REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-2564/2020-74
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetniku Jakši Cvitkoviću i odvjetnici Saneli Antonii Šegvić, odvjetnicima u Splitu, protiv tužene HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku odvjetniku Albinu Hotiću, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Sanele Antonie Šegvić te punomoćnika tuženika odvjetnika Albina Hotića, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 6. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca dana 25. lipnja 2020. godine, potpisi kojih su ovjereni kod Javnog bilježnika Ilije Šarića, broj: OV-2523/2020 od 25.06.2020. godine te Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca dana 25. lipnja 2020. godine, potpisi kojih su ovjereni kod Javnog bilježnika Ilije Šarića, broj: OV-2525/2020 od 25.06.2020. godine.
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Splitu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju navedenih Ugovora o kupoprodaji nekretnina te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja tih Ugovora i to na način da se u Z. U. [broj ZK uloška]., K. O. [katastarska općina], briše uknjižba prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], za 150/640 sa imena tužene uz istovremeni upis tog prava na ime tužiteljice te da se u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], briše uknjižba prava vlasništva posebnog djela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] (ETAŽNO VLASNIŠTVO - E4 s neodređenim omjerom) i to baš jednosobnog stana s nusprostorijama u potkrovlju, jugoistočno krilo zgrade za cijelo s imena tužene uz istovremeni upis tog prava na ime tužiteljice.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 21.983,22 Eura sa zateznom kamatom koja teče od 06. studenoga 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 24. srpnja 2020. zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj se navodi da su tužiteljica i tužena dana 25. lipnja 2020. godine zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnina koje su položene u K. O. [katastarska općina], ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem OV-2523/2020 te Ugovor o kupoprodaji nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem OV-2525/2020. U tužbi se navode razlozi koji bi ukazivali na ništetnost ugovora u smislu odredaba članka 270. st. 1. i 276. st.1. Zakona o obveznim odnosima i to: da je tužiteljica rođena **.**.1931., da nije pohađala osnovnu školu, da je od 13. godine života obavljala poslove radnog mjesta kućne pomoćnice i pomoćne radnice, da se radi o osobi koja ne zna čitati ni pisati te koja je donekle savladala kako se potpisati. U tužbi se napominje da je iz navedenih ugovora razvidno da potpis tužiteljice nije čitljiv, već da se zbog ovjere istih zaključuje da ih je potpisala. Dalje se navodi da tužiteljici nikada naprijed navedeni ugovori nisu pročitani niti da su sastavljeni u nazočnosti svjedoka koje bi predstavljale tužiteljičine osobe od povjerenja (npr. članova njenih obitelji) već da su isti sačinjeni od strane treće osobe, a da ih je tužiteljica kao osoba od skoro 89 godina morala potpisati. Navodi se da tužiteljica nije znala da prodaje svoj stan u [adresa], niti da je htjela prodati stan. Navodi se da nije logično da tužiteljica tolike starosne dobi na isti dan kada su ugovori sastavljeni iste i potpisuje pred javnim bilježnikom i to baš ugovore kojima otuđuje više nekretnina od kojih je jedna stan koji predstavlja tužiteljičin dom pa sada nema gdje živjeti, čime da je povrijeđeno njeno pravo na dom zajamčeno Ustavom RH. Ne samo da se radi o osobi visoke starosne dobi, nego da se radi o osobi koja uopće nije školovana, što da upućuje na logičan zaključak da nije ni mogla, sve i da zna čitati, adekvatno shvatiti značenje navedenih Ugovora. U tužbi se navodi kako se u oba ugovora u članku 3. navodi da se isplaćuje kupoprodajna cijena, 48.000,00 kn za nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] i 45.000,00 Eur za nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a da javni bilježnik nije izdao odgovarajuću potvrdu odnosno da tužena nije nikada platila navedeni iznos tužiteljici. Navodi se i da nije logično da se osobi od 89 godina uručuje navedeni iznos novca u ruke. U tužbi se navodi kako tužiteljica nije preuzela niti jedan ugovor po potpisivanju i ovjeri ugovora već da je ugovore preuzeo LH, sin tužene. Dalje se navode razlozi za pobojnost ovih ugovora u smislu odredbe članka 279. st.1. ZOO-a. Tako se ponavlja da ugovori tužiteljici nisu pročitani te ih je LH (sin tuženice), koji ju je prisilo na potpise, odmah nakon potpisa oduzeo. Budući da su tužiteljici oduzeti primjerci ugovora, to je morala zatražiti presliku izvornih isprava od istog javnog bilježnika, što dodatno ukazuje na perfidno postupanje na štetu tužiteljice. Nakon što je tužiteljica zaprimila rješenja kojim se dopuštaju odgovarajući upisi u korist tužene, ista je, uz pomoć odvjetnika, shvatila značenje potpisanih ugovora. U tužbi se navodi da je LH, u više navrata, u periodu od protekla dva do tri mjeseca, tražio od tužiteljice da u njegovu korist prenese vlasništvo parking mjesta nekretnine položene na području gradskog kotara [adresa] te je u tu svrhu često dolazio na vrata stana tužiteljice, lupao po vratima i vrijeđao. Dana 25. lipnja 2020. godine da je opetovano tražio od nje da potpiše isprave vezano za parking na [adresa] prijeteći joj na način da je govorio da je jadan onaj koji njemu stane na put što je izazvalo opravdani stah kod tužiteljice tj. za njen život i zdravlje kao osobe visoke starosne dobi. Isto tako, dana 25. lipnja 2020. godine vršen je pritisak na tužiteljicu da potpiše isprave koje ne zna pročitati niti su joj pročitane i to na način da joj se obratila odvjetnica BH prijeteći joj kaznenom prijavom zbog navodne prijevare OH (supruga tužene i oca LH) zbog ranijih isprava koje nikada nisu bile predmet spora. Naime, dana 25. lipnja 2016.g. na vrata tužiteljice da su došli LH i odvjetnica BH. Navedeno postupanje odvjetnice da je izazvalo opravdani strah tužiteljice jer je kao neuka i starija osoba smatrala da bi joj podnošenjem takve prijave bila ugroženo njeno psihičko i fizičko zdravlje jer nije u takvom stanju da se izloži prijavama koje bi za posljedicu mogle imati provođenje postupka koji bi izazvao osobitu nelagodu i stres tužiteljici te oduzimanje slobode koje ona nije u stanju zbog svoje životne dobi i potreba trpjeti kao prosječna osoba. Stoga da je konkretna prijetnja tužiteljici koja je neuka i osoba visoke starosne dobi izazvala opravdan strah kod iste. Tužiteljica ne samo da nije imala niti je mogla imati predodžbu o tome što potpisuje jer postoje smetnje zbog kojih ona nije bila u mogućnosti izraziti svoju pravu volju (pa je u ovom slučaju bilo svrsishodno sačiniti ugovor u obliku javnobilježničkog akta), već je bila prisiljena zbog prijetnji koje su joj izazvale opravdani strah potpisati navedene Ugovore. Navodi se i da je logično da svaka prosječna osoba koja zna čitati i pisati i kod koje ne postoje mane volje izazvane prijetnjom ne bi potpisala ugovor temeljem kojeg prodaje stan u centru Splita za kunsku protuvrijednost iznosa od 45.000,00 EUR-a, a niti bi potpisala da joj je isplaćen novac kojeg nije primila tj. pristala na nepostojeću protučinidbu. Zbog navedenoga tužiteljica predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti podredno pobojnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenih između tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca dana 25. lipnja 2020. godine, potpisi kojih su ovjereni kod Javnog bilježnika Ilije Šarića, broj: OV-2523/2020 od 25.06.2020. i broj: OV-2525/2020 od 25.06.2020. godine, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem navedenih ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kao i naknada parničnog troška tužiteljici.
2. Podneskom od 04. kolovoza 2020. tužiteljica je izmijenila tužbu na način da je dopunila navode iz historijata one predane 24. srpnja 2020.
3. U odgovoru na tužbu od 26. listopada 2020. tužena HH usprotivila se tužbi te predložila odbijanje tužbenog zahtjeva kako glavnog tako i podrednog, uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška tuženoj. Navela je da je činjenično stanje u tužbi sasvim krivo prikazano. Navela je da se stranke poznaju već preko 22 godine i da su uvijek bile u dobrim odnosima. Navodi da su još prije 22 godine stranke izvršile zamjenu stanova tako da je tužiteljica uselila i dobila u vlasništvo stan u [adresa], dok su tužena i njen suprug i djeca uselili u stan [adresa], ali su pri tom stekli samo ½ prava vlasništva stana, s obzirom da je CH tužiteljica naslijedila svog supruga DH dok su drugu polovinu stana naslijedili njegovi daljnji zakonski nasljednici. Tada da je tužiteljica garantirala tuženoj i njenom suprugu da ima dogovor s ostalim nasljednicima u tom pravcu da oni nikada neće potraživati svoje suvlasničke udjele u stanu, a da im je ona zauzvrat prepustila svoj suvlasnički dio u nekretninama u Visu koji je također naslijedila iza supruga DH. U tom pravcu da je CH dala suprugu tužene Izjavu od 24. lipnja 2005. koja je ovjerena kod Javnog bilježnika Ivana Bradarića dana 27.6.2005. pod br.OV- 4845/05. Tužena navodi kako su ona i njezin suprug u vrijeme zamjene ustupili tužiteljici potpuno uređeni stan od 50 m2 sa potkrovljem od 50 m2, dok su oni ušli u tužiteljičin stan koji je bio u derutnom stanju i pri tome su stekli 1/2 dijela prava vlasništva u uvjerenju da je sve u redu glede stana u cijelosti što da je tužiteljica i garantirala, ali su umjesto toga samo ušli u komplicirane suvlasničke odnose i sporove koji traju do danas. Tužena navodi da su prilikom zamjene tužena i njen suprug, obzirom da se radilo o bračnoj stečevini, snosili sve troškove, u visini od 15.000 DEM, odnosno ne samo svoje troškove već i troškove koje je trebala snositi i tužiteljica, kao što su troškovi javnog bilježnika, poreza na promet nekretnina, uknjižbe, odvjetničke troškove, troškove selidbe tužiteljice, te joj povrh svega toga isplatili tadašnjih 40.000 DEM. Navodi da je tužiteljica bila više nego sretna sa tom zamjenom te da je do te zamjene i došlo na njenu inicijativu jer je ona bila u vrlo lošim odnosima sa suvlasnicima zgrade u kojem se nalazi stan na [adresa] gdje je tužiteljica do tada živjela te da je tužiteljica za razliku od tužene i njene obitelj,i koja je upala u sporove, našla svoj mir ovom zamjenom i preseljenjem i stalno je govorila suprugu i sinu tužene da su je spasili i da je ona konačno našla svoj mir. Nakon toga da su nastavljeni dobri odnosi između tužiteljice i cijele obitelji HH, oni su se viđali, posjećivali, a sin tužene LH je često tužiteljici financijski pomagao, povremeno bi joj dao određeni iznos novca, kupovao i donosio hranu na čemu da mu je ona bila zahvalna. Navodi da je LH tuženoj posljednji put dao novac u iznosu od 2.000,00 kn ispred IH, a nakon ovoga da je tužiteljica ispred IH zamolila LH da joj više ne daje ni novac niti hranu jer nije željela da itko vidi kad ona dobiva novac niti bilo što drugo. Tužena je navela da je tužiteljica doista u visokoj životnoj dobi, ali da je vrlo razumna i pokretna, ima jaku volju i uvijek da je znala i znade što hoće te da joj je teško nametnuti bilo kakvu volju. Tužena navodi da je do sastavljanja konkretnih ugovora došlo na inicijativu tužiteljice, koja da živi sama i nema bliskih ni daljnjih srodnika u Splitu, kao ni u Hrvatskoj. Navodi da se tužiteljica obratila sinu tužene- LH navodeći da je ona starija i usamljena, da joj nedostaje novaca, da mnogi reflektiraju na njen stan, ali da ona kad je već takva situacija želi da taj stan ponovno natrag dobije tužena i njen suprug s tim da je ona mirna i da može živjeti u stanu dok je živa ili dok ona to želi i da još k tome dobije određenu svotu novca koja je njoj obzirom na godine i druge okolnosti dovoljna za život te da su upravo tako i sastavljeni Ugovori koji se tužbom osporavaju. Tužena navodi i kako je tužiteljica zajedno sa tuženom i njenim sinom otišla na ovjeru potpisa, a odmah nakon toga da je izvršena i isplata kupoprodajne cijene. Navodi da je tužiteljica bila ta koja je željela dobiti novac u gotovini, a da je prilikom ovjere ugovora svaka stranka dobila svoj primjerak i da su se stranke rastale u najboljim odnosima. Tužena navodi da je tužiteljica bila izvrgnuta prijetnjama i prisili da bi ona sigurno protestirala, vikala i zvala policiju te da je u svakom slučaju imala priliku pred javnim bilježnikom izraziti svoje nezadovoljstvo i protivljenje ugovoru kao i potpisivanje ugovora i ovjeru potpisa. Tužena navodi kako je tužiteljica tužbu očito podnijela po nagovoru trećih koji imaju motiva za takvu radnju, a da iz ugovora jasno proizlazi da nije učinjeno ništa na tužiteljičinu štetu i da je ugovor u cijelosti izvršen. Navodi i da je očito da nije povrijeđeno tužiteljičino pravo na dom jer je tužiteljica ostala u stanu živjeti te se pozvala na članak 6. predmetnih ugovora. Tužena navodi da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili zakonski razlozi za apsolutnu ništavost konkretnih ugovora, niti zakonski razlozi za pobojnost odnosno poništenje ugovora.
4. Podneskom od 26. studenoga 2020. tužiteljica je osporila navode iz odgovora na tužbu.
5. Podneskom od 13. siječnja 2021. tužena je navela kako je predmetna tužba posljedica miješanja treće osobe tj. IH te je osporila navode da bi tužiteljici bilo povrijeđeno pravo na dom te da je spremna u smislu odredbe članka 59. stavka 1. b) Zakona o zemljišnim knjigama tužiteljici izdati ispravu glede ovlaštenja na uknjižbu doživotnog prava stanovanja, a da tužiteljica ima nesmetano pravo stanovanja u stanu koji je bio predmet ugovora sve dok ona tako hoće ili do smrti te da je nitko u tom njenom pravu ne ometa.
6. Tužiteljica je ustrajala u tvrdnjama da joj tužena nije isplatila iznose na ime kupoprodajnih cijena na način kako je to navedeno u ugovorima, da je tužiteljica nepismena osoba, da raniji odnosi stranaka u postupku ne upućuju da nema mjesta prijetnjama, uporabi sile te povredi prava i interesa tužiteljice kao nepismene i nemoćne osobe, upravo iz razloga što tužena smatra da je izigrana kako je to navela u odgovoru na tužbu, da tužena u prilog svojim tvrdnjama nije dostavila niti jedan dokaz, a da su tvrdnje iste kontradiktorne, nelogične i neistinite kako glede isplate kupoprodajne cijene, tako i ranijih odnosa stranaka u postupku, da se niti jedna savjesna, poštena i osoba sa prosječnom pažnjom ne bi dovela u situaciju da osobi od 89 godini isplati skoro 400.000,00 kn na ruke, a da pritom nema o tome dokaze, niti bi po zdravoj logici dala toliki iznos novca na ruke takvoj osobi bez prisutnosti osobe od povjerenja. Eventualnu spremnost tužene da poduzima radnje u svrhu ostvarenja prava tužiteljice u stanu koji joj je otuđen na temelju prvotno ništetnog pravnog posla tužiteljica smatra bespredmetnom te ga smatra neuspjelim manevrom tužene u odnosu na navode tužiteljice iznijete u očitovanju na odgovor na tužbu.
7. Podneskom od 15. ožujka 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je isti dodatno dopunjen podrednim zahtjevom tj. postavila drugi podredni tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da ne postoje predmetni ugovori, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem navedenih ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kao i naknada parničnog troška tužiteljici. Dodatno je navela kako je istog dana kada su potpisani ugovori koji su predmet ovog postupka sačinjena i „Izjava o ustupu potraživanja“, dakle treći pravni posao, a u kojoj je jasno navedeno da je potpisuje tužiteljica kao nepismena osoba te zaključuje kako nije logično da nepismena osoba od 89 godina bez stručne pomoći potpisuje tri pravna posla na dan kada su isti i sačinjeni.
8. Raspravnim rješenjem od 10. svibnja 2021. dopuštena je preinaka tužbe.
9. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem: rješenja Općinskog suda u Splitu posl. broj Z-19428/2020, od 09.07.2020., Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. lipnja 2020. godine, potpisi kojih su ovjereni kod Javnog bilježnika Ilije Šarića, broj: OV-2525/2020 od 25.06.2020., rješenja Općinskog suda u Splitu posl. broj Z-19430/2020, od 07.07.2020., Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. lipnja 2020. godine, potpisi kojih su ovjereni kod Javnog bilježnika Ilije Šarića, broj:OV- 2523/2020 od 25.06.2020., izjave CH od 24. lipnja 2005. ovjerena od javnog bilježnika Ivana Bradarića pod brojem OV 4845/05, dana 27. lipnja 2005., Izjave o ustupu potraživanja od 25. lipnja 2020., ovjerena od javnog bilježnika Ilije Šarića pod poslovnim brojem OV-2529/2020 dana 25. lipnja 2020., ispisa prometa po računu tužiteljice, priložene medicinske dokumentacije za tužiteljicu, zdravstvenog kartona za tužiteljicu, računa javnog bilježnika Ilije Šarića od 20. srpnja 2020., službene zabilješke PU SD, II. Policijska postaja Split, od 21. listopada 2020., spisa ovog suda K-70/2024, saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedokinje UH, svjedokinje IH, svjedoka LH ( sada umješača), svjedoka VH, svjedokinje CHM, psihijatrijskim vještačenjem po dr. Nikoli Siliću, neuropsihijatru i dopunom istog, psihijatrijskim vještačenjem po prof. prim. dr. sc. FH i dopunom istog.
10. Tužbeni zahtjev je osnovan.
11. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tužiteljice CH kao prodavatelja i tužene HH kao kupca dana 25. lipnja 2020. godine, ovjerenog u potpisima istih od javnog bilježnika Ilije Šarića, broj OV-2525/2020 od 25. lipnja 2020. proizlazi da je predmet istog suvlasnički dio čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] s neodređenim omjerom etažno vlasništvo ( E-4) u naravi jedan stan s nusprostorijama u potkrovlju, jugoistočno krilo zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa]. U članku 3. ugovorena je kupoprodajna cijena nekretnine od 45.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate te je navedeno da kupac isplaćuje prodavateljici cjelokupni iznos kupoprodajne cijene što stranke potvrđuju potpisom i ovjerom ugovora te da prodavateljica izjavljuje da je u cijelosti namirena glede kupoprodajne cijene. Članak 5. sadrži uknjižbeno očitovanje tj. prodavateljica ovlašćuje kupca na uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris istog prava s imena prodavateljice. U članku 6. je navedeno da su stranke suglasne da prodavateljica ima pravo živjeti u navedenoj nekretnini do trenutku kada istu napusti samovoljno ili do svoje smrti, a da kupac ne potražuje plaćanje nikakve naknade za korištenje stana od prodavateljice dok god ona bude u njemu živjela. Iz štambilja javnog bilježnika je razvidno da je ovjerena i preslika istog ugovora pod brojem OV- 2924/2020 dana 20. srpnja 2020.
12. Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. broj Z-19428/2020 od 9. srpnja 2020. dopuštena je uknjižba u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] prava vlasništva na ime HH za cijelo, a sve temeljem naprijed navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnina ( iz točke 11. obrazloženja).
13. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tužiteljice CH kao prodavatelja i tužene HH kao kupca dana 25. lipnja 2020. godine, ovjerenog u potpisima istih od javnog bilježnika Ilije Šarića, broj OV-2523/2020 od 25. lipnja 2020. proizlazi da je predmet istog 150/640 dijela nekretnina označenih kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] sve Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. U članku 3. ugovorena je kupoprodajna cijena nekretnine od 48.000,00 kuna te je navedeno da kupac isplaćuje prodavateljici cjelokupni iznos kupoprodajne cijene prilikom zaključenja ugovora što stranke potvrđuju potpisom i ovjerom ugovora te da prodavateljica izjavljuje da je u cijelosti namirena glede kupoprodajne cijene. Članak 5. sadrži uknjižbeno očitovanje tj. prodavateljica ovlašćuje kupca na uknjižbu prava vlasništva za svoj suvlasnički dio za cijelo na svoje ime uz istodobni izbris istog prava s imena prodavateljice. U članku 6. je navedeno da prodavateljica uvodi kupca u suposjed predmetnih nekretnina što stranke potvrđuju potpisom tog ugovora. Iz štambilja javnog bilježnika je razvidno da je ovjerena i preslika istog ugovora pod brojem OV-2923/2020 dana 20. srpnja 2020.
14. Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. broj Z-19430/2020 od 7. srpnja 2020. dopuštena je uknjižba u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] prava suvlasništva na ime HH za cijelo, a sve temeljem naprijed navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnina ( iz točke 13. obrazloženja).
15. Iz Izjave CH od 24. lipnja 2005. ovjerene u potpisu dana 27. lipnja 2005. od javnog bilježnika Ivana Bradarića iz Splita pod brojem Ov-4845/05 proizlazi da istom u točki IV. CH priznaje i dozvoljava OH da postigne u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] za ½ dijela u naravi dvor sa sjeverne strane te uknjižbu prava vlasništva jednog trosobnog stana na I ( prvom ) katu na istočnoj strani zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk tijelo 1 ( prvo) u Z. U. [broj ZK uloška] [adresa] za cijelo. Također se u točki III. izjave navodi cit:" Predmetni stan koristila sam ja isključivo sama nakon smrti svoga muža te mi nitko od ostalih nasljednika nije uskraćivao to pravo u dijelu koji im je po rješenju o nasljeđivanju pripao iz razloga što sam se sa ostalim nasljednicima usmeno dogovorila da im za njihov pripadajući dio stana ustupam svoj suvlasnički dio nekretnina na otoku Visu što sam i učinila."
16. U izjavi o ustupu potraživanja od 25. lipnja 2020. ovjerene u potpisu CH istoga dana od javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem ovjere OV-2529/2020 dana 25. lipnja 2020. navodi se, pored ostalog, cit: " ŽH je iskoristio sa svojim bratom GH situaciju što je moj suprug preminuo i što sam ostala sama nezaštićena i nepismena, te se nisam znala obraniti od svega što mi se dugi niz godina činilo".
17. Iz računa javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita od 20. srpnja 2020. razvidno je da je na zahtjev stranke CH naplaćena usluga izdavanja ovjerenih preslika ugovora pod brojem OV-2923/2020 i OV-2924/2020, a što bi bile preslike ugovora ovjerenih pod OV-2523/2020 i OV-2525/2020.
18. Iz službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 21. listopada 2020. proizlazi da je CH podnijela kaznenu prijavu poradi kaznenog djela "prijevare" te da se zbog toga obavio razgovor sa HH te da je ista tada kazala da je sa CH potpisala sporne ugovore u javno – bilježničkom uredu i to uz prisutnost svoga sina LH, ali da se ne radi o nikakvoj prijevari. Navela je da su njoj i suprugu CH i njen suprug ostali dužni prilikom zamjena nekretnina te da su zbog toga sada riješili nesporazum na način da je CH prodala stan na adresi [adresa], ali da isti može koristiti do smrti, dok joj je zemljište na Visu darovala. Tada se i izjasnila da je za stan CH isplaćen novac dok za zemljište na Visu nije isplaćen nego se radi o darovanju.
19. Iz priloženog nalaza psihijatra KBC Split broj 938. od 29. srpnja 2020. proizlazi da je tužiteljica na pregled došla u pratnji susjede IH, da je ista navela da je duže vrijeme smetena, tjeskobna i zabrinuta te se navodi i da se doznaje za ugovor sklopljen unatrag mjesec dana. Spisu prileži i nalaz psihologa od 12. kolovoza 2020. u kojem se navodi kako je tužiteljica u pratnji susjede navela da je "potpisala dokument o prodaji stana, a da za isto nije ni znala …" i da " se plaši tog muškarca da je ne bi opet na prevaru negdje odveo…".
20. Saslušana tužiteljica CH, u dosta konfuznom iskazu, je navela da je jedan dan odvjetnica lupala njoj na vrata i LH te da su od nje tražili da potpiše. Ona da nije znala što treba potpisati, a njih dvoje da su je odveli kod javnog bilježnika da potpiše neki dokument. Navela je i da slabo zna čitati i pisati. Tužiteljica je navela i da je živjela na [adresa] i da je s C mijenjala stan na način da je ona njima dala stan na [adresa], a oni njoj su dali stan u [adresa]. Ta zamjena stanova da je bila prije otprilike 30 godina. Navela je da su oni htjeli da ona potpiše za zemljište ne za stan odnosno da joj nisu kazali što potpisuje jer su je htjeli prevariti, a niti gospođa kod javnog bilježnika joj nije objasnila što potpisuje. Nakon što je izvršila potpisivanje da je od LH tražila da joj da papir kojeg je potpisala, a on je kazao da će ga dobiti sutra. Kada ga je zvala na telefon onda joj je obećavao da će taj papir dobiti sutra, prekosutra i da tako 10 dana nije bilo ništa. Navela je kako joj je od bilježnika poslana obavijest da su je prevarili i nakon toga da su oni išli tražiti dalje, a da je gospođa od javnog bilježnika sve stopirala i tužiteljica da je potražila advokata. Na upit suda kada je prvi put išla kod javnog bilježnika i kada su od nje tražili da potpiše taj papir odgovorila je da je išla s LH i njegovom majkom te da tom prilikom nije bila Bibićeva odvjetnica. Tužiteljica je navela da poznaje gospodu LH jer je prije 30 godina s njima izvršila zamjenu stana i da nakon toga više nije imala s njima kontakta. Ispravu od javnog bilježnika u kojoj stoji da su je prevarili koju je primila da joj je pročitala njena susjeda IH te joj kazala da su je prevarili. Onda da su njih dvije otišle kod javnog bilježnika da to stopiraju, a kada su došle kod javnog bilježnika zaposlenice da su se čudile. Tužiteljica je istakla da kada je bila na potpisivanju kod javnog bilježnika da joj nitko ništa nije kazao. Tužiteljica je navela da nije primila nikakav novac. Tužiteljica je navela kako je ona ugovore potpisala kod javnog bilježnika te da ju je kod bilježnika odveo LH, a njegova advokatica da se izgubila negdje, nje nije bilo kod javnog bilježnika. LH da joj je sve naređivao: "Potpiši ovdje, potpiši ondje", na što da je ona reagirala: "Što je ovo, koliko je ovo potpisa?". Tužiteljica je navela da je sve ovo potpisala jer je računala da ga poznaje da je neće valjda prevariti. Predmetni stan da je njezina jedina nekretnina i da nema gdje drugo stanovati.
21. Tužena HH je navela da su ona i tužiteljica izvršile zamjenu stana te da je tužiteljica dobila predmetni stan u [adresa] i iznos od 40 tisuća maraka, a H stan na [adresa]. Što se tiče papira sve da je bilo čisto, a pravni posao zamjene stanova da je išao preko odvjetnika. Nakon što je izvršena ta zamjena stanova prije cca 25 godina tužiteljica da je ostala u stalnom kontaktu sa sinom tužene. Što se tiče predmetne kupoprodaje tužena je navela da kako je tužiteljica bila u stalnom kontaktu s njenim sinom, da je upravo tužiteljica njenom sinu predložila tj. navela kako nema para i da bi prodala stan i da ne zna gdje će živjeti, a on da joj je na to kazao da se idu dogovoriti da ako obitelj HH kupi stan da ona u tom stanu može živjeti dok je živa i da je tužiteljica ovo prihvatila. Što se tiče zemljišta na Visu da je postignut isti dogovor. Tužena je navela kako zemljište na Visu nije građevinsko i da se nalazi u brdu tako da je njegova vrijednost 1 euro po m2 i ovo da je utvrdila kada se plaćao porez. Tužena je navela da je tužiteljica bila prezadovoljna postignutim dogovorom i da je navela da su je H spasili. Tužena je navela da su u javnog bilježnika išli po danu, oko 13,00 sati te da je tužiteljici izvršena isplata oko 68.000,00 kn. Tužena je navela i da je sinu dala Eure a on ih je promijenio u kune. Tuženoj se teško bilo sjetiti koliko je točno bilo kuna ali misli da je bilo oko 48.000,00 kn za zemlju, a da je ukupno isplaćeno oko 40.000 eura. Glede činjenice tko je sastavljao kupoprodajne ugovore zemljišta i stana tužena je navela da to treba pitati njenog sina jer je on to sve radio s odvjetnicom, a ona da ga nije pitala tko je sastavljao ugovore. Tužena je navela da je tužiteljica imala povjerenja, a što se okrenulo i tko ju je okrenuo da to ona ne zna. Tužena je navela i kako je njen sin sve vodio, ona da je samo potpisala, a na pitanje je li njen sin sastavio odgovor na tužbu u ovome predmetnu tužena je odgovorila da je ovo potrebno pitati njenog sina. Tužena je navela da su tužiteljici dali novac nakon potpisa ugovora u automobilu njenog sina. Navela je da su nekretnine na Visu plaćene 48.000,00 kuna te da joj zemlja na Visu joj nije darovana.
22. Svjedokinja UH je navela da tuženu HH nije vidjela preko 25 godina te da je HH prije 25 godina živjela u potkrovlju njihove zgrade u stanu u kojem je sada tužiteljica CH, a oni da su mijenjali stanove prije cca 25 godina. Navela je da se ona sa tužiteljicom i još jednom bakom iz zgrade svaku večer druže na način da sjede ispred zgrade i pričaju. Sin tužene HH da se svaku večer parkira pored mjesta gdje one sjede i odlazi kod svoje prijateljice BH. Jedne večeri u svibnju ili lipnju sin tužene LH da je pozdravio nju i njene sugovornice, tužiteljicu i IH. Tužiteljica da je tada njemu kazala da nju nije pozdravio, a on da je kazao kako je nije prepoznao. Nakon toga sin tužene da je svaku večer kada bi došao u posjet svojoj prijateljici BH pričao njoj tužiteljici i trećoj prijateljici kako njega njegovi susjedi na [adresa] proganjaju i ne daju mu parkirati automobil u dvorištu njihove zgrade. Potom da je od tužiteljice CH tražio da mu potpiše da ima pravo na dvorište. Svjedokinja je navela kako je on stalno tužiteljici govorio kako ga susjedi maltretiraju, kako mu ne daju parkirati automobil u dvorište zgrade, a osim njega na tužiteljicu CH da je pritisak vršila i njegova prijateljica BH te da su oni stalno tužiteljici govorili da mu treba potpisati da on ima pravo na dvorište, a s ciljem kako bi mogao nesmetano parkirati u dvorištu svoje zgrade na [adresa]. Svjedokinja je navela kako je on vršio pritisak na tužiteljicu na način da je govorio da ga susjedi proganjaju iz razloga što je on pripadnik srpske nacionalne manjine. Tužiteljica da je njoj i drugoj prijateljici govorila kako joj ga je žao, posebice što on zbog takvog ponašanja ne može koristiti dvorište i nema gdje parkirati automobil. U tom vršenju pritiska da je on postao dosta arogantan na način da je tužiteljici čak govorio grube riječi, što da je svjedokinja osobno čula. Svjedokinja je navela da je vidjela da su LH i BH uvečer kasno došli kod tužiteljice lupati na vrata stana. Sutradan ujutro u 8,00 sati da su ju isprepadali i pronašli kod IH na kavi te da su je odvukli na prepad da potpiše za to dvorište, a kada se tužiteljica vratila da je ona svjedokinji i IH kazala da je LH potpisala za to dvorište i taj parking. Njih dvije da su je pitale gdje su joj papiri, a ona da je kazala da nema papira. Par dana nakon toga da su došli papiri sa suda, a kako tužiteljica ne zna niti čitati niti pisati da su joj onda ona i IH pročitale taj papir u kojem je pisalo da je ona majci LH prodala stan u [adresa] u [adresa] i zemlju na Visu. Kada su ona i IH njoj to pročitali i priopćili tužiteljica se šokirala toliko da su joj davali vode i šećera i uopće nije mogla doći k sebi. Nazočna je navela da tužiteljica ne zna niti čitati niti pisati, jedino što zna je da napamet napiše svoje ime i prezime. Svjedokinja je pojasnila kako je tužiteljica izmicala cijelo ljeto traženju LH te da je on je jedan dan na očigled svih njoj grubim riječima govorio da mu mora potpisati, a ovo da je čula cijela ulica jer se sve orilo. Nakon tog incidenta sutradan da su on i BH pokupili baku CH i vozili je po gradu tako da ona ne zna koji je javni bilježnik bio. Kada je svjedokinja pitala tužiteljicu koji je javni bilježnik bio ona da to nije znala, a također da su ona i IH pitale tužiteljice da im objasni koji javni bilježnik je bio, ona to nije znala već je samo govorila da su bile neke kafene skale. Svjedokinja je navela kako od tada LH izbjegava parkirati blizu mjesta gdje se ona, IH i tužiteljica svaku večer razgovaraju od trenutka kada su on i BH tužiteljicu odveli za potpis, a prije toga je skoro svaku večer parkirao pored njih. Na traženje punomoćnika tuženika da mu ispripovijeda što je točno vidjela, a što točno čula, svjedokinja je navela da je osobno vidjela kako se LH i BH penju uza skale navečer i lupaju na vrata stana tužiteljice. Sutradan ujutro kada su njih dvoje odveli tužiteljicu na potpis da je ona spavala, ali je čula da je tužiteljica bila kod IH na kavi i da su je njih dvoje odveli na potpis. Na svoje oči je vidjela da se LH dere na očigled cijele ulice na tužiteljicu navodeći da mu ona mora potpisati za dvorište i pri tome da ju je vrijeđao grubim riječima. Također je na svoje oči vidjela da se LH parkirao blizu stabla gdje one navečer sjede i bila je prisutna kada se dolazio javljati njima i kada je prvi put pozdravio tužiteljicu. Također je navela da se tužiteljica pravdala i da je kazala da je papire koje ima pokazala svome advokatu koji da joj je rekao da je to dvorište na [adresa] u redu i da ništa ne mora potpisati LH, a na što joj je LH rekao da ako mu ne potpiše da će popušit i ona i taj njen advokat. Svjedokinja je navela da joj je poznato da je tužiteljica jadnica išla kod advokata i pokazivala papire od stana na [adresa] koje je mijenjala i da je advokat rekao da su ti papiri u redu.
23. Svjedokinja IH je navela da su prije otprilike 25-30 godina tužiteljica i H mijenjali stanove. Tužiteljica da je svoj stan od 75 m2 na [adresa] zamijenila za stan u [adresa] površine 40 m2, s tim da su na ime razlike površine H njoj isplatili tadašnjih 40 tisuća maraka. Prilikom zamjene da su H imali odvjetnika, a tužiteljica da nije imala odvjetnika. Navela je da je LH tužiteljicu cijelo ljeto napadao da je ona njih prevarila u toj zamjeni te da su se njegovi napadi da sastojali u dernjavi i vrijeđanju te da su LH i odvjetnica BH tužiteljici stalno govorili da je ona njih prevarila za taj stan na [adresa], a čak da je BH tužiteljici prijetila da će je kazneno goniti što je ona osobno čula. Navela je da se BH pri tome razmahala rukama i prijetila tužiteljici i da je to bilo toga dana kada su je odveli na potpis. Svjedokinja je navela kako su prijetnje tijekom cijelog ljeta kod tužiteljice su izazvali to da se cijela prestrašila, a inače je slabog zdravlja, pa je svjedokinja primijetila da se zbog straha počela gubiti. Navela je da su predmetnog dana LH i BH tužiteljicu tražili u njenom stanu, ali su je našli kod nje budući ona kod nje jede. Navela je i da je prije ovog događaja kada su je odveli na potpis LH tužiteljici dao 1.000,00 kn koje mu je ona vratila i kada ih je vraćala da je on kazao zašto mu je vratila. Svjedokinja je navela da je LH kada je tužiteljici dao 1.000,00 kn rekao da joj je to za kavu. Navela je da toga dana kada su LH i BH došli kod nje po tužiteljicu da je BH čitala papir na kojem je pisalo da tužiteljica treba potpisati ono što se tiče zamijenjenog stana na [adresa] te da na tom papiru kojeg je čitala BH nije bilo ništa za stan u [adresa] i zemlju na Visu. Svjedokinja je navela da je na svoje oči vidjela da je LH tužiteljicu izgurao iz svjedokinjina stana i ugurao u svoj automobil. Također je čula kako je tužiteljica njemu kazala: "Nemoj me gurati". Nakon što su LH i BH tužiteljicu izgurali iz svjedokinjina stana, ugurali u automobil, otišli su po njegovu majku – tuženu HH i odvezli ih kod javnog bilježnika Ilije Šarića, ali da kada je tužiteljica svjedokinji prepričavala što je i kako bilo da joj je rekla da su je vozili po gradu i da ona ne zna koji bilježnik i gdje. Svjedokinja je navela kako joj je tužiteljica kazala da se LH nadvio nad njom i kazivao joj: "Potpiši ovdje, potpiši ovdje". Svjedokinja je navela da tužiteljica ne zna niti čitati niti pisati te da zna samo naškrabati svoje ime i prezime, a kada god joj treba nešto pročitati da ona to donese svjedokinji pa joj ona pročita. Svjedokinja je navela da su tužiteljici u javnog bilježnika podmetnuti dokumenti jer je tužiteljica trebala potpisati samo jedan papir u kojem su se navodile stvari vezane za stan odnosno parking na [adresa]. Navela je da kada se vratila od javnog bilježnika da je tužiteljica bila uzrujana i da je došla kod svjedokinje. Ona da ju je pitala gdje je papir kojeg je potpisala, a tužiteljica da je rekla da joj ništa nisu dali. Svjedokinja je navela da je potom zvala NH koji joj se nije htio javiti, potom da je zvala odvjetnicu BH koja je rekla da je u Rijeci, a potom u Zagrebu. Svjedokinja navodi da je opet zvala LH i kada joj se konačno javio kazao je da će donijeti papir kada dođe iz Zagreba, ali to nije učinio. Oni su planirali tužiteljici ne dati nikakve papire tako da ona umre u neznanju i da njena rodbina ostane zatečena i ništa ne dobije. Svjedokinja je navela kako tužiteljica nije nikada primila nikakav novac od NH. Svjedokinja je navela da je tužiteljica 10-tak dana nakon ovog događaja kada su je NH i BH odveli u javnog bilježnika dobila sudsko rješenje te joj ga je dala da joj pročita i ona joj je pročitala da se radi o zemljišnoknjižnom rješenju kojim je dopuštena uknjižba HH i iz tog rješenja da je bilo razvidno da je javni bilježnik bio Ilija Šarić. Nakon ovoga da su ona i tužiteljica otišle kod njega i on da im je dao papire za ovaj stan i Vis, a kasnije da je odvjetnik Cvitković uspio dobiti i papir koji se odnosi na [adresa].
24. Svjedok LH, sin tužene, sada i umješač, u danom iskazu je naveo da je tužiteljicu upoznao prije 24 godine jer je u tom periodu njegova obitelj sa tuženom postigla dogovor zamjene njihovih stanova. Ugovor o zamjeni da je realiziran u travnju 1998, a sastavila ga je odvjetnica Vernea Caktaš. S obzirom da je stan na [adresa] bio veći u odnosu na stan njegove obitelji u Washingtovonoj, ali uzimajući u obzir činjenicu da stan na [adresa] nije bio u dobrom stanju i da je trebao adaptaciju, da je postignut dogovor da uz zamjenu svjedokova obitelj LH tužiteljici isplati 40.000 dem na ime razlike kvadrata. Naveo je da je prilikom vršenja zamjene nekretnina tužiteljica njemu i njegovoj obitelji jamčila da je ona nasljednica za cijelo iza svog pok. supruga i da nećaci, s obzirom na činjenicu da nisu imali djece, nemaju ništa na tom stanu. U tom smislu da je dala i tabularnu izjavu. Svjedok ističe da je u toj zamjeni nekretnina on platio oba poreza i također je njegova obitelj snosila troškove uknjižbe, kao i selidbe, vlastite i od tužiteljice. Svjedok je naveo da su nakon izvršene zamjene ostali su u dobrim odnosima. Tijekom iskaza je spomenuo da bi koji put davao tužiteljici novac kada bi je sreo jer mu je draga, a i spomenuo je da joj je pomagao oko ishodovanja mirovine iza pok. supruga što nije uspjelo. Naveo je da je jednom prilikom upravo tužiteljica, kada ga je vidjela, njemu predložila da bi ona htjela prodati ovaj stan u [adresa] jer da nema djece i da bi voljela da do smrti da ostane u tom stanu, nakon prodaje. Pored ovoga da mu je istakla kako od pok. supruga je naslijedila cca 7.400 m2 poljoprivrednog zemljišta na Visu koje nije vrijedno, ali bi se ona voljela i toga riješiti. Svjedok je naveo da su njih dvoje o tome detaljno razgovarali te su se u konačnici dogovorili za prodaju. Svjedok je istaknuo kako on u tom trenutku nije imao novce za realizaciju kupoprodaje pa da je njegova majka dala dio svoje životne ušteđevine za realizaciju kupoprodaje te da se iz tog razloga na predmetnom ugovoru navodi kao kupac njegova majka. Nadalje je naveo kako je između njega i njegove majke HH postignut dogovor da kada on smogne novac da će majci vratiti ovaj dio koji se odnosi na isplatu kupoprodajne cijene i da će onda ona njemu prepisati vlasništvo stana i zemljišta na Visu. Svjedok je istaknuo razloge zbog kojih ga saslušane svjedokinje u ovome postupku ne simpatiziraju te je istakao kako tužiteljicu nitko ne tjera iz njenog stana i da mu nije jasno zašto je podnesena kaznena prijava protiv njega i tko tu stoji u pozadini toga. Također je naveo kako je potpuno nelogično i neživotno da bi on, čovjek od 50 godina, čupao tužiteljicu, vukao je iz stana, galamio nasred ulice na nju, jer to sve jednostavno nema smisla. Svjedok je naveo da je njemu tužiteljica draga, koliko god je malo blesava i zaigrana osoba. U odnosu na kupoprodajnu cijenu zemljišta na Visu naveo je da je najbolji pokazatelj da je cijena realna činjenica da je Porezna Uprava odredila 1.000,00 kn veći porez nego li je on platio. Svjedok je naveo i da se on bavi nekretninama preko 25 godina pa zna odrediti kolika je vrijednost nekretnine te da se to lako može provjeriti u Poreznoj Upravi. Što se tiče otoka Visa cijena poljoprivrednog zemljišta daleko od mora da je 1 – 1,5 eura po m2. Što se tiče kupoprodajne cijene stana naveo je da danas taj stan vrijedi cca 90.000 eura, a on i tužiteljica su postigli dogovor da cijena bude 45.000 eura zato što tužiteljica ima pravo do kraja života ili dok ona želi živjeti u tom stanu te da stoga nju nitko ne može i neće ostaviti bez doma. Svjedok je naveo da je tužiteljica vrlo lukava osoba te da zna i čitati samo po potrebi to navodi ili ne navodi. Svjedok je naveo da su otišli potpisati kod javnog bilježnika nakon što su se našli u stanu IH te da je odvjetnica BH tužiteljici pročitala sve ugovore koje treba sklopiti. Potom da je on svojim automobilom odveo tužiteljicu, s tim da je prethodno otišao i po svoju majku, te su onda kod javnog bilježnika Šarića potpisali ugovore. Nakon toga da je tužiteljicu vratio kući i potom je majku odveo kući i otišao u grad obaviti poslove koje je imao. Svjedok je naveo da je nakon što su potpisali ugovore on, kako je već rekao, vozio tužiteljicu kući i dok je bila u automobilu da joj je dao gotov novac sukladno iznosima kupoprodajnih cijena koje se navode u oba ugovora te da joj je dao po primjerak oba ugovora. Ujedno je naveo i da je i prije 24 godine prilikom zamjene stanova na jednak način isplatio tužiteljicu. Također je istaknuo i kako su u kupoprodajnim ugovorima naznačene točne cijene te da nisu naznačene niže cijene od onih koje su stvarno ugovorene. Svjedok je naveo da je izjavu o ustupu potraživanja koju je CH potpisala 25. lipnja 2020. sastavila odvjetnica BH prema njegovoj uputi. Svjedok je također naveo da mu je radi isplate tužiteljice majka dala oko 50-tak tisuća eura, a ostalo što je falilo on je nadoknadio. Svjedok je naveo da je ugovore sastavila odvjetnica BH po njegovoj uputi. Iznos kupoprodajne cijene da nije isplatio na račun CH jer da u ugovoru ne piše da se cijena isplaćuje na račun, da je tužiteljica osoba koja voli dobiti gotovi novac na ruke, te da je tako bilo i prvi put prilikom zamjene pa i ovaj put jer je ona tako htjela. Naveo je i da se protiv njega vodi kazneni postupak u pogledu ovog slučaja i da su mu u ODO-u Split rekli da ga je prijavila CH.
25. Svjedok JH je naveo kako je on neposredni susjed stana u kojem je živjela tužena i kojeg je zamijenila s tužiteljicom. Tužiteljica CH da je u to vrijeme živjela u izvanbračnoj vezi s jednim čovjekom koji je preminuo temu je taj čovjek pričao da je obitelj tužene s tužiteljicom zamijenila stan. Svjedok se više ne sjeća detalja, ali zna da mu je tadašnji izvanbračni suprug tužiteljice pričao da je tužiteljica naslijedila nekakav stan, kuću na Bačvicama i onda je tu nekretninu s obitelji tužene mijenjala za ovaj stan u [adresa]. Također je naveo da mu je taj izvanbračni drug tužiteljice kazao da je obitelj tužene u toj zamjeni prevarila tužiteljicu za nekakve novce. Svjedok je naveo kako je tužiteljica nepismena i da mu je to rekao taj čovjek, a dopušta i da mu je ovo nekada spomenula sama tužiteljica. Naveo je da je on kao neposredni susjed tužiteljice nekoliko puta čuo galamu i da mu je susjeda IH kazala da JH, sin tužene, zajedno s nekom ženskom BH vrši pritisak na tužiteljicu da nešto potpiše vezano za stan na Bačvicama gdje je ona prije živjela. Svjedok je naveo da se kasnije dogodila situacija da su JH i ta ženska tužiteljicu negdje odveli, za što ona uopće ne zna gdje su je vodili i podmetnuli joj papire koji se odnose na stan u [adresa], a ne na stan na Bačvicama. Svjedok je naveo da je tužiteljica stara gospođa koja se kreće jedino po zgradi i okolo zgrade, dakle na vrh skala i dolje, te dođe kod IH, tako da je IH u svemu tome i na taj način da IH sve zna jer joj je tužiteljica sve rekla. Svjedok je naveo da on nije direktno s tužiteljicom razgovarao o ovom problemu, već s IH, a tužiteljica da je tu bila nazočna te je bila nazočna i susjeda UH. Svjedok je naveo da ne zna tko je sastavljao ugovor, ali da je čuo da su bili kod javnog bilježnika. Svjedok je naveo da je njegov dojam da tužiteljica živi sama, a misli da joj pomognu susjede IH i L.
26. Svjedokinja CHM je navela kako je ona odvjetnica po struci, a da LH i njegovu obitelj poznaje cijeli život iz razloga što su živjeli u susjedstvu. Svjedokinja je navela da nije bila prijatelj s LH već da ga je samo poznavala iz susjedstva. S obzirom da je ona odvjetnica jednom prilikom da joj je LH kazao da ima određenih imovinsko-pravnih problema i tražio je od nje da ga zastupa na što je ona pristala. Nadalje je navela da je ona u tom njegovom slučaju osma odvjetnica budući u zgradi gdje on živi postoji problem između suvlasnika u pogledu dvorišta i prolaza kroz dvorište te parkiranja automobila. Svjedokinja je pojasnila kako je stražnji dio dvorišta Mladenov, ali da ostali suvlasnici u njegovoj zgradi to ne priznaju i javlja se problem oko parkiranja koje je svima potrebno, a dvorište je maleno da bi se svi parkirali, a problem je i oko prolaza kroz dvorište. Nakon što je preuzela zastupanje da joj je LH kazao kako je njegova obitelj prije cca 25 godina prodavala svoj stan u [adresa] i da se na taj oglas javila CH te su se oni u konačnici dogovori da izvrše zamjenu stanova na način da je CH dobila njihov stan u [adresa], a H su otišli u njezin stan na Bačvice, a s obzirom da je stan na Bačvicama bio veći da su H uz ovu zamjenu izvršili i određeni iznos isplate CH. Svjedokinja je navela i da joj je kazano da su nakon izvršene zamjene stanova i isplate oni ostali u dobrim odnosima tako da su, što LH, što njegovi roditelji, znali posjećivati CH. Svjedokinja je navela da je ona osobno vidjela kako LH tako i njegove roditelje da dolaze kod CH, obzirom na činjenicu da ona živi u neposrednoj blizini i dan danas. Nakon što je ona pristala zastupati LH da je on od nje tražio da mu u pogledu ovog problema s dvorištem i prolazom u pogledu nekretnine na Bačvicama, napravi nacrte dva ugovora o ustupu potraživanja, a također da je tražio i da mu napravi nacrte i dva kupoprodajna ugovora, od kojih se jedan odnosio na kupoprodaju predmetnog stana u [adresa] u [adresa], a drugu na kupoprodaju zemljišta na Visu. Svjedokinja je navela da kada je LH tražio od nje da napravi ta ukupno četiri nacrta ugovora da joj je kazao da je o tome postigao dogovor s CH te da je sukladno tom dogovoru potrebno sastaviti te ugovore. Nakon što je sastavila te ugovore da ih je predala LH, a onda da je on tražio nakon par dana da ih ona dođe pročitati CH. Svjedokinja navodi da je na to pristala te su se našli ispred zgrade u Washingtonovoj. Međutim, da nisu išli u stan CH, već u stan IH jer je tada CH bila kod IH. Svjedokinja je napomenula da je ona shvatila da IH kuha CH pa je iz tog razloga CH često bila kod IH, kao što je bila i te prigode. Kada su ona i LH došli u stan IH tu da su bili njih četvero, dakle svjedokinja, LH, CH i IH. U nazočnosti svih ona da je dva puta CH pročitala predmetne ugovore odnosno da je CH pročitala sva četiri ugovora, dakle dva kupoprodajna i dva ugovora o ustupu potraživanja. Nakon što je pročitala da je tražila da joj CH više puta potvrdi da li ju je razumjela, a na što je CH potvrdila da ju je razumjela i niti u jednom trenutku nije rekla da se s nečim ne slaže. Svjedokinja je navela da u konkretnom slučaju nije bilo nikakve prisile te da je ona sama pazila da kod CH ne bi bilo nikakvih nedoumica niti negodovanja jer da je ona na bilo koji način primijetila da je CH u dilemi, da ne bi pristala da CH potpisuje te ugovore. Nakon što je ona pročitala te ugovore i više puta pitala CH da li ih je razumjela, što je CH potvrdila, LH i CH su otišli iz stana. Svjedokinja je ostala sjediti u stana jer je popila čašu vode. Kako ju je zvao sin, da je otišla kući. Sve to da je čula gđa. IH koja je bila tu nazočna. Svjedokinja joj je navela da joj je LH, kao njena stranka, samo kazao može li ona doći te ugovore pročitati CH, na što je ona pristala te da ona inače kada sastavi neki ugovor sama pročita svojoj stranci odnosno da nema običaj dati stranci da sama čita ugovor pa da joj iz tog razloga nije bilo niti čudno niti strano da LH od nje traži da ona pročita CH te ugovore te je ovo njegovo traženje ona shvatila kao dio njihovog dogovora. Svjedokinja je navela da kada su ona i LH došli u stan IH da je imala dojam da su došli najavljeno odnosno da joj je tako kazano od strane LH. U odnosu na u ugovoru naznačenu cijenu je navela da joj je samo kazana cijena i da ona u to nije ulazila, a da je smatrala da je cijena tolika iz razloga što je prodavateljica Žitko imala pravo doživotnog stanovanja. Svjedokinja je navela da je nakon što je njoj LH kazao za predmetnu tužbu ona rekla da se može sklopiti aneks ugovora i u isti unijeti pravo stanovanja te da je LH ponudio CH da se u pogledu uknjižbe prava stanovanja sklopi aneks kupoprodajnog ugovora, ali da CH nije pristala na sklapanje aneksa. Što se tiče kupoprodajne cijene za zemljište na Visu također da nije ulazila u iznos cijene, već je samo u ugovor unijela ono što joj je kazano. Svjedokinja je navela da joj nitko nije priopćio da CH nije pismena, a nakon što joj je predočena isprava u kojoj se navodi ovaj podatak je rekla da se ne sjeća tog podatka, ali obzirom da se u pogledu nekretnina na [adresa] postupci vode više od 25 godina onda da je vjerojatno u podacima iz tih postupaka naišla na takav podatak i unijela ga u predmetnu izjavu. Navela je da je CH osoba koja je sposobna shvatiti i vrlo dobro zna što želi. Svjedokinja da je s njom razgovarala i CH da ju je vrlo dobro razumjela. Nadalje, je navela da ona redovito vidi CH, kada ide u trgovinu sama i s IH, kada na balkonu trese deke, kada nosi kese s hranom, tako da CH nije nekakva nepokretna osoba, zavisna od drugog. U odnosu na čl. 3 predmetnog ugovora u kojem stoji da je kupac isplatio prodavateljici cjelokupan iznos kupoprodajne cijene, svjedokinja je navela da CH nije željela isplatu preko računa na banci već da je tražila isplatu gotovog novca te da ona nije bila prisutna kada je CH isplaćena. Nadalje je navela da joj je LH rekao da je CH isplatio kod bilježnika, a sama CH da joj nikada nije kazala da ona nije isplaćena iako je vidi stalno. Svjedokinja ne zna u kojem trenutku je CH isplaćena kod javnog bilježnika, prije ili poslije potpisivanja predmetnog ugovora. Svjedokinja je negirala da bi sa LH lupala na vrata tužiteljice te je navela da je njoj njena stranka LH pokazao zapisnik u kojem se navodi to lupanje te da ju je to strašno povrijedilo i iznenadilo i da se tu radi o neistini i laži.
27. Iz spisa Općinskog suda u Splitu posl. broj K-70/2024 proizlazi da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, KP-DO-2531/2020 od 16. veljače 2021. odbačena kaznena prijava protiv LH zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/11 ( NN 125/11 i dr.). Međutim, Općinsko državno odvjetništvo je podiglo optužnicu broj K-DO-461/2022, dana 29. travnja 2022. koja je potvrđena rješenjem ovog suda Kov-284/2022-15, od dana 15. studenoga 2023. te se postupak nastavio voditi pod brojem K-70/2024 i još uvijek nije okončan. Dijelovi spisa preslikani su i priloženi ovome predmetu.
28. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja za tužiteljicu CH na okolnost sposobnosti rasuđivanja izrađenog po dr. Nikoli Siliću, mr. sc. neuropsihijatar, od 6. svibnja 2022. proizlazi da je vještak zaključio da se tužiteljica CH rođena 1931. godine liječi zbog Psihoorganskog sindroma sa značajnim kognitivnim deficitima F 06,9 te je mišljenja da nije bila sposobna za rasuđivanje i slobodno izražavanje svoje volje u trenutku potpisivanja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. lipnja 2020., Izjave o ustupu potraživanja od 26. lipnja 2020., a vezano za potpisivanje izjave od 24. lipnja 2005. vještak je mišljenja da je tužiteljica u trenutku potpisivanja bila sposobna za rasuđivanje i slobodno izražavanje svoje volje. Dopunski saslušan na ročištu od 14. prosinca 2022. vještak je u cijelosti ostao pri danom nalazu i mišljenju. Vještak je naveo kako je osobno pregledao tužiteljicu u svibnju 2022., a da se u spisu se nalazi nalaz psihijatra i psihologa koji ukazuju da se nakon psihologijskog testiranja kod tužiteljice bilježi emocionalna labilnost do razine inkontinencije i navode se nakon testiranja značajna kongitivna oštećenja u smislu slabljenja pamćenja za novija događanja. Tijekom pregleda koji je on obavio da je tužiteljica bila u izuzetnom strahu, navodila da se osjeća ugroženo za svoj život, djelovala dosta emocionalno nestabilnom i sugestibilnom. Uz navedeno da se u neurološkom statusu tužiteljice bilježe se oštećenja vida zbog staračke mrene i povećanog tlaka u očnoj jabučici te se također bilježe značajna oštećenja sluha, što u kombinaciji s oštećenjem vida dodatno usložnjava kliničku sliku u smislu izrazite nesigurnosti i gubitka samopouzdanja. Vještak je naveo da je temeljem analize nalaza psihijatra i psihologa koji su urađeni u srpnju i kolovozu 2020., a i nakon kliničkog pregleda kojeg je osobno obavio, zaključio da se kod tužiteljice radilo o uznapredovalom psiho organskom sindromu sa značajnim oštećenjima kongicije, emocionalnoj labilnosti i povodljivosti, što sve skupa upućuje da se radi o duševnom poremećaju uzrokovanom disfunkcijom i oštećenjem mozga i fizičkom bolešću. Naglasak da je dat na emocionalnu labilnost i sugestibilnost, što ima karakteristike označenog psihičkog poremećaja, kao što sam prije naveo, uzrokovanog disfunkcijom ili oštećenjem mozga i fizičkom bolesti. Naveo je da je mišljenja da tužiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme potpisivanja ugovora o kupoprodaji nekretnina. Vještak je naveo da je prema podacima u zdravstvenom kartonu tužiteljica bila na pregledu neposredno nakon potpisivanja predmetnog ugovora, a da prije potpisivanja ugovora u kartonu nema podataka o psihijatrijskom liječenju ili dijagnozama ili da bi joj bili propisani lijekovi Helex i Sanval. Vještak je naveo da je temeljem iskustva i kliničkog pregleda mišljenja da su oštećenja u smislu difuznih atrofičkih ortikalnih promjena, a i nekakve degenerativne promjene u bazalnim gangilima, najčešće su u pozadini te organske simptomatologije mozga. Vještak je napomenuo i da je u konkretnom slučaju tužiteljica pregledana od strane psihologa i dva psihijatra slijedom čega u konkretnom slučaju nije nužna magnetska rezonanca t je naveo da se najvjerojatnije radi o organskom oštećenju mozga. On da je kliničkim pregledom verificirao da je tužiteljica dezorijentirana u vremenu, emocionalno labilna i jako sugestivna (povodljiva). Vještak je mišljenja i da tužiteljica nije sposobna donijeti odluku da podnese tužbu i potpiše punomoć odvjetniku. Vještak je naveo da tužiteljica nakon potpisa ovih ugovora nije mogla čitati obzirom da je nepismena i da je to stanje trajalo do njegovog pregleda. Vezano za šifru F 06.9 koja je stavljena u vještvu naveo je da bi u pisanom vještvu trebalo stajati F 06,6 što označava neoznačeni duševni poremećaj vezan ili uzrokovan oštećenjem ili disfunkcijom mozga i fizičke bolesti, a ovdje da se radi o označenom duševnom poremećaju s naglaskom na emocionalnu labilnost, dezorijentiranost i oštećenje kognicije.
29. U sudskopsihijatrijskom nalazu i mišljenju prof. prim. dr.sc. FH, dr.med. iznosi se zaključak da tužiteljica CH tempore acti ( 25. i 26. lipnja 2020.) nije bila sposobna za rasuđivanje i shvaćanje svojih postupaka. Tempore actii da je pokazivala smetnje iz kruga psihoorganskog sindroma. Strah, nesiguranost i osjećaj ugroženosti da su očekivana posljedica životne situacije i okolnosti bez obzira na pravnu utemeljenost predmetnog procesa. Dopunski ispitan na ročištu od 09. rujna 2025. vještak je naveo da je u vještvu napisao da su od važnosti za sudsko- psihijatrijsku prosudbu nađena dva nalaza psihijatra u spisu, jedan 29. srpnja 2020. i drugi od 14. rujna 2020., te nalaz psihologijske obrade od 12. kolovoza 2020. Naveo je i da pregled ne radi uvijek nužno, osim kada to ima izravnu poveznicu s kasnijim nalazom sudskog-psihijatrijskog vještačenja, što u ovom slučaju nije našao za shodno i relevantno. Na pitanje bi li obavljeni razgovor s osobom koja se vještačila mogao dovesti do drugačijeg zaključka od iznijetog u vještvu, tj. da nije bila sposobna za rasuđivanje kritičnih dana, vještak je naveo da s obzirom da se radi o razdoblju od 4-5 godina nakon potpisivanja ovih ugovora, da je proteklo dovoljno vremena koje ne bi moglo apsolutno ništa relevantno pokazati što se, osim već spomenutog u nalazima, događalo tada, dakle da apsolutno nema nikakvu osnovu. Također je naveo da kod osoba sa psiho organskim sindromom kod osoba dolazi do različitog način propadanja i da je nemoguće prosuditi dinamiku razvoja bolesti te da su naj objektivniji prikaz stanja dokumenti, odnosno nalazi koji su napravljeni približno tih datuma, te je on upravo zbog ovog razloga ranije kazao da nije pregledao tužiteljicu CH. Vještak je naveo i da je razgovor najbitnija dijagnostička metoda u psihijatriji kada nema podataka da osoba koristi ikakvu terapiju jer se u psihijatriji zna dogoditi da se često u razgovoru s pacijentom utvrdi njegovo stanje.
30. Analizom svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih u njihovoj ukupnosti zaključuje se da je tužbeni zahtjev osnovan.
31. Predmet ovog postupka je utvrđenje valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenih između parničnih stranaka dana 25. lipnja 2020. Podredno se traži poništenje istih.
32. Sama tužiteljica u iskazu danom u ovome postupku navela je kako slabo čita i piše te je navela da je mislila kako potpisuje za zemljište, a opisala je i kako je saznala za sadržaj predmetnih ugovora. Svjedokinja HHM potvrđuje navode tužiteljice da je tužiteljici u stanu ove svjedokinje od odvjetnice pročitan papir koji se tiče zamijenjenog stana na [adresa] dok joj ništa nije pročitano glede stana u kojem živi i koji je predmet predmetnog kupoprodajnog ugovora niti glede nekretnina na Visu te navodi i kako je tužiteljica od strane LH izgurana iz stana i odvedena na potpisivanje. I svjedokinje B i svjedokina UH navode kako im je CH navela da je potpisala za dvorište te da kod sebe nije imala papire koje je potpisala, dok svjedokinja B navodi i kako tužiteljica nije imala kod sebe ni novce nakon što se vratila sa potpisivanja. Ove svjedokinje su opisale i da su iste tužiteljici s obzirom da je nepismena pročitale sudsko rješenje koje je stiglo desetak dana nakon učinjenog potpisivanja. Priložen račun javnog bilježnika kronološki se podudara sa navodima ovih svjedokinja, datumima priloženih sudskih rješenja te iskazom same tužiteljice. Pored ovoga i priloženi medicinski nalazi ukazuju da se tužiteljica obratila psihijatru 29. srpnja 2020. smetena, tjeskobna i zabrinuta, a nakon što je doznala za ugovor sklopljen unatrag mjesec dana. Pored ovoga, svi saslušani svjedoci koji su susjedi tužiteljice, navode kako se radi o staroj i slabo pokretnoj osobi, koja nigdje ne ide osim po zgradi i kod susjede HHM, a i imaju saznanja o tome da je ista nepismena. Sama svjedokinja O je prvotno navela da ne zna za činjenicu nepismenosti tužiteljice, ali je po predočenju potvrdila da je sačinila izjavu od 25. lipnja 2020. ( točka 16. obrazloženja) i da je vjerojatno u podacima iz postupaka koje je vodila za LH naišla na takav podatak i unijela ga u predmetnu izjavu. Sama tužena navodi kako joj je sin kazao da mu je tužiteljica navela da nema novaca, da bi prodala stan, ali da nema gdje živjeti te da je ista prihvatila njegov prijedlog glede prodaje stana s time da tužiteljica nastavi živjeti u istome te isto ovo i za nekretnine na Visu, da je sve vodio njezin sin, a ona da je samo potpisala. Iskaz tužene u ovome dijelu ukazuje i na činjenicu da bi predmetni ugovori o kupoprodaji bili sklopljeni u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje, konkretno starosti, nezaštićenosti i neimaštine tužiteljice, a radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi. Tužena se nije znala točno izjasniti koliko je točno novca dala tužiteljici na ime izvršenih kupoprodaja, a koji novac joj je dan u automobilu njezinog sina kako tvrde ona i svjedok, sada umješač, LH koji pak tvrdi da je tužiteljica isplaćena u cijelosti. Osim svojih navoda te iskaza svjedoka i umješača LH nisu predloženi sudu drugi dokazi na okolnost izvršene isplate kupoprodajne cijene, a što je nelogično s obzirom da se radi o ne tako malim iznosima za koje bi prosječna osoba zatražila bilo kakvu potvrdu o isplati, a naročito kada se isplata vrši staroj i nepismenoj osobi. Priložena službena zabilješka II. Policijske postaje Split od 21. listopada 2020. dokazuje da je tužena pred policijskim službenicima kazivala drugačije od onoga u ovome postupku. Ovdje se napominje i da je spisu dostavljena i isprava koja je bila u posjedu tužene, izjava od 24. lipnja 2005. u kojoj tužiteljica navodi da se sa ostalim nasljednicima usmeno dogovorila da im za njihov pripadajući dio stana na [adresa] ustupa svoj suvlasnički dio nekretnina na otoku Visu te je unatoč ovim saznanjima zaključen ugovor o kupoprodaji i glede nekretnina na otoku Visu što je nelogično. Unatoč ovim utvrđenjima koja bi ukazivala na postojanje razloga i za pobojnost ( konkretno prijevara podmetanjem nepismenoj osobi ugovora koje nije željela potpisati) i za ništetnost ugovora ( iskorištavanje tuđe nevolje, upotreba sile i odvođenja prilikom potpisivanja od strane LH kako to tvrdi svjedokinja B te naređivanja tužiteljici što da potpiše kako tvrdi sama tužiteljica), dva sudska vještaka u vještačenjima danima u ovome postupku decidirano tvrde da tužiteljica zbog svoga zdravstvenog stanja nije bila sposobna za rasuđivanje i shvaćanje svojih postupaka u trenutku potpisivanja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. lipnja 2020 što pak ukazuje na postojanje mana volje u smislu odredbe članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje ZOO) što za posljedicu ima nevaljalost ugovora tj. ništetnost u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, a na što sud pazi i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 327. stavka 1. ZOO-a to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti u smislu odredbe članka 187. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te odlučiti kao u izreci pod točkom I. Odluka pod točkom II. donijeta je pozivom na odredbu članka 323. st.1. ZOO-a.
33. Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbe članka 154. stavka 1. i 151. stavka 3. ZPP-a, a u skladu sa važećom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je tako priznat trošak sastava tužbe i 4 obrazložena podneska ( 06.08.2020., 03.12.2020., 25.01.2021., 15.03.2021.) sukladno Tbr.7.t.1., 8.t.1., 46. i 54. Tarife u iznosu od po 1.250,00 Eura, zastupanje na 11 ročišta ( 17.03.2021., 10.05.2021., 15.09.2021., 10.11.2021., 18.01.2022., 31.03.2022., 08.11.2022., 14.12.2022,. 11.06.2025., 09.09.2025., 09.10.2025.) sukladno Tbr.9.t.1., 46. i 54. Tarife u iznosu od po 1.250,00 Eura po radnji, sastav 3 ostala podneska ( 04.11.2021.,13.04.2022., 07.06.2022. ) u iznosu od po 250,00 eura po radnji sukladno Tbr.8.3., 46. i 50. Tarife, pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 125,00 Eura sukladno Tbr. 9.t.3., 46. i 54. Tarife, a što ukupno iznosi 20.875,00 Eura. Tužiteljica je imala pristojbu tužbe u iznosu od 280,93 Eura koliko je i platila, a nastat će joj i trošak pristojbe presude u iznosu od 561,85 Eura sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ( " Narodne novine" broj: 37/2023), a pored ovoga je imala i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 265,45 Eura ( 31.03.2022. – 199,08 Eur, 08.11.2022.- 66,36 Eur, listovi 152 i 175), a što sveukupno iznosi 21.983,22 Eura.
U Splitu, 06. studenoga 2025.
SUTKINJA
Irma Dujić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA:
punom. parničnih stranaka
umješaču
