Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-416/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića predsjednika vijeća, te sudaca Mladena Radičevića i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FA, zbog kaznenog djela iz članka 326 stavka 1 Kaznenog zakona (NN 125/11, 142/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-313/2025- 37 od 16. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 06. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljeni FA proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326 stavak 1 KZ/11.
1.1. Na temelju članka 326 stavak 1 KZ/11 okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.2. Na temelju članka 54 KZ/11 okrivljeniku FA se u kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2025., pa nadalje.
1.3. Na temelju članka 40 stavak 5 KZ/11 u svezi članka 42 KZ/11 okrivljeniku je izrečena sporedna novčana kazna 100 (sto) dnevnih iznosa u visini 40 (četrdeset) eura, što iznosi 4.000,00 (četiritisuće) eura, a na temelju članka 42 stavak 6 KZ/11 okrivljenik je dužan sporednu novčanu kaznu platiti u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43 stavak 6 u svezi stavka 4 KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora na način da je jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.
1.4. O oduzetim predmetima odlučiti će se posebnim rješenjem.
1.5. Na temelju članka 148 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – nastavno: ZKP/08) okrivljenik FA je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 6 ZKP/08 u iznosu 100 (sto) eura u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.
2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog odluke o kazni. Predlaže da se žalba prihvati i preinači pobijana presuda na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474 stavak 1 ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.
5. Žalba nije osnovana.
6. Općinsko državno odvjetništvu u Varaždinu žali se zbog odluke o kazni, jer smatra da prvostupanjski sud nije donio pravilnu odluku u pogledu izbora vrste i visine kaznene sankcije te da je okrivljeniku trebao izreći strožu kaznu zatvora od one koja je propisana kao minimalna za počinjeno kazneno djelo. Ističe da prvostupanjski sud nije opravdano uzeo kao olakotno priznanje kaznenog djela, jer isto predstavlja izbor načina obrane okrivljenika, a i bez priznanja okrivljenika koji je postupao s izravnom namjerom činjenično stanje je bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno, uvažavajući iskaze ispitanih svjedoka. Kod okrivljenika je bio prisutan visok stupanj kriminalne volje i upornosti pri činjenju djela, naime, isti je kao strani državljanin došao u Republiku Hrvatsku s jedinim ciljem činiti kaznena djela te je upravo takvim postupanjem pri čemu je prevozio više osoba, od toga i dijete, ukazao da u njegovom ponašanju nema nimalo kritičnosti. Okrivljenik se samoinicijativno uključio u organiziranu skupinu međusobno povezanih osoba koje očito stalno djeluju radi počinjenja tog kaznenog djela i to u više država, kao i da se radi o poznatoj učestalosti takvih kriminalnih aktivnosti te potrebi suzbijanja takvih ponašanja, a što je moguće isključivo strožim kažnjavanjem. Stoga se izrečena visina kazne zatvora ne ukazuje svrhovitom za ostvarenje specijalne i generalne prevencije prema članku 41 KZ/11.
6.1. Suprotno žalbenim navodima Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, pravilno je prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera), društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojih je proglašen krivim, a u okviru granica propisane kazne za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326 stavak 1 KZ/11 od jedne godine do osam godina okrivljenog FA osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dakle, zakonskom minimumu, u koju je na temelju članka 54 KZ/11 okrivljeniku uračunao vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2025. pa nadalje.
6.2. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika (točka 8. obrazloženja) te u okvirima propisane kazne za kazneno djelo (od 1 godine do 8 godina) osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, dakle na zakonski minimum propisane kazne zatvora za navedeno kazneno djelo. Navedeno iz razloga s obzirom da se radi o teškom kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i imovine, a osobito s obzirom na porast navedenih kaznenih djela koja se čine iz koristoljublja te bezobzirno zarađuje na tuđoj teškoj životnoj situaciji.
6.3. Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, takva vrsta i mjere kazne koja je izrečena okrivljeniku dostatna je da utječe na okrivljenika, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Navedena kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik počinjenjem navedenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41 KZ/11 i članak 47 KZ/11).
7. Slijedom navedenog, žalba tužitelja nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476 stavka 1 ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482 ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 06. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić