1

Poslovni broj: Gž-232/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao izvjestiteljice i članice vijeća Verice Perić Aračić, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice: E. P., Z., H. , O.:, koju zastupa opunomoćenica N. K., odvjetnica u Z., G. D. , protiv tuženika: Z. , Z., T. , O.:, kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. društva P. & P. j.t.d., Z., I. (G. I.), radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13497/2019-25 od 17. lipnja 2021., 04. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13497/2019-25 od 17. lipnja 2021.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 1. Iznos odobrenog kredita Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora: …., potvrđenog sadržaja (solemniziranog) 6. srpnja 2007. po javnom bilježniku K. C., D. S., pod brojem O.-9402/07, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti od 24.376,79 CHF (slovima: dvadesetčetiritisućetristosedamdesetšestšvicarskihfranakaisedamdesetdevetrapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita." te u dijelu koji glasi "...uz valutnu klauzulu..."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. Kamate i naknade Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora: …. potvrđenog sadržaja (solemniziranog) 6. srpnja 2007. po javnom bilježniku K. C., D. S., pod brojem O.-9402/07, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...CHF 24.376,79 (slovima: dvadesetčetiritisućetristosedamdesetšestšvicarskihfranakaisedamdesetdevetrapena). .." te u dijelu koji glasi: "...sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 6. Otplata kredita Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora: … , potvrđenog sadržaja (solemniziranog) 6. srpnja 2007. po javnom bilježniku K. C., D. S., pod brojem OU-9402/07, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti CHF 289,09 (slovima: dvjestoosamdesetdevetšvicarskihfranakaidevetrapena) te jednom, posljednjem iznosu koji predstavlja ostatak vrijednosti kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 5.836,67 (slovima: petitisućaosamstotridesetšestšvicarskihfranakaišezdesetsedamrapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

 

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 40.205,95 kn sa zateznim kamatama tekućim i to na iznos od:

- 6,61 kn od 5. prosinca 2007. do isplate,

- 24,79 kn od 11. siječnja 2008. do isplate,

- 41,60 kn od 12. veljače 2008. do isplate,

- 65,60 kn od 12. ožujka 2008. do isplate,

- 54,90 kn od 8. travnja 2008. do isplate,

- 28,18 kn od 13. svibnja 2008. do isplate,

- 26,74 kn od 12. lipnja 2008. do isplate,

- 17,86 kn od 12. srpnja 2008. do isplate,

- 12,46 kn od 13. kolovoza 2008. do isplate,

- 27,28 kn od 18. rujna 2008. do isplate,

- 81,30 kn od 18. listopada 2008. do isplate,

- 91,14 kn od 18. studenoga 2008. do isplate,

- 51,98 kn od 13. prosinca 2008. do isplate,

- 164,06 kn od 17. siječnja 2009. do isplate,

- 168,03 kn od 18. veljače 2009. do isplate,

- 126,06 kn od 17. ožujka 2009. do isplate,

- 137,55 kn od 17. travnja 2009. do isplate,

- 139,96 kn od 19. svibnja 2009. do isplate,

- 121,44 kn od 16. lipnja 2009. do isplate,

- 121,42 kn od 21. srpnja 2009. do isplate,

- 111,42 kn od 18. kolovoza 2009. do isplate,

- 120,21 kn od 18. rujna 2009. do isplate,

- 109,05 kn od 15. listopada 2009. do isplate,

- 120,80 kn od 14. studenoga 2009. do isplate,

- 115,55 kn od 15. prosinca 2009. do isplate,

- 150,30 kn od 15. siječnja 2010. do isplate,

- 170,81 kn od 16. veljače 2010. do isplate,

- 166,46 kn od 16. ožujka 2010. do isplate,

- 186,44 kn od 16. travnja 2010. do isplate,

- 205,95 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- 237,61 kn od 15. lipnja 2010. do isplate,

- 280,27 kn od 13. srpnja 2010. do isplate,

- 245,32 kn od 13. kolovoza 2010. do isplate,

- 305,03 kn od 21. rujna 2010. do isplate,

- 309,79 kn od 14. listopada 2010. do isplate,

- 316,18 kn od 12. studenoga 2010. do isplate,

- 373,92 kn od 15. prosinca 2010. do isplate,

- 432,98 kn od 13. siječnja 2011. do isplate,

- 354,93 kn od 15. veljače 2011. do isplate,

- 375,32 kn od 16. ožujka 2011. do isplate,

- 361,96 kn od 15. travnja 2011. do isplate,

- 425,25 kn od 14. svibnja 2011. do isplate,

- 477,60 kn od 11. lipnja 2011. do isplate,

- 556,57 kn od 15. srpnja 2011. do isplate,

- 708,80 kn od 10. kolovoza 2011. do isplate,

- 617,17 kn od 3. rujna 2011. do isplate,

- 502,80 kn od 4. listopada 2011. do isplate,

- 476,66 kn od 13. studenoga 2011. do isplate,

- 475,64 kn od 9. prosinca 2011. do isplate,

- 528,44 kn od 15. siječnja 2012. do isplate,

- 541,94 kn od 16. veljače 2012. do isplate,

- 536,07 kn od 15. ožujka 2012. do isplate,

- 523,42 kn od 14. travnja 2012. do isplate,

- 532,50 kn od 11. svibnja 2012. do isplate,

- 544,34 kn od 15. lipnja 2012. do isplate,

- 529,23 kn od 10. srpnja 2012. do isplate,

- 533,39 kn od 10. kolovoza 2012. do isplate,

- 500,47 kn od 14. rujna 2012. do isplate,

- 519,33 kn od 16. listopada 2012. do isplate,

- 535,24 kn od 16. studenoga 2012. do isplate,

- 524,68 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,

- 536,24 kn od 12. siječnja 2013. do isplate,

- 501,81 kn od 5. veljače 2013. do isplate,

- 514,54 kn od 7. ožujka 2013. do isplate,

- 531,23 kn od 13. travnja 2013. do isplate,

- 501,39 kn od 10. svibnja 2013. do isplate,

- 489,50 kn od 13. lipnja 2013. do isplate,

- 477,53 kn od 9. srpnja 2013. do isplate,

- 487,14 kn od 20. kolovoza 2013. do isplate,

- 494,26 kn od 10. rujna 2013. do isplate,

- 523,44 kn od 8. listopada 2013. do isplate,

- 513,89 kn od 6. studenoga 2013. do isplate,

- 532,89 kn od 17. prosinca 2013. do isplate,

- 520,22 kn od 8. siječnja 2014. do isplate,

- 534,51 kn od 10. veljače 2014. do isplate,

- 542,82 kn od 12. ožujka 2014. do isplate,

- 532,77 kn od 7. travnja 2014. do isplate,

- 529,76 kn od 6. svibnja 2014. do isplate,

- 523,71 kn od 11. lipnja 2014. do isplate,

- 536,71 kn od 13. srpnja 2014. do isplate,

- 545,37 kn od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- 548,42 kn od 15. rujna 2014. do isplate,

- 552,25 kn od 15. listopada 2014. do isplate i

– 11.586,75 kn od 23. studenoga 2014. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 9.256,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

2. Prvostupanjsku presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu da tužiteljica naknadi tuženiku troškove postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 6. srpnja 2007., a kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju te ništetne odredbe sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

6. Sporno je pitanje ništetnosti navedene odredbe s obzirom da je valutna klauzula zakonom dopuštena, te pitanje da li je zahtjev tužiteljice za vraćanje stečenog bez osnove zastario.

 

7. Prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti sporedne odredbe Ugovora utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se u tužbi pozvala tužiteljica, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanjima ugovornih odredaba ugovora o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa tako i one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tuženik sklapale s potrošačima, u određenom vremenskim razdobljima u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP).

 

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502c. ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

 

10. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od …. kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22 i 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO).

 

11. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a.

 

12. S obzirom da tuženik u žalbi ustraje u tome da su sporne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i uočljive, te da je valutna klauzula dopuštena, za navesti je da to ne znači ujedno da te odredbe ugovora o kreditu nisu nepoštene, a time i ništetne, a pravno utvrđenje iz kolektivne tužbe vezuje prvostupanjski sud, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

 

13. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bilo predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o tim rizicima, ali nije predložio dokaze na tu okolnost, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene, pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

 

 

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (23. prosinca 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

 

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

 

16. Tuženik u žalbi nadalje tvrdi da je tužiteljica tužbom na aktivnoj strani trebala obuhvatiti i sudužnika jer je isti zajedno s tužiteljicom  kao ugovarateljicom  kredita jedinstveni suparničari u smislu članka 201. ZPP-a, te da je povrijeđena i odredba članka 109. ZPP-a. Po ocjeni ovog suda tužba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, pa nije bilo razloga za postupanje sukladno članku 109. ZPP-a. Također se navodi da druge osobe obuhvaćene ugovorom o kreditu i to sudužnici ili založni dužnici nisu nužni i jedinstveni suparničari s tužiteljicom kao korisnicom kredita. To iz razloga jer navedene osobe nisu stranke predmetnog ugovora jer se prema članku 1021. ZOO-a banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novac vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

 

17. U vezi s žalbenim navodima da je došlo do preinake tužbe, kojom se tuženik protivio, valja navesti da je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka i to tako da je glavnicu neznatno smanjila. Smanjenje tužbenog zahtjeva se ne smatra preinakom tužbe (članak 191. stavak 3. ZPP-a).

 

18. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da tužiteljica ima položaj potrošača jer je fizička osoba, a kredit je uzet za nabavku motornog vozila pa je na tuženiku bio teret dokaza da je to bilo za potrebe njene trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a ne na tužiteljici da dokazuje suprotno tj. da dokazuje negativnu činjenicu. Kod ovakvog odlučivanja valja ukazati da iz niti jedne isprave i niti jednog dokaza ne proizlazi da je tužiteljica vozilo kupila za poslovne svrhe.

 

19. Budući je u cijelosti izgubio spor pravilno je naloženo tuženiku platiti parnične troškove tužiteljici. Načelno je neprihvatljivo stajalište tuženika da u situaciji kada se potrošač poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora mu ne pripada pravo na naknadu sastavljanja podnesaka osim tužbe jer se u postupku može raspravljati i o drugim relevantnim pitanjima o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva (npr. visina tužbenog zahtjeva).

 

 

 

 

 

20. Stoga je žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 04. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

 

   Đorđo Benussi