Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-48/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Maćašu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tužene ĐK, vl. obrta za proizvodnju kruha i trgovinu " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku EK, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 25. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Mije Maćaša, odvjetnika iz Vinkovaca, tužene osobno i punomoćnika tužene EK, odvjetnika iz [adresa], te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ĐK, vl. obrta za proizvodnju kruha i trgovinu " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.000,00 eura (sedam tisuća eura) sa zakonskim zateznim kamatama do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a tekućim na iznose:

- od 500,00 eura od 16. 7. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 8. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 9. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 10. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 11. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 12. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 1. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 2. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 3. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 4. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 5. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 6. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 7. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 8. 2023. do isplate.

II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženoj ĐK, vl. obrta za proizvodnju kruha i trgovinu " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.500,00 eura (dvadeset pet tisuća petsto eura) sa zakonskim zateznim kamatama do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a tekućim na iznose:

- od 500,00 eura od 16. 9. 2019. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 10. 2019. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 11. 2019. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 12. 2019. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 1. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 2. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 3. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 4. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 5. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 6. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 7. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 8. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 9. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 10. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 11. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 12. 2020. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 1. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 2. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 3. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 4. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 5. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 6. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 7. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 8. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 9. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 10. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 11. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 12. 2021. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 1. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 2. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 3. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 4. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 5. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 6. 2022. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 9. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 10. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 11. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 12. 2023. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 1. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 2. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 3. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 4. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 5. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 6. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 7. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 8. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 9. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 10. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 11. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 12. 2024. do isplate,

- od 500,00 eura od 16. 1. 2025. do isplate,

u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj ĐK, vl. obrta za proizvodnju kruha i trgovinu " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 23.000,00 eura (dvadeset tri tisuće eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi troškove ovog postupka, sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj ĐK, vl. obrta za proizvodnju kruha i trgovinu " [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 eura (tisuću sto eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu 5. svibnja 2025. protiv tužene, a radi isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženom sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu zakupodavca, ovdje tužitelja, a koji poslovni prostor se nalazi u [adresa]. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Vulića u [adresa] pod brojem OV-3709/2017., a zaključen je na određeno vrijeme i to od 14. 7. 2017. do 14. 7. 2025.

1.2. Tužitelj nadalje navodi kako se nalazi na radu izvan Republike Hrvatske te kada se vratio u Hrvatsku vidio je da tužena više ne radi u predmetnom poslovnom prostoru. Utvrdio je da u lokalu nema niti njegovog inventara. Ugovorom je određena zakupnina u iznosu od 300,00 eura, a stranke su usmeno dogovorile isplatu još 200,00 eura na ruke jer je dogovoreno da osim prostora pekare tužena uzme u zakup i poslovni prostor pored pekare koji joj je koristio kao skladište.

1.3. Tužitelj tvrdi da tužena od rujna 2019. pa sve do danas nije platila dogovorenu zakupninu, a budući nije otkazala Ugovor niti izvršila primopredaju poslovnog prostora isti Ugovor je još na snazi. Tvrdi da tužena s danom podnošenja tužbe duguje ukupnu zakupninu za 65 mjeseci odnosno 32.500,00 eura. Osim zakupnine tužitelj tužbom potražuje od tužene da mu naknadi i vrijednost cjelokupnog inventara kojeg je odnijela, a po procjeni u vrijednosti 23.000,00 eura. Stoga tužitelj potražuje tužbom od tužene isplatu naznačenih iznosa uz naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini. Ne spori da je s tužiteljem 14. 7. 2017. zaključila Ugovor o zakupu njegovog poslovnog prostora u [adresa]. Međutim, dok je predmetni ugovor bio na snazi uredno je platila zakupninu tužitelju, pa smatra da po navedenom osnovu nije preostao nikakav dug zakupnine.

2.1. Nadalje navodi da je sa svojim obrtom u studenome 2021. preselila u svoj vlastiti poslovni prostor na adresi [adresa]. Do tada je zakupnina tužitelju uredno plaćena, a k tome i 6 mjeseci otkaznog roka, pa prilaže kao dokaz uplatnice. Dakle, tužena tvrdi da je u cijelosti plaćena utužena zakupnina za 2019., 2020. i 2021. godinu kao i za 6 mjeseci otkaznog roka u 2022. i to unaprijed.

2.2. Tužena navodi da je nakon raskida ugovora s tužiteljem preselila u svoj vlastiti novi poslovni prostor budući se prostor tužitelja nalazio u staroj neuvjetnoj kući te sanitarna inspekcija više nije htjela davati suglasnost za nastavak poslovanja u objektu tužitelja. Tvrdi kako je tužitelj o svemu bio obaviješten te kako je ključ tužiteljevog poslovnog prostora predala njegovoj supruzi.

2.3. U odnosu na potraživanja tužitelja za inventar koji se nalazi u njegovom poslovnom prostoru ističe kako isti nije niti bio u njegovom vlasništvu već u vlasništvu ranijeg zakupnika njegovog lokala AK iz [adresa]. Inventar je nakon njenog prelaska u svoj poslovni prostor ostao u skladištu poslovnog prostora tužitelja. Stoga smatra da ovakvo potraživanje nije osnovano, pa predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu joj troška parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora od 14. 7. 2017. (list 6-8), rješenje o promjeni sjedišta obrta od 26. 11. 2021. (list 21), nalozi za plaćanje (list 22-25), izvadak po transakcijskom računu (list 26), presliku podataka o računu (list 27), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka CK, AK, NK i IK i parničnih stranaka na ročištu od 25. 9. 2025. (list 34-43).

4. Tužitelj na održanom ročištu kod ovog suda 25. 9. 2025. iskazuje kako je 14. 7. 2017. zaključio ugovor o zakupu s tuženom na 8 godina i to za period od 14. 7. 2017. do 14. 7. 2025. Zakup je dogovoren na 500,00 eura s tim da je u ugovoru navedeno 300,00 eura, a za 200,00 eura su dogovorili plaćanje na ruke za drugi poslovni prostor u dvorištu kojega je koristila kao skladište. Sve je ovo dogovarao sa suprugom tužene. Tužena ĐK je bila prisutna kod potpisivanja ugovora sa svojim suprugom. U zakupu poslovnog prostora ne zna do kada su bili, ali po ugovoru je stajalo do 2025. Kada je 2024. došao u [adresa] vidio je da je taj prostor napušten i htio je s njima provjeriti što se dogodilo, ali oni nisu bili za mirno rješenje pa se iz tog razloga odlučio podnijeti tužbu. Inače je iz [adresa], ali je u Španjolskoj već 20 godina. Plaćanje su dogovorili preko žiro računa i novac je trebao ići na njegov račun, a ponekad i na račun njegove supruge koji ima otvoren u Španjolskoj, tako da ne moraju dolaziti svaki mjesec. Na početku 2018. i 2019. mu je nešto plaćeno, ali kasnije više ništa. Ne sjeća se koji su to bili mjeseci ali to može provjeriti po izvodu s računa kada je bilo uplaćivano. Po njegovim saznanjima duguju mu za zakup oko 30.000,00 do 40.000,00 eura za 8 godina. Nikada ga nisu obavijestili o napuštanju prostora i najma, a nije ju vidio ni čuo od dana kada su potpisali ugovor do sada. Traži 35.000,00 eura na ime neplaćenog zakupa i to za period od 7. mjeseca 2017. pa do 7. mjeseca 2025. Ne zna točno koji mjeseci su mu plaćeni u 2018., a koji u 2019., ali i dalje smatra da mu duguje 35.000,00 eura na ime neplaćenog zakupa. Kad su dogovarali cijenu zakupa dogovorili su 300,00 eura za prednji lokal do ulice i zato su u ugovoru i pisali da je zakupnina 300,00 eura, a ovaj lokal u dvorištu su naknadno dogovorili za 200,00 eura, ali za to nisu sačinili pismeni ugovor o zakupu nego su se samo usmeno dogovorili. Tužena ga nije obavijestila da seli i da napušta ovaj prostor. Nisu mu poslali obavijest da raskidaju ugovor o zakupu. U prostoru je bio njegov inventar koji im je ostavio na korištenje, tu je bila pećnica, plehovi, stolovi, kolica za iznošenje proizvoda iz pećnice, police i sve ostalo. U tu cijenu zakupa dogovorili su i taj inventar. Dakle, dali su u zakup namješten poslovni prostor. Međutim, sada u lokalu nema ništa. Sav inventar je odnesen. Pretpostavlja da su to oni odnijeli jer su imali ključ od prednjeg lokala i dvorišnog lokala i do danas mu ključ nisu vratili iako je to tražio. Tužena je vratila ključ od dvorišne kapije njegovoj supruzi u 8. mjesecu 2023. jer je supruga tada došla u Hrvatsku u posjet svom ocu. Supruga je tada htjela vidjeti stanje kuće i nakon toga je zadržala ključ od ograde. Nije znala da je lokal napušten već su to doznali tek 2024. kada su došli u 12. mjesecu zajedno na pogreb. Prije tužene u ovom poslovnom prostoru imao je drugog čovjeka koji mu je ostao dužan na ime zakupa i kada je odlazio iz lokala ostavio mu je sav taj inventar na ime svog duga, pa stoga traži isplatu iznosa od 23.000,00 eura na ime vrijednosti inventara.

5. Tužena na istom ročištu iskazuje da je prvi ugovor o zakupu s tužiteljem zaključila 1. 4. 2013. U ugovoru su imali određeno da najamninu plaća mjesečno, ali nakon nekog vremena tužitelj je tražio od njih da plaćaju nekoliko mjeseci unaprijed. Često je tražio da plaćaju na račun njegove žene otvoren u španjolskoj banci. Novi ugovor o zakupu zaključili su u 7. mjesecu 2017. do 7. mjeseca 2025. tj. na rok od 8 godina. Najam je bio sveukupno dogovoren na iznos od 300,00 eura i to za prodajni prostor od 70 m2 i za skladište od 20 m2 u dvorištu, jer ne bi mogli koristiti samo prodajni prostor ako nemaju gdje pripremati pekarske proizvode. Inventar su kupili od prethodnog korisnika tog lokala. Inventar je već bio istrošen tako da su već 2013. morali kupiti novi tj. nove police i dr., a za što imaju račune. Nisu obavijestili tužitelja da bacaju stari inventar jer taj inventar nije bio njegov već od AK od kojeg su to i kupili za 21.000,00 eura. Od AK kupili su i stari automobil kojim su vozili kruh, tako da su mu sveukupno platili 23.000,00 eura. AK im je rekao da će ugovor o zakupu sklopiti s vlasnikom kuće, a da je inventar njegov i da inventar trebaju njemu platiti. AK je tužitelja obavijestio kako bi s njim sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora. Nisu s tužiteljem dogovorili namješten lokal niti je to stajalo u ugovoru, nego samo prazan poslovni prostor, skladište i sanitarni čvor. Iznenadili su jer su tek sada čuli od tužitelja da je ovo bio njegov inventar jer to ranije nije nikada govorio ni kada su zaključivali prvi ugovor o zakupu, a kojom prilikom su bili svi prisutni, pa i Bajram Jahaj čiji je bio inventar. Stari inventar su kupili od AK jer im je bio potreban za početak poslovanja, a znali su da je ovo dobra lokacija i da će uz malo strpljenja i truda moći promijeniti cjelokupni inventar, a što se i dogodilo već za 3 mjeseca. Sav stari inventar bio je kada su zaključivali prvi ugovor 2013. i već su nakon 3 tjedna zamijenili vitrine, a nakon 8 mjeseci peć, tako da je već 2014. bio sav novi inventar. Nisu AK obavijestili da mijenjaju inventar jer su mu taj stari inventar već platili. Tvrdi da su 2017. samo produžili ugovor za poslovni prostor, a sav postojeći inventar u poslovnom prostoru i skladištu je već bio njihov i nov. Iz prostora su izašli 28. 11. 2021. prije isteka ugovora o zakupu. Tada su tužitelja pokušali obavijestiti o izlasku iz lokala, ali ga nisu mogli dobiti na telefon niti su znali adresu. Njegov brat je često dolazio u lokal i njega su obavijestili, ali on je rekao da nema veze s tim i da oni pokušaju stupiti u kontakt s tužiteljem. Ključeve je vratila tužitelju u ljeto 2023. kada je njegova žena došla kod nje u lokal i tu je bilo četiri ključa od cjelokupnog prostora. Kako ih je tužitelj svaki put zvao sa drugog broja nisu ga nikako mogli dobiti i očekivali su da će on njih zvati pa bi mu rekli za izlazak iz lokala jer je inače zvao svaki mjesec zbog najamnine.

6. Svjedok CK u svom iskazu na ročištu od 25. 9. 2025. tvrdi da je bila prisutna 2017. kada su stranke zaključivale ugovor o zakupu poslovnog prostora. Osim nje bio je prisutan njen suprug, tužena i njezin suprug. Bajram Jahaj 2017. nije bio prisutan pri produžavanju ranijeg ugovora koji su imali zaključen sa ĐK. Što se tiče cijene njezin suprug je oko toga pregovarao, a ona je tada čula da je cijena bila 300,00 eura za prodajni prostor i 200,00 eura za skladište. Zna da je u ugovoru napisana cijena 300,00 eura jer su tako oni između sebe dogovorili. Dogovor je bio da se 300,00 eura plaća na račun, a 200,00 eura na ruke za svaki mjesec. Njezin suprug nije dolazio svaki mjesec po tih 200,00 eura nego im je kasnije i to uplaćivano preko računa. Navodi da je na njen račun kod španjolske banke uplaćeno dva puta i to je bilo 3.800,00 ili 3.900,00 eura, ali se ne sjeća za koji period. Suprugu je uplata išla nekada preko računa u španjolskoj banci, a nekada ovdje na račun otvoren kod Privredne banke. Ne zna da li je uplata išla redovno svaki mjesec. Suprug joj je rekao da mu nije plaćen cjelokupni zakup, ali ne zna za koji period je plaćen. 2017. godine dali su u zakup namješten poslovni prostor. To je bio njihov inventar, koji je kupio pokojni svekar. Ranije je bio u tom poslovnom prostoru AK. Ne zna da li je AK imao svojih stvari u njihovom poslovnom prostoru i je li nešto odnio odnosno da li je ostalo što njegovo. Ne zna da li je AK kupovao neki inventar. Kada se udala 1997. njezin svekar je ovaj poslovni prostor i sav inventar predao njoj i suprugu, ali oni nisu nikada radili u tom prostoru. Odmah su ga dali u najam sa svim tim inventarom. Nikome ništa nisu prodavali, već su lokal iznajmljivali sa inventarom. Ugovor o zakupu je 2017. zaključen na 8 godina odnosno do 2025. Od 2017. prvi put je došla u [adresa] krajem 8. mjeseca 2023. i htjela je vidjeti kako je stanje s kućom. Otišla je kod tužene i tražila ključ jer je vidjela da je lokal napušten. Tužena joj je dala samo ključ od kapije da može ući u dvorište. Četiri ključa kako kaže tužena njoj nisu predana. Kada se vratila kući rekla je suprugu da je lokal zatvoren i da joj je dan samo jedan ključ od kapije. U [adresa] su suprug i ona došli zajedno u 12. mjesecu 2024. i otišli su do tužene da se dogovore oko lokala jer im je falio inventar i da im da ostale ključeve. Tvrdi da nitko od njihove obitelji nije obilazio ovaj lokal iako je tužiteljev brat živio neko vrijeme u [adresa], ali je i on kasnije odselio. Ne zna kada je AK iselio iz lokala, ali je njezin suprug rekao da je AK iselio i da je ostavio iza sebe inventar u lokalu. Kada su 2013. davali tuženoj lokal u najam nije bila prisutna već samo 2017. kada se produžavao ugovor o zakupu. Tada nije bilo govora o inventaru jer su oni već odranije radili u lokalu i inventar je već bio unutra.

7. Svjedok AK iskazuje da je bio u zakupu poslovnog prostora u vlasništvu HK od 1997. do 2013. Kada je napuštao 2013. poslovni prostor iza njega je ušla ĐK. Pričali su između sebe da ima namjeru otići iz tog lokala i dogovorili su se da oni preuzmu posao. Najam za lokal su napravili s vlasnikom HK, a on je s njima dogovarao da preuzmu njegov inventar koji je preuzeo od DK koji je prije njega bio u tom lokalu. Tvrdi da je DK platio 20.000,00 maraka u 5. mjesecu 1997., a u međuvremenu je kupovao još nešto inventara. Ne zna da li je DK nešto ostao dužan HK. Kada je 2013. napuštao taj prostor nije s HK razgovarao oko inventara jer je to bio njegov inventar, a njega je samo pitao hoće li tuženoj iznajmiti lokal. AK tvrdi da mu je tada ĐK platila na ime inventara i automobila 20.000,00 eura jer je svima bio cilj da se posao ne prekida. Navodi da su mu tužena i suprug prilikom ulaska u lokal platili odmah nešto na ime inventara, a ostatak su mu otplaćivali malo po malo kroz godinu dana. Iz prostora je izašao 31. 3. 2013., a oni su već 1. 4. 2013. krenuli sa svojim poslom. Bio je prisutan kada su ugovarali cijenu za najam lokala s vlasnikom HK. Tom prilikom bili su još prisutni tužena i njezin suprug i tužitelj. Misli da je cijena zakupa bila 300,00 eura za najam lokala do ulice, ali da imaju pravo koristiti i skladište u toj cijeni. Ne zna na koji period su ugovorili, ali sigurno na 5 ili više godina. Tada nije bilo govora o inventaru jer je HK znao da je već ranije stari inventar iznesen van jer je 2008. lokal u potpunosti renovirao. HK nije ništa nikada plaća na ime inventara jer je Rasimov inventar već bio izbačen iz lokala. Kada je izlazio iz lokala HK nije dolazio pregledati lokal. U najmu kod HK je bio 16 godina i to 1997. do 2013. U početku su kontaktirali jer je HK živio u dvorištu, a kasnije možda 2005. ili 2006. se odselio u Španjolsku. Nakon toga HK je dolazio u lokal i vidio je da je lokal renovirao i nije ništa rekao. Morao je u lokalu sve renovirati 2008. jer mu inspekcija više nije dozvoljavala rad u takvoj staroj zgradi. Nije bio prisutan kada su stranke produžavale ugovor. Ne zna niti da su ga produžili 2017. Ne zna ništa više nakon te 2013. kada je otišao.

8. Svjedok PK na istom ročištu iskazuje da mu je poznato da je 2017. zaključen ugovor između HK i ĐK. Tvrdi da je čuo razgovor dok su dogovarali cijenu, a on stajao ispred izloga prodajnog lokala. Dogovoren je najam na 8 godina u iznosu od 500,00 eura za lokal i skladište. Nije čuo kolika je bila ugovorena cijena jer su jedno pisali, a drugo radili. Tvrdi da su unutra bili prisutni HK, sestra, tužena i njezin suprug. Ne zna jesu li napravili pismeni ugovor o zakupu. Lokal je bio namješten s inventarom HK. Sve mu je to poznato jer se njegova sestra udala za HK i dolazio je tamo još kao dijete, a i kasnije kada je Bajram bio u najmu tog lokala. Koliko zna taj inventar je kupio još Rasimov otac devedesetih godina. Prije tužene u najmu ovog poslovnog prostora bio je AK ali ne zna točno u kojem periodu. Dolazio je sigurno mjesečno dva puta kod svoje sestre, a kada je bio gladan uzlazio je u pekaru. Nije nikada ulazio u skladišni dio i prostor proizvodnje. Primijetio je da je taj lokal bio uređen 1999., a nakon toga ga je HK ponovno renovirao. Ne zna koje godine, ali zna da je tada u zakupu bio AK. Nije nikada čuo da se nešto pokidalo od onog početnog inventara niti da je netko kupovao novi inventar. Ne zna da li je tužena još uvijek u zakupu tog prostora niti do kada je bila. Sjeća se da je u 8. mjesecu 2023. sa sestrom išao iz [adresa] u [adresa], a u prolazu su vidjeli da je lokal u [adresa] zatvoren. Sestra je tražila da stane kako bi obišla kuću te su zajedno otišli kod tužene tražiti ključeve. Sestra je dobila samo jedan ključ od ulazne kapije u dvorište. Mogla je samo pogledati svoju kuću u dvorištu, a sve drugo je bilo zaključano.

9. Svjedok IK, suprug tužene, iskazao je da je ugovor o zakupu zaključen prvi puta 1. 4. 2013. između njegove supruge i tužitelja na rok od 5 godina. Po isteku tog roka ugovor je produžen na još 5 godina tj. do neke 2023. Bio je prisutan kada je sačinjen pismeni ugovor koji je ovjeren kod javnog bilježnika kojom prilikom su bili prisutni supruga, on i HK. Ugovor je potpisala njegova supruga i HK kao vlasnik lokala. Visina najma je bila ugovorena u iznosu od 2.300,00 kn tada odnosno sada 300,00 eura. U toj cijeni najma je bio poslovno prodajni prostor i skladište. Najam su na početku plaćali na ruke, a kada je tužitelj tražio da plaćaju na račun plaćali su na račun u Hrvatskoj ili Španjolskoj onako kako je tražio. Nisu svaki put plaćali isti iznos jer je nekada tražio da plate 3 mjeseca unaprijed, nekada 6 mjeseci, a zadnji put i godinu dana unaprijed. Plaćali su kako je tražio da bi bili mirni jer je stalno zvao i potraživao, a oni nisu imali izbora nego su platili da mogu nastaviti s radom. Zna da je zadnji put plaćeno 2021. prije Nove godine, ali nije siguran da li u 11. ili 12. mjesecu i to je vrijedilo za period do 6. mjeseca 2022. Poslije toga više nisu plaćali jer su preselili u svoj lokal još u 11. mjesecu 2021. Pokušavao je HK obavijestiti da sele iz lokala i to oba puta mobitelom na broj s kojeg mu se HK ranije javljao, no kako ga nije dobio nije ga obavijestio da sele. Ključevi su ostali kod njih i kada je Rasimova supruga došla po ključeve njegova supruga joj je predala sve ključeve, a što su mu potvrdile i njihove radnice. Misli da je to bilo nakon više od godine dana po izlasku iz lokala. Kako im sanitarna inspekcija više nije dozvoljavala rad pekare u tužiteljevom lokalu jer više ne ispunjava uvjete za to, oni su preselili u svoj lokal **.**.2021. Kod HK u lokal su ušli u najam kada su čuli od prijatelja da AK izlazi iz tog lokala i prodaje svoj inventar. U razgovoru s poznanicima koji se bave istim poslom je čuo da je sav inventar Bajramov, a kojeg je on kupio od prethodnog najmoprimca tj. DK. Stari inventar su morali baciti jer se s njim više nije moglo raditi jer je dotrajao. O tome nisu obavijestili HK jer su ga kupili od AK. Dobro im je došao u početku kada su pokretali posao. Kako su bili zainteresirani za posao došli su dogovoriti se o preuzimanju lokala i posla. Tada su s AK dogovorili cijenu za inventar, caddy i posao u iznosu od 23.000,00 eura što su mu i platili. AK je potom zvao HK da s njima sklopi ugovor o najmu lokala. HK je tada došao iz Španjolske, našli su se kod javnog bilježnika i sklopili ugovor. Sa HK nisu razgovarali oko inventara niti ga je on ikada spomenuo. Cijena najma je otpočetka bila ista i nije se kasnije mijenjala kada su produžavali ugovor 2017.

10. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da su parnične stranke prvi ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] u [adresa] zaključili 2013., a 14. 7. 2017. su zaključili novi ugovor koji je samo produžetak ranijeg na period od 14. 7. 2017 do 14. 7. 2025.

11. Uvidom u točku 5. ugovora nesporno je utvrđena visina zakupnine u iznosu od 2.300,00 kn tj. protuvrijednosti 300,00 eura, dok je iz iskaza tužitelja, svjedoka CK i NK utvrđeno da je ugovorena cijena zakupa iznosila 500,00 eura. Tužena je činila nespornim iznos od 300,00 eura no uz odgovor na tužbu dostavila je sudu naloge za plaćanje iz kojih je jasno vidljivo na koji vremenski period se odnosi plaćen zakup i u kojem iznosu pa je tako očigledno da je za zakup od 1. do 6. mjeseca 2021. uplaćen iznos od 3.000,00 eura, za zakup od 7. do 9. mjeseca 2021. iznos od 1.500,00 eura, a za zakup 2022. za period od šest mjeseci uplaćen je iznos od 22.363,95 kn što odgovara protuvrijednosti od po 500,00 eura mjesečno. Dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedoka i evidentirane uplate zakupa, kao i tvrdnju svjedoka IK da je plaćen period u visini iznosa koji je naznačen na virmanu i sukladno traženju tužitelja, to sud zaključuje da je iznos zakupa formalno u ugovoru upisan u visini od 300,00 eura, a da je stvarno dogovorena visina zakupa poslovnog prostora i skladišta u iznosu od 500,00 eura mjesečno.

12. Nesporno je da u ugovoru o zakupu nije nigdje navedeno da je predmet zakupa namješten poslovni prostor pa stoga sud prihvaća tvrdnje tužene da su prije ulaska u lokal otkupili od ranijeg zakupoprimca tj. AK inventar koji je on promijenio i kupio kada je renovirao ovaj lokal i dok je još bio u zakupu istog.

12.1. Valja naglasiti da su svjedoci CK i PK decidirano iskazali da je inventar kupio još Rasimov otac, dok je CK pojasnila da je ovaj lokal i sav inventar kupio Rasimov otac i predao im 1997. nakon vjenčanja sa željom da rade u tom lokalu.

13. Sud prihvaća iskaz svjedoka AK glede dotrajalosti inventara te je sasvim logično i životno da je od 1997. do danas inventar uslijed upotrebe propao i da ga je trebalo vremenom mijenjati. Prihvaća iskaz svjedoka AK da je od ranijeg zakupoprimca DK preuzeo inventar koji je već bio u lokalu. Prihvaća iskaz svjedoka da je ovaj poslovni prostor morao renovirati 2008. jer mu inspekcija nije više dozvoljavala rad, te je prilikom renoviranja iznio sav stari inventar i kupio novi kako bi mogao nastaviti s radom u ovom lokalu. Svjedok je jasno iskazao da je HK znao za renoviranje lokala jer je u to vrijeme dolazio u lokal i vidio da je da je stari inventar izbačen. Svjedok je decidirano iskazao da HK nije nikada ništa plaćao na ime inventara radi čega je nakon izlaska iz lokala svoj inventar prodao novom zakupoprimcu tj. tuženoj zajedno sa vozilom za prijevoz kruha za iznos od sveukupno 23.000,00 eura. Valja istaći da je svjedok bio nazočan dogovoru i zaključivanju prvog ugovora o zakupu 2013. između parničnih stranaka i tom prilikom HK nije uopće spominjao inventar.

14. Nesporno je da je posljednja uplata na ime zakupa predmetnog poslovnog prostora bila 3. 11. 2021. u iznosu od 22.363,95 kn što odgovara protuvrijednosti 3.000,00 eura, a kako je sama tužena iskazala da je zakup plaćen šest mjeseci otkaznog roka očigledno je da je svakomjesečni najam iznosio 500,00 eura te da nakon ove uplate parnične stranke nisu imale više nikakve kontakte.

15. Uvidom u rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivog razvoja datiran sa 26. 11. 2021. evidentno je da je obrt za proizvodnju kruha i trgovina " [obrt]" u vlasništvu ĐK promijenila sjedište obrta sa adrese [adresa] na adresu [adresa] u [adresa].

16. Imajući u vidu sadržaj prethodnog rješenje i iskaz tužene i svjedoka IK sud prihvaća tvrdnje da je tužena napustila poslovni prostor krajem 2021. te da je platila zakupninu za još šest mjeseci 2022. jer je u poslovnom prostoru tužitelja još uvijek imala svojih stvari.

17. Nesporno je da je tužena u potpunosti napustila poslovni prostor do konca lipnja 2022., a da je ključeve predmetnog poslovnog prostora predala tužiteljevoj supruzi tek u kolovozu 2023. kada je CK utvrdila da je poslovni prostor napušten što je odmah i priopćila svom suprugu tj. tužitelju pri povratku iz Hrvatske.

18. Dakle, iz svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je ugovor o zakupu formalno bio zaključen na period od 14. 7. 2017. do 14. 7. 2025., a da je tužena ovaj poslovni prostor napustila kada je svoj obrt preselila na novu adresu 22. 11. 2021. Međutim, kako je još imala svojih stvari u predmetnom lokalu to je platila zakupninu zaključno do lipnja 2022. Iz izvedenih dokaza jasno proistječe da je tužena ključeve lokala vratila supruzi tužitelja tek u kolovozu 2023. Preuzimanjem ključeva tužitelj je primio na znanje prestanak korištenja poslovnog prostora, a kako je tužena i prestala plaćati zakup od lipnja 2022.

19. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju radilo se o prešutnom raskidu ugovora jer je tužitelj kao zakupodavac primio na znanje i prešutno prihvatio raskid ugovora. Važno je naglasiti da po preuzimanju ključeva tužitelj ničim nije dokazao da je predmetni poslovni prostor pokušao iznajmiti te je preuzimanjem ključeva preuzeo poslovni prostor u posjed i prešutno prihvatio raskid ugovora.

20. Sukladno članku 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) raskidom ugovora obje strane oslobođene su svojih obveza, a neplaćanjem zakupnine i predajom ključeva tužena je jasno pokazala svoju namjeru za napuštanjem poslovnog prostora i raskidom ugovora. Prihvaćanjem ključeva zakupodavac svojim ponašanjem odnosno ne postupanjem prihvaća novonastalu situaciju te prema mišljenju suda ima pravo tražiti plaćanje neplaćene zakupnine do trenutka raskida ugovora.

21. Kako je nesporno utvrđeno da je zadnja zakupnina plaćena za lipanj 2022., a da su ključevi predani u kolovoz 2023. to tužitelj osnovano potražuje neplaćenu zakupninu za period od srpnja 2022. do zaključno kolovoza 2023. kada je prema ocjeni suda ugovor raskinut.

22. Članak 519. ZOO-a propisuje da se ugovor o zakupu zakupodavac obvezuje predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu određenu zakupninu.

23. Prema članku 521. stavak 1. istog Zakona zakupodavac je dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju, a prema stavku 2. stvar je u ispravnom stanju ako je u stanju određenom ugovorom tj. u stanju da može poslužiti svrsi radi koje je ugovor sklopljen.

24. Prema članku 522. zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju za trajanja zakupa i radi toga obavljati potrebne popravke na njoj. Prema stavku 2. dužan je zakupniku naknaditi troškove ako ih je ovaj učinio za održavanje stvari dok prema stavku 3. troškove sitnih popravaka izazvanih redovitim korištenjem stvari kao i troškovi samog korištenja padaju na teret zakupnika. O potrebi popravka zakupnik je dužan obavijestiti zakupodavca, a što određuje stavak 4. iste zakonske odredbe.

25. Prema članku 536. stavak 3. navedenog Zakon zakupnik ne odgovara za istrošenost stvari koja nastaje njezinim redovitim korištenjem, a ni za oštećenja koja potječu od njezine dotrajalosti.

26. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud zaključuje da je tužitelju opravdano dosuditi neplaćenu zakupninu za period od srpnja 2022. kada je izvršena zadnja uplata što proistječe iz izvatka po transakcijskom računu PBZ d.d. na listu 26, do zaključno kolovoza 2023. kada je tužena predala ključ, a u iznosu od sveukupno 7.000,00 eura kako je i naznačeno u točki I. izreke ove presude.

27. Prema ocjeni suda u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je neosnovan. Naime, tužitelj ničim nije dokazao da tužena nije platila zakupninu za period od rujna 2019. do siječnja 2020. Sud prihvaća tvrdnje tužene da je uplata zakupa u početku vršena na ruke, a što je iskazao i sam tužitelj kao i svjedoci CK i IK, dok je iz dostavljenih naloga za plaćanje na listu 22 do 26 jasno vidljivo da je zakupnina plaćena na račun banke od siječnja 2020. do zaključno s mjesecom lipanj 2022., pa je slijedom navedenog za ovaj period tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva glede plaćanja zakupnine. Ovo tim više što tužitelj u svom iskazu i sam navodi da ne zna točno koji su mu mjeseci plaćeni niti zna točno koliko je ostalo duga no zna da traži 35.000,00 eura na ime neplaćenog zakupa od 7. mjeseca 2017. do 7. mjeseca 2025.

27.1. Valja naglasiti da su nakon samog prešutnog raskida ugovora obje ugovorne strane oslobođene svojih obveza pa sami tim tužena nije u obvezi platiti zakupninu za period od raskida ugovora tj. od rujna 2023. pa do siječnja 2025. kako tužitelj potražuje svojom tužbom.

28. Isto tako prema ocjeni suda tužitelj ničim nije dokazao da je u zakup predao namješten poslovni prostor. Iz ugovora je evidentno da se radi o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa] u [adresa], ali niti u jednoj točki ugovora nije navedeno da uz poslovni prostor daje u zakup i inventar. Dovodeći u vezu sadržaj ugovora sa iskazom svjedoka CK i NK sud zaključuje da je ovaj poslovni prostor inventarom opremio tužiteljev otac 1997. Životno je i logično da se uslijed upotrebe inventar istrošio i dotrajao, te ga je bilo potrebno mijenjati, a što su činili svi prethodni zakupoprimci pa tako je prije tužene to učinio i AK koji je bio prisiljen predmetni lokal renovirati kako bi dobio odobrenje inspekcije za nastavak rada u lokalu. Sudu je prihvatljiva tvrdnja svjedoka da je 2008. prilikom renoviranja lokala kupio novi inventar koji je 2013. prilikom izlaska iz lokala prodao tuženoj te je tužena tako s tužiteljem zaključila samo ugovor o zakupu poslovnog prostora, ali bez inventara. Valja istaći da prilikom zaključivanja ugovora o zakupu tužitelj i tužena prema iskazima tužene, svjedoka KK i IK nisu uopće razgovarali o inventaru niti ga je tužitelj ikako spominjao. Slijedom navedenog sud je odbio tužitelja s ovim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

29. Kako je tužitelj uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23). Tuženoj je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifa o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23.) odobren trošak i to za zastupanje na ročištu od 25. 9. 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, te za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što čini ukupan iznos od 1.100,00 eura, kako je naznačeno u točki III. presude.

U Vinkovcima 6. studenog 2025.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Mijo Maćaš, Vinkovci - punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik EK, [adresa] – punomoćnik tužene