REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-301/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović, Rijeka, protiv prvotuženika Lovačka udruga „ K“ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mauricio Macan, odvjetnik u Puli i drugotuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Rijeka, radi isplate iznosa od 514,10 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika prvotuženika i punomoćnika drugotuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 514,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 2.056,43 EUR počevši od 19. siječnja 2022. do 02. rujna 2022., po stopi koja se određuje za razdoblje od 18. siječnja 2022. do 02. rujna 2022., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 2.084,54 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 118,54 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate. U tužbi navodi da se 05. prosinca 2021. izvan naselja Bibići, Općina Svetvinčenat (DC-77) dogodila prometna nezgoda kada je pred vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] kojim je upravljao KĆ istrčala divljač (divlja svinja) i udarila prednji desni dio vozila i prouzročila materijalnu štetu. Divljač da je istrčala iz lovišta kojim gospodari prvotuženik, a koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran za štete od divljači kod drugotuženika ugovorom o osiguranju sa policom osiguranja br. [broj police osiguranja]. Oštećeno vozilo marke „Hyundai I40", reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo KĆ da je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti sa dopunskim rizikom

– sudar sa životinjom br. 011612343228. Vozilo marke „Hyundai I40", reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo KĆ bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja br. [broj police osiguranja] sa dopunskim rizikom – sudar sa životinjom. Tužitelj da je osiguraniku isplatio iznos od 19.367,69 kuna / 2.570,53 EUR temeljem računa popravka, te da je 29. lipnja 2022. podnio prvotuženiku regresni zahtjev, a drugotuženik je u svojstvu osiguravatelja prvotuženika utvrdio svoju obvezu u visini od 80% isplaćenog iznosa te isplatio tužitelju iznos od 2.056,43 EUR, 02. rujna 2022., da da je ostao nepodmiren iznos od 514,10 EUR. Obzirom da je prvotuženik lovoovlaštenik prava lova lovišta iz kojeg je istrčala divljač, a drugotuženik njegov osiguravatelj, tuženici da solidarno odgovaraju tužitelju za cjelokupnu štetu. Sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Utvrđeni osnov regresnog zahtjeva od ovdje tuženika u mirnom postupku u cijelosti da je neosnovan, budući sva relevantna dokumentacija koju dostavlja tužitelj uz predmetnu tužbu, jasno ukazuje da je tužbeni zahtjev osnovan u potpunosti. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donose presudu sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, prvotuženik se opreza radi u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te ukazao da prema zaključenoj polici osiguranja opće odgovornosti s drugotuženikom, u slučaju utvrđivanja odgovornosti prvotuženika za štetu trećim osobama, drugotuženik je dužan podmiriti u njegovo ime štetu kao i sve nastale troškove, pa odluku o svrsishodnosti ovog postupka prepušta drugotuženiku.

3. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknuo je da se u predmetnoj stvari, s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, kao mjerodavno materijalno pravo, imaju primijeniti odredbe Zakona o cestama, i to konkretno odredba čl. 50. koja propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

3.1. Nadalje, iz tužbe da proizlazi da je do štetnog događaja došlo na cesti, a s obzirom da ceste nisu lovišta, niti se na cestama može ustanoviti lovište (propisano odredbama Zakona o lovstvu), to da nema odgovornosti lovačkog društva. Tako i sudska praksa: „Odredbe Zakona o lovstvu koje spominje prvostupanjski sud ( u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelju isplatiti regres), ne odnose se na predmetu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC.“ (ŽS Pula, Gž-2327/15). U svezi s prednjim navodima, drugotuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da je za održavanje cesta te za brigu o sigurnosti prometa na cestama odgovorna osoba koja upravlja tom cestom. Tako da Visoki trgovački sud RH, posl. br. Pž- 3870/2022 od 06. studenog 2023. navodi da neovisno o tome je li lovištem ili pored njega prolazi autocesta ili druga javna cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u srnu na cesti, se ne može smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta, već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste, te da zbog toga u pravilu izostaje odgovornost pravne osobe koja upravlja lovištem za štete ove vrste.

3.2. Također, tužitelj da nije dokazao da bi šteta nastala od divljači, a u svezi s dokazivanjem predmetne činjenice drugotuženik ukazuje kako Potvrda MUP RH i Zapisnik o očevidu u dijelu u kojem se utvrđuje da bi šteta nastala uslijed sudara sa divljači nemaju snagu javne isprave obzirom da policijski službenici koji obavljaju očevid nemaju stručna znanja i vještine za utvrditi o kojoj se životinji radi, kao niti neposredna saznanja u svezi načina nastanka štetnog događaja.

3.3. U slučaju da sud kao mjerodavno materijalno pravo primijeni Zakon o lovstvu, drugotuženik ukazuje na odredbu čl. 80. st. 6. istog, kojom je uređeno pitanje odgovornosti za štetu u situacijama kao što je predmetna, pa tako da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na slijedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Slijedom naprijed navedenih propisa, odgovornost lovačkog društva da postoji samo u slučaju da je isto bilo organizator lova uz uvjet da je takav lov u uzročnoj vezi s nastankom štete, odnosno činjenicom da je divljač potjerana na cestu uslijed provođenja lova. Zakonom da je propisana odgovornost lovačkog društva samo u tom slučaju, pa obzirom da je lov izostao, to da je izostala i uzročna veza između štete na vozilu osiguranom kod tužitelja i kretanja divljači i djelatnosti lovačkog društva.

3.4. Nadalje, iz Potvrde MUP RH da je razvidno kako je do štetnog događaja došlo na državnoj cesti, a da za štete koje nastanu na državnoj cesti nisu odgovorna lovačka društva, obzirom isti nemaju nikakva prava i ovlasti u pogledu gospodarenja divljači. Odredba čl. 11. Zakona o lovstvu da propisuje da je zabranjeno ustanovljenje lovišta: 1. na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, 2. na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, 3. u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, 4. na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, 5. na javnim cestama i drugim javnim površinama, 6. na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, 7. na vojnim lokacijama, 8. na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov. Dakle, na mjestu na kojem se dogodio štetni događaj da je zabranjeno ustanovljavanje lovišta tj. da je riječ o nelovnom području. U svezi s prednjim, drugotuženik ukazuje na odredbu čl. 47. Zakona o lovstvu kojom je određeno na koji se način uređuje pitanja prava i obveza gospodarenja divljači na mjestima na kojima nije dopušteno ustanovljivanje lovišta, pa tako da Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost, koja je upravni akt, kao i na odredbu čl. 57. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači koji propisuje da je Program zaštite divljači (u daljnjem tekstu: program zaštite) planski akt za razdoblje od 10 godina koji osigurava zaštitu divljači na površinama iz članka 9. stavka 2. točaka 1., 2., 3. i 5. Zakona o lovstvu (u daljnjem tekstu: površine izvan lovišta), a donosi ga pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem na vrijeme od 10 godina, osim u nacionalnim parkovima gdje je to regulirano Prostornim planom, Pravilnikom o unutarnjem redu i Planom upravljanja. Ukazuje i na čl 58. istog Pravilnika koji propisuje da Program zaštite sadrži: – akt o proglašenju ili ustanovljenju površine izvan lovišta; – osnovne podatke o položaju i granicama površine izvan lovišta te njenoj površini razrađenoj po kulturama zemljišta sa zemljovlasničkim razmjerom; – procjenu brojnoga stanja divljači koja stalno, sezonski ili povremeno obitava na površinama izvan lovišta ili preko istih prelazi; – uvjeti zaštite prirode; – mjere zaštite divljači; – mjere za sprječavanje šteta od divljači; – brigu o drugim životinjskim vrstama; – prikaz potrebnih financijskih sredstava za provedbu programa zaštite; – kroniku zaštite divljači.

3.5 Nastavno na prednje, drugotuženik ukazuje kako je pravna osoba koja gospodari državnim cestama – Hrvatske ceste d.o.o. donijela Program zaštite divljači koji je i odobren od strane nadležnog Ministarstva a što da potvrđuje tvrdnju da je lovoovlaštenik na području na kojem se dogodio štetni događaj i u vrijeme nastanka štetnog događaja bila pravna osoba koja gospodari državnim cestama, neovisno o činjenici što je PZD sačinjen naknadno. Drugotuženik ističe prigovor odgovornosti na strani vozača vozila osiguranog kod tužitelja za nastanak štetnog događaja a svakako za visinu štete. Iz dostavljene dokumentacije da je razvidno kako je riječ o značajnoj materijalnoj šteti koja nije mogla nastati kretanjem vozilom sukladno ograničenjima brzine i znakovima upozorenja (znak ograničenja brzine i upozorenje od mogućnosti izlaska životinje na cestu) i uvjetima na cesti, iz kojeg razloga postoji suodgovornost vozača vozila osiguranog kod tužitelja. Naposljetku, drugotuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tužitelju da drugotuženiku naknadi troškove postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 4-42 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu drugotuženika (str. 56-65 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 29. siječnja 2025. (str. 79-125 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja 25. ožujka 2025. (str. 131 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 1. travnja 2025. (str. 133-135 spisa), dokumentaciju Postaje prometne policije Pula-Pola (str. 150-158 spisa), dokumentaciju Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (str. 160-161 spisa), dokumentaciju Postaje prometne policije Pula-Pola (str. 162-195 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Lare Jerman (str. 206-209 spisa), Ugovor o produljenja Ugovora o zakupu prava lova (str. 213-220 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa (str. 226-243 spisa).

5. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema prvotuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika, te prema drugotuženiku, osiguratelju prvotuženika odnosno osobe koje gospodari lovištem.

7. Tužba je u ovom predmetu podnesena 12. studenog 2024. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući da se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja tuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZPP-a).

8. Stranke su na pripremnom ročištu učinile nespornim sam štetni događaj i visinu štete na vozilu, dok su spornom učinile dinamiku nastanka štetnog događaja. Tijekom postupka istaknut je i prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor odgovornosti na strani vozača vozila osiguranog kod tužitelja za nastanak štetnog događaja, kao i njegov doprinos visini štete uslijed neprilagođene brzine.

9. Iz Potvrde Policijske uprave Istarske, Postaja prometne policije Pula, Klasa:

211-04/21-0/11803, Ur. broj: 511-08-29/06-0-197-2/2021, od 07. prosinca 2021., potvrđeno je da se 05. prosinca 2021. u 06:50 sati, na cesti D77 - LOVRIN (A8) - ŽMINJ

- [adresa] (D75) ČVOR ROGOVIČI (A8) - VODNJAN (D75), općina [adresa] na km 19 km + 400 m dogodila prometna nesreća u kojem je sudjelovao u svojstvu vozača KĆ iz [adresa], upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], vrsta M1, marka i tip vozila HYUNDAI I40, godina proizvodnje 2011., koje vozilo je osigurano kod CROATIA OSIGURANJA d.d., policom osiguranja broj [broj police osiguranja], koja važi do 15. prosinca 2021. Također je potvrđeno da se na kolniku Državne ceste 77, 1. dionice, gledano od smjera kretanja osobnog automobila [registarska oznaka], kod 20 kilometra i 600 metara nalazio postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti' uz koji se nalazila dopunska ploča s natpisom "u dužini 3,9 kilometra", koja označuje dio ceste na kojoj prijeti opasnost izražena pomoću prometnog znaka, dok je brzina bila ograničena postavljenim prometnim znakom izričitih naredaba na 80 km/h. Na mjestu događaja, odnosno na mekom terenu s istočne strane van kolnika Državne ceste 77, 1. dionice da je pronađena divljač-divlja svinja, a o događaju u prometu da je obaviješten lovočuvar lovačke udruge Jarebica Svetvinčenat" iz [adresa] DĆ, koji da je izašao na mjesto događaja i pobrinuo se za divljač-divlju svinju. Kolnik Državne ceste 77, 1. dionice kod 19 kilometra + 400 metara da prolazi kroz područje lovačke udruge "Jarebica" Svetvinčenat iz [adresa]. Također je navedeno da su sa prednjeg dijela vozila, odnosno sa prednjeg branika osobnog automobila [registarska oznaka] izuzeti biološki tragovi kratke smeđe dlake, koji su pohranjeni u spis predmeta u Postaji prometne policije Pula-Pola. Sveukupno provedenim izvidima da nije utvrđena osnovana sumnja da je počinjen prekršaj iii kazneno djelo. Divljač - divlja svinja da je uginula na mjestu događaja. Lice mjesta da je skicirano i fotografirano, te da je vozač alkotestiran i da je utvrđena koncentracija alkohola 0,00 g/kg.

10. Iz izjave i iskaza svjedoka KĆ, osiguranika tužitelja proizlazi da se kritičnoga dana kretao sredinom svoje prometne trake brzinom koja je bila u skladu s propisom odnosno ograničenjem. Bila je noć i nije stigao kočiti prije naleta jer je to bila mili sekunda. Svinja da je utrčala s njegove lijeve strane iz šume. S obzirom na protek vremena nije mogao pokazati gdje se desio nalet na divljač na kolniku. Nakon naleta nastavio se kretati u smjeru Savičente do prvog slobodnog mjesta, skretanja za Kersane gdje se polukružno okrenuo te se vratio do mjesta naleta, tu se ponovno polukružno okrenuo i parkirao uz desni rub izvan kolnika na travnati pojas. Nakon toga je pomaknuo divlju svinju s kolnika te ostale materijalne tragove plastike, iz razloga neometanja normalnog prometa. Ograničenje brzine je prema policijskom zapisniku na predmetnoj dionici 80 km/h. Nije se mogao sjetiti je li vidio znak opasnosti divljač na cesti na predmetnoj dionici. Naveo je da protiv njega nije vođen prekršajni postupak u vezi predmetnog štetnog događaja. Koliko se mogao sjetiti imao je upaljena duga svjetla.

11. Svjedok JĆ, u vrijeme štetnog događaja predsjednik Lovačkog društva Jerebica, je prilikom saslušanja naveo da se svaki štetni događaj odnosno svaki nalet na divljač kod njih evidentira, te da policija zove njihovog lovočuvara nakon čega dobiju i pismene podatke o tome. Tako da je i bilo i za konkretan slučaj te je lovočuvar DĆ bio na licu mjesta. Lovačko društvo da ne smije loviti na cesti niti uz cestu i to 25 m u koridoru uz cestu što da je propisano zakonom. Blizu ceste da nemaju nikakve čeke niti nikakva pojilišta jer da je to isto zakonom zabranjeno. Upitan da li se navedenog dana održavao skupni lov, naveo je da se samo nedjeljom održava skupni lov s time što je lovostaj od 1. veljače do 1. rujna dok se ostale nedjelje odražava skupni lov, ali ne sve nedjelje jer se u rujnu love štetočine i dvije nedjelje u listopadu. Prije početka lovne sezone dva ili tri tjedna bude pauza, a 1. studenog ili 28. listopada, ovisno kako padne nedjelja kreće lovna sezona i traje do prve nedjelje u siječnju kada ponovno postaje lov na štetočine dvije ili tri nedjelje. Skupni lov se nedjeljom održava od 8 – 16,00 sati na mjestima koje određuje lovnik. Konstatirano je, da je provjerom utvrđeno da je dan štetnog događaj bio nedjelja. Upitan kada se sastaju i gdje, naveo je da to određuje lovnik koji određuje zborno mjesto i vrijeme. Lovci da se sastaju nešto prije 8 sati te da se sastavi popis lovaca.

12. Sud je iskaze svjedoka prihvatio u cijelosti, s obzirom na to da su prema ocjeni suda dani istinito i uvjerljivo.

13. Vještakinja geodetske struke Lara Jerman je u svom nalazu i mišljenju navela kako je mišljenja da se nalet desio unutar granica „Županijskog lovišta XVIII/131

– D“ na kojima je crvenim kružićem označena približna pozicija naleta na divljač.

14. Vještak prometne struke Saša Monas, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Hyundai I40, reg. oznake [registarska oznaka], te Zapisnik o očevidu i fotodokumentaciju očevida prometne nesreće, sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su izašli na lice mjesta, te izjavu svjedoka KĆ od 28. ožujka 2025., kao i iskaz navedenog svjedoka KĆ s uviđaja na licu mjesta od 04. srpnja 2025., naveo da proizlazi da je svjedok KĆ kritične zgode izvan naselja Bibići, upravljao predmetnim osobnim automobilom Hyundai I40 kolnikom državne ceste D77, 1. dionica, iz smjera Vodnjana u smjeru Savičente (smjer jugozapad - sjeveroistok, u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom na oko 19km+335m došlo do naleta prednjeg desnog vrha osobnog automobila Hyundai I40 u dio tijela divlje svinje. Divlja svinja da je, prema iskazu svjedoka KĆ utrčala na kolnik iz šume sa njegove lijeve strane, na način da se kretala sa lijeva na desno (u Skici mjesta događaja označeno slovom A) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila Hyundai I40. Uzimajući u obzir obim i položaj zaostalih oštećenja na vozilu Hyundai I40, da proizlazi da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na divlju svinju. Prema svjedoku KĆ, divlja svinja da je nakon naleta ostala na cesti gdje da je uginula, nakon čega da ju je on pomaknuo s kolnika. Prema svjedoku KĆ, on da se vozilom Hyundai I40 nakon naleta nastavio kretati u smjeru Savičente do prvog slobodnog mjesta, skretanja za Kersane gdje da se polukružno okrenuo te da se vratio do mjesta naleta, te da se ponovno polukružno okrenuo i parkirao uz desni rub izvan kolnika na travnati pojas, a koji položaj njegovog vozila je vidljiv u fotodokumentaciji očevida policijskih službenika. Mjesto naleta na divlju svinju (u Skici mjesta događaja označeno slovom K), a uzimajući u obzir širinu desne kolničke trake i položaj oštećenja na vozilu Hyundai I40, da se nalazi na udaljenosti od oko 335m od PTM u smjeru jugozapada, te na udaljenosti od oko 5,7m od sjeverozapadnog ruba kolnika D77 u smjeru jugoistoka. Kao fiksna točka mjerenja (FTM) da je uzeta oznaka 19. kilometra državne ceste D77, 1. dionice koja se nalazila na mekom terenu sa sjeverozapadne strane van kolnika, dok je za početnu točku mjerenja (PTM) uzeta okomica spuštena s FTM na sjeverozapadni rub kolnika državne ceste D77, 1. dionice. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta vozila Hyundai I40 na divlju svinju, gdje se samo jedan dio tijela životinje nalazio unutar čeonog gabarita vozila, to proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji nije moguće definirati brzinu kretanja osobnog automobila Hyundai I40 u trenutku naleta na divljač na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom vozilu. U ovom vještvu da je prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti prema iskazu svjedoka KĆ da se kretao brzinom od 60km/h (16,7m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila Hyundai I40 pri brzini kretanja od oko 60km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima od oko 1s, i mokro stanje kolnika, da je potreban zaustavni put od oko 43,5m i vrijeme od oko 4,1 s. Od mjesta prelaska sjeverozapadnog ruba kolnika državne ceste D77 do mjesta naleta (u Skici mjesta događaja označeno slovom K), divlja svinja da bi prešla put od oko 5,7m trčanjem u vremenu od oko 1s. Vremenski 1s prije naleta prednjeg desnog vrha vozila Hyundai I40 na divlju svinju, a koje vrijeme predstavlja trenutak ulaska divljači na kolnik državne ceste D77 preko sjeverozapadnog ruba kolnika, vozilo Hyundai I40 da se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 16,7m. Na dužini puta od 16,7m (udaljenost prednjeg čeonog dijela vozila Hyundai I40 do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divlje svinje na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta, za sve brzine kretanja vozila Hyundai I40 koje su manje od 30,6km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedok KĆ koji je upravljao osobnim automobilom Hyundai I40, reg. oznake [registarska oznaka], od trenutku ulaska divlje svinje na kolnik do trenutka naleta predmetnog vozila na divlju svinju pri brzini kretanja predmetnog vozila od oko 60km/h, nije imao tehničke mogućnosti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divlju svinju, budući da vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 1s, a što da je upravo vrijeme koje je proteklo od trenutka ulaska divlje svinje na kolnik do trenutka naleta vozila osiguranika tužitelja na nju.

15. Vještak Saša Monas je na ročištu održanom 1. listopada 2025. u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od 4. rujna 2025., te se na upit punomoćnika II. tuženika može li se izjasniti vrijedi li za dionicu na kojoj se nalazi mjesto štetnog događaja znak opasnosti "divljač na cesti", naveo da u dokumentu naziva "Izvješće o poduzetom" izrađenom od strane Postaje prometne policije Pula stoji da je u smjeru kretanja predmetnog vozila kod 20 km i 600 m bio postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti" uz koji se nalazila dopunska ploča s natpisom u dužini 3,9 km. S obzirom da su policijski službenici napisali natpis dopunske ploče "u dužini 3,9 km" mišljenja je da je navedeni prometni znak pokrivao mjesto naleta na divljač. Na upit punomoćnika II. tuženika smatra li da je s obzirom na postojanje znaka opasnosti od divljači, te opremljenost ceste odnosno nepostojanje zaštitne ograde brzina od 60 km/h bila prilagođena uvjetima, naveo je da pod pojmom prilagođene brzine, a prema pravilima struke prometnih vještaka se podrazumijeva ona brzina pri kojoj je moguće zaustaviti vozilo u odnosu na vidljivost i zapreke na cesti pod oborenim ili dugim svjetlima. U prometnim situacijama kada divljač utrčava poprečno na kolnik da ne možemo govoriti o pojmu prilagođene brzine koja je povezana sa daljinom vidljivosti zapreke na kolniku pod oborenim ili dugim svjetlima. Prometni vještaci kod situacija ulaska divljači na kolnik analiziraju mogućnost pri kojoj je brzini bilo tehnički moguće zaustaviti predmetno vozilo do mjesta naleta, a uzimajući u obzir proteknuto vrijeme od trenutka ulaska divljači na kolnik te shodno tome raspoloživi put koji je vozač imao na raspolaganju ispred sebe da zaustavi svoje vozilo a u ovisnosti o njegovoj brzini kretanja. Na upit punomoćnika II. tuženika je li za konkretnog vozača divljač bila predvidiva prepreka a s obzirom na postojanje znaka opasnosti, sve imajući na umu čl. 51. ZSPC a koji jasno kaže "može predvidjeti", vještak je naveo da je predmetni svjedok bio upozoren predmetnim znakom opasnosti da postoji mogućnost ulaska različite vrste divljači na kolnik. S obzirom da se radi o znaku opasnosti divljač da je predstavljala moguću opasnost koja može ući na kolnik. Na upit punomoćnika II. tuženika smatra li da je vozač oštećenog vozila u uvjetima kiše, na mjestu na kojem nema ograde i na kojem se neposredno uz cestu nalazi šuma trebao voziti brzinom nižom od one koja je utvrđena, naveo je da s obzirom na znak opasnosti "divljač na cesti" isti znak se odnosi na sve vrste divljači koja hipotetski može ući na kolnik i sa lijeve i sa desne strane krećući se od sporog hoda do vrlo brzog trka to bi sa prometno tehničkog stajališta proizašlo za određenu hipotetsku situaciju da bi vozač imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije hipotetskog mjesta naleta na divljač pri brzina vozila koje bi odgovarale brzini normalnog ljudskog hoda a u tom slučaju se gubi smisao cestovnog prometa.

16. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Lare Jerman, kao i nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa, ocijenio objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ih je u cijelosti prihvatio. Vještak Saša Monas je iscrpno odgovorio na dani mu zadatak, te je odgovorio na sva postavljena pitanja, dok vještakinja Lara Jerman nije saslušavana pred sudom jer nije bilo primjedbi na njezin nalaz te su se stranke očitovale da ne traže da se ista sasluša pred sudom.

17. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18. Na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi da se osiguranik tužitelja kao vozač, u trenutku naleta na divljač – divlju svinju, kretao brzinom od oko 60 km/h, da je za zaustavljanje osobnog automobila Hyundai I40 pri brzini kretanja od oko 60 km/h, potreban zaustavni put (uzimajući u obzir reakciju prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u dnevnim uvjetima) od oko 43,5m i vrijeme od oko 4,1 sekundi, da se vremenski 1s prije naleta vozila Hyundai I40 na divlju svinju, vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 16,7 m te da je na dužini puta od 16,7m (udaljenost prednjeg čeonog dijela vozila Hyundai I40 do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divlje svinje na kolnik) bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na srnu, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 30,6 km/h. Iz navedenog proizlazi da osiguranik tužitelja, KĆ, koji je upravljao osobnim automobilom Hyundai I40, registarske oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 60 km/h u trenutku naleta, nije imao tehničkih mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divlju svinju, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta.

19. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 30,6 km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 80 km/h, osiguranik tužitelja, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divlju svinju, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, te je vozač alkotestiran, a test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode. Naime, iako je na mjestu nastanka prometne nezgode bio postavljen znak opasnosti divljač na cesti, te je s obzirom na to vozač morao voditi računa da bi mu divljač mogla predstavljati moguću opasnost koja može ući na kolnik, ipak se radilo o cesti u uvjetima kiše, na mjestu na kojem nema ograde i na kojem se neposredno uz cestu nalazi šuma, u takvoj prometnoj situaciji vozač bi imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije hipotetskog mjesta naleta na divljač pri brzina vozila koje bi odgovarale brzini normalnog ljudskog hoda u kojem slučaju se gubi smisao cestovnog prometa. S obzirom na to sud je ocijenio da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu niti je, u bilo kojem postotku, doprinio nastanku navedene prometne nezgode.

20. S obzirom na to da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno prvotuženik. Iz dokaznog postupka proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov, jer iz iskaza svjedoka JĆ, predsjednika prvotuženika u vrijeme štetnog događaja koji se dogodio 5. prosinca 2021., proizlazi da se lov provodio svake nedjelje u razdoblju od 28. listopada ili 1. studenog do prve nedjelje u siječnju. Dakle, štetni događaj se dogodio u nedjelju 5. prosinca 2021., u vrijeme u kojem se provodi skupni lov, pa na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a vozač nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Nadalje, prometna nezgoda se dogodila oko 6,50 h ujutro a skupni lov prema navodima svjedoka JĆ počinje u 8,00 i traje do 16,00 sati, ali se lovci sastaju prije 8 sati, što znači da dolaze sa psima i već ranije, prije početka samog lova, utječu na pojačano kretanje divljači.

21. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete.

22. Slijedom toga, lovoovlaštenik s tog područja gdje se dogodila prometna nezgoda, u konkretnom slučaju prvotuženik, kao vlasnik divlje svinje, koja se smatra opasnom stvari, odgovora za štetu po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

23. Iako je u postupku utvrđeno da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala uslijed provođenja lova, i da se nije provodio lov, prvotuženik bi odgovarao za štetu ukoliko se utvrdi da je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Budući u postupku nije utvrđena odgovornost vozača za nastanak prometne nezgode, prvotuženik se ne može osloboditi odgovornosti za predmetni štetni događaj.

24. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta, u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a u konkretnom slučaju je mjesto naleta u sredini lovišta kojim upravlja prvotuženik. Uz to, na tuženicima leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a njihovo postojanje sud u ovom postupku nije utvrdio, pa je zaključak i suda da je prvotuženik odgovoran za štetu koja je nastala naletom divlje svinje na vozilo osiguranika tužitelja.

25. Na temelju svega navedenog proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran prvotuženik kao lovoovlaštenik na čijem se području provodio lov kritičnog dana kada se dogodila prometna nezgoda, i to po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, te drugotuženik kao osiguratelj prvotuženika, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, te nastalih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja.

26. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj, temeljem računa popravka 18. siječnja 2022. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 19.367,69 kuna / 2.570,53 eura, sve po računu popravka broj: 2263-21340- 1 od 28/12/2021., Autokuće Košara d.o.o. Kanfanar, ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti, budući je tužitelju naknadio samo iznos od 2.056,43 eur, dok mu nije podmirio iznos od 514,10 eur. Također, drugotuženik tužitelju duguje i zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 2.056,43 eur od dospijeća 18. siječnja 2022. do isplate 2. rujna 2022. Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, odlučeno je kao u izreci.

27. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Vještakinja Lara Jerman je u svom nalazu i mišljenju navela kako je mišljenja da se nalet dogodio unutar granica lovišta Županijskog lovišta XVIII/131 – D“ (u nalazu je crvenim kružićem označena približna pozicija naleta na divljač), pa s obzirom na to da se prometna nezgoda dogodila na cesti koja prolazi lovištem prvotuženika i to praktički na sredini lovišta, nedvojbeno je utvrđeno da se mjesto štetnog događaja nalazi u [adresa] – D“, kojim je u trenutku štetnog događaja gospodario prvotuženik.

28. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 514,10 eura.

31. Tužitelju je priznat trošak za sastav podnesaka od 29. siječnja 2025. i 22. rujna 2025. u iznosu od po 100,00 eur, za pristup na ročišta 28. svibnja 2025., 4. srpnja 2025. (očevid) i 1. listopada 2025. u iznosu od po 100,00 eur, PDV 25% u iznosu od 125,00 eur, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025), trošak svjedoka u iznosu od 25,00 eura, trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 eura i presudu u iznosu od 13,27 eura, te za provedeno mjernično i prometno vještačenje i izlazak sudskog izaslanstva na lice mjesta u iznosu od 1.408,00 eur, odnosno ukupno 2.084,54 eura.

32. Što se tiče sudskih pristojbi tužitelju je priznata polovica iznosa zatraženih sudskih pristojbi na tužbu i presudu (u iznosu od po 13,27 eur) koje je dužan platiti kako je to obrazloženo u prethodnom stavku, na temelju čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018), jer tužitelj ima mogućnosti platiti polovicu pristojbe, te tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe.

33. Razlika daljnjeg zatraženog troška vještačenja u iznosu od 92,00 eura (do zatraženog iznosa od 1.500,00 eura) tužitelju nije priznata jer je za izlazak suda na lice mjesta i provedena vještačenja utrošen iznos od 1.408,00 eura. Stoga, neopravdani trošak tužitelja iznosi 118,54 eura.

34. Sud je tužitelju na trošak postupka dosudio i zatezne kamate, kako je i zatražio u tužbi, koje teku od 6. studenog 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022).

35. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 6. studenog 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. I. i II. tuženika.