Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-416/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužiteljice Marina Brajka, odvjetnika u Đakovu i zamjeničkog punomoćnika tuženika LC, odvjetničkog vježbenika kod zamjeničkog punomoćnika Stjepka Medveda, odvjetnika u Valpovu, dana 6. studenoga 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 186,63 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 327,50 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. studenoga 2025. pa nadalje do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmet ovog postupka, a po tužbi tužiteljice od 21. travnja 2021. godine, je zahtjev za isplatu 1.858,49 kn/246,66 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos se odnosi na razliku nastalu po otplati kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 21. studenoga 2006. godine, i to za zadnje dvije godine otplate kredita, odnosno djelomično za 2012. te 2013. godinu u cijelosti. Naime, tužiteljica je prethodno već ishodila presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-1063/2018-26 od 30. siječnja 2020. godine, potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-415/2020-2 od 8. ožujka 2021. godine, a kojom je utvrđeno da su ništetne pojedine odredbe predmetnog Ugovora o kreditu broj 528-50-3800093 od 21. studenoga 2006. godine, i to one koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te joj je dosuđena isplata u iznosu od 6.000,00 kn. Tijekom navedenog postupka provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje te je utvrđena preplata uslijed ništetnih odredbi u iznosu od 7.858,49 kn, a kako je tužiteljica u tom postupku bila postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 6.000,00 kn, navodi da iz procesnih razloga nije povećala tužbeni zahtjev, pa sada predmetnom tužbom od 21. travnja 2021. godine, utužuje preostalu utvrđenu razliku u iznosu od 1.858,49 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući najprije prigovor dvostruke litispendencije, zatim prigovor mjesne nenadležnosti, sporio je da se radi o ništetnim odredbama, a zatim je istaknuo i prigovor zastare.

3. Po provedenom postupku, ovaj sud je najprije donio presudu dana 9. siječnja 2024. godine kojom je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 222,63 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. godine pa do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev (točka II. izreke), te je ujedno tuženiku naložio naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 269,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2024. godine (točka III. izreke). Prvostupanjskom presudom su otklonjeni prigovori dvostruke litispendencije, odnosno presuđene stvari, kao i prigovor mjesne nenadležnosti.

4. Prihvaćajući žalbu tuženika, Županijski sud u Šibeniku je rješenjem broj Gž- 155/2024-2 od 5. prosinca 2024. godine prvostupanjsku presudu ukinuo u pobijanom dijelu, u točki I. i III. izreke, te predmet u tome dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Drugostupanjskim rješenjem je ukazano na djelomičnu osnovanost prigovora zastare istaknutog od strane tuženika i to u odnosu na povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te kako zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije utvrđeno koliki je iznos preplate kredita nastalo zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koliki zbog promjene tečaja CHF, predmet je vratio ovome sudu na ponovni postupak kako bi se utvrdili iznosi preplate razdvojeno po navedenim osnovama, a zatim pravilnom primjenom materijalnog prava, se ponovno odlučilo o istaknutom prigovoru zastare.

5. U ponovljenom postupku, sud je izvršio uvid i pročitao svu priležeću materijalnu dokumentaciju u spisu, spis Općinskog suda u Osijeku broj P-1063/2018 te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković iz DV consulting d.o.o., Osijek, sukladno uputi drugostupanjskog suda, a kako bi se razgraničile preplate nastale zbog primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a posebno preplate nastale zbog promjene tečaja, a koje su prethodno bile vještačenjem utvrđene u ukupnom iznosu u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-1063/2018, od strane istog vještaka.

6. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika anuiteta pri otplati kredita iznosi 7.677,42 kn/1.018,97 eura (a koja obuhvaća kako preplate tj. pozitivne razlike, tako i tzv. negativne, odnosno manje plaćene anuitete), od čega se iznos od 186,89 eura odnosi na razliku kamata, a iznos od 832,08 eura na tečajnu razliku. Vještak je navedene razlike prikazao tablično po godinama i mjesecima, kroz cijelo razdoblje otplate kredita.

7. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 5. svibnja 2025. godine postavila tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 186,63 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2014. godine pa nadalje do isplate.

8. Kako je tužiteljica prvotno tužbom potraživala isplatu iznosa od 1.858,49 kn/246,66 eura, a zatim 186,63 eura, radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva, što se ima cijeniti kao djelomično povlačenje tužbe, no kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud nije mogao utvrditi povlačenje sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP).

9. Na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, stranke nisu imale prigovora, te su izrijekom navele da vještaka ne treba pozivati radi usmenog saslušanja pred sudom, slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio izračun vještaka kao ispravan, te primjenom istog odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U ovoj fazi postupka ostalo je sporno jedino još pitanje zastare.

11. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine je da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

12. Pravilnim tumačenjem izloženog pravnog shvaćanja, te pravilnom primjenom materijalnog prava, petogodišnji rok zastare i u ovom slučaju teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora o kreditu u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/2012, unatoč tome što je ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu zaključenog među strankama konkretno utvrđena presudom broj P-1063/2018-26 od 30. siječnja 2020. godine Općinskog suda u Osijeku.

13. Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom tog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. travnja 2021. godine, to je u odnosu na zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a, dok u odnosu na restitucijski zahtjev po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF taj rok nije protekao. Dakle, prigovor zastare je djelomično osnovan.

14. Prema izračunu financijskog vještaka, razlika anuiteta po osnovi promjenjive kamatne stope u 2012. godini je u iznosu od 31,32 eura, a u 2013. godini u iznosu od 28,71 eura, odnosno ukupno za ove dvije godine 60,03 eura.

15. Tužiteljica u podnesku od 5. svibnja 2025. godine navodi da utuženi iznos od 246,66 eura umanjuje za iznos kamata preplaćenih u 2012. i 2013. godini, odnosno za iznos od 60,03 eura, radi čega potražuje isplatu preostalog iznosa od 186,63 eura, a koji iznos se odnosi dakle na tečajnu razliku u utuženom razdoblju 2012. i 2013. godine. Kako ta tečajna razlika svakako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, a ista nije obuhvaćena zastarom, to je sud prihvatio za navedeni iznos tužbeni zahtjev, dok je za ostatak, koji se odnosi na razliku nastalu zbog promjenjive kamatne stope, tužbeni zahtjev zbog osnovanog prigovora zastare odbio kao neosnovan. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime, tužiteljica je u ovom postupku uspjela sa 76% (186,63 / 246,66 x 100), a tuženik nasuprot s 24%. Oduzimanjem ovih postotaka, proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 52% opravdanih troškova nastalih u ovoj parnici. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini od 25 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), sastava podneska od 28. srpnja 2021. kojim se očitovala na odgovor na tužbu u visini od 25 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na četiri ročišta (28. rujna 2023., 27. studenoga 2023., 25. ožujka 2025. i 7. listopada 2025.) u visini od 25 bodova svako (Tbr. 9.1. Tarife) te sastav podneska od 5. svibnja 2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), sve primjenom vrijednosti boda u visini od 2,00 eura te sve uvećano za 25% PDV-a. Navedeno ukupno iznosi 437,50 eura, a 52% od navedenog iznosi 227,50 eura. Tome iznosu je tužiteljici priznat još i trošak vještačenja, i to u cijelom utrošenom iznosu od 100,00 eura, a ne razmjerno uspjehu u postupku, iz razloga jer je vještačenje bilo nužno, a tužiteljica je u cijelosti predujmila ovaj trošak. Stoga je tužiteljici ukupno priznat trošak u iznosu od 327,50 eura, kako je to odlučeno u izreci pod točkom III.

17. Primjenom članka 155. ZPP-a, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 26. ožujka 2023. godine zahtijevan u visini od 6,25 bodova, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, niti drugom podnesku iz Tbr. 8. Tarife, već je uz isti tužiteljica dostavljala dokaz o uplati predujma za vještačenje, pa isti nije bilo nužno posebno sastavljati, već sudu dostaviti tek dokaz o uplati. Također, tužiteljici nije priznata pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 eura te na presudu u iznosu od 6,64 eura, jer tužiteljica ove pristojbe do sada nije platila, a sukladno čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama je oslobođena od plaćanja istih. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Đakovu 6. studenoga 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku