Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-432/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1490/2024 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 1490/2024 od 12. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102115498, solemniziranog po javnom bilježniku Ermini Radić iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-407/2004 dana 23. studenoga 2004. sklopljenom između tužiteljice JP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao potrošača i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao trgovca
A) u dijelu članka 2. koji glasi:
„…=76.755,00 CHF (sedamdesetšesttisućasedamstopedesetpetCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“ B) u dijelu članka 7. koji glasi:
„Iznos anuiteta =501,42 CHF.
VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“
C) u dijelovima članka 8. koji glase:
„…je promjenjiva…“ te
„Ugovorna strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici JP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.973,87 €, sa zakonskom zateznom kamatama tekućom na pojedine iznose kako slijedi:
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.04.2005. do isplate,
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.07.2005. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.10.2005. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.05.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.06.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.08.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.09.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.11.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.12.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.02.2007. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.03.2007. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.07.2007. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.09.2007. do isplate
− na iznos od 2,12 EUR tekućom od 1.02.2008. do isplate
− na iznos od 2,15 EUR tekućom od 1.03.2008. do isplate
− na iznos od 2,17 EUR tekućom od 1.04.2008. do isplate
− na iznos od 2,10 EUR tekućom od 1.05.2008. do isplate
− na iznos od 2,09 EUR tekućom od 1.06.2008. do isplate
− na iznos od 2,10 EUR tekućom od 1.07.2008. do isplate
− na iznos od 2,06 EUR tekućom od 1.08.2008. do isplate
− na iznos od 2,07 EUR tekućom od 1.09.2008. do isplate
− na iznos od 2,10 EUR tekućom od 1.10.2008. do isplate
− na iznos od 2,28 EUR tekućom od 1.11.2008. do isplate
− na iznos od 2,14 EUR tekućom od 1.12.2008. do isplate
− na iznos od 2,29 EUR tekućom od 1.01.2009. do isplate
− na iznos od 2,30 EUR tekućom od 1.02.2009. do isplate
− na iznos od 2,31 EUR tekućom od 1.03.2009. do isplate
− na iznos od 2,28 EUR tekućom od 1.04.2009. do isplate
− na iznos od 15,20 EUR tekućom od 1.05.2009. do isplate
− na iznos od 14,96 EUR tekućom od 1.06.2009. do isplate
− na iznos od 14,69 EUR tekućom od 1.07.2009. do isplate
− na iznos od 14,78 EUR tekućom od 1.08.2009. do isplate
− na iznos od 14,94 EUR tekućom od 1.09.2009. do isplate
− na iznos od 14,74 EUR tekućom od 1.10.2009. do isplate
− na iznos od 14,71 EUR tekućom od 1.11.2009. do isplate
− na iznos od 14,90 EUR tekućom od 1.12.2009. do isplate
− na iznos od 15,05 EUR tekućom od 1.01.2010. do isplate
− na iznos od 15,25 EUR tekućom od 1.02.2010. do isplate
− na iznos od 15,18 EUR tekućom od 1.03.2010. do isplate
− na iznos od 15,57 EUR tekućom od 1.04.2010. do isplate
− na iznos od 15,44 EUR tekućom od 1.05.2010. do isplate
− na iznos od 15,74 EUR tekućom od 1.06.2010. do isplate
− na iznos od 37,49 EUR tekućom od 1.07.2010. do isplate
− na iznos od 32,68 EUR tekućom od 1.08.2010. do isplate
− na iznos od 50,39 EUR tekućom od 1.09.2010. do isplate
− na iznos od 41,61 EUR tekućom od 1.10.2010. do isplate
− na iznos od 28,41 EUR tekućom od 1.11.2010. do isplate
− na iznos od 51,27 EUR tekućom od 1.12.2010. do isplate
− na iznos od 62,92 EUR tekućom od 1.01.2011. do isplate
− na iznos od 54,20 EUR tekućom od 1.02.2011. do isplate
− na iznos od 56,89 EUR tekućom od 1.03.2011. do isplate
− na iznos od 49,59 EUR tekućom od 1.04.2011. do isplate
− na iznos od 50,40 EUR tekućom od 1.05.2011. do isplate
− na iznos od 66,70 EUR tekućom od 1.06.2011. do isplate
− na iznos od 70,53 EUR tekućom od 1.07.2011. do isplate
− na iznos od 96,86 EUR tekućom od 1.08.2011. do isplate
− na iznos od 93,14 EUR tekućom od 1.09.2011. do isplate
− na iznos od 72,47 EUR tekućom od 1.10.2011. do isplate
− na iznos od 62,69 EUR tekućom od 1.11.2011. do isplate
− na iznos od 61,27 EUR tekućom od 1.12.2011. do isplate
− na iznos od 66,50 EUR tekućom od 1.01.2012. do isplate
− na iznos od 72,34 EUR tekućom od 1.02.2012. do isplate
− na iznos od 72,74 EUR tekućom od 1.03.2012. do isplate
− na iznos od 68,83 EUR tekućom od 1.04.2012. do isplate
− na iznos od 70,03 EUR tekućom od 1.05.2012. do isplate
− na iznos od 72,27 EUR tekućom od 1.06.2012. do isplate
− na iznos od 70,14 EUR tekućom od 1.07.2012. do isplate
− na iznos od 70,30 EUR tekućom od 1.08.2012. do isplate
− na iznos od 68,24 EUR tekućom od 1.09.2012. do isplate
− na iznos od 64,18 EUR tekućom od 1.10.2012. do isplate
− na iznos od 68,86 EUR tekućom od 1.11.2012. do isplate
− na iznos od 70,19 EUR tekućom od 1.12.2012. do isplate
− na iznos od 70,30 EUR tekućom od 1.01.2013. do isplate
− na iznos od 63,52 EUR tekućom od 1.02.2013. do isplate
− na iznos od 67,88 EUR tekućom od 1.03.2013. do isplate
− na iznos od 69,06 EUR tekućom od 1.04.2013. do isplate
− na iznos od 66,45 EUR tekućom od 1.05.2013. do isplate
− na iznos od 59,10 EUR tekućom od 1.06.2013. do isplate
− na iznos od 56,21 EUR tekućom od 1.07.2013. do isplate
− na iznos od 59,82 EUR tekućom od 1.08.2013. do isplate
− na iznos od 62,31 EUR tekućom od 1.09.2013. do isplate
− na iznos od 68,66 EUR tekućom od 1.10.2013. do isplate
− na iznos od 65,16 EUR tekućom od 1.11.2013. do isplate
− na iznos od 66,73 EUR tekućom od 1.12.2013. do isplate
− na iznos od 68,01 EUR tekućom od 1.01.2014. do isplate
− na iznos od 30,32 EUR tekućom od 1.02.2014. do isplate
− na iznos od 32,62 EUR tekućom od 1.03.2014. do isplate
− na iznos od 31,44 EUR tekućom od 1.04.2014. do isplate
− na iznos od 29,14 EUR tekućom od 1.05.2014. do isplate
− na iznos od 28,10 EUR tekućom od 1.06.2014. do isplate
− na iznos od 28,55 EUR tekućom od 1.07.2014. do isplate
− na iznos od 31,45 EUR tekućom od 1.08.2014. do isplate
− na iznos od 8.801,34 EUR tekućom od 19.08.2014. do isplate
time da se zakonske zatezne kamate obračunavaju za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 1.440,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
− 0,16 EUR od 02.12.2004. godine pa do isplate,
− 4,65 EUR od 02.01.2005. godine pa do isplate,
− 11,97 EUR od 02.02.2005. godine pa do isplate,
− 9,58 EUR od 02.03.2005. godine pa do isplate,
− 17,10 EUR od 02.04.2005. godine pa do isplate,
− 16,35 EUR od 02.05.2005. godine pa do isplate,
− 17,16 EUR od 02.06.2005. godine pa do isplate,
− 22,39 EUR od 02.07.2005. godine pa do isplate,
− 23,66 EUR od 02.08.2005. godine pa do isplate,
− 16,03 EUR od 02.09.2005. godine pa do isplate,
− 17,42 EUR od 02.10.2005. godine pa do isplate,
− 17,89 EUR od 02.11.2005. godine pa do isplate,
− 18,18 EUR od 02.12.2005. godine pa do isplate,
− 17,91 EUR od 02.01.2006. godine pa do isplate,
− 20,28 EUR od 02.02.2006. godine pa do isplate,
− 24,28 EUR od 02.03.2006. godine pa do isplate,
− 26,29 EUR od 02.04.2006. godine pa do isplate,
− 25,53 EUR od 02.05.2006. godine pa do isplate,
− 24,79 EUR od 02.06.2006. godine pa do isplate,
− 26,25 EUR od 02.07.2006. godine pa do isplate,
− 26,71 EUR od 02.08.2006. godine pa do isplate,
− 24,14 EUR od 02.09.2006. godine pa do isplate,
− 24,98 EUR od 02.10.2006. godine pa do isplate,
− 24,83 EUR od 02.11.2006. godine pa do isplate,
− 26,02 EUR od 02.12.2006. godine pa do isplate,
− 29,41 EUR od 02.01.2007. godine pa do isplate,
− 31,69 EUR od 02.02.2007. godine pa do isplate,
− 30,63 EUR od 02.03.2007. godine pa do isplate,
− 31,25 EUR od 02.04.2007. godine pa do isplate,
− 37,02 EUR od 02.05.2007. godine pa do isplate,
