Poslovni broj: Pn-8/2023-56

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Klanjcu

Trg mira 1, Klanjec

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru , Stalna služba u Klanjcu , po sucu tog suda Branku Hercegu , kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice AB ( ranije A ) Krajcar iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik iz Zaboka protiv tuženika ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi naknade štete , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene , dana 25. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ilije Boića , odvjetnika iz Zaboka , a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika , dana 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženiku: HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tužiteljici : AB ( ranije A ) Krajcar iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.664,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. studenog 2025. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice : AB ( ranije A ) Krajcar iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u preostalom iznosu od

1.836,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom

III. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice : AB ( ranije A ) Krajcar iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na naknadu imovinske štete od 663,61 EUR povučena.

IV. Tuženiku : HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tužiteljici : AB ( ranije A ) Krajcar iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.433,17 EUR s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 6. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice: AB ( ranije A ) Krajcar iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od1.433,17 EUR EUR s zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica AB (ranije A) Krajcar u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu , Odjela za mladež, donesenom 10. prosinca 2019. pod poslovnim brojem: Kzda-171/2019, tuženik proglašen krivim što je u vremenu od svibnja 2015. do 4. srpnja 2019. u odnosu na tužiteljicu, na adresi njihovog stanovanja u [adresa], pristajući ugroziti psihofizički razvoj djece i u namjeri da tužiteljicu ponizi i ustraši, suprotno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tužiteljici govorio da dijete ŠB nije njegovo, da je trebala pobaciti, a kada je stala u obranu svoje djece ,udarao ju je govoreći da je sin ŠB neodgojen te je istu više puta fizički napadao na način da ju je bez ikakvog razloga šamarao, bacao na pod, hvatao za kosu i vukao po kući, kojim događajima je (između ostale djece) bio prisutan i ŠB koji je plakao, da je 25. prosinca 2017. za vrijeme dok se tužiteljica sa svojom djecom nalazila kod kuće, nepozvan ušao u kuću, trgao s nje odjeću te je tukao, bacio na pod te ju počeo vući prema izlazu iz kuće govoreći joj da će ju odvesti u Klanjec i staviti na stup srama, u čemu su ga spriječili dijete Z i tužiteljičina šogorica H, da je dana 4. srpnja 2019. oko 23,30 sati, za vrijeme dok se tužiteljica nalazila u dnevnom boravku svoje zaključane kuće, nasilnim razbijanjem vrata ušao u kuću i tukao tužiteljicu u dnevnom boravku, na terasi kuće i pored auta te je tom prilikom tužiteljici više puta govorio da će ju ubiti, a što je kod tužiteljice izazvalo opravdani osjećaj straha i nesigurnosti te ju ponizilo, a ŠB ugrozilo pravilan psihofizički razvoj te je na opisani način tuženik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, a ujedno je počinio četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece (iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakon te iz čl. 179., a i čl. 139. st. 2 i st. 4. istog zakona) i tužiteljica navodi da je radi događaja opisanih u citiranim presudama pretrpjela neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti, koja je u većoj mjeri uzrokovana događajima od 4. srpnja 2019. , a za koju u potpunosti smatra odgovornim tuženika te da se takva šteta očituje u pretrpljenom strahu uslijed fizičkih napada od strane tuženika, zatim uslijed izrečenih prijetnji smrću od strane istog, kao i straha za ishod liječenja te straha od mogućeg ponovnog napada tuženika te tužiteljica nadalje navod da je pretrpjela i fizičke bolove, uslijed fizičkih napada od strane tuženika, kao i duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti izazvanog opisanim ponašanjem tuženika te nanesenim ozljedama, a da su joj povrh svega duboko povrijeđeni ugled i čast budući da ju je tuženik grubo vrijeđao i fizički napadao pred različitim bliskim osobama kao i u prisutnosti djece te s obzirom na sve pobrojane kriterije tužiteljica tužbom od tuženika na ime naknade neimovinske štete traži iznos od 35.000,00 HRK/4.645,30 EUR i imovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 HRK budući da joj je tuženik razbio protuprovalna ulazna vrata i mobilni telefon i da radi navedenog od tuženika traži isplatu iznosa od 5.000,00 HRK/663,61 EUR odnosno ukupno 40.000,00 HRK/5.308,91 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude i također tužiteljica traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude .

2.

Tužiteljica je podneskom od dana 10. srpnja 2025. nakon provedenog medicinskog vještačenja precizirala tužbeni zahtjev tako da traži na ime neimovinske štete i imovinske štete ( tuđa pomoć i njega ) iznos od 4.500,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude dok povlači tužbu na ime imovinske štete zbog razbijenih protuprovalnih ulaznih vrata i mobilnog telefona u iznosu od 663,61 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tuženik ZB u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu te tužbeni zahtjev kao neosnovan u osnovi i u visini te da u cijelosti osporava nastanak štetnog događaja, nastalu štetu, kao i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete kao posljedice, dakle osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti pri čemu tuženik ističe neurednost tužbe i predlaže sudu takvu tužbu odbaciti te navodi da je predmet spora naknada štete zbog povrede prava osobnosti, a koja navodna šteta se iz navoda tužbe očituje u pretrpljenom strahu uslijed fizičkog napada, izrečenih prijetnji smrću, straha za ishod liječenja, straha od mogućeg ponovnog napada tuženika te u fizičkim bolovima , kao i duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti izazvanog ponašanjem tuženika i navodnim nanesenim ozljedama te u povredi ugleda i časti i da je takav ozbiljan tužbeni zahtjev nužno potkrijepiti dokazima, odnosno medicinskom dokumentacijom nastalom u vrijeme i nakon štetnog događaja koju tužiteljica nije dostavila, a tuženik također navodi da, ako je šteta nastala vezano za navedeni događaj iz izreke kaznene presude, tada je za očekivati da bi tužiteljica trebala posjedovati medicinsku dokumentaciju i o ozljedama i o liječenju kao i otklanjanju ostalih vidova nastale štete, ukoliko je ta šteta doista i nastala, i to kao posljedica štetnog događaja, kako to neistinito navodi tužiteljica, a da se isto analogno primjenjuje i na navodnu imovinsku štetu u utuženom iznosu od 5.000,00 kn s osnove oštećenja protuprovalnih ulaznih vaza i mobitela tužiteljice dana 4. srpnja 2019. , a što se također osporava u osnovi i visini te da sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, tužba treba sadržavati činjenice na kojima tužiteljica temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a s obzirom da tužba ne sadrži dokaze na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev (osim presude poslovni broj: Kzd-171/2019 od 10.prosinca 2019.), jasno je da u ovom predmetu nije moguće raspravljati po tužbi radi naknade štete, jer ista nije podobna za raspravljanje, tj. ne sadrži i jedan relevantan dokaz temeljem kojeg tužiteljica potražuje štetu u vidovima i visini kako je to navedeno u tužbi pa predlaže istu tužbu odbaciti, a osim toga tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva i iz razloga što težina i sve okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, jer da navedenom presudom od 10.prosinca 2019. nije utvrđeno da bi tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede, potom da bi joj bila umanjena životna aktivnost i dr., a posebno nije utvrđeno da bi tuženik istoj razbio protuprovalna vrata i mobitel te navodi da je neosnovan i zahtjev za naknadu štete u vidu umanjenja životne aktivnosti , jer ista tužiteljici nije umanjena uopće, a kao i u vidu straha za ishod liječenja te ponovnog napada tuženika iz razloga što tužiteljica nije pretrpjela nikakav strah ili na bilo koji način nakon 4. srpnja .2019. odstupila od svog uobičajenog načina života i životnih navika zbog predmetnih kaznenih djela te da eventualni kratkotrajni pretrpljeni strah zasigurno nije utjecao na životnu aktivnosti i/ili duševnu ravnotežu tužiteljice, a ni na njeno opće zdravstveno stanje te da stoga, sve i da postoji neimovinska šteta, tužiteljica nema pravo na isplatu pravične novčane naknade te tuženik navodi da nakon događaja od 4. srpnja 2019. ni na koji način nije bio u izravnom i/ili neizravnom kontaktu s tužiteljicom pa je nemoguće da bi ista osjećala i trpjela strah i duševne boli od ponovnog „napada“ tuženika, a tuženik ističe da je neosuđivana osoba sve do kaznene prijave tužiteljice i potom kaznene presude od 10. prosinca 2019. te da je on obiteljski i poslovni čovjek koji poštuje zakonske norme i koji nije sklon ikakvim fizičkim ili verbalnim konfliktima, a čega je tužiteljica kao njegova bivša izvanbračna partnerica itekako svjesna, stoga nema govora o tome da je tužiteljica trpjela strah i bol, odnosno da bi došlo do umanjenja njene životne aktivnosti, a tuženik također navodi da je upravo tužiteljica osoba koja je sklona fizičkim obračunanima i uništavanju tuđe imovine, a to je bila i prije 4. srpnja 2019. kao i svo vrijeme nakon toga, a što dokazuje prekršajna presuda protiv tužiteljice, kao okrivljene, za koju predlaže da je sud pribavi službenim putem te navodi da, sve i da se kaznena presuda od 10. prosinca 2019. uzme u obzir, navedeno kazneno djelo je izoliran slučaj i incident koji se više nikada nije dogodio, a parnične stranke su u nužnom i to pisanom kontaktu samo oko roditeljske skrbi nad zajedničkim mldb. djetetom ŠB pa je stoga moguć jedino kratkotrajni strah koji zbog svog trajanja i intenziteta ne opravdava dosudu pravične novčane naknade, jer je parnični sud ovdje vezan u ocjeni činjeničnog supstrata, ali ne i u ocijeni konkretnog slučaja i opravdanja i osnovanosti dosude pravične novčane naknade i nadalje , tuženik navodi da se protivi provođenju medicinskog vještačenja, jer nje navedeno na koju okolnost bi se isto provodilo, a da ne postoji ni medicinska dokumentacija o navodnom liječenju tužiteljice i fotografije tužiteljice osporava kao nevjerodostojne pa je dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja potpuno neprikladan te navodi da je jasno da sud u načelu ima obvezu utvrditi visinu pravične naknade štete, ali samo u slučaju ako prethodno ne utvrdi kao u ovom predmetu da okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu novčane naknade jer tužiteljica nije pretrpjela nikakvu štetu niti je bila podvrgnuta terapiji i/ili liječenju, stoga ne postoje posebne okolnosti slučaja koje bi u konkretnom slučaju opravdavale dosudu novčane naknade te traži da se tužbeni zahtjevi tužiteljice odbiju i tuženik također traži naknadu troškova parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu , Odjela za mladež poslovni broj: Kzd-171/2019-83 od 10. prosinca 2019. (list 5-17 i 27-45 spisa), uvid u dopis Centra za socijalnu skrb Zabok, Podružnica Klanjec sa Izvješćem o provedenom obaveznom savjetovanju prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom, uvid u potvrdu o rođenju (list 18-21 spisa),uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kžzd-36/2020-6 od 4. veljače 2020. (list 22-26 spisa),uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 46-55, 73-90 i 111-121 spisa), uvid u nalaz i mišljenje medicinskih vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. MB od 29. siječnja 2024. (list 128-132 spisa), saslušana je tužiteljica AB i saslušan je tuženik ZB.

5. Nesporno je da je tuženik ZB presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu , Odjela za mladež poslovni broj: Kzd-171/2019-83 od 10. prosinca 2019. proglašen krivim da je u vremenu od svibnja 2015. do 4. srpnja 2019. u odnosu na tužiteljicu, na adresi njihovog stanovanja u [adresa], pristajući ugroziti psihofizički razvoj djece i u namjeri da tužiteljicu ponizi i ustraši, suprotno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tužiteljici govorio da dijete ŠB nije njegovo, da je trebala pobaciti, a kada je stala u obranu svoje djece ,udarao ju govoreći da je sin ŠB neodgojen te je istu više puta fizički napadao na način da ju je bez ikakvog razloga šamarao, bacao na pod, hvatao za kosu i vukao po kući, kojim događajima je (između ostale djece) bio prisutan i ŠB koji je plakao, da je 25. prosinca 2017. za vrijeme dok se tužiteljica sa svojom djecom nalazila kod kuće, nepozvan ušao u kuću, trgao s nje odjeću te je tukao, bacio na pod te ju počeo vući prema izlazu iz kuće govoreći joj da će ju odvesti u Klanjec i staviti na stup srama, u čemu su ga spriječili dijete Z i tužiteljičina šogorica H, da je dana 4. srpnja 2019. oko 23,30 sati, za vrijeme dok se tužiteljica nalazila u dnevnom boravku svoje zaključane kuće, nasilnim razbijanjem vrata ušao u kuću i tukao tužiteljicu u dnevnom boravku, na terasi kuće i pored auta te je tom prilikom tužiteljici više puta govorio da će ju ubiti, a što je kod tužiteljice izazvalo opravdani osjećaj straha i nesigurnosti te ju ponizilo, a ŠB ugrozilo pravilan psihofizički razvoj te je na opisani način tuženik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, a ujedno je počinio četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece (iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakon te iz čl. 179., a i čl. 139. st. 2 i st. 4. istog zakona ) te je tuženik pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10. mjeseci uz djelomičnu uvjetnu osudu , a oštečenica A ( sada AB ) Krajcar s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena je na parnicu.

6. Sporan je u ovom predmetu nastanak štetnog događaja, nastala neimovinska i imovinska ( tuđa pomoć i njega ) šteta tužiteljici , kao i uzročno-posljedičnu veza između štetnog događaja i štete kao posljedice i sporna je visina nastale štete te da li je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici.

7. Tužiteljica AB (ranije A) Krajcar izjavila je da je štetni događaj opisan u tužbi, a da je ona kritične zgode zadobila tjelesne ozljede od tuženika i to tako da je zadobila ubodne rane škarama i to po licu i rukama, a da je zadobila i više udaraca u glavu, rukama i nogama te da neke druge ozljede nije zadobila, a da je nakon toga otišla liječniku istog dana i bila u bolnici 10 dana. Tužiteljica tvrdi da ju je tuženik kritične zgode i verbalno napao i to na način da ju je vrijeđao, ali se ne može sjetiti tih riječi , jer se trudi zaboraviti ih te ih ne može točno reproducirati. Nadalje tužiteljica navodi da su kao razlozi zbog čega je došlo do fizičkog i verbalnog napada ti što veza između nje i tuženika od početka nije funkcionirala te da tuženik nikada nije prihvatio djecu iz njenog prvog braka i to dva sina, Š i M te da ona nije željela prekinuti trudnoću kako bi rodila ŠB, sina nje i tuženika, a tuženik je konkretno tražio da ,,pobaci" te da je to očito bilo zbog toga što se tuženik nije želio s njom vezati i da to od početka nije bio odnos kakav je trebao biti. Tužiteljica tvrdi da ona tuženika nije niti vrijeđala, niti provocirala, niti ga fizički napadala već da njihovi odnosi nisu bili dobri s obzirom na njenu djecu iz prvog braka, a da ona nije sa tuženikom sklopila brak te nisu niti živjeli dugo zajedno, a da je nakon njene trudnoće, ŠB rođen u petom mjesecu 2013., s time da je tuženik došao živjeti kod nje dva mjeseca nakon toga i da u stvari ne može reći da je tuženik konstantno boravio kod nje u kući već je, s obzirom da je bio vozač, a imao je kuću u [adresa], vrlo često odlazio u [adresa]. Tužiteljica tvrdi da ju je tuženik fizički napadao i vrijeđao njenu djecu iz prvog braka, a za što je i kazneno osuđen i bio u zatvoru te da joj je tuženik, osim verbalnih i fizičkih napada na nju, učinio imovinsku štetu time što joj je razvalio ulazna vrata u kuću te joj uništio dva mobitela, a da joj je također napravio i štetu na auto, što je bilo istog dana kada je bio i fizički napad, te se sjeća da joj je oštetio stol i zavjese. Tužiteljica navodi da što se tiče zdravstvenih posljedica koje su za nju nastale radilo se o potresu mozga od udarca, a da se također liječila psihijatrijski i da je bila dugo na bolovanju te joj je oštećeno lijevo uho na koje čuje ograničeno 30 %, a također, zbog velikog stresa, šoka i ,,kalvarije" koju je prošla dijagnosticiran joj je rak jetre te je bila na bolovanju sveukupno dvije i pol godine, a i danas ima zdravstvenih posljedica , jer osjeća strah i boji se da tuženik ne bi opet počeo činiti kakve ,,gluposti", a s obzirom na to da imaju zajedničko dijete te da osjeća nemir uvijek kada tuženik dolazi po dijete i boji se što će eventualno učiniti. Tužiteljica navodi da u trenutku kada se štetni događaj zbio , osjećala se ,,jako loše" i osjećala je strah, tjeskobu i uznemirenost.

8. Tuženik ZB je izjavio da nije točno što tužiteljica tvrdi, jer da su on i tužiteljica živjeli zajedno pet godina u kući tužiteljice u [adresa], a da nisu točne tvrdnje tužiteljice glede njegovog odnosa prema djeci tužiteljice iz prvog braka, jer su njegovi odnosi prema njima bili dobri, a odnosi s tužiteljicom nisu bili ,,nikakvi" i to tvrdi stoga što tužiteljica nije zadovoljna sama sa sobom pa da ne može biti niti zadovoljna s nekim drugim. Tuženik navodi da on i tužiteljica nisu zaključili brak, a da je iz njihove veze rođeno jedno dijete, sin ŠB te da također nije točno da bi on tražio od tužiteljice da pobaci i da nikada nije vrijeđao tužiteljicu, a da je već osuđen za obiteljsko nasilje da to nema smisla glede toga. Tuženik tvrdi da nije točno da bi on nanio tužiteljici tjelesne ozljede sa škarama i da bi joj nanio ikakve rane te da se sjeća da je tog kritičnog dana došao u kuću tužiteljice i tamo zatekao mušku osobu, njenog dečka te da je napao tog dečka, a u tu svu priču je ,,uletjela" tužiteljica na način da ga je ona branila pa je nju gurao sa strane, ali da nije točno da bi ju izbo sa škarama te da je točno da je razbio ulazna vrata tužiteljičine kuće, ali da nije točno da je razbio telefon tužiteljici već od tog njenog dečka i da je u naguravanju s dečkom zapravo ,,prebio" , odnosno istukao tu osobu, tog njenog dečka pa da postoji mogućnost da je pri tome polomljen koji dio namještaja, a da je zapravo on kupio taj namještaj te tvrdi da je vjerojatno i vrijeđao tužiteljicu, a da s obzirom na gore navedeno, nije niti mogao prema njoj biti ,,fin" te da joj je sigurno rekao da je ,,kurva", da je ,,drolja" te da se ne sjeća da li joj je govorio još nešto drugo, a sve što se događalo s tim dečkom , događalo se unutar kuće i to u hodniku i dnevnom boravku, a kasnije i na terasi kuće. Nadalje, tužitelj navodi da je nakon opisanog događaja kazneno osuđen i da je bio u zatvoru i da je bilo kakav odnos između njega i tužiteljice prestao , a da je sada njegov odnos prema tužiteljici korektan i da dolazi po dijete kako je to određeno te da on ničim ne prijeti tužiteljici, a da zbog njihovog djeteta moraju održati bilo kakav odnos između njih. Tuženik navodi da ga tužiteljica kritične zgode nije vrijeđala niti provocirala, a da se radilo o tome da ima tog dečka za kojeg nije prije znao da ga ima. Tuženik navodi da što se tiče naknade štete, tužiteljici bi nadoknadio štetu u iznosu od 10.000,00 HRK kako je postavljen odštetni zahtjev, ali da ne prihvaća tužbeni zahtjev kako ga je postavila tužiteljica s obzirom da se radi o previsokom iznosu tužbenog zahtjeva.

9.

Sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim iskaz tužiteljice , a koji iskaz je potvrđen i gore navedenom pravomoćnom presudom u kaznenom postupku da je u vremenu od svibnja 2015. do 4. srpnja 2019. u odnosu na tužiteljicu, na adresi njihovog stanovanja u [adresa] u namjeri da tužiteljicu ponizi i ustraši, suprotno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tužiteljici govorio da dijete ŠB nije njegovo, da je trebala pobaciti, a kada je stala u obranu svoje djece ,udarao ju govoreći da je sin ŠB neodgojen te je istu više puta fizički napadao na način da ju je bez ikakvog razloga šamarao, bacao na pod, hvatao za kosu i vukao po kući, kojim događajima je (između ostale djece) bio prisutan i ŠB koji je plakao, da je 25. prosinca 2017. za vrijeme dok se tužiteljica sa svojom djecom nalazila kod kuće, nepozvan ušao u kuću, trgao s nje odjeću te je tukao, bacio na pod te ju počeo vući prema izlazu iz kuće govoreći joj da će ju odvesti u Klanjec i staviti na stup srama, u čemu su ga spriječili dijete Z i tužiteljičina šogorica H, da je dana 4. srpnja 2019. oko 23,30 sati, za vrijeme dok se tužiteljica nalazila u dnevnom boravku svoje zaključane kuće, nasilnim razbijanjem vrata ušao u kuću i tukao tužiteljicu u dnevnom boravku, na terasi kuće i pored auta te je tom prilikom tužiteljici više puta govorio da će ju ubiti, a što je kod tužiteljice izazvalo opravdani osjećaj straha i nesigurnosti te ju ponizilo, a ŠB ugrozilo pravilan psihofizički razvoj te je na opisani način tuženik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji.

10. Tužiteljica je u svom uvjerljivom životnom i detaljnom iskazu navela da je zadobila ubodne rane škarama po licu i rukama, a da je zadobila i više udaraca u glavu, rukama i nogama i da ju je tuženik verbalno napadao i vrijeđao raznim pogrdnim riječima da je ,,kurva'', da je ,,drolja'' , koje uvrede i tuženik priznaje u svom iskazu, a to je kod tužiteljice izazvalo opravdani osjećaj straha i nesigurnosti te ju ponizilo.

11. Iako iz iskaza tuženika proizlazi da je tužiteljicu samo odgurnuo kritične zgode , a da ju nije tukao niti napao škarama takav iskaz nije uvjerljiv , jer protivno proizlazi iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljice , a posebno iz pravomoćne gore citirane presude u kaznenom postupku.

12. Iz uvjerljivog iskaza tužiteljice potvrđene navedenom pravomoćnom presudom u kaznenom postupku utvrđeno je da je razlog takvog ponašanja tuženika taj što nije prihvatio , odnosno nije bio u dobrim odnosima s djecom tužiteljice iz njezinog prvog braka , a i za svog sina ŠB je tužiteljici govorio da dijete nije njegovo i da je trebala pobaciti, a da su i inače bili loši odnosi između njega i tužiteljice i to od početka , jer se tuženik nije želio s njom vezati kako to tvrdi tužiteljica , a i tuženik tvrdi da su ti odnosi bili nikakvi.

13. Tužiteljica nije ni na koji način doprinjela nastanku štetnog događaja, jer nije provocirala niti vrijeđala tuženika , a niti ga fizički napala , što i tuženik u svom iskazu potvrđuje, a ako je tuženik zatekao dečka tužiteljice u kući tada nije trebao napasti i ozlijediti tužiteljicu.

14. Dakle, u ovom predmetu tužiteljica je dokazala nastanak štetnog događaja , zatim da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događa i dokazala je uzročno posljedičnu vezu između štene radnje i nastale štete.

15. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( ,,Narodne novine '' br. 35/05,41/08 , 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO ) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje .

16. Budući da je tužiteljica dokazala sve zakonske pretpostavke za naknadu štete , to je tuženik , koji je tu štetu prouzročio dužan naknaditi štetu tužiteljici.

17. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice i uvidom u nalaz i mišljenje medicinskih vještaka kirurga-traumatologa Božidara Šebečića i psihijatra dr MB utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje potiljačnog dijela glave, potres mozga, natučenje korjena nosa, natučenje obje nadlaktice i natučenje desnog stopala te je liječena u bolnici tri dana i po otpustu iz bolnice kontrolirala se kod neurologa i psihijatra, a zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja te su prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, kao posljedica natučenja glave s potresom mozga zaostale povremene posttraumatske glavobolje koje su uzrok smanjenja životne aktivnosti od 3%, zatim od strane psihijatra postavljena je dijagnoza poremećaja prilagodbe zbog čega tužiteljica u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 5% trajno, a ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 7% te se zbog oslabljenog sluha na lijevo uho preporuča vještačenje vještaka ORL struke, a tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 5 tjedana kumulativno te su zaostale povremene glavobolje uključene u smanjenje životne aktivnosti i tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku napada, a sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju , a tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 8 dana (preporučeno mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. te je liječenje tužiteljice s psihijatrijske strane završeno, , odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo u prosincu 2021., a liječenje s traumatološko-neurološkog aspekta je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 2. listopada 2020.

18. Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaz i mišljenje navedenih vještaka , jer su isti dali na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice i njihov nalaz i mišljenje je jasan , određen i bez kontradiktornosti , a niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.

19. S obzirom na nalaz i mišljenje vještaka kod tužiteljice postoji sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a , povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

20. Prema čl. 1100 st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju , dosuditi pravičnu novčanu naknadu , nezavisno od naknade imovinske štete , a i kad nje nema, a sukladno stavku 2. istog članka Zakona pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa između ostalog o jačini i trajanju duševnih boli i cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Uzimajući u obzir karakter , vrstu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužiteljice , sud temeljem čl. 1100 st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 800,00 EUR .

22. S obzirom na intenzitet i trajanje straha kod tužiteljice , sud temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 700,00 EUR.

23. Budući da je kod. tužiteljice smanjena životna i radna sposobnost za 7 % u kojem opsegu će morati ulagati pojačane napore , a uzimajući u obzir dob tužiteljice ( 40 godina ) , to sud temeljem čl. 1100 st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 1.100,00 EUR.

24. Tužiteljici je bila potrebna tuđe pomoć i njega u ukupnom trajanju od 16 sati , a s obzirom da je 1 sat tuđe pomoći i njege prema mjesnim prilikama 4,00 EUR , to je tužiteljici dosuđen iznos te imovinske štete od 64,00 EUR.

25. Tužiteljica je tražila naknadu štete zbog povrede časti i ugleda , ali nije određeno navela niti dokazala u čemu bi se sastojala ta šteta , odnosno istu nije konkretizirala te također tužiteljica nije naznačila visinu te štete pa tužiteljici takva šteta nije dosuđena.

26. Prema tome prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 2.664,00 EUR pa je valjalo odlučiti kao u toč. I izreke presude.

27. Osim navedenog iznosa tuženik je tužiteljici dužan platiti i zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima od dana podnošenja tužbe , odnosno odštetnog zahtjeva , ali kako tužiteljica traži zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude , to su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate od tog dana 6. studenog 2025.

28. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom iznosu od 1.836,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

29. Iz podneska tužiteljice od 10. srpnja 2025. proizlazi da je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na naknadu imovinske štete za uništena vrata i mobitele u iznosu od 663,61 EUR /5.000,00 HRK pa je temeljem čl 193. Zakona o parničnom postupku (,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst , 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

–dalje ZPP ) valjalo odlučiti , kao u toč. III. izreke presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na tužiteljicu temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a , razmjerno uspjehu tužiteljice u parnici ( vps 5.163,61 EUR, uspjeh tužiteljice 2.664,00 EUR -51 ) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku, koji je odvjetnik u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to : za sastav tužbe po tbr 7/1 51 bod, za zastupanje na raspravi dana 2. 3. 2023. po tbr 9/1 51 bod, za zastupanje na raspravi dana 11. 4. 2024. po tbr 9/1 51 bod , za zastupanje na raspravi dana 12. 9. 2024. po tbr. 9/5 12,75 bodova , za zastupanje na raspravi dana 21. 11. 2024. po tbr 9/1 51 bod , za sastav podneska od dana 1.12. 2022. po tbr 8/4 12,75 bodova, za sastav podneska od dana 29. 3. 2023. po tbr 8/4 12,75 bodova i za zastupanje na raspravi dana 25. 9. 2025. po tbr 9/1 51 bod , a kako je 1 bod 2,00 EUR to troškovi zastupanja iznose 586,50 EUR te PDV od 25% u iznosu od 146,63 EUR , što je ukupno 733,13 EUR čemu valja pribrojiti troškove vještačenja u iznosu od 600,00 EUR , koji su tužiteljici dosuđeni u cijelosti, jer su bili nužni za vođenje ovog postupka te troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,02 EUR ( 51% od 98,08 EUR ) i troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 50,02 EUR ( 51% od 98,08 EUR ) tako da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.433,17 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude dana 6. studenog 2025.

31. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska po njezinom punomoćniku , koji je odvjetnik od dana 18. veljače 2023. , jer podnesak ne prileži spisu.

32. U preostalom iznosu iznad iznosa od 1.433,17 EUR odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

33. Tuženik nije tražio naknadu troškova parničnog postupka pa mu isti nisu niti dosuđeni.

U Klanjcu , 6. studenog 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku :

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, pisano u 3 primjerka , putem ovog suda na nadležni Županijski sud .

Dostaviti:

1. Ilija Boić, odvjetnik iz Zaboka , Matije Gupca 28

2. ZB iz [adresa]