Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-474/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Martini Radić Šunjić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog sud u Splitu poslovni broj. Pr-134919. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj. Pr-1349. srpnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika i pobijana odluka o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 824,08 EUR-a,

- preinačava u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici više zatraženi trošak u iznosu od 937,50 EUR-a te u tom dijelu njen zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku, Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, tužitelju NM, OIB: [osobni identifikacijski broj] roku od 15 dana isplatiti iznos od 2.647,05 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 111,71 € 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 86,30 € 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 110,48 € 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 151,19 € 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 99,83 € 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 138,92 € 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 123,37 € 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 127,75 € 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 192,36 € 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 230,62 € 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,32 € 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 118,11 € 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 170,54 € 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 114,03 € 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 139,02 € 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 169,81 € 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 131,25 € 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 165,55 € 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,56 € 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 48,64 € 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,29 € 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,38 € 15. kolovoz 2020.

do 31.prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.761,58 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba tuženika protiv presude suda prvog stupnja nije osnovana dok je djelomično osnovana žalba tuženika u odnosu na troškove postupka.

3. Sud prvog stupnja je postupajući sukladno uputi ovoga suda, dopunskom presudom pod poslovnim brojem. Pr-1349/2023- 5 od 15. rujna 2025. odlučio i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu više zatraženog iznosa od 3.654,34 eura sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Naime, nakon što je tužiteljica podneskom od 24. veljače 2024. povukla tužbu u ovom dijelu tužbenog zahtjeva, a koji se odnosi na razdoblje do kolovoza 2018. budući je u tom dijelu već suđeno u predmetu Pr- 191/2018,, čemu se tuženik usprotivio sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a, sud prvog stupnja je prema uputi ovog suda, temeljem odredbe članka 341. ZPP-a u ovom dijelu dopunskom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice .

4. Stoga predmet ovog spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je odradila, te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično i zahtjeva za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje od rujna 2018. do srpnja 2020.

5. U ovom stadiju postupka nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre, radeći u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom.

6. Sporno je u postupku između stranaka valjalo raspraviti i utvrditi pripada li tužiteljici pravo na utužene dodatke i za razdoblje prekovremenog rada sukladno Kolektivnom ugovoru, te posljedično tomu i je li tuženik pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

7. Naime, u utuženom razdoblju radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu (NN, 127/17 i 98/19), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, dalje: Dodatak I. KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19; u daljnjem tekstu: Dodatak I.) kojim je ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19; dalje: Dodatak II.) do 31. prosinca 2022. Odredbom članka 21. Dodatka II. izmijenjena je odredba članka 55. KU/2018 na način da je propisan zbog posebnih uvjeta rada dodatak u visini od 28% i na koncu Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17).

8. tako je odredbom čl. 47. KU/13 te čl. 45 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl. 53. TKU/17, i čl. 49 KU/18 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Sukladno navedenim odredbama, tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

10. Odredbom čl. 57. t.1. KU/13 i čl. 55. st. 1 KU/18 propisano je da tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za 25% (otežani uvjeti rada). Odredba čl. 59.a Dodatka I KU, koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje da iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

11. Čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Čl. 36. KU/13 propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Odredbom čl. 58. st. 2. TKU/17 je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja od 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

13. S obzirom da je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa joj sukladno čl. 94. ZR/14 pripada pravo na povećanu plaću..

14. Sud prvog stupnja je tako osnovom valjano provedenog dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku dipl. oec. Darki Cecić, na temelju evidencije o radnome vremenu tužiteljice i obračunske liste plaća, utvrdio kako je ukupan iznos dodataka na plaću (za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana,) koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici u utuženome razdoblju, tj. od rujna 2018. do srpnja 2020. iznosio ukupno bruto 2.647,05 eura, koliko je istoj i dosuđeno pobijanom presudom uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

15. Osnovano, međutim, tuženik žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu odluke o troškovima postupka. Naime, imajući u vidu da je tužiteljica za više zatraženi iznos od 3.654,34 EUR-a odbijena sa tužbenom zahtjevom pravomoćnom dopunskom presudom istog suda od 15. rujna 2025., iz razloga osnovnosti tuženikova prigovora presuđene stvari, to se u konkretnom slučaju radi o djelomičnom uspjehu tužiteljice kako u odnosu na osnovu, tako i visinu tužbenog traženja. Utoliko je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a uspjeh tužiteljice cijeniti u omjeru od 70 %, što bi obzirom na uspjeh tuženika od 30 %, predstavljao ukupni uspjeh u omjeru od 40 %, u kom opsegu je istoj valjalo priznati trošak na pravilno obračunati troška postupka temeljem Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) u iznosu od 500 EUR-a, uvećan za trošak PDV-a i potrebni i nužni trošak vještačenja od 199,08 eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 824,08 eura.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 380. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, ove presude

U Splitu, 6. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica