REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-736/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja UF iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa opunomoćenica Martina Furlan Marjanović, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 12, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb (OIB: 84397956623), radi invalidske mirovine, 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-03/05171478649, URBROJ: 341-99-06/2-23-537 od 28. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne Službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/22-03/05171478649, URBROJ: 341-12-06/2- 22-21514 od 18. siječnja 2023.

III. Tužitelju UF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog bolesti, počevši od 2. studenoga 2022.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.250,00 eura, u roku od 60 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne Službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/22-01/05171478649, URBROJ: 341-12-06/2-22-21514 od 18. siječnja 2023., kojim je odlučeno da se tužitelju ne priznaje pravo na invalidsku mirovinu.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog postupovnih povreda, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi, u bitnome, navodi da je prema mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb od 5. rujna 2022. utvrđeno da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, dok je svega dva mjeseca kasnije na temelju mišljenja istog Zavoda od 2. studenoga 2022. utvrđeno da kod njega ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Nadalje u tužbi navodi da je osporeno rješenje nejasno jer nije valjano obrazloženo, niti sadrži konkretne bitne činjenične i pravne okolnosti, nego samo paušalno potvrđuje prvostupanjsko rješenje. Tužitelj ističe da medicinska dokumentacija u spisu potvrđuje da kod njega postoji gubitak radne sposobnosti, pa zbog svega navedenoga predlaže sudu poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporenog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a za vještaka je određena prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. specijalist medicine rada. Zadatak vještakinje bio je utvrditi je li kod tužitelja došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO).

5. Prema članku 39. ZOMO-a djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (stavak 5.).

6. Prema članku 56. stavku 1. ZOMO-a pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

7. Predmetni upravni postupak priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, pokrenut je povodom prijedloga tužitelja.

8. U postupku povodom navedenog prijedloga prvostupanjsko tijelo pribavilo je nalaz, mišljenje i ocjenu vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb od 5. rujna 2022. u kojem je navedeno da kod tužitelja od 2. rujna 2022. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti – uzrok je bolest 100%, jer je tužitelj posve smanjenih kapaciteta prilagodbe pri čemu je njegova radna sposobnost izgubljena.

9. Međutim, u postupku revizije (članak 129. ZOMO-a) vještak-revizor Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u svome mišljenju od 19. listopada 2022. navodi da kod tužitelja ne postoji ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti i stoga je ocjena vještaka u prvom stupnju nepravilna.

10. Slijedom toga, i usuglašujući se s mišljenjem vještaka-revizora prvostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 2. studenoga 2022. utvrdilo da kod tužitelja ne postoji postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Slijedom toga, i prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 18. siječnja 2023. odlučilo da se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, No, kako je tužitelj izjavio žalbu protiv tog prvostupanjskog rješenja tuženik je u žalbenoj fazi postupka pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 21. ožujka 2023., u kojem se opisuje ozbiljno i teško zdravstveno stanje tužitelja, ali se u konačnici zaključuje da promjene u zdravstvenom stanju zahtijevaju daljnje liječenje i da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti

11. Imajući na umu navode tužbe i činjenicu da vještaci iznose različite ocjene o tužiteljevoj radnoj sposobnosti, sud je u ovome sporu odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, kako bi se na taj način izvršila kontrola zakonitosti i pravilnosti osporenog rješenja tuženika (članci 74. do 83. Zakona o upravnim sporovima, ''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS).

12. Slijedom toga, dana 15. travnja 2025. sudska vještakinja je dostavila sudu nalaz i mišljenju u kojem, između ostalog navodi da je tužitelj završio ugostiteljsku školu, sudionik je Domovinskog rata od 2. prosinca 1991. do 20. lipnja 1992. te od 1. svibnja 1995. do 11. lipnja 1995. i od 2. kolovoza 1995. do 11. listopada 1995., kao pripadnik 132. brigade HV (338 dana u borbenom sektoru). Tužitelj je radio poslove konobara u vlastitom kafiću, radio je zajedno sa sinom do kolovoza 2015. Od tada zbog psihičkih tegoba više nije bio sposoban raditi. Na nagovor obitelji koja je primijetila znatne psihičke promjene, javio se na psihijatrijsko liječenje te je liječenje prema dostupnoj dokumentaciji započeo ambulantno kod psihijatra u Našicama 16. rujna 2015. Do tada nije bio ozbiljnije liječen od tjelesnih ili duševnih bolesti. Tužitelj je osoba sa pozitivnim psihičkim hereditetom. Na pregledu kod psihijatra 1. studenoga 2015. postavljena je dijagnoza anksiozno depresivnog poremećaja, opisane su nesanice, a postavljena je i sumnja na odgođeni kronični ratni PTSP. Već je na psihologijskom testiranju 26. studenoga 2015. psiholog utvrdio znakove anksiozno depresivnog poremećaja i znatno oslabljene voljne funkcije. Liječen je u bolnici u Našicama te sredinom 2017. pregledan u KBC Zagreb gdje je izvršeno i detaljno psihologijsko testiranje. Pri pregledu i po testiranju navedeno je da klinički dominiraju simptomi iz klastera intruzije i snižene opće reaktivnosti uz jaki osjećaj socijalnog otuđenja i izoliranosti; tada je već na osnovi detaljne obrade utvrđeno da se kod tužitelja radi o izraženoj formi PTSP-a s već izraženim trajnim promjenama osobnosti; uz to u komorbiditetu depresivno stanje. S obzirom na karakter utvrđenih trajnih psihičkih promjena navedeno je da se daljnjim liječenjem ne očekuje bitan oporavak. Unatoč stalnim i redovitim kontrolama i povremenoj modifikaciji terapije ne dolazi do poboljšanja niti stabilizacije stanja, a na ponovnoj obradi u KBC Zagreb koja je provedena 19. veljače 2019., koja je uključivala i testiranje po HAM-D skali za određivanje stupnja depresije utvrđen je visoki skor što je još jednom već tada potvrdilo trajno depresivno stanje uz komorbiditetni kronični PTSP. Slijedi i dvotjedno liječenje u KBC Zagreb, na psihijatriji. Na psihologijskom reterstu 25. listopada 2021. uz blage kognitivno mnestičke smetnje dominantno psihogene etiologije ponovno potvrđen teški depresivni poremećaj uz autodestruktivne pulzije te kronični PTSP u komorbiditetu. Stanje oscilira, ali u domeni navedenih trajno utvrđenih promjena, tužitelj teži sve većoj izolaciji i osamljivanju. I dalje raspoloženje oscilira uz prevaliranje depresivnijih perioda, prag tolerancije je i dalje snižen, psihijatar ponovno sredinom 2022. navodi da je stanje definitivno, trajnog karaktera. Na psihologijskom retestiranju 13. lipnja 2022. na upitniku depresije, anksioznosti i stresa utvrđen je i dalje ozbiljan depresivno anksiozni status koji traži redovito praćenje po psihijatru, sve tri PTSP kategorije su povišene (11/12, 10/24, 23/32) te se u zaključku navode uz već opisane promjene da su iscrpljeni i kapaciteti prilagodbe uz povišeni indeks autodestrukcije. Unatoč redovitom liječenju ne dolazi do poboljšanja psihičkog stanja, naprotiv uz oscilacije raspoloženja sukladno navedenim dijagnozama u svibnju 2023. ponovno zabilježeno pogoršanje dijelom izazvano i dugotrajnim procesom postupka zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti. Tužitelj je dobio status HRVI 20 % za stalno od 1. travnja 2023. s osnove PTSP-a, međutim ni to više nije imalo utjecaja na tijek bolesti. Nadalje vještakinja navodi da je tužitelj bio na ocjeni radne sposobnosti u nekoliko navrata. Dana 5. rujna 2022. Vijeće vještaka je mišljenja da kod tužitelja postoji trajni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti, ali se taj nalaz stavlja izvan snage nakon što je vještak-revizor takvo mišljenje smatrao nepravilnim navodeći u svom nalazu od 19. listopada 2022. da navedene promjene zdravstvenog stanja kod tužitelja u postojećem stupnju razvijenosti zahtijevaju dalje liječenje i praćenje po nadležnim specijalistima, ali da ne uvjetuju smanjenje radne sposobnosti za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Nakon toga vještaci u prvom stupnju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dana 2. studenoga 2022. donose u ponovnom postupku mišljenje koje je usklađeno sa mišljenjem vještaka-revizora, odnosno da još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Nakon žalbe tužitelja dana 21. ožujka 2023. u drugostupanjskom postupku viši vještaci potvrđuju mišljenje nižestupanjskih vještaka. U obrazloženju nalaza i mišljenje, nakon što je razmotrilo priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju, vijeće viših vještaka je mišljenja da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

13. S takvom se ocjenom vijeća viših vještaka ne slaže sudska vještakinja. Ona pritom ističe da su tužitelju psihijatri još 2017. utvrdili da trajno boluje od depresivnog stanja i da već tada ima trajne promjene osobnosti kao nastavak ratnog PTSP-a i da se ne očekuje poboljšanje zdravstvenog stanja u budućnosti, što je potvrdilo i daljnje liječenje, a uzimajući u obzir zahtjeve poslova konobar za koje je potrebna emocionalna stabilnost, odnosno uredno kognitivno i emocionalno funkcioniranje. Poslovi konobara upravo su poslovi u kojima je prvenstveno potreban uredan odnos s gostima i visok stupanj emocionalne stabilnosti, a što je kod tužitelja narušeno.

14. Zaključno je sudska vještakinja mišljenja da kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a. Tužitelj zbog trajnih promjena psihičkog stanja od kojih su jednakog udjela simptomi povratnog depresivnog sindroma, u komorbiditetu s udjelom i trajnih promjena osobnosti uzrokovanih ratnim PTSP-em nije više u mogućnosti obavljati bilo koji posao da zahtjevom urednog emocionalnog funkcioniranja, uključujući i rad s Ijudima u neposrednom kontaktu, a kakav je upravo posao konobara bez obzira radi li u kafiću, restoranu ili specijaliziranom klubu. Sudska vještakinja smatra da tužitelj može raditi jednostavne poslove u kojima ne dolazi u kontakt sa strankama, a koji ne zahtijevaju emocionalnu angažiranost veću od granične razine potrebne emocionalne angažiranosti kao što su individualni poslovi u ugostiteljstvu, npr. priprema stolnog rublja, stolnog inventara, ili u drugim djelatnostima, npr. slaganje robe, popunjavanje polica u skladišnom prostoru, odnosno poslovi koje može obavljati individualno sa slobodnim ritmom rada. Ove poslove može obavljati puno radno vrijeme bez noćnog rada. Sudska vještakinja također smatra da drugostupanjsko vijeće viših vještaka nije dovoljno u obzir uzelo emocionalne zahtjeve poslova konobara i činjenicu da je osnovni posao konobara rad sa strankama i da su nerijetke i konfliktne situacije. U konačnici je sudska vještakinja mišljenja da djelomični gubitak radne sposobnosti kod tužitelja postoji od 2. studenoga 2022., a uzrok je bolest 100%. Dodatno je u postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudska vještakinja navela, a što se tiče prigovora tužitelja da nije jasno na temelju čega je zaključila da se kod njega radi o djelomičnoj, a ne općoj nesposobnosti za rad, istaknula da je ovdje riječ o osobi koja ima PTSP srednjeg stupnja. Istaknula je nadalje da tužitelj od 2015. pa do sada nije nikada bio dekompenziranog stanja, da nije bio bolnički liječen osim u vrijeme kada se provodio dijagnostički postupak o tome radi li se o depresivnoj simptomatologiji ili ima i elemenata PTSP, da je tužitelj praktički cijelo vrijeme pod terapijom niskih doza antidepresiva, da je intelektualno u redu i da ono što ga smeta je boravak među mnoštvom ljudi. Upravo je to bio razlog zbog kojeg je, kod osobe koja je radila u ugostiteljstvu, a koja je u podacima navodila da je radila poslove konobara, vještakinja donijela mišljenje prema kojem tužitelj više nije sposoban raditi na poslovima na kojima dolazi u direktan kontakt s ljudima i na kojima je potrebna povećana emocionalna sposobnost kao što je posao konobara. No, tužitelj može raditi poslove u kojima ne dolazi u direktan kontakt s ljudima jer osim psihičkih tegoba nisu mu utvrđeni drugi trajni zdravstveni problemi koji bi ga ograničavali u obavljanju poslova koje je detaljno navela. Što se tiče primjedbe da tužitelj ne bi prošao zdravstveni pregled za zapošljavanje na bilo kojem poslu, vještakinja je navela da to nije točno, jer je tužitelj nesposoban raditi na poslovima koji zahtijevaju povećanu emocionalnu stabilnost i stalni kontakt s ljudima, dok je za druge poslove sposoban.

15. Tuženik sudu do zaključenja rasprave nije dostavio primjedbe na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Štoviše, za tuženika nitko nije pristupio na raspravu održanu 23. listopada 2025., kako bi na taj način utjecao na tijek i ishod ovoga spora.

16. Imajući navedeno na umu, sud navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje prim. dr. sc. Marije Zavalić, dr. med. spec. medicine rada u cijelosti prihvaća jer je objektivan i jasan i sačinjen je u skladu sa pravilima medicinske znanosti, kao i uputama suda. Vještakinja je argumentirano odgovorila na sva sporna pitanja medicinske naravi.

17. U tim okolnostima, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje te budući da su za to ispunjeni svi činjenični (medicinski) i pravni preduvjeti sam riješio ovu upravnu stvar tako što je tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, sukladno članku 39. stavku 3. i članku 56. stavku 1. ZOMO-a, počevši od od 2. studenoga 2022. (točke I., II. i III. izreke presude), uz obvezu kontrolnog pregleda prema članku 126. ZOMO-a. Iz spisa je razvidno da je tužitelju rješenjem Osječko- baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 9. kolovoza 2023. priznat status HRVI s 20% oštećenja organizma s osnove PTSP- a, stalno. Dakle, status U stalno tužitelju je priznat nakon donošenja ovdje osporenog rješenja i u tom smislu nije od odlučnog značaja za odluku u ovome sporu. No, naravno tužitelj može podnijeti novi zahtjev za određivanje mirovine kako bi se u propisanom postupku utvrdio razmjeran utjecaj bolesti zadobivene u Domovinskom ratu (PTSP) na gubitak radne sposobnosti.

18. Prvostupanjsko tijelo je dužno nakon pravomoćnosti ove presude donijeti rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate (točka IV. izreke ove presude).

19. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora sud je odluku utemeljio na članku 144. i članku 147. stavku 1. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23. – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 23. listopada 2025. u iznosu 2.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife). Tome iznosu valja pridodati i trošak sudskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, slijedom čega je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura (točka V. izreke). Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 18. ožujka 2024., jer se u tom podnesku u osnovi ponavljaju navodi tužbe, kao ni podneska od 29. svibnja 2025., jer se u tom podnesku iznose prigovori na nalaz i mišljenje vještakinje koji nisu prihvaćeni i stoga su irelevantni, pa proizlazi da nije riječ o podnescima kakve ima u vidu Tbr. 27. toč. 1. Tarife. Slijedom toga, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke ove presude.

U Osijeku 6. studenoga 2025.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku