REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆŠ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 27. rujna 2024., broj: Pp-4628/2023, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog ĆŠ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni ĆŠ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljeni ĆŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ĆŠ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Tako u žalbi u bitnome ističe kako osporava utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu jer nije imao osjećaj da je pijan, te da je moguće da je na koncentraciju alkohola utjecala činjenica da je okrivljenik bio prehlađen i popio je veću količinu C vitamina i jeo je dosta salate začinjene octom. Smatra da mu je izrečena previsoka novčana kazna i zaštitna mjera u predugom trajanju, te ističe da je lošeg imovnog stanja, a vozačka dozvola mu je potrebna radi prijevoza maloljetnog djeteta, radi liječničke skrbi i posla.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. Nisu osnovani navodi okrivljenika iz žalbe u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ovaj se Sud slaže s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika, a okrivljeniku se naglašava da u žalbi ne može iznositi nove činjenice, osim ako one nisu postojale ili on za njih nije znao tijekom prvostupanjskog postupka, kako to propisuje članak 193. stavak 5. PZ-a. Budući da je okrivljenik znao za činjenice koje sad iznosi u žalbi (C vitamin i ocat u salati), a iste nije isticao u prvostupanjskom postupku, one se ne mogu uzimati u razmatranje i kao takve nemaju utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Također valja naglasiti da iz zapisnika o ispitivanju alkohola u organizmu proizlazi da je okrivljenik prilikom alkotestiranja izjavio da je popio pet žestokih pića od jedan decilitar, a da je zadnje piće konzumirao oko 01,00 sat, a samo testiranje prema okrivljeniku je započelo u 01,55 sati i obavljeno je u 01,59 sati, a takav zapisnik je okrivljenik vlastoručno potpisao i nije imao primjedbi niti je poricao rezultate testiranja, zbog čega bez uspjeha osporava utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu.
7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim otegotnim i olakotnim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za terećeni prekršaj okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura koja je izrečena u zakonskom posebnom minimumu (zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 660,00 do 1.990,00 eura).
6.1. Okrivljeniku je također pobijanom presudom dana mogućnost plaćanja 2/3 novčane kazne u roku određenom za plaćanje (sud mu je dao duži rok za plaćanje od čak 90 dana) iz čega je više nego razvidno da je sud imao na umu sve olakotne okolnosti koje je okrivljenik istaknuo, a s obzirom da okrivljenik svoje imovinsko stanje nije dokumentirao te da se okolnosti koje navodi u žalbi ne mogu smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima, nije učinio osnovanim preinačenje ovakve odluke o kazni.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa (posebice imajući u vidu visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,13 g/kg), zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog s obzirom da se radi o teškom kršenju prometne discipline i jednom od težih prometnih prekršaja, te je neophodna za postizanje svrhe kažnjavanja.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točki 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
