REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: Ps-48/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Luki Tvrdiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. ABL, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] i tuženika pod 2. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Splitu, Dračevac 2c Split, radi iseljenja i isplate, i po protutužbi tuženika pod 2/protutužitelja NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Splitu, Dračevac 2c Split protiv tužiteljice/protutužene AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Luki Tvrdiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Luke Tvrdića, odvjetnika u Splitu i tuženika osobno, na ročištu za objavu, 6. studenog 2025.

p r e s u d i o je

I Nalaže se tuženiku pod 2./protutužitelju TB OIB [osobni identifikacijski broj] da iz osnova najma, i baš suvlasnički dio 13006/52592 (E-7) dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], povezan s vlasništvom apartmana na II. katu, oznake 3A, koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka, sobe i dvije terase, površine 67,08 m2, te sporednog dijela na tavanu, oznake 4 A, ukupne površine 62,98 m2 ( sporedni dio posebnog dijela 3A), isplati tužiteljici AB, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana iznos od 3.583,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe (4. lipnja 2020.) pa do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se protutužbeni zahtjev protutužitelja/tuženika pod 2. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik pod 2.-protututužitelj NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo nekretnine i upravo suvlasnički dio 13006/52592 (E-7) dijela čest. zem. [katastarska čestica] , ZU 2415 K. O. [katastarska općina] , povezan s vlasništvom apartmana na II.katu, oznake 3A , koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka , sobe i dvije terase , površine 67,08 m2 te sporednog dijela na tavanu, oznake 4A , ukupne površine 62,98 m2 (sporedni dio posebnog dijela 3A).

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj AB iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku pod 2. -protutužitelju TB iz [adresa],

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva iz točke 1.ove presude , koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

3. Ovlašćuje se tuženik pod 2. -protutužitelj NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju ove presude , a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tužiteljice - protutužene u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću u odnosu na nekretninu iz točke 1. ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava s imena tužiteljice - protutužene AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 2.-protutužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od presuđenja pa do isplate."

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u odnosu na tuženu pod 1.

II Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu u kojem se od tuženika pod 2/protutužitelja zahtjeva u roku od 15 dana iseliti iz stana u vlasništvu tužiteljice i to baš suvlasnički dio 13006/52592 (E-7) dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], povezan s vlasništvom apartmana na II. katu, oznake 3A, koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka, sobe i dvije terase, površine 67,08 m2, te sporednog dijela na tavanu, oznake 4 A, ukupne površine 62,98 m2 ( sporedni dio posebnog dijela 3A), te da stan slobodan od osoba preda u posjed tužiteljici, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Dužan je tuženik pod 2. u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošaku iznosu od 1.332,28 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 4. lipnja 2020., tužiteljica navodi kako su tuženici pod 1. i pod 2. 10. kolovoza 2009. iznajmili opremljen i uređen stan u vlasništvu tužiteljice i to baš suvlasnički dio 13006/52592 (E-7) dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], povezan s vlasništvom apartmana na II. katu, oznake 3A, koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka, sobe i dvije terase, površine 67,08 m2, te sporednog dijela na tavanu, oznake 4 A, ukupne površine 62,98 m2 ( sporedni dio posebnog dijela 3A). Stranke da nisu nikad zaključile ugovor o najmu stana, jer je među strankama postojao dogovor da u stanu stanuju do prodaje. Cijena najma da je bila sporazumno ugovorena na iznos od 300,00 EUR plus režije, a koji iznos tuženici da ne plaćaju od srpnja 2019. godine. Sa tuženicima da je najčešće razgovarao suprug tužiteljice koji je u više navrata tijekom 2018. i 2019. tražio njihovo iseljenje. Međutim, tuženici da su neprestano produživali stanovanje raznim opravdanjima, npr. rodilo se dijete, bolesno je dijete, kupili su zemlju, grade kuću, čekaju dozvole i sl. Od srpnja 2019. tuženi da ne plaćaju najamninu, pa tužiteljica potražuje ovim putem potražuje 12 neplaćenih najamnina, od mjeseca srpnja 2019. pa do iseljenja, u iznosu od po 300,00 EUR-a mjesečno, plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Prema saznanjima tužiteljice u predmetnom stanu tuženi se nalaze i danas, tj povremeno netko od njih iseli pa ponovno useli. S obzirom da je tužiteljica kao vlasnica stana opozvala tuženicima dopuštenje za daljnje korištenje stana, oni i članovi njezine obitelji se nalaze u stanu bez valjane pravne osnove, a kako nisu voljni iseliti, to tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će ih obvezati na iseljenje.

1.1. Na ročištu od 14. studenog 2024. tužiteljica je tužbu povukla u odnosu na tuženu pod 1. koja je na povlačenje pristala, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), donesena odluka kao pod toč. I izreke ovog rješenja.

1.2. Na ročištu od 25. travnja 2025. tužiteljica je djelomično povukla tužbu u dijelu kojim od tuženika pod 2/protutužitelja traži iseljenje iz predmetnog stana, ovo jer se isti nalazi na odsluženje kazne zatvora u kaznionici u Republici Sloveniji te u njemu više ne stanuje. Tuženiku pod 2/protutužitelju je dostavljen zapisnik sa predmetnog ročišta te se isti djelomičnom povlačenju nije protivio, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tužena pod 1. je navela kako je predmetni stan unajmljen 10. kolovoza 2008. od strane njenog bivšeg supruga- tuženika pod 2. Iznos najamnine da je bio ugovoren u visini od 400,00 EUR mjesečno. Nikada da među strankama nije bio sklopljen pisani ugovor o najmu jer da je to suprug tužiteljice odbijao. S obzirom da suprug tužiteljice nije živio u [adresa] tuženik pod 2 mu je stanarinu nosio u [adresa] ili bi je ostavljao kod prijatelja tužiteljice koji bi je dalje njemu proslijedili. U kolovozu 2009. suprug tužiteljice je njenom bivšem suprugu ponudio otkup stana na način da bi u kupoprodajnu cijenu uračunao primljen novac u iznosu od 87.600,00 EUR. Svi pregovori i razgovori da su vođeni između supruga tužiteljice i tuženika pod 2, ona da ništa nije dogovarala niti je plaćala podstanarstvo, a s obzirom da od 1. travnja 2020. ni ne stanuje u tom stanu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. U odgovoru na tužbu tuženik pod 2. navodi kako je 10. kolovoza 2008.godine sa suprugom tužiteljice ŠB koji mu se legitimirao kao stvarni vlasnik predmetnog stana dogovorio uvjete najma predmetnog stana. Prvotni dogovor da je uključivao iznos najma od 400,00 EUR-a mjesečno, polog od 400,00 EUR-a te još jedna najamnina unaprijed u iznosu od 400,00 EUR-a, dakle 1.200,00 EUR-a koji iznos da je tuženik pod 2.isplatio suprugu tužiteljice ŠB te stupio u posjed stana. U kolovozu 2009. tuženik pod 2. i ŠB da su postigli sporazum o kupoprodaji predmetnog stana, odnosno suglasili se o svim bitnim sastojcima kupoprodajnog ugovora. Tako da su dogovorili kupoprodajnu cijenu stana u iznosu od 180.000,00 EUR-a, te su postigli dogovor oko načina isplate ugovorene kupoprodajne cijene za predmetni stan. Također, da je dogovoreno da prilikom isplate posljednje rate bude preneseno vlasništvo stana na tuženika pod 2. Prema postignutom dogovoru kupoprodajna cijena za stan se isplaćivala dijelom gotovinskom isplatom iznosa od 350,00 EUR-a mjesečno na ruke ŠB ili ostavljajući novac u gotovini kod druge osobe na koju je uputio ŠB, a u nekoliko navrata je istom “ na ruke “ od strane tuženika pod 2.isplaćen poveći novčani iznos u nazočnosti svjedoka koji su bili u pratnji tuženika pod 2.

3.1. Podneskom od 20. veljače 2021. tuženik pod 2. je podnio protutužbu kojom od suda traži da se u odnosu na tužiteljicu utvrdi vlasnikom predmetnog stana te da naloži tužiteljici da mu izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva.

4. Predmet tužbenog zahtjeva, nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 3.583,52 EUR na ime 12 neplaćenih najamnina za stan koji je tuženik pod 2/protutužitelj koristio po osnovi najma, a koji je u vlasništvu tužiteljice/protutužene.

4.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje tuženika pod 2/protutužitelja vlasnikom predmetnog stana po osnovi kupoprodaje.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo sve dokaze predložene od stranaka, pregledan je izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, pročitana je SMS korespondencija između tužene pod 1. i supruga tužiteljice, saslušan je svjedok ŠB, suprug tužiteljice i vlasnik predmetog stana u vrijeme zasnivanja najamnog odnosa te tuženik pod 2/protutužitelj.

5.1. Nije izveden dokaz saslušanjem tužiteljice/protutužene jer je na ročištu od 12. rujna 2025. povučen prijedlog za njegovim izvođenjem.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok protutužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da pisani ugovor o najmu stana nije bio sklopljen, ali isto tako nije sporno da su sva bitna pitanja vezana za najam stana dogovorili usmeno. Navedeno proizlazi i iz tvrdnji stranaka koje su suglasne oko toga da bi suprug tužiteljice, kao vlasnik predmetnog stana u vrijeme zaključenja najma sa tuženikom pod 2 dogovorio najam stana, na vrijeme do njegove prodaje, te da je prednik tužiteljice predmetni stan predao tuženiku pod 2, a ovaj se obvezao istom plaćati najamninu. Vezano za iznos najma, prema tvrdnji tužene pod 1. i tuženika pod 2. ona je prvotno bila ugovorena na iznos od 400,00 eura mjesečno, te je prema iskazu tuženika pod 2. kasnije bila snižena na iznos od 300,00 eura mjesečno, koliko tužiteljica tužbom i potražuje.

8. Iz zemljišno knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi kako je kao vlasnik upisna tužiteljica ĐB.

9. Čitanjem SMS korespondencije između tužene pod 1. i ŠB sud je utvrdio kako je 14. listopadu 2019. ŠB tuženu pod 1. podsjetio kako su prošla tri mjeseca od postignutog dogovora za njeno iseljenje (list 18 spisa), nadalje kako joj 17. listopada 2019. navodi da očekuje poštivanje dogovora jer ima namjeru u predmetni stan useliti, kako joj 12. studenog 2019. te ponovno 4. prosinca 2019. navodi da očekuje njeno iseljenje sukladno dogovoru te izmirenje dugovanja. Zatim kako joj 8. prosinca 2019. (list 19 spisa) navodi da je njihov dogovor bio iseljenje sa datumom 10. srpnja 2019., nakon toga da su je bili voljni pričekati do završetka turističke sezone, ali da sada želi što prije, sa suprugom koja ima dijagnozu astme početi koristiti predmetni stan i otići iz zagađenog [adresa]. Također, utvrđeno je kako joj u SMS poruci od 11. siječnja 2020. navodi kako već pola godine besplatno koristi tuđu imovinu.

10. Iz iskaza svjedoka ŠB, supruga tužiteljice, u bitnom proizlazi kako je on bio stvarni vlasnik predmetnog stana, a darovao ga je svojoj supruzi, ovdje tužiteljici 2014. godine. Stan da je oko 2010. odlučio iznajmiti jer živi u [adresa]. U početku nije bilo problema, najamnine su mu bile slane preko poznanika "na ruke". Kada je u rujnu iduće godine došao u Kaštela da je primijetio kako je tuženik promijenio bravu i uzurpirao i drugi dio predmetnog dvoetažnog stana. Tada da se susreo se s tuženikom i od njega tražio da iseli. Naveo je i to kako tuženik nije plaćao struju, radi čega je analogni sat zamijenio digitalnim, ali tada da se tuženik pod 2 prikopčao na susjedni stan da bi imao struju. Da je sa tuženikom pokušao razgovarati na lijep način pa i na svoju štetu, ali ovaj ga je stalno uvjeravao kako će uskoro iseliti. Zadnja stanarina da je plaćena između 2017. ili 2019. godine, a stan da je slobodan od veljače 2021. Kada je u veljači 2021. ušao u stan uočio je kako je sav njegov namještaj prodan te da je stan devastiran, ali nije htio podnijeti tužbu jer je shvatio kako od toga nema koristi. Tada da je promijenio brave i nalazi se u posjedu stana. Naveo je kako nije točno da bi sa tuženikom/protutužiteljem dogovorio usmenu kupoprodaju predmetnog stana za iznos od 180.000,00 eura i to na način da mu plaća mjesečno po 350,00 eura. Istaknuo je kako nikakvog dogovora o kupoprodaji među njima nije bilo. Također, da njegova supruga-tužiteljica nije nikada kontaktirala s tuženikom i prema njegovim saznanjima nikakav ugovor o kupoprodaji s njim nije imala.

11. Iz iskaza tuženika pod 2/protutužitelja proizlazi kako je ŠB upoznao preko svoje bivše supruge, tužene pod 1. Sa ŠB da je vodio pregovore te je dogovoreno plaćanje najmanine u iznosu od 400,00 eura mjesečno uz uvjet davanja dva pologa. Naveo je kako je sa bivšom suprugom uselio u predmetni stan. Da je inzistirao da se sačini pisani ugovor o najmu, ali da je ŠB to izbjegavao pravdajući se preuzetim obvezama i životom u inozemstvu. ŠB da je vidio par puta u [adresa], a najamninu da je većinom davao "na ruke" njegovoj prijateljici gospođi N. Ponekad, ako bi išao u smjeru Republike Bosne i Hercegovine ili Republike Srbije dao bi je ŠB osobno. Naveo je kako se sjeća da su na vrata predmetnog stana znali dolaziti razni ljudi i govoriti kako će ŠB uzeti predmetni stan jer je u vrijeme Domovinskog rata bio trostruki špijun. Kada je to prenio ŠB, on mu je stanarinu spustio na iznos od 300,00 eura i stan prebacio na suprugu

– tužiteljicu. Negdje iza 2015. da mu je ŠB ponudio da za cijenu od 120.000,00 ili 130.000,00 eura otkupi predmetni stan i to na način da bi mu do tada plaćene najamnine bile uračunate u kupoprodajnu cijenu te bi za potpuno otplatu stana preostalo platiti još 90.000,00 eura. Na ponudu je pristao, ali je kazao kako mu taj iznos može isplatiti tijekom dva, tri ljeta jer se sezonski bavi taxi prijevozom putnika. ŠB da je dogovor prihvatio te mu je tuženik pod 2. u 2018. ili 2019. isplatio iznos od 30.000,00 eura. Nema nikakvu potvrdu o isplati predmetnog iznosa te nema svjedoka primopredaje novca. Iste te godine da je pokrenuo brakorazvodnu parnicu i iselio iz predmetnog stana. Supruga je ostala s djecom živjeti u stanu te joj je kazao da mu javi kad iseli jer s ŠB ima sklopljen ugovor o kupoprodaji. Međutim, bivša supruga da ga je kontaktirala tvrdeći kako joj ŠB stvara pritisak i traži njeno iseljenje. Tada da se sastao sa ŠB, kazao mu da prestane maltretirati tuženu pod 1 i otvorenim dlanom ruke ga udario po licu. Kada je tužena pod 1. iselila iz predmetnog stana da je on ponovno uselio, ne znam točno kada, ali može biti 2020. jer se sjeća da je bilo vrijeme COVID-a. Na poseban upit suda da li je ŠB ili tužiteljici platio išta na ime najamnine za 2019. godinu kazao je kako nije jer je smatrao da to ne treba s obzirom na postignuti dogovor o kupoprodaji stana. Na poseban upit suda da li je tužiteljici ili ŠB isplatio ostatak od 60.000,00 eura prema dogovoru iz [adresa], tuženik pod 2. je naveo da nije. Zaključno, kazao je kako je ŠB iskoristio njegovo odsustvo iz predmetnog stana, u isti provalio te angažirao zaštitare.

12. Najprije valja kazati kako je odredbom čl. 286. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) propisano da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Nadalje, odredbom čl. 552. ZOO-a propisano je da se ugovor o najmu nekretnine sklapa u pisanom obliku. Identično je propisano i odredbom čl. 4. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20.; dalje: ZNS)

12.1. Prema odredbi čl. 290. ZOO-a ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi nešto drugo.

12.2. Odredbom čl. 294. ZOO-a propisane su situacije kada se može osnažiti ugovor kojem nedostaje potreban oblik pa je tako određeno kako se ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovoren strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

12.3. Iz citiranih odredbi proizlazi da bi ugovor o najmu stana koji nije sklopljen u pisanom obliku bio ništetan, ali i to kako zakonodavac takvom formalnom ugovoru koji je sklopljen neformalno dopušta konvalidaciju ukoliko je isti ispunjen u cijelosti ili u pretežnom dijelu te ukoliko iz cilja radi kojega je oblik propisan ne proizlazi što drugo.

12.4. Treba naglasiti kako je za konvalidaciju potrebno da obje ugovorne strane, a ne samo jedna, ugovor ispune u cijelosti ili u pretežnom dijelu. U tom slučaju dolazi do konkretizacije općeg načela da se ugovori moraju ispunjavati te zakonodavac pod određenim mjerilima daje ispunjenju daje prednost nad nedostatkom oblika.

12.5. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja, kada među strankama nije bilo sporno da su se sporazumjele kako će prednik tužiteljice točno određeni stan dati tuženiku pod 2 u najam, kad su se sporazumjele da će se najam izvršavati do prodaje predmetnog stana, kad su se sporazumjele oko visine najma, kad je prednik tužiteljice tuženiku pod 2 predmetni stan predao u posjed i kada je nesporno da je tuženik pod 2 u razdoblju od skoro deset godina za isti plaćao najamninu, sud zaključuje kako je s obzirom na dugogodišnje faktično i kontinuirano izvršavanje među strankama bio sklopljen usmeni ugovor o najmu predmetnog stana.

13. Nadalje, iz izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je u utuženom razdoblju od srpnja 2019. pa do srpnja 2020. predmetni stan koristio osobno tuženik pod 2., odnosno njegova bivša supruga – tužena pod 1. po njegovu odobrenju te ponovno tuženik pod 2. nakon iseljenja tužene pod 1. Također utvrđeno je kako tuženik pod 2 najamninu za utuženo razdoblje nije podmirio, te da ona u utuženom razdoblju iznosi 300,00 eura mjesečno.

14. Također je utvrđeno kako je tužiteljica/protutužena, koja je svoju volju manifestirala putem svojeg supruga i pravnog prednika ŠB, predmetni ugovor o najmu otkazala, sukladno odredbi čl. 23. ZNS-a. S obzirom da iz SMS korespondencije između ŠB proizlazi kako je tuženoj pod 1. bio ostavljen i duži rok od onog propisanog čl. 23. ZNS-a, a kako iz iskaza samog tuženika pod 2. proizlazi da bi ga tužena pod 1. obavijestila da se traži njeno iseljenje, sud zaključuje da je na taj način tužiteljica/protutužena u potpunosti postupila sukladno čl. 23. ZNS- a. Također, za navesti je kako najmodavac ugovor o najmu može, sukladno čl. 19. st. 1. toč. 1. ZNS-a, otkazati i radi neplaćanja ugovorene najamnine i drugih troškova. Pritom se napominje kako iz SMS korespondencije sa listova 8-16 spisa proizlazi da su tuženici još od listopada 2018. bili upozoravani na obvezu plaćanja duga za potrošnju struje, vode i usluge crpljenja septičke jame te da navedena dugovanja nisu redovno podmirivali. Kada se navedeno uzme u vezu sa iskazom tuženika pod 2. koji priznaje da na ime najamnine u utuženom razdoblju nije platio ništa, u konkretnom slučaju bile bi ispunjene i pretpostavke iz odredbe čl. 19. st. 3. ZNS koje najmodavcu daju za pravo otkazati ugovor o najmu, pa i bez opomene jer najmoprimac opetovano postupa suprotno ugovoru odnosno Zakonu.

15. Sud ne drži utvrđenim da bi među strankama bio sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji predmetnog stana uz obročnu otplatu s u kupoprodajnu cijenu uračunatim dotada plaćenim najamninama jer navedeno ne nalazi životnim ni logičnim niti isto proizlazi iz izvedenih dokaza. Naime, tuženik pod 2 je u svojem iskazu kazao kako je tuženoj pod 1. – bivšoj supruzi u utuženom razdoblju dozvolio boravak u stanu, ali da joj je kazao da ga obavijesti kada iz stana iseli jer sa ŠB ima sklopljen ugovor o kupoprodaji. Međutim, iz SMS korespondencije između tužene pod 1. i ŠB (a koja je nastala u razdoblju od listopada 2019. pa do siječnja 2020. list 18- 20 spisa) proizlazi kako je ista svjesna da iz predmetnog stana mora iseliti te kako od ŠB traži produženje roka za iseljenje dok ne nađe podesan stan. Da je kako je tvrdio na ročištu tuženik pod 2. svoju bivšu suprugu informirao o sklapanju predmetnog ugovora zasigurno bi u korespondenciji sa ŠB drugačije nastupala. Još je za navesti i to da je tužena pod 1. u odgovoru na tužbu navela kako joj je poznato da je tuženik pod 2 sa ŠB sklopio usmeni ugovor o kupoprodaji, ali je kasnije, na ročištu od 14. studenog 2024. to demantirala te kazala kako ne zna ništa o dogovoru između tuženika pod 2. i ŠB. Također, tuženik pod 2. je kontradiktoran u svojim navodima o trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji pa tako u odgovoru na tužbu navodi da bi to bilo 2009, dok saslušan na ročištu kazuje da bi bilo iza 2015. Neuvjerljivo je da tako važan trenutak u životu kao što je kupnja nekretnine tuženiku pod 2 nije ostao u sjećanju. Iz navedenoga sud zaključuje kako su navodi tuženika pod 2. o sklapanju usmenog ugovora o obročnoj otplati stana neutemeljeni i iskonstruirani za potrebe ovog postupka.

16. Međutim, sve i kada bi se prihvatili navodi tuženika pod 2./protutužitelja da je takav ugovor sklopljen i da je na sklapanje takvog ugovora ŠB bio opunomoćen od strane vlasnice stana – tužiteljice, a što tuženik pod 2/protutužitelj na kojem je, sukladno čl. 219. ZPP-a, bio teret dokaza, nije ničim dokazao, za navesti je kako je sam tuženik pod 2/protutužitelj u svojem iskazu kazao kako ostatak ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 60.000,00 eura nije isplatio pa je već i radi navedenoga njegov protutužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Vezano za protutužbeni zahtjev valja kazati kako tuženik pod 2/protutužitelj u protutužbi, a i tijekom postupka kao osnovu stjecanja vlasništva nad predmetnim stanom ističe samo kupoprodaju. S druge strane petit protutužbenog zahtjeva formulira na način da u istom osim nalaganja tužiteljici/protutuženici izdavanja isprave podobne za upis od suda traži i utvrđenje prava vlasništva te ovlaštenje za upis prava vlasništva bez daljnjeg sudjelovanja tužiteljice/protutužene. Time u biti tužitelj kumulira dva načina stjecanja prava vlasništva, stjecanje pravnim poslom i na temelju zakona.

17.1. Sud, sukladno odredbi čl. 186. ZPP-a, nije vezan pravnom osnovom navedenom u tužbi, ali je vezan činjenicama iste i dokazima predloženim za utvrđenje istih, a tuženik pod 2/protutužitelj tijekom postupka nije dokazao (niti je takve dokaze uopće predlagao) da bi predmetnu nekretninu stekao na neki drugi Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) predviđen način.

18. Stoga kada je u postupku utvrđeno da je između pravnog prednika tužiteljice/protutužene bio sklopljen usmeni ugovor o najmu stana, kada je utvrđeno da je u utuženom razdoblju predmetni stan koristio tuženik pod 2./protutužitelj, kada je utvrđeno da u utuženom razdoblju nije plaćao ugovorenu najamninu, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice/protutužene te odlučeno kao u izreci ove presude.

19. S obzirom da je tuženik pod 2./protutužitelj zakasnio u ispunjenju svoje novčane obveze, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, isti je u obvezi tužiteljici/protutuženoj isplatiti i zakonsku zateznu kamatu na neplaćeni iznos glavnice. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2..ZOO-a, dok je početak tijeka zakonske zatezne kamate određen od dana podnošenja tužbe, a kako je tužiteljica/protutužena tužbom i zahtijevala.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

21. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici/protutuženoj su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 13. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 14. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 25. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 12. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

22. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 1.000,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (250,00 eura) što ukupno daje iznos od 1.250,00 eura. navedni iznos potrebno je uvećati za zatraženu sudsku pristojbu presude u iznosu od 82,28 eura.

22.1. Tužiteljici/protutuženoj nije obistinjen zatraženi troška sudske pristojbe tužbe jer spisu ne prileži dokaz da bi ista bila plaćena.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki III izreke rješenja.

U Splitu, 6. studenog 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici/protutuženoj po punomoćniku

- tuženoj pod 1, na adresu [adresa]

- tuženiku pod 2/protutužitelju, na adresu Zatvoru u Splitu, Dračevac 2c Split