− 38,44 EUR od 02.06.2007. godine pa do isplate,
− 40,31 EUR od 02.07.2007. godine pa do isplate,
− 40,30 EUR od 02.08.2007. godine pa do isplate,
− 37,73 EUR od 02.09.2007. godine pa do isplate,
− 41,55 EUR od 02.10.2007. godine pa do isplate,
− 41,64 EUR od 02.11.2007. godine pa do isplate,
− 38,96 EUR od 02.12.2007. godine pa do isplate,
− 39,26 EUR od 02.01.2008. godine pa do isplate,
− 33,69 EUR od 02.02.2008. godine pa do isplate,
− 29,87 EUR od 02.03.2008. godine pa do isplate,
− 26,10 EUR od 02.04.2008. godine pa do isplate,
− 34,94 EUR od 02.05.2008. godine pa do isplate,
− 37,40 EUR od 02.06.2008. godine pa do isplate,
− 34,72 EUR od 02.07.2008. godine pa do isplate,
− 40,07 EUR od 02.08.2008. godine pa do isplate,
− 38,86 EUR od 02.09.2008. godine pa do isplate,
− 33,58 EUR od 02.10.2008. godine pa do isplate,
− 8,57 EUR od 02.11.2008. godine pa do isplate,
− 27,59 EUR od 02.12.2008. godine pa do isplate,
− 5,06 EUR od 02.01.2009. godine pa do isplate,
− 3,64 EUR od 02.02.2009. godine pa do isplate,
− 2,19 EUR od 02.03.2009. godine pa do isplate,
− 6,49 EUR od 02.04.2009. godine pa do isplate,
− 6,96 EUR od 02.05.2009. godine pa do isplate,
− 11,79 EUR od 02.06.2009. godine pa do isplate,
− 17,44 EUR od 02.07.2009. godine pa do isplate,
− 15,11 EUR od 02.08.2009. godine pa do isplate,
− 11,01 EUR od 02.09.2009. godine pa do isplate,
− 15,00 EUR od 02.10.2009. godine pa do isplate,
− 15,40 EUR od 02.11.2009. godine pa do isplate,
− 10,65 EUR od 02.12.2009. godine pa do isplate,
− 6,85 EUR od 02.01.2010. godine pa do isplate,
− 1,88 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,
− 3,08 EUR od 02.03.2010. godine pa do isplate,
i to dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih anuiteta i to u iznosu od CHF 1.466,87 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
− 6,58 CHF od 02.06.2011. do isplate,
− 6,57 CHF od 02.07.2011. do isplate,
− 6,56 CHF od 02.08.2011. do isplate,
− 6,55 CHF od 02.09.2011. do isplate,
− 6,54 CHF od 02.10.2011. do isplate,
− 24,61 CHF od 02.11.2011. do isplate,
− 24,56 CHF od 02.12.2011. do isplate,
− 24,52 CHF od 02.01.2012. do isplate,
− 24,46 CHF od 02.02.2012. do isplate,
− 24,41 CHF od 02.03.2012. do isplate,
− 24,37 CHF od 02.04.2012. do isplate,
− 24,31 CHF od 02.05.2012. do isplate,
− 24,26 CHF od 02.06.2012. do isplate,
− 24,20 CHF od 02.07.2012. do isplate,
− 24,16 CHF od 02.08.2012. do isplate,
− 24,10 CHF od 02.09.2012. do isplate,
− 24,04 CHF od 02.10.2012. do isplate,
− 23,99 CHF od 02.11.2012. do isplate,
− 23,93 CHF od 02.12.2012. do isplate,
− 23,87 CHF od 02.01.2013. do isplate,
− 23,82 CHF od 02.02.2013. do isplate,
− 23,77 CHF od 02.03.2013. do isplate,
− 23,70 CHF od 02.04.2013. do isplate,
− 23,64 CHF od 02.05.2013. do isplate,
− 23,59 CHF od 02.06.2013. do isplate,
− 23,53 CHF od 02.07.2013. do isplate,
− 23,46 CHF od 02.08.2013. do isplate,
− 23,40 CHF od 02.09.2013. do isplate,
− 23,34 CHF od 02.10.2013. do isplate,
− 23,28 CHF od 02.11.2013. do isplate,
− 23,21 CHF od 02.12.2013. do isplate,
− 23,15 CHF od 02.01.2014. do isplate,
− 104,92 CHF od 02.02.2014. do isplate,
− 104,57 CHF od 02.03.2014. do isplate,
− 104,22 CHF od 02.04.2014. do isplate,
− 103,86 CHF od 02.05.2014. do isplate,
− 103,49 CHF od 02.06.2014. do isplate,
− 103,13 CHF od 02.07.2014. do isplate,
− 102,76 CHF od 02.08.2014. do isplate,
− 61,44 CHF od 20.08.2014. do isplate,
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.369,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od 12. ožujka 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., - dalje: ZPP), dakle na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U žalbi navodi da se prvostupanjski sud nije očitovao na zahtjev tuženice iz podneska od 14. prosinca 2020. (poziv na očitovanje suca da li postoje razlozi za izuzeće), osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po odlukama banke i valutna klauzula u švicarskim francima (dalje: CHF), te ukazuje kako tuženici nije omogućeno izvođenje personalnih dokaza na okolnosti da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo, odnosno da li je tužiteljica o tome odgovarajuće informirana. Nadalje osporava i zaključak prvostupanjskog suda o prigovoru zastare i tijeku zakonskih zateznih kamata, kao i stav o odbijanju prigovora radi prijeboja. Tuženica je predložila da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
4.1. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 72. ZPP na koju tuženica ukazuje žalbenim navodima. Naime, podneskom od 14. prosinca 2020., kako i u žalbi navodi, tuženica je pozvala uredujućeg suca na postupanje sukladno članku 72. ZPP ukoliko postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu nepristranost. U tom podnesku tuženica ne navodi da postoje razlozi za izuzeće i koji bi to razlozi bili, slijedom čega proizlazi da tuženica zapravo i nije podnijela zahtjev za izuzeće suca, već je pozvala uredujućeg suca na postupanje sukladno članku 72. ZPP pod uvjetom. Institut izuzeća suca propisan je odredbama Glave treće ZPP, člancima 71. do 76., pa sukladno članku 72. ZPP sudac čim sazna da postoji neki od razloga za izuzeće iz članka 71. ZPP, prekinut će postupanje u predmetu i o razlozima obavijestiti predsjednika suda. Obzirom da uredujući sudac nije obavijestio predsjednika suda da postoje razlozi za njegovo izuzeće i da je nastavio rad na predmetu, očito razlozi za izuzeće uredujućeg suca nisu postojali, pa ni zbog činjenica koje tuženica navodi u navedenom podnesku. Napominje se da se uredujući sudac o pitanjima tuženice iz navedenog podneska, tuženici i nije trebao očitovati, jer takva obveza odredbama ZPP o izuzeću nije propisana. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je nastavio rad na predmetu.
5. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu u svezi članka 358. stavak 4. ZPP na koju ukazuje tuženica jer pobijana presuda sadrži sve što treba sadržavati. U povezanosti s navedenim, neosnovani su žalbeni navodi tuženice da joj prvostupanjski sud nije dao priliku da obori zakonsku presumpciju nepoštenosti odredbi ugovora o kreditu jer nije proveo dokaze koje je na te okolnosti tuženica predložila.
5.1. Naime, iz spisa proizlazi da je tuženica već u odgovoru na tužbu predložila saslušanje svojih djelatnika ĐP i ZP, na okolnost da su isti tijekom pregovaranja o ponudi kredita u dovoljnoj mjeri obrazložili tužiteljici značenje, posljedice i rizike ugovaranja vezanja kredita uz valutu CHF i ugovaranja promjenjive kamatne stope, odnosno da su tužiteljici dane sve potrebne informacije vezane za sporne odredbe, kao i da je predložila saslušanje tužiteljice. Nadalje, iz spisa proizlazi da je ranija presuda poslovni broj P-2175/2019 donesena u ovom predmetu 30. rujna 2021., upravo zbog činjenice što prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem djelatnika tuženice kao svjedoka, ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Međutim, iz spisa proizlazi da je u ponovljenom postupku, na ročištu održanom 17. siječnja 2025. tuženica odustala od izvođenja dokaza saslušanjem navedenih svjedoka. U povezanosti s navedenim neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje kako joj je prvostupanjski sud uskratio pravo na raspravljanje i pravo na "jednakost oružja". Sve to i bez obzira što sud na navedene okolnosti nije proveo ni dokaz saslušanjem tužiteljice, jer je ocjena ovog drugostupanjskog suda da nije bilo za očekivati da bi tužiteljica na te sporne okolnosti iskazala nešto drugačije od navoda iznesenih u tužbi pa provođenje toga dokaza doista nije bilo odlučno za rješenje spora (kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud), slijedom čega prvostupanjski sud nije pogriješio što je odbio dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice kao stranke. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koju tuženica određeno žalbom ukazuje, jer je tuženici omogućeno raspravljanje pred sudom, što je tuženica i činila podnescima kojima se očitovala na podneske protivne strane, nalaz vještaka, a njezin punomoćnik je bio nazočan i ročištima na kojima mu je omogućeno raspravljanje.
6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je obrazloženje pobijane presude manjkavo, nedostatno i promašeno jer je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda jasna i razumljiva, prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji međusobno nisu proturječni niti su u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, a ne nalaze se ni razlozi zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati. Dakle, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženica.
6.1. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništenim ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102115498 kojeg su stranke nesporno sklopile 15. studenog 2004. u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF prema srednjem tečaju tuženice na dan korištenja kredita, a način otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan dospijeća, kao i u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva u skladu s odlukom banke. Tužiteljica traži i isplatu razlike u izvršenju ugovornih obveza zbog promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzulu.
7.1. Sve navedeno tužiteljica temelji na tvrdnjama da su navedene ugovorne odredbe nepoštene, a posljedično tome i ništetne, jer da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenima u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih i tuženice utvrđeno da je tuženica sklapajući ugovore o kreditu s tim ništetnim odredbama, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača.
8. Za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, pa je neosnovan i taj žalbeni prigovor tuženice.
9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženica 15. studenog 2004. zaključile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102115498 za novčani iznos od 76.755,00 CHF, a koji iznos je tužiteljici isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora (dakle tuženice) važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 264 mjeseci (22 godine), da se tužiteljica obvezala vratiti kredit u 264 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,49% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Radi se o stambenom kreditu.
10. Temeljem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice, pravilno je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese
1 0
potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (dakle banke), a da prije i u vrijeme zaključivanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali niti ugovorom egzaktno utvrdili parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U navedenom dijelu, presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
11. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14. lipnja 2018. presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženice u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.
12. Obzirom na navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ništetne su i odredbe o valutnoj klauzuli i to u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO). Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ali i tečaja, omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj.
12.1. Odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezna i za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem
1 1
tuženika, a da pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzrokovana šteta da pokrene postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti sklopljenog ugovora. Navedena presuda ima pravni učinak "erga omnes", jer je člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14. i 110/15.) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog i navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u kojoj je tuženica bila stranka postupka, obvezuju prvostupanjski sud.
13. Obzirom da ugovorena valutna klauzula uz kamatu faktično čini cijenu, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, sukladno članku 83. Zakona o zaštiti potrošača, odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje je iznos anuiteta vezan za CHF, dakle cijena se određuje bez formiranog čvrstog kriterija, protivna je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja. Banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici, visoko specijalizirane novčarske ustanove koje novac plasiraju potrošačima dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na štetu potrošača. Nezakonito postupanje banaka je u kasnijem poslovanju i otklonjeno i to nakon što je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12.) formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.
14. Osnova odgovornosti tuženice utvrđena je navedenim presudama a sastoji se u tome što tuženica prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu u cijelosti informirala o značenju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, čime su povrijeđena prava potrošača, jer tužena u konkretnom slučaju s tužiteljicom nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli kao ni o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je omogućila tužiteljici da utječe na ove dvije odredbe ugovora, niti je upoznala tužiteljicu s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Suprotno tome tuženica nije dokazala, iako je za to imala priliku nakon ukidanja ranije donesene presude.
15. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu kao i mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci, tuženica je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice. Naime, u konkretnom slučaju obveza tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu ovisila je o dva bitna i ujedno promjenjiva elementa jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora, a putem tih spornih ugovornih odredbi tužena je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obzirom tužiteljici nije moglo biti poznato kako će se kretati tečaj CHF i mijenjati kamatna stopa u kreditnom razdoblju od 22 godine, kao što nije imala mogućnosti pregovaranja i utjecaja u pogledu tih ugovornih odredbi, to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
1 2
16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12, te se primjenjuju kao nacionalni propis. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute (i kamatne stope) kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
16.1. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije) a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.
17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno je zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.
18. Visina preplaćenog iznosa pravilno je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka i to kako iznosa koji je tužiteljica preplatila po osnovi valutne klauzule, tako i iznosa koji je preplatila po osnovi promjenjive kamatne stope.
19. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da prigovor zastare koji je tuženica istaknula nije osnovan i pravilno je postupio kada je isti odbio, a neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost tog zaključka.
19.1. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača.
19.2. Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza Udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare, a o navedenom pravnom pitanju izneseno je mišljenje i pravni stav u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., kojom je odlučeno povodom izvanredne revizije i postavljenog pravnog pitanja, predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu člankom 241. ZOO kao i radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Računajući da se cijeni opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO koji bi počeo teći u momentu pravomoćnosti odluke
1 3
donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu i 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu, time da se odnosi i na zahtjeve restitucije otplaćenih kredita, a ne samo onih koji se otplaćuju, a tužba je podnesena 10. lipnja 2019., zastara nedvojbeno nije nastupila.
20. Stoga je tuženica tužiteljici dužna vratiti više uplaćene iznose kako po osnovi valutne klauzule tako i po osnovni promjenjive kamatne stope (članak 323. ZOO).
21. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1115. ZOO prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tuženicu obvezao da tužiteljici isplati i zatezne kamate na pojedinačne iznose preplaćenih anuiteta po osnovi valutne klauzule navedene u izreci pobijane presude, a kako je tužbenim zahtjevom traženo, jer je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je sklopila ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne citiranim odredbama ZZP i kao takve ništetne. Slijedom toga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica nepošteni odnosno nesavjesni stjecatelj.
22. Suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je kao neosnovan, odbio prigovor prijeboja tuženice i za svoju odluku dao je valjane razloge. Naime, učinci presude donesene u kolektivnom sporu udruge Potrošač ne primjenjuju se na tuženicu jer ona nije potrošač u konkretnom obveznopravnom (kreditnom) odnosu, a na strani tužiteljice (potrošača) ne postoje elementni nepoštenog postupanja, protupravnost i nesavjesnost pa slijedom toga ni odgovornost za posljedice utvrđenja ništetnosti. Slijedom navedenog tuženica ne može podnositi individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača.
23. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako u osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i u visini (članak 155. ZPP), pri čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke razložio na što se točno priznati troškovi odnose.
23.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice tužiteljica ima pravo na trošak za sastav podneska od 12. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 eura jer se radi o obrazloženom podnesku, odnosno podnesku s očitovanjem na podnesak tuženice od 15. prosinca 2020. u kojem tuženica ističe svoje pravne stavove vezane za predmet spora, koji podnesak je jedan od četiri podneska za sastav kojeg je tužiteljici priznat trošak sastava sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 - dalje: OT).
23.2. Imajući na umu da je u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka na snazi bila OT, koja u Tbr. 52/3 propisuje da će sud, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (što je u skladu sa shvaćanjem koje je o pitanju primjene tarife zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.), pravilno je prvostupanjski sud parnični trošak tužitelju dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54 OT).
1 4
24. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženice valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
25. Temeljem članka 166. stavak 3. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.
26. Ovaj drugostupanjski sud ima potrebu napomenuti kako ponašanje tuženice u nastavku postupka nakon ukidanja ranije donesene presude poslovni broj P-2175/2019 od 30. rujna 2022., predstavlja ponašanje suprotno članku 10. ZPP, odnosno ponašanje koje je zapravo zlouporaba procesnih ovlaštenja. Naime, a kako je već ranije navedeno, iz spisa proizlazi da je tuženica ranije donesenu presudu pobijala, između ostalog i zbog činjenice što njezini djelatnici nisu saslušani kao svjedoci, ukazujući na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, odnosno nemogućnost raspravljanja pred sudom i povredu načela "jednakosti oružja", a onda je u nastavku postupka tuženica od izvođenja personalnih dokaza saslušanjem njezinih djelatnika odustala. U povezanosti s navedenim čudi činjenica da tuženica u žalbi na presudu donesenu u ponovljenom postupku ponovno ističe navedeni žalbeni razlog (članak 354. stavak 2. točka 6. ZPP), odnosno da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom i povrijeđeno pravo na "jednakost oružja".
U Sisku 6. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Zlatana Bihar
