Poslovni broj: Us I-2246/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Zvonimiru Raiću odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska br.18/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) KĆ, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon održane neposredne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025. u opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti tužitelja, dana 6. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/24- 01/03495822887, Urbroj: 341-99-05/3-24-4004 od 17. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/24-01/03495822887, Urbroj: 341-99-05/3-24-4004 od 17. rujna 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 141-62/23-01/03495822897 od 10. lipnja 2024. a kojim rješenjem se tužitelju, rođenom 111. kolovoza 1967., ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da navedena rješenja nisu pravno valjana te da osporava zakonitost istih prvenstveno iz razloga pogrešne primjene prava. U tužbi se posebno ističe da je neosnovano stajalište pobijanih rješenja kako ne postoji smanjenje radne sposobnosti osiguranika uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. Tužitelju kao osiguraniku da je onemogućeno odnosno da je propušteno omogućiti očitovati se na provedeno vještačenje pa tako i da predloži izvesti daljnje dokaze. Tužitelj da bi kao osiguranik, da je prije dostave pobijanog rješenja znao za citirane tvrdnje vještaka, nedvojbeno predložio HZMO-u izvesti daljnje dokaze (npr. vještačenje po stalnim sudskim vještacima) radi utvrđenja neosnovanosti tvrdnje HZMO-ovog vještaka. Iz iznijetog da je jasno vidljivo kako je tuženik pobijanim rješenjem povrijedio zakon na štetu tužitelja, pritom pruživši grubo paušalna obrazloženja svog postupanja. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a što da je u skladu s odredbama članka 5., 6.i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje: ZUP), a osporavano rješenje da je obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP-a. Tuženik se nadalje u bitnome poziva na razloge obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na ročištu za raspravu održanom dana 09. srpnja 2025. ostao pri navodima tužbe i svih prijedloga i navoda, protiveći se svim prijedlozima i navodima tuženika. Predložio je izvršiti uvid u tuženikove predmete, izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, saslušanjem tuženikovih djelatnika odnosno suradnika koji su proveli vještačenje tj. utvrđivali tužiteljevu radnu sposobnost te provesti vještačenje po vještacima medicinske struke radi utvrđivanja tužiteljeve radne sposobnosti i to u trenutku kada su tuženikovi radnici odnosno suradnici to utvrđivali, a vještačenje se predlaže pa stalnim sudskim vještacima specijalisti psihijatru, kirurgu i neurologu pridržavajući pravo i da istakne i daljnje dokazne prijedloge.
6 .Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja uz navod da se protivi prijedlogu za ponovnim medicinskim vještačenjem.
7.Na ročište za raspravu održano dana 10. listopada 2025. tužitelj odnosno opunomoćenik istoga nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja odnosno opunomoćenika istoga.
8.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Sud je odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima specijalisti kirurgu, neurologu i psihijatru obzirom da tužitelj nije predujmio troškove vještačenja. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem vještaka koji su vještačili u upravnom postupku a jednako tako i saslušanjem tužitelja kao stranke spora kao suvišne držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Među strankama je sporno postoji li kod tužitelja smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno sporno je utvrđeno činjenično stanje te u svezi tim primjena materijalnog prava.
12.Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, 119/22; dalje: ZOMO) propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.
13.Iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:
-da je predmetni upravni postupak pokrenut po prijedlogu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 07. studenog 2023.;
-da je tužitelj, prema obrascu 2 IN, zaposlen kod poslodavca Čistoća d.o.o. Split, na radnom mjestu pometača, NKV sa osnovnom školom, rad je ručni, sa slobodnim ritmom rada, prema opisu poslova odnosno redoslijedu obavljanja u procesu rada metenjem na određenoj dionici odstranjuje smeće, travu i drugi razni otpad, sakuplja ga u kolica za otpad koja prazni u za to određene recipijente, na svojoj dionici prazni košarice za otpatke, sredstva rada su kolica za otpatke, lopata, metla, radi na otvorenom, po vlažnom zraku i u kišnim danima te zimskim uvjetima te je izložen vjetru, zbog ulične prašine je izložen zarazi, , izložen je ozljedama od mehaničke opasnosti, biološke opasnosti, rad je u nefiziološkom položaju tijela, gura kolica od 25 kg, prenosi teret ručno do 15 kg, prosječno u smjeni diže ručno 150 kg, rad zahtijeva rad prstima, šakom, kretanje podlakticom, kretanje cijele ruke, vid na blizinu, adaptacija na tamu, potreban je sluh i osjet opipa, potrebna su okulomotorna koordinacija i spretnost ruku i prstiju te isti ima ukupno 18 godina i 3 mjeseca mirovinskog staža;
-da je prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja 1064814 od 24. svibnja 2024. kojim je, po pregledu cjelokupne medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu upravnog tijela i neposrednom pregledu tužitelja, utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti obzirom da je prezentirano zdravstveno stanje tužitelja u fazi liječenja po nadležnim specijalistima;
-da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje kojim tužitelju nije priznato predmetno pravo;
-da je tužitelj na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik kao drugostupanjsko tijelo pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1112041 od 11. rujna 2024. kojim je, nakon pregleda cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu upravnog tijela te imajuću u vidu navode žalbe, ocijenjeno da je nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja pravilan i da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani. Vijeće viših vještaka svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da je tužitelj u dobi od 57 godina, da je po zanimanju radnik sa završenom osnovnom školom, da radi kao pometač u Čistoći, da ima oko 20 godina radnoga staža te da je na dugogodišnjem bolovanju. Nadalje se navodi da je tužitelj u višegodišnjem ambulantnom i hospitalnom liječenju po psihijatru radi tegoba iz kruga sindroma ovisnosti o alkoholu te tegoba iz kruga kronificiranog ratnog PTSP-a, da je dragovoljac Domovinskog rata te da nije ostvario status HRVI. Ističe se i da je iz recentnih nalaza (OP Županijska specijalna bolnica Insula od 16.11. do 01.02.2023., spec. nalazi psihijatra KBC Split od 03.04.2023. te 24.08.2023.) razvidno da je ovisnost o alkoholu posljedica negativne bilanse života uslijed trajno narušenih maritalnih odnosa, uz obilje projekcije te i nekritičnosti. Prema provedenim psihijatrijskim intervencijama je razvidno da je nastavak liječenja u strategiji svih terapeuta, da simptomatologija PTSP tek proklizava te je upitno da li će se ista i potvrditi prema pravilima za Š. Vijeće viših vještaka zaključno navodi da je za sada preuranjeno cijeniti neki od oblika smanjenja radne sposobnosti jer je liječenje bolesnih stanja u tijeku te je potrebno i nadalje koristiti prava iz HZZO;
-da je tuženik, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da su tijela stručnog vještačenja u oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a, osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.
14.Tužitelj u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, a prema kojima kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
15.Tužitelj je predložio da se na spore okolnosti izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima specijalisti kirurgu, neurokirurgu i psihijatru. Ovaj prijedlog tužitelja sud je raspravnim rješenjem od 09. srpnja 2025. prihvatio te naložio tužitelju da u roku od 15 dana, računajući od tog dana, predujmi troškove predloženog vještačenja te je ujedno upozoren da će se odustati od izvođenja tog dokaza ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda. Međutim, tužitelj u ostavljenom roku a ni do ročišta za raspravu održanog dana 10. listopada 2025. nije predujmio troškova vještačenja niti je tužitelj odnosno opunomoćenik istoga pristupio na to ročište, iako uredno pozvan. Stoga je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima navedene specijalnosti. S obzirom na navedeno, imajući u vidu da je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom ovoga spora ustrajao u razlozima obrazloženja osporavanog rješenja te imajući u vidu načelo ekonomičnosti ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati vještake koji su u upravnom postupku proveli vještačenje a nije bilo potrebe ni za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke spora jer su u konkretnom slučaju sporne činjenice medicinske naravi o kojima tužitelj nema stručnog znanja. Stoga su navedeni dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni.
16.Ovaj sud, suprotno navodima tužitelja, smatra da je predmetni upravni postupak proveden u skladu sa odredbama članka 123. do 130. ZOMO i u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj 96/2023). Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te se tuženik u istom očitovao o svim navodima iz tužiteljeve žalbe izjavljene na prvostupanjsko rješenje. Tuženik sukladno članku 125. stavak 3. ZOMO-a na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, kao samostalnog tijela vještačenja, ustrojenog sukladno Zakonu o jedinstvenom tijelu vještačenje („Narodne novine“ broj: 85/14, 95/2015, 102/2015) donosi rješenje o činjenici postojanja ili nepostojanja smanjenja radne sposobnosti i preostale radne sposobnosti, djelomičnog i potpunog gubitka radne sposobnosti kao i o drugim činjenicama o kojima ovisi pravo prema odredbama ZOMO-a. Iz navedenog jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi, kako to navodi tužitelj, o tuženikovim djelatnicima koji su proveli vještačenje, već je vještačenje u okviru upravnog postupka provedeno po nezavisnom i stručnom tijelu vještačenja – vijeću vještaka nadležnog Zavoda za vještačenje. Stoga su bez osnova prigovori tužitelja u navedenom smislu.
17.Nadalje, iz podataka spisa je razvidno da su predmetni nalazi i mišljenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja donesena temeljem medicinske dokumentacije pripremljene i dostavljene uz Izvješće s nalazom i mišljenjem izabranog doktora medicine primame zdravstvene zaštite (obrazac 1-IN) te je vijeće vještaka u prvostupanjskom postupku izvršilo i neposredni pregled tužitelja.
18.U konkretnom slučaju je dakle od strane stručnih tijela vještačenja, po pregledu medicinske i druge dokumentacije te neposrednom pregledu tužitelja od strane prvostupanjskog tijela vještačenja, utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti obzirom da je za sada, po ocjeni istih, preuranjeno cijeniti neki od oblika smanjenja radne sposobnosti jer je liječenje bolesnih stanja tužitelja (sindrom ovisnost o alkoholu, tegobe iz kruga PTSP-a) u tijeku te je potrebno nadalje koristiti prava iz zdravstvenog osiguranja. Nalazi i mišljenja su, kako je i gore navedeno, provedena sukladno mjerodavnim odredbama ZOMO-a i Uredbe, ista su stručna, dostatno obrazložena te su u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te ovaj sud nije imao razloga istima ne pokloniti vjeru. Pri svemu navedenom valja cijeniti i okolnost da tužitelj nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima su utemeljena osporavana rješenja. Stoga ovaj sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja, za sada, ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
19.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske te sva prednja utvrđenja, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju istih nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
20.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
21.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
22.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 6. studenog 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
