Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-221/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LH, [adresa], Bana Emerika Derenčina 1A, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-7839/2021-37 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-7839/2021-37 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 3. travnja 2008. sklopljenog između tužiteljice LH i tuženika u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF (valutna klauzula u CHF) te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa od 2.568,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka od 1.986,24 eura, sa zateznom kamatom od 13. siječnja 2025. do isplate.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 3. travnja 2008. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog valutne klauzule tužitelj platio 2.568,92 eura više.

8. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost sporne valutne odredbe Ugovora o kreditu.

9. Budući da tuženik nije bio obuhvaćen tužbama i odlukama u postupcima kolektivne zaštite potrošača to se navedene odluke ne mogu automatizmom primjenjivati u ovoj pravnoj stvari, već je nužno potpuno utvrditi činjenično stanje koje je utvrđivano u navedenim odlukama odnosno postupcima kolektivne zaštite potrošača.

10. Sud prvog stupnja je upravo tako i postupio te je utvrdio sve relevantne činjenice pa tako i status tužiteljice kao potrošača.

Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi kako je sporni ugovor zaključila zbog kupovine automobila za korištenje u privatne svrhe u osječkoj autokući Remix te su joj u toj autokući ponudili potpisivanje spornog ugovora o kreditu samo u valuti CHF.

11. Dakle, tuženik nije niti pregovarao sa tužiteljicom pa i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda zaposlenik autokuće nije niti bio osoba osposobljena na način da bi mogla klijente poučavati o riziku tečaja CHF.

12. Tužiteljica je na taj način potvrdila da je automobil korišten u privatne svrhe, a ukoliko tuženik smatra da ga je koristila u druge svrhe onda je upravo tuženik bio dužan dokazivati takve svoje tvrdnje jer se u sudskom postupku ne dokazuju negativne činjenice i tvrdnje.

13. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica u statusu potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 96/2023-dalje ZZP).

14. Navodi žalbe da je u konkretnom slučaju iz naziva Ugovor o kreditu razvidno da to nije potrošački kredit jer da bi u protivnom isti bio označen kao Potrošački ugovor o kreditu i daje to uobičajena praksa, nisu osnovani jer je opće poznato da su gotovo svi ugovori takve vrste zaključivani kao ugovori o kreditu a ne naslovljeni kao potrošački ugovori o kreditu.

Pored navedenog, sam naziv ugovora nije pravno relevantan već je to njegov sadržaj i odredbe, a niti u tom pogledu tuženik nije dokazao da bi bila riječ o drugoj vrsti kredita.

15. Činjenica da je tužiteljica po zanimanju ekonomistica ne znači automatski da je ista upoznata i detaljno upućena u bankarske poslove i u pojam i način djelovanja valutne klauzule.

16. Premda žalitelj tvrdi da je on u ponudi imao i ugovore s valutnom klauzulom u euru to ne znači da je jasno i nedvosmisleno upozorio tužiteljicu kao potrošača na rizike u slučaju sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF.

17. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljica potrošač u smislu navedenih odredbi ZZP i da je tuženik bio dužan dokazati da je eventualno sporni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., VSRH Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

18. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen jer prema članku 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina ( članak 255. ZOO), a budući je riječ o restitucijskom zahtjevu to prema članku 323. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi kakav stav je zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20.

U ovom konkretnom slučaju to znači da rok teče od donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari budući je istom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredbi spornog ugovora.

19. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

20. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

21. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio razloge prihvaćanja nalaza vještaka koji je sačinjen temeljem dokumentacije dostupne vještaku, isti je utvrdio tečajnu razliku za CHF koju je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta pa i ovaj drugostupanjski sud prihvaća nalaz vještaka kao stručan i objektivan.

22. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

23. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 6. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak