Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-540/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik iz Valpova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], kojega zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku – Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: P-1176/2019-37 od 19. svibnja 2023. te protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku – Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: P-1176/2019-40 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku – Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: P-1176/2019-37 od 19. svibnja 2023., u odnosu na točke I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za naknadom troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku – Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1176/2019-37 od 19. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku – Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1176/2019-40 od 22. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom su utvrđene ništetnima odredbe sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu br. 628- 50-4748698 u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (točka I. izreke) te su utvrđene ništetnim sve odredbe navedenog potrošačkog ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate vezani uz CHF (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 5.363,07 eura/40.408,02 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže označenog u izreci do isplate i naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.972,41 eura/22.395,62 kuna (točka III. izreke), dok je točkom IV. izreke odlučeno da će o zahtjevu tužiteljice za trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude sud odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

2. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-1176/2019-37 od 19. svibnja 2023. je odlučeno:

"Utvrđuje se da je tužiteljica djelomično povukla tužbu i to u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 609,46 EUR/4.591,98 kn."

3. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-1176/2019-40 od 22. svibnja 2023 je odlučeno:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz [adresa], OIB: 53056966535, da naknadi tužiteljici BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 99,50 EUR/ 749,68 kn, u roku od 15 dana."

4. Protiv točaka I., II. i III. izreke navedene presude i prvostupanjskog rješenja te protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za nadoknadu troška pristupa ročištu za objavu presude, izjavljuje žalbu tuženik radi svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijane odluke sukladno žalbenim navodima, podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik zahtijeva nadoknadu troška sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući navedene prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu i postupak koji im je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28713., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

8. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijane odluke nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP, izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, a presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP.

9.1. Stoga u donošenju pobijanog dijela prvostupanjske presude i pobijanih rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, u svezi članaka 8., 220. i 338. ZPP, na što neosnovano ukazuje tuženik u žalbi, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

10. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno presudom u pobijanom dijelu je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (dalje: CHF) i odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, uz zahtjev za isplatu s osnova preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora, s pripadajućom zateznom kamatom od preplate pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

11. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su tužiteljica i tuženik 7. ožujka 2008. sklopili ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.636,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita,

- da je predmetni kredit odobren tužiteljici za kupnju vozila,

- da je Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, odnosno 7 godina,

- da je na dan sklapanja Ugovora godišnja kamatna stopa iznosila 6,75% te je člankom 2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala odlukama tuženika, bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru te su tužiteljici slane obavijesti o promjenama kamatne stope,

- da kredit nije konvertiran,

- da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

12. Među strankama je sporno je li osnovan prigovor zastare, jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne i nepoštene, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Također je sporno mogu li se na konkretan slučaj primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača, na koje se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva jer se u konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju vozila, dok se u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača radilo o stambenim kreditima te ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe, obzirom da je kredit u cijelosti otplaćen, kao i je li dopuštena stupnjevita tužba u konkretnom slučaju.

13. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4343/2020 od 31. svibnja 2021. je pravomoćno odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kojeg je izjavio tuženik.

14. S obzirom na sadržaj ugovora koji je tužiteljica sklopila kao fizička osoba u svrhu kupnje osobnog vozila, prvostupanjski sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika da bi u konkretnom slučaju bila isključena vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica u konkretnom ugovornom odnosu nastupila kao trgovac, a ne kao potrošač.

15. Pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, jer tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi. Time je, tužiteljica kao potrošač, stavljena u neravnopravan položaj, čime je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja.

15.1. Prvostupanjski sud smatra da ugovorna odredba ne mora potrošaču biti samo gramatički razumljiva, već je nužno da je on prije sklapanja ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora, odnosno da je na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega iz spornih ugovornih odredbi proizlaze.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da je tužiteljica propustila dokazati status potrošača, pa da se na nju u svakom slučaju ne bi odnosila presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. To stoga što tuženik, na kojemu je teret dokaza tih činjenica, nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

17. Iako je tuženik u pravu kada navodi da je zaključak prvostupanjskog suda - o direktnom učinku presude u kolektivnom sporu bez potrebe da se utvrđuje je li konkretni potrošač (ovdje tužiteljica) tijekom pojedinačnog pregovaranja o sklapanju ponuđenog ugovora, dobila sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora (sa spornim odredbama) - protivan shvaćanju koje je o tom pravnom pitanju zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (primjerice u odluci poslovni broj Rev-1279/2022-4 od 14. veljače 2023.), ovaj sud smatra da to nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da je tuženik radi utvrđenja tih činjenica određeno predložio saslušati svjedokinju BUL, djelatnicu tuženika, od provođenja kojeg dokaza je naknadno odustao.

17.1. Tuženik je predložio saslušati i svjedokinju JU, koja je u svojstvu javnog bilježnika solemnizirala sporni ugovor o kreditu i saslušati tužiteljicu.

18. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, budući da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora nije mogao tužiteljici objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja koji nisu bili sadržani u ugovornim odredbama, a niti je prema mjerodavnom zakonodavnom okviru on takve ovlasti imao.

18.1. Zaključno, iako je tuženik tijekom postupka predložio saslušati tužiteljicu kao stranku, koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio i za navedenu odluku dao jasne i odlučne razloge, ocjena je ovog suda da takvo postupanje suda nije bilo odlučno, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari upravo utemeljena na činjenicama koje upućuju na to da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, od kojih tvrdnji tužiteljica tijekom postupka nije odustala, štoviše kontinuirano ih je ponavljala u podnescima i na ročištima za glavnu raspravu pa je za pretpostaviti da tužiteljica u svom iskazu ne bi rekla ništa više, ni drugačije, od onoga na čemu temelji tužbu i tužbeni zahtjev u ovom postupku, tim više što bi dolazak (put iz [adresa]) tužiteljice prozročio znatne troškove, što je protivno načelu ekonomičnosti postupka.

19. Stoga, iako je tuženiku omogućeno dokazivati da je pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora s tužiteljicom, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da stranke nisu niti mogle pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, a prije svega o odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući su takve ugovorne odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika.

20. Kako, dakle, tuženik nije sudu ponudio odgovarajuće dokaze da se u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo i da su tužiteljici na transparentan način pojašnjeni kriteriji promjene valute odnosno kamatne stope, pa da su time okolnosti konkretnog slučaja bile drugačije od onih u kolektivnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne u smislu odredbe članka 96. stavak 1. i članka 102. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07. – dalje: ZZP) te na temelju odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.,155/23. – dalje: ZOO), prihvatio zahtjev za isplatu te obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

21. Pozivajući se na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u svojoj presudi broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., ovaj sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljici vrati iznos preplaćenih kamata upravo u visini razlike između kamata koje je plaćao tijekom otplate kredita i one koju bi platio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Naime, u toj je odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio jasan stav da bi supstitucijom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nekom drugom stopom, koju bi sud utvrđivao od slučaja do slučaja, bili ugroženi ciljevi zakonom predviđene zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, a svaka prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, što nije dopušteno. To stoga što nepoštena ugovorna odredba ne obvezuje potrošača, a pravne posljedice ništetnosti propisane tim zakonom jednake su kao da takve ugovorne odredbe (dijela odredbe) nije niti bilo.

22. Neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da je financijski vještak Lidija Balog odgovorila na sve prigovore stranaka, a prvostupanjski sud je kako nalaz i mišljenje vještaka, tako i očitovanje vještaka prihvatio kao stručno i nepristrano, a što prihvaća i ovaj sud.

23. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja i prigovor zastare utuženog potraživanja jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok, koji je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe, počeo ponovno teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a ona kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari, koju je tužiteljica podnijela 11. lipnja 2019., podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

24. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora, ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju, jer ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, nisu bile uvjet ugovora, a niti je to prema navodima tužbe bila odlučna pobuda, već je odlučna pobuda tužiteljice za sklapanje ovog ugovora bila kupnja vozila kreditom, kojeg će ona moći otplaćivati.

24.1. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, stoga nema mjesta primjeni odredbe članka 326. stavak 2. ZOO pa suprotni žalbeni navodi tuženika ničim nisu doveli u sumnju prvilnost i zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude.

25. Budući da je tuženik sklopio s tužiteljicom ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se smatra nepoštenim stjecateljem, činjenicom sklapanja takvog ugovora pa mu je osnovano prvostupanjski sud naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članak 1115. ZOO).

26. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava donio odluku o trošku, kako po osnovi, tako i po visini, dosuđujući trošak tužiteljici prema uspjehu u sporu temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, u odnosu na radnje koje su bile potrebne, temeljem članka 155. stavak 1. ZPP, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova zastupanja ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa), a koju pravilnu i zakonitu odluku prihvaća i ovaj sud.

27. Suprotno navodima u žalbi, prvostupanjski sud je iznio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka, sadržanu u točki III. izreke presude, a radi navedenoga odluka o trošku parničnog postupka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koji u žalbi tuženik izričito ukazuje.

28. Neosnovana je žalba tuženika i u dijelu u kojem tvrdi da trošak parničnog postupka dosuđen tužiteljici nije bio potreban za vođenje postupka, zato što suprotno navodima žalbe, presuda nije donesena isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, nego i na temelju dokaza provedenih tijekom ovog parničnog postupka, a izvođenje kojih dokaza je bilo potrebno zbog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva od strane tuženika pa tuženik neosnovano navodi da bi u donošenju odluke o parničnim troškovima bila počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi članka 155. stavka 1. ZPP.

29. Kako prema stanju spisa proizlazi da tužiteljica nije platila polovinu iznosa sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, to je stoga neosnovan žalbeni prigovor tuženika kojim navodi da "ako je tužiteljica pristojbu platila u polovini iznosa u roku tri dana, može imati pravo na povrat samo onog iznosa kojeg je uistinu platila, a ne dvostruko većeg iznosa".

30. Radi iznijetog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na pobijani dio točaka I., II. i III. izreke prvostupanjske presude na temelju članka 368. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

31. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka

II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

32. U odnosu na žalbene navode tuženika iznesene protiv prvostupanjskog rješenja valja odgovoriti da su neosnovani.

33. Tužiteljica je prilikom uređenja tužbenog zahtjeva smanjila tužbeni zahtjev za isplatu (umjesto iznosa od 45.000,00 kuna koji je tužiteljica potraživala podneskom od 15. studenog 2021., potražuje iznos od 40.408,02 kuna), a tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, prvostupanjski sud je pravilno pobijanim rješenjem utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 4.591,98 kuna/ 609,46 eura. Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je uz primjenu odredbe članka 380. točke 2. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. ovog drugostupanjskog rješenja.

34. Pobijanim rješenjem poslovni broj P-1176/2019-40 od 22. svibnja 2023. je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici trošak pristupa ročištu za objavu presude uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i tarifnog broja 9. točke 3. Tarife.

35. Suprotni navodi žalbe tuženika ničim nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog prvostupanjskog rješenja, pa je uz primjenu odredbe članka 380. točke 2. ZPP žalba tuženika protiv pobijanog rješenja odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

36. Nepobijana točka IV. izreke prvostupanjske presude nije bila predmet preispitivanja u žalbenom postupku.

U Sisku 6. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić