1

Broj: Ppž-7850/2023

 

                                 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. lipnja 2023., broj: Pp-17650/2022-11, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba okr. D. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D. G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 HRK (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 16. lipnja 2023., broj: Pp-17650/2022-11, proglašen je krivim okr. D. G. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu propisa o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 700,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 26,54 eura.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se bitno smanji izrečena novčana kazna.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, tj. da mu je povrijeđeno pravo na obranu, i to zato jer nije imao pravo tri dana za pripremiti obranu, budući da je dovedbenim nalogom doveden na glavnu raspravu radi ispitivanja, zatim da je njegovo priznanje iznuđeno jer nije zaprimio optužni prijedlog, a on je pomiješao događaje kada je priznao počinjenje djela, nadalje da nisu ispunjeni uvjeti za ispitivanje svjedoka – žrtve nasilja izvan rasprave te da nije poštivano načelo konfrotacije jer okrivljeniku nije omogućeno postavljanje pitanja svjedoku. Poziva se na praksu ovog drugostupanjskog suda, ne prilažući rješenje na koje se poziva.

 

5.1. U vezi prvog navoda, kako okrivljenik nije imao tri dana za pripremiti obranu, valja navesti sljedeće. Sukladno čl. 164. st. 2. Prekršajnog zakona, između dostave poziva okrivljeniku i dana zakazane glavne rasprave, odnosno ispitivanja, mora se okrivljeniku ostaviti vrijeme od najmanje tri dana radi pripreme obrane, dakle, navedeno vrijeme za pripremu obrane vrijedi u slučaju "dostave poziva", a ne u slučaju dovedbenog naloga, kada sud osigurava prisutnost okrivljenika na ročištu radi njegovog ispitivanja. Ovdje valja navesti i kako su zakonski uvjeti za dovedbeni nalog na glavnu raspravu 14. lipnja 2023., sukladno čl. 129. st. 1. Prekršajnog zakona, bili ispunjeni, budući da okrivljenik dva poziva, za dvije glavne rasprave (17. i 31. svibnja 2023.), nije zaprimio, a pismena su se vraćala s naznakom "obaviješteni nije podigao pošiljku", pa tako proizlazi da je okrivljenik izbjegavao zaprimiti poziv. Naime, okrivljenik je zaprimio obavijest da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog za predmetni prekršaj te je upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, što okrivljenik nije učinio.

 

5.2. Nadalje, navodi kako okrivljenik nikada nije zaprimio optužni prijedlog nisu točni, jer je okrivljenik, kako je već rečeno, zaprimio obavijest u kojem je naveden činjenični i zakonski opis prekršaja za koji će biti podnijeti optužni prijedlog, a isto tako, okrivljeniku je na glavnoj raspravi na kojoj je on ispitan pročitan optužni prijedlog te je okrivljenik izjavio da je upoznat s optužnim prijedlogom, a nedvosmisleno je priznao počinjenje prekršaja.

 

5.3. Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da svjedok - žrtva nasilja nije mogla biti ispitana izvan rasprave. Naime, sukladno čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju bili su ispunjeni svi zakonski uvjeti za ispitivanje žrtve nasilja izvan rasprave jer se nisu ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave (okrivljenik nije bio uredno pozvan), a sukladno istom članku, zapisnik o ispitivanju žrtve nasilja pročitan je na raspravi u kasnijem dokaznom postupku.

 

5.4. Vezano za gornji odlomak, a suprotno tvrdnjama okrivljenika, poštivano je načelo konfrotacije, jer je navedeni zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve nasilja pročitan na glavnoj raspravi na kojoj je bio prisutan okrivljenik, a okrivljenik je izjavio kako nema primjedbi na iskaz svjedokinje te je na izričit upit suda ima li daljnjih dokaznih prijedloga, izjavio da nema. Vezano za praksu ovog suda koju okrivljenik spominje (pozivajući se na jedno od rješenja, koje ne dostavlja) valja istaknuti kako praksa bilo kojeg suda u nekoj odluci, pa tako i praksa ovog drugostupanjskog suda u jednom od rješenja, nije obvezujuća za daljnje sudske odluke, a ne ulazeći u sam sadržaj tog rješenja.

 

6. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, suština prigovora okrivljenika svodi se na to kako je on, jer nije bio obaviješten o sadržaju optužnog prijedloga, priznao počinjenje nekog drugog djela, a ne onog koji je predmet optužbe, kao i da su obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje međusobno kontradiktorni.

 

7.1. Međutim, kako je ranije iznijeto, osim što je okrivljenik u dva navrata upoznat sa sadržajem optužnog prijedloga (prvi put iz predmetne obavijesti, a drugi put čitanjem optužnog prijedloga na glavnoj raspravi) okrivljenik je nedvosmisleno priznao počinjenje prekršaja navodeći tako da su navodi iz optužnog prijedloga točni, da se događaj zbio u prisustvu djece, kao i ponavljajući izgovorene riječi. Upravo zbog činjenice da je okrivljenik u obrani ponovio uvredljive izraze za koje se tereti, jasno je da se ne radi o priznanju nekog drugog događaja. Nadalje, obrana okrivljenika i iskaz svjedoka nisu međusobno kontradiktorni, već se u potpunosti poklapaju, budući da je okrivljenik jasno priznao počinjenje prekršaja, dok ga svjedokinja jasno tereti za isti prekršaj, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

7.2. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Iz sadržaja žalbe evidentno je da okrivljenik, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj uopće ne iznose razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

 

8.1. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

 

9. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne, okrivljenik navodi da je nezaposlen, povremeno radi manje poslove, a ima dvije kćeri.

 

11.1. Međutim, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

 

11.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 920,00 eura ili kazna zatvora u trajanju najmanje 45 dana, pa, prije svega, treba istaknuti da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne, a zatim i da je novčana kazna ublažena, tj. izrečena ispod posebnog minimuma. Nadalje, u odnosu na okolnost okrivljenikove nezaposlenosti, odnosno obavljanja povremenih manjih poslova te činjenice da je otac dvoje djece, valja navesti kako iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud bio upoznat s tim, jer su ti podaci navedeni u okrivljenikovim osobnim podacima, međutim u podacima se navodi da je okrivljenik srednjeg imovnog stanja, pa zato prvostupanjski sud s pravom, prilikom izricanja novčane kazne, nije u korist okrivljenika uzeo njegovo imovinsko stanje. Osim toga, ovaj drugostupanjski sud smatra da, s obzirom na to da je okrivljeniku izrečena ublažena novčana kazna, tj. da je izrečena ispod posebnog minimuma, eventualno loše imovinsko stanje okrivljenika ne bi imalo utjecaj na odluku ovog suda o izrečenoj novčanoj kazni.

 

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik srednjeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, tužitelja i CSS.