Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-1758/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 2. tužiteljice LH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 3. tužitelja BH, iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koje zastupa punomoćnica Maja Tuhtan Grgurić, odvjetnica iz Opatije, protiv tuženika Grada Opatije iz Opatije, Maršala Tita 3 (OIB: 99455464348), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1333/2020- 32 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 6. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1333/2020-32 od 8. prosinca 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim traže da se utvrdi se da nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica]- ŠH od 6610 m2 (put od 171 m2, stepenište od 169 m2, put od 6270 m2) upisane u z.k,ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u dijelu koji je na skici lica mjesta 1 u nalazu geodetskog vještaka Sandra Viškanića, dipl.in.geodezije, stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije od siječnja 2022., koji nalaz čini sastavni dio ove presude, prikazan zelenom bojom i ima površinu od 61 m², u naravi ne predstavlja nerazvrstanu cestu – [adresa] i nema svojstvo javnog dobra u općoj uporabi, kao i da se utvrdi pogrešnim i nalaži brisanje upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina], na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] – ŠH od 6610 m² upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Grada Opatija upisanog temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela u Opatiji, poslovni broj Z- 4378/2015/489 od 17. ožujka 2016. i 1. listopada 2019., i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu u Opatiji isti ispraviti na način da se u dijelu predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na skici lica mjesta 1 u nalazu geodetskog vještaka Sandra Viškanića, dipl.in.geod, stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije od siječnja 2022., koji nalaz čini sastavni dio presude, prikazan zelenom bojom i ima površinu od 61 m², koji dio će biti definiran zasebnom katastarskom oznakom, izvrši brisanje upisanog prava vlasništva kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženika uz istovremeni upis navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja svakog u 1/3 dijela, što je tuženik kao i provedbu parcelacionog elaborata na temelju ove presude dužan trpjeti, kao i naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka II. izreke).
1.2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
1.3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene razloge kao neosnovane.
1.4. Žalba je osnovana.
3. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se za sporni dio k. č. [katastarska čestica] - ŠH od 6610 m² (put od 171 m², stepenište od 169 m², put od 6270 m²) upisane u z.k,ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je na skici lica mjesta u nalazu geodetskog vještaka prikazan zelenom bojom i ima površinu od 61 m², utvrdi da ne predstavlja nerazvrstanu cestu – ulicu Antona Mihića i da nema svojstvo javnog dobra u općoj uporabi, kao i da se utvrdi pogrešnim upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu i izvrši brisanje upisanog prava vlasništva kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženika uz istovremeni upis navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja svakog u 1/3 dijela.
4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:
- da je zem. č. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi RH, put, stepenište i put upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika te da je pod poslovnim brojem Z-34587/2019 zabilježba prigovora tužitelja iz provedenog ispravnog postupka,
- da je upis javnog dobra u općoj uporabi izvršen u postupku nove izmjere,
- da je dio te nekretnine koji je prikazan na nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Sandra Viškanića i to z.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon nove izmjere postao javno dobro u općoj uporabi i kao dio nekretnine z.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da na spornom dijelu nekretnine z.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji rampa koju su tužitelji zaključavali lokotom, da se tim dijelom ne može proći vozilima, time da su ključeve od rampe imali komunalno društvo, vatrogasci i policija,
- da je 2005. komunalno društvo Komunalac završilo polaganje vodovoda i kanalizacije te sporni dio izbetonirao,
- da iz uvjerenja Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša tuženika od 11. svibnja 2016., razvidno da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja nerazvrstanu cestu, Ulicu Antona Mihića, krivo upisano T.
5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da se prema odredbama članka 131., 132. i 133. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje: ZC) upis nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave obavlja neovisno o postojanju upisa vlasništva treće osobe jer je riječ o stjecanju na temelju Zakona zbog čega je po ocjeni tog suda zemljišnoknjižni sud donio rješenje bez primjene načela knjižnog prednika i bez sudjelovanja stranaka. Isto tako je taj sud smatrao da činjenica da su tužitelji zabranjivali da se tuda prolazi ne utječe na stjecanje prava vlasništva tuženika kod činjenice da je smatrao da se radi o nerazvrstanoj cesti koja nije asfaltirana, ali koja je dostupna većem broju ljudi i koju su koristili policija, vatrogasci, komunalno društvo, a i druge osobe kada bi netko skinuo lokot koji je bio na rampi.
6. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravne zaključke prvostupanjskog suda, za sada nije moguće prihvatiti iz razloga što su žalbenim razlozima dovedeni u sumnju.
7. Prema odredbi članka 131. stavka 1. ZC-a ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Prema stavku 3. tog zakonskog članka, nerazvrstane ceste iz stavka 1. toga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.
7.1. Dakle, da bi se određena cesta mogla smatrati nerazvrstanom potrebno je da se ispune tri pretpostavke. Prva je da se radi o cesti koja se koristi za promet vozila, druga je da je ta cesta pristupačna većem broju korisnika, a treća pretpostavka je da takva cesta nije razvrstana kao javna cesta u smislu ZC- a.
7.2. Nadalje, iz odredbe članka 98. stavka 1. ZC-a proizlazi da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti iz čega proizlazi da te ceste moraju biti dostupne svakome.
8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je taj put napravljen 2005. kada je betoniran, kao i da je 1. tužitelj upravo tada postavio rampu, zbog čega po ocjeni ovog suda osnovano u žalbi tužitelji ukazuju da sporni dio čestice nije bio dostupan svakome da se njime slobodno mogu koristiti jer su i nakon izgradnje samo određene osobe imale pravo kretanja tom česticom. Dakle, korištenje tim putom bilo je ograničeno samo na određene osobe kako bi oni imali pristup i na osobe kojima je 1. tužitelj dao ključ za slučaj hitne intervencije.
8.1. Nadalje, a kod činjenice da je prvostupanjski sud uviđajem na licu mjesta utvrdio da je i nadalje položena rampa osnovano žalitelji ukazuju da se ne radi o cesti kao javnoj prometnici koja je postala dostupna svima.
8.2. Pri tome treba imati na umu da nekretnina stječe karakter nerazvrstane ceste od trenutka kada postane dostupna svima za korištenje (promet), dakle općom uporabom, a ne u trenutku kada samo pojedine osobe putem dopuštene služnosti imaju mogućnost njezinog korištenja, a što prvostupanjski sud ispušta iz vida.
9. U svojoj žalbi tužitelju ističu kako je na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud propustio utvrditi da su tužitelji u kontinuiranom vlasničkom posjedu prijepora do danas te da tuženik nikada nije bio u posjedu spornog zemljišta, da je 1. tužitelj kao vlasnik prijepora u korist Komunalca d.o.o. osnovao stvarnu služnost polaganja vodova na spornom zemljištu 2003., da je sporna površina od 2005. godine do danas konstantno zatvorena za prolaz trećim osobama rampom s lokotom koju su postavili tužitelji, da je ključ od rampe 1. tužitelj javnim službama dao isključivo za slučaj nužne intervencije, da 1. tužitelj dao u zakup u dva navrata i tijekom godina spornu površinu susjedi OH radi parkiranja vozila, da je od 2005. do 2008. vođen postupak uređenja međe između ranijih nekretnina zč. [katastarska čestica] i susjedne [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je okončan Rješenjem o uređenju međe poslovni broj R-I-57/05-25 od 23. travnja 2008., te da u tom postupku tuženik nikada nije tvrdio da dio zemljišta u vlasništvu tužitelja a prema međi s tuženikom predstavlja nerazvrstanu cestu, a što je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud propustio cijeniti polazeći od pogrešnoga pravnog pristupa.
9.1. Isto tako, osnovano tužitelji u žalbi ističu kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti iskaz saslušanog svjedoka, a posebice na okolnosti kojima su tužitelji osporavali korištenje tog dijela nekretnine kao ceste.
10. Stoga, po ocjeni ovog suda nejasni su i proturječni razlozi kojima prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenici da je izvedenim dokazima utvrđeno da su ispunjenje pretpostavke da bi taj dio nekretnine predstavlja cestu u općoj uporabi, jer takvo utvrđenje ujedno znači da je taj dio nekretnine koristio veći broj korisnika prije 28. srpnja 2011. To iz razloga što po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve provedene dokaze zbog čega nije na pouzdan način utvrdio karakter sporne nekretnine, kao što je sud propustio i cijenit način korištenja sporne nekretnine u vrijeme stupanja na snagu ZC-a.
11. Za naglasiti je da je prema odredbi članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud taj koji je ovlašten ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Kod toga saslušanje stranaka u smislu odredbe članka 264. ZPP-a predstavlja jednu vrstu dokaza, koja se ocjenjuje jednako kao i svi drugi dokazi u parničnom postupku.
12. Slijedom izloženog, a kako prvostupanjski sud naprijed navedene odlučne okolnosti nije utvrdio, to činjenično stanje odlučno za rješenje ovoga spora i nadalje nije potpuno niti pravilno utvrđeno.
13. Stoga, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
14. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje u smislu naprijed ukazanog, a potom pravilnom i valjanom ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, ponovo odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.
14.1. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će se, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, odlučiti u konačnoj odluci pravilnom primjenom odredbi o troškovima postupka.
15. S obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Split, 6. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Andrea Boras-Ivanišević