Poslovni broj 5 Kž-296/2023-5. 

                           

                           

 

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU  

                  SLAVONSKI BROD                          

                                                                                           Poslovni broj 5 Kž-296/2023-5. 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Z. U., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21. i 114/22. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 19. srpnja 2023., poslovni broj 29 K-250/2023-36., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenika Z. U., kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

                           

1. Općinski sud u Varaždinu, presudom od 19. srpnja 2023., poslovni broj 29 K-250/2023-36., proglasio je krivim okrivljenika Z. U., zbog kaznenog djela prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11., pa ga je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

2. Temeljem članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 2. travnja 2023., pa nadalje.

 

3. Temeljem članka 69. stavka 1.-3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje

sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

4. Temeljem članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku se izriče  sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja i to oštećenom Z. U., koji živi u V., kojemu se ne smije približiti na udaljenosti manju od 50 m – kada bi ga uočio, a koja se sigurnosna mjera okrivljenom izriče u trajanju od 3 godina, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije PP Varaždin, po članku 73. stavku 5. KZ/11.

 

5. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22  – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

 

6. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju D. T., odvjetniku iz V., zbog bitnih povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i izrečenim sigurnosnim mjerama, s prijedlogom da nadležni sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika oslobodi optužbe i naredi njegovo puštanje na slobodu, odnosno, ako utvrdi potrebnim, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka okrivljenik se ustvari žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu jeli okrivljenik inkriminirane zgode s obzirom na stupanj alkoholiziranosti (3,77 g/kg apsolutnog alkohola u krvi), uopće bio u mogućnosti verbalizirati i dovoljno razgovjetno izraziti prijetnje za koje oštećenik navodi da mu ih je uputio okrivljenik, a okrivljenik to poriče.

 

11. Protivno gornjim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je nakon svestrane analize provedenih dokaza zaključio da je okrivljenik u svemu postupao na način opisan u izreci pobijane presude za koje je zaključke prvostupanjski sud dao uvjerljive razloge, utemeljene na rezultatima izvedenih dokaza koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Naime, prvostupanjski sud je jasno i dostatno obrazložio pod točkom 10 pobijane presude zašto i iz kojih razloga vjeruje oštećeniku i svjedokinji M. U., a pod točkom 11, a zašto s druge strane ne vjeruje okrivljeniku i svjedokinji N. O.. Jednako tako je jasno i dostatno obrazložio u točki 10.1 zašto smatra da je oštećenik okrivljenikovim prijetnjama bio ustrašen odnosno uznemiren za vlastiti život i sigurnost. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, smatra ovaj sud drugog stupnja.

 

13. Prema tome, kod ovakvog činjeničnog utvrđenja, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi njegovu sposobnost verbaliziranja i mogućnost razgovjetnog iskazivanja prijetnji oštećeniku.

 

14. Nije u pravu okrivljenik ni kada se žali zbog povrede kaznenog zakona koje sadržajno ne obrazlaže, osim što pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke da je okrivljenik Z. U. počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Međutim, kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje zapravo radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, koji su prigovori već naprijed otklonjeni kod razmatranja žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Prigovarajući odluci o kazni i sigurnosnim mjerama, okrivljenik ne navodi u čemu se sastoje njegovi prigovori, no, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano kao olakotne okolnosti cijenio njegovo slabo imovno stanje, da je nezaposlen, bez primanja i imovine, da je djelomično priznao činjenični opis kaznenog djela (tj. da je priznao da je kritičnog dana oštećeniku govorio pogrdne riječi osim prijetećih), dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu dosadašnju prekršajnu i kaznenu osuđivanost (u dva navrata zbog kaznenog djela prijetnje).

 

16. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je okrivljenika za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11., ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine (zapriječena kazna 6 mjeseci do 5 godina), u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2023. pa nadalje, te mu na temelju članka 69. stavak 1. do 3. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora i na kraju izrekao mu na temelju članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11. sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenika Z. U., koji živi u V., a kojemu se ne smije približiti na udaljenost manju od 50 m u trajanju od 3 godine.

 

17. Tako izrečena kazna zatvora sa navedenim sigurnosnim mjerama i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je pogodna i adekvatna za ostvarenja svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

18. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Slavonski Brod, 4. listopada 2023.

 

                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                                        Mile Soldo