Kžzd-21/2023-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BE, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 1. prosinca 2022. broj Kzd-63/2015-16, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog BE, preinačava se prvostupanjska presuda

a) u odluci o posebnoj obvezi na način da se posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 kojom je optuženom BE naloženo popravljanje štete uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske novčanog iznosa od 7.464,02 kune / 990, 64 eura ukida,

b) u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se odluka kojom je temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 Republika Hrvatska s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućena u parnicu ukida.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog BE odbija se kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je u odsutnosti krivim optuženog BE zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 pa mu je temeljem članka 172. stavka 2. KZ/11 utvrdio mu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i potom mu temeljem članka 56. stavka 1. i članka 62. stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona (KZ/11) izrekao uvjetnu osudu na način da se prethodno izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti ove presude.

1.1. Temeljem članka 62. stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11) optuženiku je izrečena posebna obveza da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu spram oštećenog ME na način da istome uplati novčani iznos od 29.735,28 kuna (dvadeset devet tisuća sedamsto trideset i pet kuna i dvadeset i osam lipa )/3.946,81 Eura (tri tisuće devetsto četrdeset i šet eura i osamdeset i jedna centa) kao i temeljem postavljenog imovinskog pravnog zahtjeva Republike Hrvatske, temeljem privremenog uzdržavanja tada malodobnog ME od strane [obrt] popravi štetu tako da uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske novčani iznos od 7.464,02 kn (sedam tisuća četiristo šezdeset i četiri kune i dvije lipe) / 990, 64 Eura (devetsto devedeset eura i šezdeset i četiri cente)..

1.2. Temeljem članka 58. stavka 5. Kaznenog zakona/11 odlučeno je da se izrečena uvjetna osuda može opozvati ako optuženik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.

1.3. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) oštećeni ME kao i Republika Hrvatska s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni su u parnicu.

1.4. Temeljem članka 148. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je obvezan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 eura (stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta).

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Matka Čelića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prije svega je za navesti kako optuženik nakon što u uvodu žalbe nabraja žalbene osnove zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu uopće ne konkretizira koje bi to bitne povrede kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona bile u pitanju.

7. U žalbi se navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio zašto drži da bi optuženik trebao uzdržavati oštećenika upravo do 3. srpnja 2015. uzimajući u obzir da je oštećenik postao punoljetan 11. ožujka 2014. te da je te godine završio redovito školovanje i nakon toga se zaposlio, iz čega se može zaključiti da se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i u cijelosti utvrdio činjenično stanje te savjesnom i temeljitom ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno zaključio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret.

7.2. Naime, pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Supetru od 4. srpnja 2012. broj P-121/2011 optuženik je obvezan da na ime uzdržavanja maloljetnog ME isplaćuje mjesečni iznos od 1.200,00 kuna počevši od 9. ožujka 2011. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od 10-og dana tekućeg mjeseca pa do isplate, po stopi iz članka 29. ZOO s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec.

7.3. Kako je odredbom članka 290 stavka 2. u svezi stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo srednju školu a ne može se zaposliti još godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina, a iz iskaza oštećenog ŠE i njegove majke, svjedokinje DE proizlazi da je oštećenik nakon punoljetnosti radio sezonski kao konobar u hotelu, a što oštećeniku nije dostatno za samostalno uzdržavanje, to optuženik ima i dalje, zakonsku obvezu uzdržavanja, zbog čega je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako je obveza plaćanja uzdržavanja na strani optuženika trajala i nakon punoljetnosti oštećenika, do 3. srpnja 2015.

7.4. U okviru ove žalbene osnove žalitelj ističe i da je ostalo nedokazano i nedovoljno obrazloženo kako je sud zaključio da je optuženik uopće bio svjestan svoje obveze uzdržavanja iz građanske presude. No, pravilno je prvostupanjski sud iz rezultata provedenog dokaznog postupka, iskaza oštećenog ŠE i njegove majke OE utvrdio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju bio zdrav i radno sposoban te je radio na crno, na unatoč tome i iako je o tome razgovarao telefonski s oštećenikom nije plaćao uzdržavanje pa se osnovanim nameće zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik bio svjestan obveze uzdržavanja oštećenika i imao negativistički stav prema takvoj obvezi.

8. Neosnovano žalitelj prigovara kako je optuženik osuđen što od 1. prosinca 2012. nije plaćao uzdržavanja, a da je Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11) stupio na snagu nakon ovog datuma odnosno 1. siječnja 2013. te da sud ne obrazlaže zašto primjenjuje baš ovaj propis za cijelo razdoblje, iz kojih razloga proizlazi kako optuženika smatra da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08. Ovo iz razloga što je kao vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela označeno razdoblje od 1. prosinca 2012. pa do 3. srpnja 2015., a prema odredbi članka 3. stavka 4. KZ/11 kada se zakon izmijeni za vrijeme počinjenja kaznenog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno okvalificirao ponašanje optuženika po KZ/11.

9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud iako je oštećenom LE dosudio imovinskopravni zahtjev točkom VIII. izreke istog uputio u parnicu, a što je u suprotnosti s točkom VI. izreke, iz čega se može zaključiti da žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 Ovo stoga što točkom VI. pobijane prvostupanjske presude oštećeniku nije dosuđen imovinskopravni zahtjev već je optuženiku po članku 62. stavku 1. točka 1. KZ/11 izrečena posebna obveza da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu oštećeniku uplatom neisplaćenog novčanog iznosa na ime uzdržavanja, dok je oštećenik s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, kod čega treba imati u vidu da je o zahtjevu uzdržavanja navedenog oštećenika već odlučeno parničnom presudom kojom je optuženik obvezan uzdržavati oštećenika za inkriminirano razdoblje, zbog čega nije ostvarena povreda kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj

9.1. Optuženik u žalbi navodi i da sud nakon izmjene činjeničnog opisa nije pitao optuženika, odnosno njegovog branitelja obzirom da se sudi u odsutnosti kakav stav zauzima prema izmijenjenoj optužnici, a niti je nakon postavljanja imovinskopravnog zahtjeva od strane oštećenog ŠE tijekom rasprave pitao branitelja optuženika da se očituje o imovinskopravnom zahtjevu, iz kojih navoda proizlazi da optuženik upire na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Ovakve žalbene prigovore ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanim jer iako je odredbom članka 441. stavka 6. ZKP/08 predviđeno da će se nakon izmjene optužnice optuženik očitovati o njezinoj osnovanosti prema članku 415. stavku 3. istog Zakona ovaj propust nije utjecao niti mogao utjecati na presudu, osobito u situaciji kada je tom izmjenom državni odvjetnik, kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 1. prosinca 2022., smanjio iznos dužnog uzdržavanja te razdoblje počinjenja kaznenog djela skratio u odnosu na ona navedena u podignutoj optužnici, a o kojoj se osnovanosti optuženik izjasnio.

10. U pravu je, međutim, žalitelj kada tvrdi da nije bilo mjesta odlučivanju o imovinskopravnom zahtjevu Republike Hrvatske. Državni je odvjetnik, kako to pravilno primjećuje žalitelj, u završnom govoru, nakon što je sud objavio da je dokazni postupak završen, naveo da postavlja imovinskopravni zahtjev u ime Republike Hrvatske u novčanom iznosu od 7.464,02 kune, a kako je odredbom članka 155. stavka 2. u vezi stavka 1. ZKP/08 decidirano propisano da se prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može najkasnije podnijeti do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom, to proizlazi da se nisu ostvarile zakonom predviđene pretpostavke za odlučivanjem o imovinskopravnom zahtjevu navedenog oštećenika. Imajući u vidu naprijed izloženo a kako imovinskopravni zahtjev predstavlja osnov za izricanje posebne osnove, to je sud neosnovano optuženiku naložio i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11, popravkom štete, uplatom novčanog iznosa od 7.464,02 kuna/ 990, 64 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

11. Iako optuženik u žalbi ne iznosi razloge zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, ocjena je ovog drugostupanjskog sud da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne te ih potom ispravno vrednovao. Osnovano je tako prvostupanjski sud kao otegotno cijenio upornost optuženika u počinjenju kaznenog djela, dok olakotnih okolnosti nije pronašao pa kako sam optuženik u žalbi ne navodi bilo kakvu okolnost koju je sud trebao imati u vidu pri donošenju odluke o kazni, tada se kazna zatvora od šest mjeseci ukazuje primjerenom počinjenom kaznenom djelu te će se sa izrečenom uvjetnom osudom i utvrđenim vremenom provjeravanja od dvije godine kao i posebnom obvezom iz članka 62. stavka 1. KZ/11 u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog, utjecati na optuženika i druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

12. Slijedom izloženog a u smislu članka 486. stavka 1. ZKP/08 prvostupanjska presuda je preinačena kao u točki I. izreke, a kako je žalba optuženika u ostalom nepreinačenom dijelu neosnovana to je sukladno članku 482. ZKP/08 trebalo žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Šibenik, 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Nives Nikolac