REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-280/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.263,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 761,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2025. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 1.787,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23.10.2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Belje plus d.o.o., Darda, Industrijska zona 1 na Svinjogojskoj farmi Kozarac prilikom obilaska tovljenika u tovilištu kada je zapeo o prag na vratima pete staje i "poletio" prema stepenicama koje se nalaze odmah iza vrata te pao niz stepenice i ozlijedio se. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajen način, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 20.12.2024., a tuženik mu je dana 9.1.2025. isplatio iznos od 2.100,00 eura koji tužitelj ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Tužitelj se javio u Objedinjeni bolnički prijem Kliničkog bolničkog centra Osijek gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Prijelom samo lisne kosti (fibule). Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada niz stepenice ozlijedio desni ručni zglob uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je u bolnici napravljen RTG desnog nožnog zgloba nakon čega mu je stavljena imobilizacija – potkoljenična longeta i propisano mirovanje s držanjem noge na povišenom, stavljanje hladnih obloga preko podloge više puta dnevno i uzimanje analgetika. Nakon skidanja potkoljenične longete, tužitelju je stavljen gips s petom, te je mogao hodati samo u slučaju nužde, a nakon skidanja imobilizacije tužitelj je i nadalje bio pod poštednim režimom i nosio protektivnu longetu, te elastični zavoj ili steznik i hodao je rasteretno uz pomoć štaka. Tužitelj je proveo fizikalnu terapiju, ali su unatoč tome kod njega zasotali bolovi i ograničeni pokreti u desnom gležnju uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost, pa trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je bio na bolovanju, a tijekom liječenja trebala mu je tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Slijedom navedenog, tužitelj u preciziranom tužbenog zahtjevu u podnesku od 4.8.2025. potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.800,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.500,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 800,00 eura, za tuđu pomoć iznos od 1.050,00 eura, odnosno ukupno 5.150,00 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 2.100,00 eura, potražuje ukupan iznos od 3.050,00 eura, kao i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je Belje plus d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, dok osporava visina tužbenog zahtjeva. Također, osporava se da bi tužitelj osim nožnog zgloba ozlijedio i ručni zglob, budući da isto ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Nije sporno da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade neimovinske (2.100,00 eura) i imovinske (tuđa pomoć i njega 270,00 eura) štete isplatio nesporan iznos od 2.380,00 eura. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik smatra da je isplatom gore navedenog iznosa u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje, a osobito osporava zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.100,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20.12.2024. pa do dana isplate 09.01.2025. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (list 5-9 spisa), Odštetni zahtjev (list 11 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 12-15, 22-23 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 20 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 31-33 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 23.10.2024.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika.

7. Sporna je osnova i visina štete.

8. Na ročištu 14.10.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio da sud zaključi glavnu raspravu, pa sud nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

9. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj dana 23.10.2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Belje plus d.o.o., na Svinjogojskoj farmi T prilikom obilaska tovljenika u tovilištu kada je zapeo o prag na vratima pete staje i "poletio" prema stepenicama koje se nalaze odmah iza vrata te pao niz stepenice i ozlijedio se. Stoga, tuženik odgovara tužiteljici po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužitelj rođen 1977. te da je dana 23.10.2024. stradao na radnom mjestu. Prilikom obilaska tovljenika zapeo je o prag na vratima staje te pao niz stepenice. Zadobio je prijelom vrška maleola lisne kosti u desnom gležnju. Liječen je imobilizacijom gležnja kroz 6 tjedna. Po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju. Prema zdravstvenom kartonu, tužitelj do štetnog događaja nije imao ozljede ili tegobe s desnim gležnjem. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali bolovi u desnom gležnju kod duljeg hoda, naročito po neravnom terenu, povremeno oticanje gležnja, dorzalna i plantarna fleksija stopala su ograničene u manjem stupnju. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 4%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 10 tjedna kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg inteziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 8 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 3 sata dnevno 6 tjedna (imobilizacija desne potkoljenice, hod sa štakama uz smanjeno opterećenja noge), u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 4 tjedna za pomoć kod odlaska na kontrolne preglede u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 30.06.2025.

11. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio prijelom vrška maleola lisne kosti u desnom gležnju, zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 4%, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 238 sati (u opsegu 3 sata dnevno 6 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 4 tjedna), te je liječenje tužitelja završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 30.06.2025.

13. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, stupanj smanjenja životne aktivnosti (4%), životnu dob tužitelja (rođen 1977. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelja za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 2.800,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 1.300,00 eura, za strah 700,00 eura i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 800,00 eura, 15. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 238 sati, te je ista tužitelju pružana besplatno, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,50 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 833,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO-a.

16. Iz Izvatka po transakcijskom računu (list 20 spisa) sud je utvrdio da je tuženik tužitelju isplatio na ima naknade štete dana 9.1.2024. iznos do 2.370,00 eura, te tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se od toga iznos od 2.100,00 eura odnosi na neimovinsku štetu i iznos do 270,00 eura na tuđu pomoć i njegu.

17. Slijedom navedenog, kako primjerena naknada za neimovinsku štetu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 2.800,00 eura, a tuženik je tužitelju isplatio po toj osnovi iznos od 2.100,00 eura, to je tužitelju valjalo dosuditi daljnji iznos po toj osnovi u iznosu od 700,00 eura. Nadalje, kako primjerena naknada za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu iznosi 833,00 eura, a tuženik je tužitelju po toj osnovi isplatio iznos od 270,00 eura, to je tužitelju valjalo dosuditi daljnji iznos po toj osnovi u iznosu od 563,00 eura. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi (pored već isplaćenog iznosa od 2.370,00 eura) daljnji iznos od 1.263,00 eura, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.787,00 eura.

18. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je uz tužbu dostavio odštetni zahtjev kojeg je prije tužbe dostavio tuženiku 20.12.2024. temeljem kojeg je tuženik isplatio nesporni iznos štete, što niti tuženik nije osporavao, niti je tvrdio suprotno, te je nakon toga tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 12.2.2025. Međutim, kako su navedeni odštetni zahtjev i predmetna tužba podneseni prije nego što je završilo liječenje tužitelja, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 30.06.2025., to u vrijeme odštetnog zahtjeva i tužbe nije bio poznat ni opseg ni visina štete. Stoga je na dosuđeni iznos naknade štete, tužitelju valjalo dosuditi zatezne kamate tekuće od 30.6.2025. do isplate, kako je to zatražio preciziranim tužbenim zahtjevom. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijevao iznos od 4.530,00 eura, te je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 30.12.2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev tako da je zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 4.200,00 eura. Međutim, kako se je tuženik podneskom od 14.1.2025. protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, to do djelomičnog povlačenja tužbe niti nije došlo pa je sud odlučio o tužbenom zahtjevu preciziranom u tužbi. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijeva na ime naknade štete iznos od ukupno 4.530,00 eura te je sud o istom odlučio. Također, tužitelj je u tužbi tražio isplatu zateznih kamata na iznos od 1.250,00 eura tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate nespornog iznosa, dok je podneskom od 14.1.2025. preinačila tužbu tako da traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.580,00 eura tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, čemu se tuženik nije protivio , te je istu sud dopustio kao svrsishodnu.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužitelj uspio po osnovi 100% i po visini 41%, dakle, uspio je ukupno sa 70,5% (100+41=141:2=70,5), a tuženik sa 29,5%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 41%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 41%. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 – 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 6.5.2025. i 14.10.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 5.5.2025. i 4.8.2025. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 900,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.125,00 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 41%, to trošak tužitelja iznosi 461,25 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 761,25 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 13.5.2025. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 6. studenog 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis