Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-120/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska 105, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1391/2024-16 od 23. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1391/2024-16 od 23. rujna 2025. pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.625,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2025. do isplate.

II. Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke za iznos parničnog troška preko iznosa od 1.625,00 eur (za iznos od 250,00 eur) te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice RH za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice RH za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105 da tužitelju RH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 5.304,82 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

-107,10 eur od 16. studenog 2019. do isplate,

- 97,58 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 102,92 eur od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 116,46 eur od 16. veljače 2020. do isplate,

- 102,63 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 111,02 eur od 16. travnja 2020. do isplate,

- 107,30 eur od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 106,96 eur od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 112,66 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 116,21 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 107,06 eur od 16. rujna 2020. do isplate,

- 113,38 eur od 16. listopada 2020. do isplate,

- 112,12 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

- 115,01 eur od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 120,06 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 108,18 eur od 16. veljače 2021. do isplate,

- 102,41 eur od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 117,77 eur od 16. travnja 2021. do isplate,

- 112,66 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 107,53 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 113,00 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 113,35 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 113,97 eur od 16. rujna 2021. do isplate,

- 112,65 eur od 16. listopada 2021. do isplate,

- 107,18 eur od 16. studenog 2021. do isplate,

- 120,05 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 119,94 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 108,02 eur od 16. veljače 2022. do isplate,

- 102,90 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 118,33 eur od 16. travnja 2022. do isplate,

- 107,97 eur od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 114,23 eur od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 112,54 eur od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 107,87 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 119,47 eur od 16. rujna 2022. do isplate,

- 113,19 eur od 16. listopada 2022. do isplate,

- 108,04 eur od 16. studenog 2022. do isplate,

- 120,59 eur od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 116,20 eur od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 119,13 eur od 16. veljače 2023. do isplate,

- 108,36 eur od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 59,34 eur od 16. travnja 2023. do isplate,

- 57,00 eur od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 62,52 eur od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 59,86 eur od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 58,48 eur od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 64,15 eur od 16. rujna 2023. do isplate,

- 58,75 eur od 16. listopada 2023. do isplate,

- 61,93 eur od 16. studenog 2023. do isplate,

- 65,16 eur od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 59,96 eur od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 64,68 eur od 16. veljače 2024. do isplate,

- 59,03 eur od 16. ožujka 2024. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.875,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.''

2. Tuženik navedenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično navedenom na pobijanje pravilnosti primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka, podredno, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 250,00 eur.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je potraživanje tužiteljice, zaposlenice tuženika na radnom mjestu kontrolor karata I s koeficijentom složenosti poslova 2,00 temeljem koje je vršen obračun plaće u manjem iznosu u odnosu na radnike koji su kod tuženika bili raspoređeni na radno mjesto kontrolor karata II i III iako je ona obavljala identične poslove i poslove iste složenosti, kao navedeni radnici. Tužiteljica smatra da je takvim postupanjem tuženika bila diskriminirana te joj je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 koju je isplaćivao u utuženom razdoblju.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Neosnovano upire tuženik na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Naime, prvostupanjski sud je u postupku izveo sve po strankama predložene dokaze te je iste cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. Netočan je navod tuženika da sud nije proveo sve dokaze koje je predložio jer je sam tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka IH (na ročištu 24. ožujka 2025.), a navode odgovora na tužbu kako postoji stvarna razlika između poslova koja je obavljala tužiteljica na radnom mjestu kontrolor I i drugi zaposlenici na radnom mjestu kontrolor II i III nije dokazao bilo ispravama bilo drugim dokaznim sredstvima, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

8. Stoga neosnovano tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica u ovome postupku te su stoga njegovi žalbeni navodi odbijeni kao neosnovani.

9. Na temelju ocjene sadržaja tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je kod tuženika radno mjesto kontrolor karata bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova (2,00 za kontrolor karata I, 2,10 za kontrolor karata II i 2,20 za kontrolor karata III), ali iz navedenog Pravilnika i Kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta kontrolor karata i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrolora karata propisan različit koeficijent za obračun plaća.

9.1. Kako navedenu razliku nije objasnio tuženik u odgovoru na tužbu niti u kasnijem tijeku postupka prvostupanjski sud pravilno je zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složenosti poslova, a navedeno su jasno potvrdili i svjedoci saslušani u postupku koji su u spornom razdoblju obavljali istovrsne poslove kao i tužiteljica, a bili su razvrstani u II i III kategoriju kontrola iako su suštinski obavljali istovjetne poslove kao i tužiteljica.

10. Visinu spornog potraživanja prvostupanjski sud pravilno je utvrdio uvidom u tuženikov izračun razlike između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20, te na navedeni način utvrđeno da navedena razlika za razdoblje od 1. listopada 2019. do 28. veljače 2023. iznosi 4.573,99 eur bruto, razlika između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,10 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 utvrđeno je da navedena razlika za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 28. veljače 2024. iznosi 730,84 eur bruto, odnosno razlika između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 i koeficijenta 2,00 odnosno 2,10 u cijelom utuženom razdoblju iznosi ukupno 5.304,82 eur bruto, a koja utvrđenja tuženik žalbom i ne osporava.

11. Slijedom navedenog na tako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 91. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) kojom odredbom je propisano da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i/ili rad jednake vrijednosti te tuženika obvezao na isplatu razlike plaće kako je i presuđeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

12. Žalba tuženika u odnosu na dosuđeni trošak postupka djelomično je osnovana u odnosu na podneske tužiteljice od 16. prosinca 2024. i 19. veljače 2025. za koje je prvostupanjski sud neosnovano dosudio nagradu po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa). Na žalbene navode kako je tim podnescima tužiteljica „samo“ ispravljala pogrešne navode tužbe nakon iznesenih navoda tuženika, valja odgovoriti kako je navedeno djelomično točno, no u tim podnescima je tužiteljica predlagala izvođenje dokaza financijskim vještačenjem (podnesak od 16. prosinca 2024.) te se očitovala i na sporni osnov svog potraživanja nakon podneska tuženika (podnesak od 19. veljače 2025.), slijedom čega je za sastav navedenih podnesaka trebalo dosuditi nagradu po Tbr. 8/3 Tarife od 50 bodova za svaki, odnosno ukupno 200,00 eur (uvećano za pripadajući PDV), a ne 400,00 eur (uvećano za pripadajući PDV), kako je dosudio prvostupanjski sud.

13. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu kako i je presuđeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti odluku o trošku kako i je presuđeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos