisani

ŽLŠ AL i ŽLŠ PL.,

-da je uvidom u povijesni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da je tužiteljica već upisana kao suvlasnica kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] temeljem rješenja posl.br. Z- 3877/2022 koje je doneseno na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. travnja 2022. na mjesto ŠL, ovdje tužene, a koja je u zemljišnoj knjizi bila upisana na mjesto [adresa] rješenjem posl.br. Z-6946/06 koje je doneseno upravo na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 27. prosinca 2006.,

-da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojega su rješenjem posl.br. Z-3877/2022 ispisane čestice koje su predmet ovog postupka i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da je DL u istoj upisana rješenjem posl.br. Z-696/83 od 4. ožujka 1983., kojim rješenjem je u drugoj polovici nekretnina upisan suvlasnik VL, na čiji je dio nekretnina rješenjem posl.br. Z-1464/90 upisani ŽLŠ AL i VL F (na čiji je suvlasnički dio upisana ŠL pod posl.br. Z- 23/01).

-da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojega su rješenjem posl.br. Z-696/83 ispisane čestice koje su predmet ovog postupka i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je DL u istoj upisana rješenjem posl.br. Z-1116/56 od 5. prosinca 1956., kojim rješenjem je u drugoj polovici nekretnina upisan suvlasnik VL.

-da pravno sljedništvo AL u ovom postupku nije niti relevantno, budući da AL u trenutku podnošenja tužbe nije upisana kao zemljišnoknjižna suvlasnica nekretnina, dok s druge strane, DL u zemljišnoj knjizi upisana je kao suvlasnica u drugom dijelu od ½ nekretnine temeljem rješenjem posl.br. Z- 1116/56 od 5. prosinca 1956., kakav upis opstoji do danas.

-da iz iskaza užiteljica proizlazi je predmetne nekretnine stekla prije par godina od svoje majke ugovorom o doživotnom, a da je njezina majka te nekretnine naslijedila od NL i AL oko 2006., stupila u posjed i da ih od tada uživa, a da pravo vlasništva nije nikada osporavano niti posjed smetan. Na poseban upit suda tužiteljici ima li saznanja o osobi DL, tužiteljica je iskazala da jedino po pričama zna da je ona bila sestra njezinog pradjeda VL i da je davnih dana otišla u Ameriku, a da drugih saznanja nema.

- tužena ŠL u svom iskazu je navela da je ona stekla predmetne tako što je dohranila svog tetka BL koji se priženio u tu obitelj odnosno oženio se sa sestrom njezine majke AL., da je u predmetnom ugovoru bila navedena i ova zemlja te da ga je ona u cijelosti naslijedila budući da oni nisu imali djece, a je ta zemlja zapravo bila od njezinog djeda VL i da je tu zemlju naslijedila njezina teta AL oko 1980., a da je nju naslijedio tetak PL. Posebno je istaknula da je u u posjed predmetnih nekretnina stupila kada ih je stekla i da ih od tada neprekidno uživa, da nema saznanja da je pravo vlasništva ili posjed bilo osporavano te da je predmetne nekretnine prenijela na svoju kćer prije otprilike 2 godine ugovorom o doživotnom. Na poseban upit suda tuženoj ima li saznanja o osobi DL, tužena je odgovorila da je ona bila sestra od njezinog djeda VL koja je otišla u Ameriku, ali da nema saznanja kada. Također je navela da je njezin djed htio saznati nešto o svojoj sestri, ali da to nije uspio, pa da nema saznanja niti o tome da li je DL preminula i tko bi eventualno bio njezin nasljednik,

-da iz iskaza parničnih stranaka, kao i saslušanih svjedoka, KL., HL., ĆL., GL proizlazi da je DL, glede čijeg suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljica predlaže utvrđenje prava vlasništva, proizlazi da je ista bila sestra VL koja je otišla u Ameriku i o kojoj saslušani nemaju saznanja, odnosno da nemaju saznanja niti o tome da li je DL preminula i tko bi eventualno bio njezin nasljednik.

8. Temeljem naprijed provedenih dokaza prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 221.a. ZPP-a, zaključio da tužiteljica nije dokazala da je upravo tuženica slijednica upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika DL te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8.1. Iznesena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti kao pravilan obzirom da je žalbenim navodima tužiteljice doveden u sumnju.

9. Naime, prvostupanjski sud je odbio sve predložene a neizvedene dokaze, odnosno odustao je od izvođenja dokaza očevidom lica mjesta obrazlažući razloge odbijanja izvođenja tog dokaza, kako je iz provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno (odredba članka 345. stavak 1. ZPP-a), pa je pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP-a zaključio da tuženik nije dokazao postojanje odlučnih činjenica, čime je zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

9.1. Navedeni razlozi prvostupanjskog suda glede procesnih zaključaka o rezultatima dokazivanja nisu prihvatljivi.

9.2. Kod činjenice da je tužiteljica predložila izvođenje navedenog dokaza kojim bi se prema njenoj tvrdnji, utvrdile navedene odlučne činjenice i da je izvođenje tog dokaza prvostupanjski sud odbio odnosno od njih odustao, prvostupanjski sud nije mogao zaključiti da tužitelj nije dokazao postojanje odlučnih činjenica, obzirom da se navedeni zaključak prvostupanjskog sud pogrešno temelji na odredbi članka 221. a ZPP-a.

9.3. Prema odredbi članka 221. a ZPP-a, o postojanju odnosno nepostojanju činjenice, primjenom pravila o teretu dokazivanja sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

9.4. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba članka 221. a ZPP-a moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu. U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kada prvostupanjski sud nije izveo dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, a koje je predložio tužitelj, odredba članka 221. a ZPP-a nije se mogla primijeniti.

9.5. Pogrešnom primjenom odredbe članka 221. a ZPP-a u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, jer je ona utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.

10. U odnosu na žalbene razloge koji se odnose na odbijanje donošenja presude na temelju priznanja za istaći je da prema odredbi članka 331. stavka 1. ZPP-a ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

10.1. Prije svega, valja ukazati da je priznanje tužbenog zahtjeva uvijek jednostrana parnična radnja tuženika, kojom radnjom tuženik pred sudom izričito izjavljuje da je tužiteljev zahtjev za pružanje zaštite određenog sadržaja osnovan. Priznanje tužbenog zahtjeva predstavlja materijalnu procesnu dispoziciju, obzirom da se raspolaganje tuženika odnosi na sam predmet spora. Tužbeni zahtjev, čiju je osnovanost tuženik priznao, time determinira i sadržaj presude koju, nakon priznanja, donosi sud.

10.2. Priznanje tužbenog zahtjeva, da bi bilo relevantno, mora biti izjavljeno od strane tuženika, odnosno njegovog punomoćnika ili osobe ovlaštene za njegovo zastupanje, i mora biti izričito i nedvojbeno. Kod donošenja presude na temelju priznanja sud je dužan ispitati samo postojanje općih i posebnih procesnih pretpostavki za donošenje presude na temelju priznanja, dakle, utvrditi da li je priznanje dano od osobe koja je ovlaštena na poduzimanje parnične radnje priznanja tužbenog zahtjeva, da li je priznanje izričito i da li izvršena dispozicija nije u suprotnosti sa prisilnim propisima ili sa javnim moralom.

10.3. Kada govorimo o izričitom priznanju tužbenog zahtjeva ono podrazumijeva točno određeni sadržaj tužbenog zahtjeva, kao pretpostavku za donošenje odluke na temelju tuženikove radnje.

11. Kako je priznanje tužbenog zahtjeva u postupku pred sudom jednostrana parnična radnja tuženika, to, po ocjeni ovog suda, ne smije biti dvojbe o sadržaju priznanja tužbenog zahtjeva, odnosno je li izvršena dispozicija u suprotnosti sa prisilnim propisima ili sa javnim moralom.

12. U konkretnom slučaju tužena je podneskom od 21. prosinca 2023. priznala činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina], znajući da je zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama upisana DL koju ova nije nasljedila, iako se u petitu tužbenog zahtjeva navodi da je upravo ona nasljednica upisane Z.K. vlasnice DL.

13. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud odbio donjeti presudu na temelju priznanja jer je priznanje u suprotnosti sa prisilnim propisima, čime je žalbeni razlog tužene ukazuje neosnovanim.

14. Ostali žalbeni navodi žalitelja svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužiteljice, ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

15. Kako je pogrešnom primjenom odredbe članka 221. a ZPP-a u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, jer je ona utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, trebalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Kako je ukinuta odluka u glavnoj stvari trebalo je ukinuti odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka,a nakon toga pravilno valjanom ocjenom svih provedenih dokaza imajući u vidu žalbene navode tužitelja, odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

U Splitu, 22. studenog 2018.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević