REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-518/2024-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mirni Mišetić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Lucie Slavica, odvjetnice i punomoćnice tuženika Pie Gaia Baučić, odvjetnice, 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju JZ, iznos od 6.237,75 eura sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- 42,10 eura od 16. studenog 2007.,

- 41,37 eura od 16. prosinca 2007.,

- 42,65 eura od 18. veljače 2008.,

- 49,66 eura od 16. ožujka 2008.,

- 85,73 eura od 16. travnja 2008.,

- 79,79 eura od 16. svibnja 2008.,

- 80,81 eura od 16. lipnja 2008.,

- 80,01 eura od 16. srpnja 2008.,

- 79,84 eura od 16. kolovoza 2008.,

- 79,81 eura od 16. rujna 2008.,

- 88,42 eura od 16. listopada 2008.,

- 101,38 eura od 19. studenog 2008.,

- 82,96 eura od 16. prosinca 2008.,

- 132,68 eura od 16. siječnja 2009.,

- 133,19 eura od 16. veljače 2009.,

- 116,49 eura od 16. ožujka 2009.,

- 121,47 eura od 17. travnja 2009.,

- 121,09 eura od 16.05. svibnja2009.,

- 114,49 eura od 16. lipnja 2009.,

- 114,49 eura od 16. lipnja 2009.,

- 115,64 eura od 16. srpnja 2009.,

- 141,39 eura od 16. kolovoza 2009.,

- 148,75 eura od 16. rujna 2009.,

- 140,58 eura od 16. listopada 2009.,

- 145,86 eura od 16. studenog 2009.,

- 145,02 eura od 16. prosinca 2009.,

- 159,27 eura od 16. siječnja 2010.,

- 168,43 eura od 16. veljače 2010.,

- 166,45 eura od 16. ožujka 2010.,

- 175,54 eura od 16. travnja 2010.,

- 192,21 eura od 16. svibnja 2010.,

- 179,06 eura od 16. lipnja 2010.,

- 198,18 eura od 16. srpnja 2010.,

- 197,53 eura od 16. kolovoza 2010.,

- 237,16 eura od 16. rujna 2010.,

- 214,08 eura od 16. listopada 2010.,

- 219,41 eura od 16. studenog 2010.,

- 205,33 eura od 16. prosinca 2010.,

- 207,45 eura od 16. siječnja 2011.,

- 199,00 eura od 16. veljače 2011.,

- 215,49 eura od 22. ožujka 2011.,

- 204,38 eura od 16. travnja 2011.,

- 219,98 eura od 16. svibnja 2011.,

- 253,13 eura od 16. lipnja 2011., sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja preko dosuđenog do zatraženog iznosa kao neosnovan.

III/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.281,25 eura, s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 08. ožujka 2007. (solemniziran 20. ožujka 2007.) sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103472928, a na temelju kojeg ugovora mu je tuženik isplatio iznos od 161.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je određena u skladu s odlukama tuženika. Navodi također da su stranke 12. svibnja 2011. sklopile i Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu kojim je provedena promjena valute obveze u euro te kojim su stranke izmijenile ugovorne odredbe u pogledu roka otplate te kamatne stope, pri čemu ukazuje da se u konkretnom slučaju nije radilo o konverziji na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju .

1.1. Međutim, tužitelj ukazuje da nisu valjane odredbe Ugovora o namjenskom kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope na način da se ista mijenja jednostranom odlukom tuženika kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, posebno ukazujući da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa da je to protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača što ima za posljedicu ništetnost sukladno tom Zakonu.

1.2. Isto tako, tužitelj smatra da se naprijed navedeno odrazilo i na visinu glavnice a sve u kontekstu činjenice sklapanja spomenutog Dodatka ugovora o kreditu.

1.3. Osim toga, tužitelj tijekom postupka ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 te presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13 i Pž-6632/17, a koje presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, pa time ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika, a posebno jer su iste i potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015. i Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.

1.3. Kako tvrdi da je u utuženom razdoblju plaćao rate kredita upravo na temelju ništetnih odredbi, tužitelj smatra da je s obzirom na sve navedeno tuženiku platio i više nego što je trebao, pa specificiranim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu ukupnog iznosa od 40.650,72 eura s pripadajućom zateznom kamatom od čega se 6.237,75 eura odnosi na ime preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamate i tečaja valute CHF u odnosu na kunu i s tim u vezi ugovorena valutne klauzule, a preostali iznos od 34.412,97 eura na ime razlike iznosa preostale glavnice prije sklapanja Dodatka ugovora o kreditu zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja. Pored navedenog, tužitelj postavlja i deklaratoran zahtjev kojim bi se utvrdilo da su ništetne odredbe koje se odnose na način kojim se mijenja kamatna stopa kao i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije svega, ukazuje na neurednost postavljenog tužbenog zahtjeva u kontekstu paušalnosti i neodređenosti, kao i da se deklaratornim dijelom utvrđuju činjenice što je nedopušteno. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a koji su dospjeli prije 12. lipnja 2014. Nadalje, tuženik posebno ukazuje da su se stranke sklopljenim Dodatkom ugovoru od 12. svibnja 2011. suglasili o tome da će tuženik tužitelju odobriti kredit u eurima pri čemu se tužitelj obvezao plaćati anuitete u kunama prema tom tečaju. Tuženik tvrdi da je upravo zbog toga promašeno pozivanje tužitelja na navodnu ništetnost odredaba Ugovora o namjenskom kreditu od 08. ožujka 2007. s obzirom da su odredbe tog ugovora na koje upire tužitelj u kontekstu ništetnosti promijenjene predmetnim Dodatkom. U pogledu valutne klauzule, ukazuje da je to zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. U kontekstu tvrdnji tužitelja ističe da banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF, a da je prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije. Što se tiče ugovorne kamate, ukazuje da je u ugovoru naznačeno da će se kamata mijenjati Odlukom banke mijenjati prema tržišnim uvjetima, te da je tako i mijenjana. Smatra stoga da je tržište diktiralo promjenu kamatne stope te da se stoga ne radi o jednostranoj odluci banke. Tuženik nadalje tijekom postupka osporava potrošačka svojstva ugovora o kreditu, a time i samom tužitelju svojstvo potrošača. Osim toga, navodi da se tužitelj neosnovano poziva na presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača jer su utvrđenja iz tih presuda samo načelne prirode i odnose se na apstraktnog, prosječnog potrošača. Nadalje, ističe da je tužitelj sklopljenim Dodatkom ugovora o kreditu pristao na ukupan iznos kredita i glavnice.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-613/19 od 17. ožujka 2023. utvrđeno je da su ništetne određene odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o namjenskom kreditu od 8. ožujka 2007. te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.650,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

4. Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u Splitu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-1121/24 od 2. svibnja 2024. potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke te je istu ukinuo u dijelu pod točkom II. izreke i predmet vratio na ponovni postupak u bitnom navodeći da je trebalo uzeti u obzir kako su stranke zaključile Dodatke Ugovora o kreditu, čime tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima koji su zaključili ugovore o kreditu vezane uz valutnu klauzulu u EUR, sve u smislu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 10/15).

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o namjenskom kreditu od 8. ožujka 2007. (list 8 - 12 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 13-18 spisa), presliku Dodatka ugovora o namjenskom kreditu od 12. svibnja 2011. (list 19-24 spisa), presliku Zahtjeva za promjenom valute uz pripadajuću presliku osobne iskaznice (list 25-26 spisa), presliku Općih uvjeta poslovanja tužitelja (list 56-62 spisa), presliku novinskih članaka o kreditima u CHF (list 96-101 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige i izvatka iz sudskog registra za dječji vrtić "Mali prijatelj" (list 125-132 spisa), presliku elektroničkog zapisa o prebivalištu (list 151 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 152-153 spisa), presliku Ugovora o kupnji nekretnine (list 210-212 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz financijskim vještačenjem po trgovačkom društvu DARFIN d.o.o. (list 221-232, 250- 251, 253-265, 322-323, 362-364 spisa) te dokaz saslušanjem svjedoka VZ (list 312-313 spisa) i OZĐ (list 381-382 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 313 spisa).

6. U daljnjem tijeku postupka sud je proveo dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka Darka Prpića.

7. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o namjenskom kreditu sklopljenom s tuženikom i to tako što je plaćao rate sukladno naznačenim ugovornim odredbama koje se odnose na ugovornu kamatu i valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF), a nije sporno niti to da je tužitelj u spornom razdoblju platio veći iznos nego što bi ga platio da je svoju obvezu plaćanja rata kredita plaćao na temelju kamatne stope ugovorne kamate koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu odnosno na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita. Nadalje, nije sporno da su ugovorne strane sklopile 12. svibnja 2011. Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu na način da su ugovorile otplatu kredita umjesto s valutnom klauzulom u CHF, s valutnom klauzulom u eurima.

8.1. Također, između stranaka je nesporno kako predmetna konverzija (od dana 12. svibnja 2011.) nije provedena na temelju odredaba ZID ZPK/15.

9. Između stranaka je ovoj fazi postupka sporno može li ništetnost spornih odredaba biti od utjecaja na visinu preostale glavnice u vrijeme sklapanja Dodatka ugovora o kreditu na način da tužitelj ima pravo s uspjehom zahtijevati isplatu po toj osnovi.

10. Tijekom postupka pravomoćno je utvrđeno da su ništetne odredbe odnosno dijelovi odredaba predmetnog Ugovora i to članka 1. „…, uz valutnu klauzulu, …“; članka 2. „… od 161.000,00 CHF (slovima: stošezdesetjednatisuća i 00/100 CHF) … koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., … na dan sklapanja ovog Ugovora …, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; članka 7.

„… u kunskoj protuvrijednosti 807,16 CHF (slovima: osamstosedam i 16/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja …“ ; „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“; članka 23. P) „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“.

11. Kako je odredbom članka 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnog dijela odredbi i to na ime razlike više plaćenog zbog promjena kamatne stope i primjene valutne klauzule.

12. Glede prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, valja reći da isti nije osnovan. Naime, pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Kako je taj postupak pokrenut 04. travnja 2012. tada je i došlo do prekida zastare te je danom pravomoćnog okončanja predmetnog spora i to 13. lipnja 2014. u odnosu na dio tražbine (prema odluci Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13) odnosno 14. lipnja 2018. za preostali dio tražbine (presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa, a takav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Jednak pravni stav potvrđen je na sjednici Građanskog odjela tog suda od 31. siječnja 2020.

12.1. S obzirom da se radi o tražbini koja zastarjeva u petogodišnjem zastarnom roku sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, razvidno je da je podnošenjem tužbe 12. lipnja 2019. tužitelj podnio tužbu unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

12.2. Prema mišljenju ovog suda, neosnovano se tuženik poziva i obrazlaže prigovor zastare u kontekstu preinake tužbe budući da svaka preinaka nije od utjecaja na pitanje zastare. Naime, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je po preinaci tužbe zahtijevao iznos iz jednake pravne osnove i jednaku tražbinu kao i onu koju je zahtijevao pri podnošenju tužbe, stoga je podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare te na isto nije od nikakvog utjecaja što je tijekom postupka tužba preinačena na način da je tražen veći iznos, a na što će sud posebno i ukazati u narednim točkama obrazloženja ove presude.

14. U pogledu temelja za obračun tražbine, ispravan je pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir ugovornu kamatnu stopu koja je između stranaka vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora u odnosu na ono što je tijekom otplate plaćao, a budući da je to jedini parametar odnosno jedina kamatna stopa po kojoj bi se mogla obračunati obveza tužitelja ako se zanemari ništetan dio odredbe, posebno uzimajući u obzir da sud ništetan dio odredbe ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela ili je alternativa ništetnost cijelog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a.

14.1. Jednako tako, prilikom obračuna visine tražbine, potrebno je uzeti u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

14.2. U kontekstu svega naprijed navedenog, poanta obračuna je da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kada je kamatna stopa rasla odnosno kada je tečaj rastao a ne i kada je tečaj padao. Naime, ukoliko tuženik smatra da ima po toj osnovi (za razdoblje kada je tečaj padao ispod one razine koja je važila u vrijeme ugovaranja kredita) pravo na isplatu od strane tužitelja, onda je istome na raspolaganju podnošenje tužbe za isplatu isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijanja te bi se u tom slučaju međusobne tražbine eventualno i susrele i tek bi tada to bilo od utjecaja na tražbinu tužitelja. Pri tome je važno ukazati da tuženik niti ne ističe da je tražbina ili dio tražbine prestao prijebojem u tom smislu (materijalnopravni prigovor u smislu odredbe članka 195. ZOO-a).

15. Sukladno navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po trgovačkom društvu Darfin d.o.o. te je iz tog dokaza utvrđeno da po navedenoj osnovi razlika obveza u iznosu anuiteta zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule iznosi 6.237,75 eura.

15.1. U daljnjem tijeku postupka sud je dopunski saslušao vještaka koji navodi da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja. Na poseban upit pun. tužitelja o tome je li glavnica kredita umanjena prilikom konverzije u euro i jesu li utvrđene preplate, navodi da iz dostupne dokumentacije nema podataka o utvrđenoj preplati ili umanjenoj glavnici prilikom izračuna, odnosno zaključenog dodatka ugovoru. U odnosu na dodatak ugovora o kreditu utvrđena glavnica u eurima bi odgovarala preostaloj glavnici u švicarcima prema tečaju CHF-a i eura koji je bio u vrijeme zaključenja dodatka ugovora. U odnosu na upit tužitelja se očituje da je banka dana 18.06.2011. evidentirala uplatu u iznosu od 922.063,10 kn te je 21.06.2011. evidentirala prijenos na dospjelu glavnicu u iznosu 924.316,53 kn te je evidentirala dospjelo dugovanje glavnice na dan 21.06.2011. u iznosu 2.253,43 kn te s navedenom uplatom je gotovo u cijelosti izvršeno podmirenje obveze po kreditu u CHF.

15.1. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a za ukazati je da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka, već je jedino tuženik prigovarao zadatku vještaka, a što je pojašnjeno ranije u obrazloženju i tiče se pravnog pitanja te se stoga niti ne odnosi na prigovor na sam nalaz i mišljenje, odnosno izračun vještaka.

16. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev točno prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu razlika obveza u iznosu anuiteta zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Međutim, zahtjev tužitelja za isplatu na ime razlike preostale glavnice, ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi podmirio predmetnu glavnicu pa da bi bili ispunjeni uvjeti za restitucijski zahtjev. Činjenica da je vještak naveo kako je banka dana 18.06.2011. evidentirala uplatu u iznosu od 922.063,10 kn te je 21.06.2011. evidentirala prijenos na dospjelu glavnicu u iznosu 924.316,53 kn te je evidentirala dospjelo dugovanje glavnice na dan 21.06.2011. u iznosu 2.253,43 kn te da je s navedenom uplatom gotovo u cijelosti izvršeno podmirenje obveze po kreditu u CHF, prema stavu ovog suda ne znači da je tužitelj isplatio glavnicu. Naime, iz ranije dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako ugovoreno po Dodatku Ugovora o kreditu u iznosu od 124.618,60 eura nije u cijelosti plaćen te stanje nedospjele glavnice na dan 1. ožujka 2022. iznosi 90.214,27 eura, ali se isto evidentira i otplaćuje u eurima. Iz navedenog je očito kako predmetna glavnica nije plaćena od strane tužitelja, slijedom čega je njegov zahtjev u ovom dijelu neosnovan pa je isti valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

18. Ovaj sud je smatrao da nije potrebno izvoditi bilo kakve daljnje dokaze, a s obzirom da su sve odlučne činjenice uz izvođenje dokaza financijskim vještačenjem i uvidom u pisane isprave, razvidne iz navedenih odluka povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a s kojim utvrđenjima je sud i vezan kako je već objašnjeno u obrazloženju. Sud nije uzimao kao relevantan nalaz i mišljenje vještaka Nade Ružić, jer je isti sačinjen jednostrano na zahtjev tužitelja, mimo predmetnog postupka.

19. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje OZĐ jer ista iskazuje samo načelno i nema nikakvih neposrednih saznanja glede pregovora s tužiteljem u kontekstu spornih činjenica između stranaka.

20. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a i u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno članku 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Što se tiče navoda tuženika o njegovoj savjesnosti odnosno nesavjesnosti ili poštenju u kontekstu navedene odredbe, razvidno je da od samog početka postoji nesavjesnost na strani tuženika jer je utvrđeno da se nije pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama te da je u tom kontekstu upravo tuženik nametnuo odredbe koje su bitno povoljnije za njega nego za drugu ugovornu stranu i koje su time zbog iskazanih razloga nevaljane, a ti razlozi su od samog početka bili poznati tuženiku.

21. U pogledu troškova postupka, pravomoćnim rješenjem ovog suda od 27. studenog 2023. naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.417,74 € s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan. Navedenim rješenjem je odlučeno o troškovima postupka do zaključenja glavne rasprave 2. veljače 2023.

21. 1. Stoga je ovom odlukom potrebno odlučiti o troškovima postupka u daljnjem tijeku postupka.

21.2. Tužitelj je u pogledu zahtjeva za isplatu uspio s 15%, odnosno tuženik je uspio sa 75%. Stoga je, primjenom članka 154. stavak 2. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tuženiku valjalo priznati troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište 15. svibnja 2025. i 30. rujna 2025. po 500 bodova (Tbr. 9/1 u vezi Tbr 7/1 OT), uz pripadajući porez na dodanu vrijednost 500,00 eura, to iznosi 2.500,00 eura, od čega je 60% (75%-15%) 1.500,00 eura.

21.3. Tome su dodani troškovi žalbe na presudu 650 bodova (Tbr. 10/1 OT), odnosno 1.250,00 eura uz pripadajući PDV od 312,50 eura, 1.562,50 eura, a uzimajući da je tuženik uspio sa žalbom otprilike 50%, to mu je za sastav žalbe priznato 781,25 eura.

21.4. Ukupno su tuženiku priznati troškovi u iznosu od 2.281,25 eura (1.500,00 eura + 781,25 eura).

21.5. Tuženiku nisu priznati troškovi za sastav žalbe protiv rješenja, obzirom da je njegova žalba odbijena kao neosnovana.

21.6. Primjenom članka 151. stavak 3. ZPP dosuđene su zatezne kamate na troškove postupka od donošenja presude do isplate, time da je stopa zateznih kamata određena primjenom članka 29. ZOO.

U Zagrebu, 6. studenoga 2025.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.