Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-22/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja LANER d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14321023137, kojeg zastupa Lovro Kovačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić u Zagrebu, Radnička cesta 52, protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 14, OIB: 83764654530, radi ograničenja na gornju granicu cijene, 06. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje Odluke tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: UP/I-034-02/23-08/6, URBROJ:371-06-23- 5 od 29. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: UP/I-034-02/23-08/6, URBROJ:371-06-23-5 od 29. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za ograničenje na gornju granicu cijene koja je viša od 180 eura po MWh proizvedene električne energije.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavane odluke navodeći kako je ista u cijelosti nezakonita jer se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju , a prilikom donošenja iste pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo te su učinjene povrede pravila postupka.

2.1. Dodao je kako je 29. kolovoza 2023. tuženiku podnio zahtjev za ograničenje gornje granice cijene koja je viša od 180 eura po MWh, sukladno čl. 5. st. 1. Zakona o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije (dalje Zakon).

2.2. Nadalje, tužitelj je 17. siječnja 2023. s HEP-om Opskrba d.o.o sklopio Ugovor broj P-23-111 o kupoprodaji električne energije (dalje Ugovor o kupoprodaji) a kojim je u čl. 5. st. 2. ugovorena cijena električne energije u iznosu od 0,339319 eura/kWh neto, uvećana za iznos PDV-a.

Za razdoblje primjene Zakonskih odredbi od 01. prosinca 2022. do 30. lipnja 2023., tužitelj je na ime prodaje električne energije HEP-OPSKRBA d.o.o Zagreb sukladno ugovoru o kupoprodaji električne energije, uprihodila iznos od 68.956,74 eura + PDV za isporučenih 203.221 kWh). Sama fotonaponska elektrana je puštena u rad 16. veljače 2023.

Iako je za isporučenu električnu energiju naplaćen iznos veći od 180 eura/MWh, u samu izgradnju fotonaponske elektrane je uloženo više od 2.112.000,00 kuna/280.310,57 eura + PDV, a naknada z priključenje koja je isplaćena HEP-Operateru iznosila je 17.917,58 eura. Tužitelj je navedene iznose djelomično financirao putem kredita i zajmova za koje je plaćao i kamate.

2.3. Istaknuo je kako je ukupan trošak proizvodnje električne energije za tužitelja trenutno višestruko veći od samih ostvarenih prihoda, odnosno da je cijena proizvodnje električne energije veća od 180 eura po MWh.

2.4. Naveo je i da je zaključkom tuženika od 28. rujna 2023. pozvan otkloniti nedostatke iz zahtjeva i dostaviti nedostajuću dokumentaciju, što je i učinio te je podneskom od 20. listopada 2023. dopunio zahtjev i dostavio traženu dokumentaciju, koju tuženik uopće nije uzeo u obzir. Pojasnio je kako je tuženik temeljem dostavljenih podataka mogao izračunati proizvodne troškove tužitelja.

2.5. Tužitelj je tuženiku dostavio sve raspoložive podatke koji se odnose na solarnu elektranu te je tuženik temeljem tako dostavljenih podataka mogao izračunati prosječnu mjesečnu cijenu proizvodnje. Istaknuo je i kako se u ovom slučaju radi o relativno maloj elektrani koja se ne može usporediti sa znatno većim elektranama, a osobito se ne može uspoređivat s elektranama koje proizvode električnu energiju iz različitih izvora.

2.6. Naglasio je kako je tuženik u osporavanoj odluci samo paušalno naveo da tužitelj nije dostavio podatke potrebne za donošenje odluke, a pritom ne obrazlažući koje je podatke tužitelj morao dostaviti, te postoje li uopće takvi podaci kod osoba koje su investirale u male fotonaponske elektrane. U konkretnom slučaju je izračun investicije tužitelja jednostavan, kao i cijena električne energije koja je ugovorena kao nepromjenjiva i na razdoblje od godinu dana, a što je i jedan od razloga za izuzeće od primjene Zakona sukladno uredbi Vijeća EU koju Zakon provodi.

2.7. Napomenuo je i kako je tužitelj, nakon isteka ugovora, sada prisiljen sklapati ugovore s cijenom otkupa električne energije koja se kreće između 60 i 75 eura po MWh, a s kojom cijenom je tuženik, kao regulator tržišta, upoznat.

2.8. Posebno je napomenuo kako je tuženiku, kao regulatoru tržišta, temeljem Zakona i Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije (dalje Uredba) dana mogućnost diskrecijskog odlučivanja o opravdanosti zahtjeva za povišenjem gornje granice cijene te je isti dužan svoje odluke obrazložiti na način da se strankama u postupku omogući razmatranje i ispitivanje odluke. Paušalnim citiranjem odredbi Uredbe, ne navodeći koji to točno podaci nedostaju, onemogućuje se ispitivanje odluke.

2.9. Paušalnost u donošenju odluke vidljiva je i u dijelu u kojem tuženik navodi da tužitelj nije dostavio podatke o vremenu trajanja ugovora o otkupu sa zajamčenom cijenom jer je u samome ugovoru jasno navedeno da se isti sklapa na razdoblje od godinu dana.

2.10. Napomenuo je i kako je obveza izračuna cijene obveza tuženika, a ne tužitelja. Ne navodeći podatke i dokaze temeljem kojih je tuženik došao do izračuna, tuženik je donio odluku koja se ne može ispitati.

2.11. Tuženik je prisiljen sklapati ugovore s otkupnom cijenom koja je nekoliko puta niže od ograničene cijene (180 eura) i još više od one koja je ugovorena za prvih godinu dana (334 eura). Takvim postupanjem tužitelj je stavljen u poziciju da je isplativa investicija retroaktivnim djelovanjem Zakona i postupanjem tuženika postala neisplativa.

2.12. Tuženik je propustio utvrditi spada li tužitelj u kategoriju malih izoliranih sustava, što tužitelj svakako jest. Postupio je i protivno odredbi čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku.

2.13. Predlaže sudu da poništi osporavanu odluku i naknadi trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Istaknuo je kako je neosnovan tužbeni navod da tuženik nije zatražio izračun cijene proizvodnje električne energije, a neosnovan je i navod da tuženik nije definirao formu i sadržaj svih podataka koje je potrebno dostavljati radi utvrđivanja osnovanosti zahtjeva, budući je predmetnim Zaključkom (kojim je tuženik tražio dopunu dokumentacije) jasno definirana i forma i podaci koji trebaju biti dostavljeni.

3.2. Dalje je dodao kako je u skladu s čl. 5. st. 3. Zakona pribavio od operatora tržišta električne energije, trgovačkog društva Hrvatski operator tržišta energije d.o.o. (dalje HROTE) podatke o visini cijene proizvodnje električne energije u razdoblju od 01. prosinca 2022. do 30. lipnja 2023., koje se odnose na solarnu energiju.

3.3. Naveo je i kako je analizom dokumentacije spisa utvrđeno da je tužitelj u zahtjevu zatražio ograničenje cijene na gornju granicu cijene od 339 eura po MWh, što je kupoprodajna cijena električne energije iz Ugovora o kupoprodaji električne energije sklopljenog između tužitelja i trgovačkog društva HEP- Opskrba d.o.o, dakle ona cijena po kojoj je tužitelj na tržištu prodavao proizvedenu električnu energiju. Ta cijena je različita od cijene proizvodnje električne energije koju određuju troškovi proizvodnje električne energije (kao što su investicijski troškovi i operativni troškovi) , a kako je i navedeno u obrazloženju osporavane Odluke.

3.4. Pojasnio je kako puko navođenje kupoprodajne cijene kao cijene proizvodnje električne energije, tuženik nije mogao prihvatiti kao osnovu za ograničenje na gornju granicu cijene koja je viša od 180 eura po MWh proizvedene električne energije s obzirom na to da tuženik nije ničime dokazao da bi njegovi investicijski troškovi i operativni troškovi bili takvi da bi cijena proizvodnje električne energije bila veća od 180 EUR po MWh, odnosno da bi opravdavali donošenje odluke o iznimci od ograničenja viška tržišnih prihoda.

3.5. Tuženik smatra neosnovanim i tužbeni navod da tuženik nije naveo podatke temeljem kojih je napravljen izračun cijene proizvodnje električne energije u pobijanoj Odluci , jer je u obrazloženju odluke naveo sve parametre koje je koristio prilikom izračuna cijene proizvodnje električne energije s pripadnim matematičkim modelom koji je koristio za izračun, kao i sam iznos izračunate cijene proizvodnje električne energije od 135,24 eura po MWh.

3.6. Tuženik je naglasio kako je tužiteljev navod o neisplativosti investicije paušalan i ničim potkrijepljen. Posebno je pojasnio kako datum 01. prosinca proizlazi iz odredaba Zakona, a isti predstavlja početak razdoblja za koje obveznici mogu podnijeti zahtjev za ograničenje na gornju granicu cijene koja je viša od 180 eura po MWh.

3.7. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavanu odluku sud je utvrdio da je istom odbijen zahtjev tužitelja za ograničenje na gornju granicu cijene koja je viša od 180 eura po MWh proizvedene električne energije.

8. Iz spisa predmeta razvidno je da je tužitelj 29. kolovoza 2023. putem preporučene pošte 29. kolovoza 2023. podnio HERI zahtjev za ograničenje na gornju granicu cijene koja je viša od 180 eura po MWh proizvedene električne energije od 28. kolovoza 2023.

9. Kako uz Zahtjev nisu bili dostavljeni podaci o postrojenju za proizvodnju električne energije, podaci o prosječnoj mjesečnoj cijeni proizvodnje električne energije za razdoblje od 01. prosinca 2022. do 30. lipnja 2023. s pripadajućim dokazima, niti dokazi o investiranim sredstvima u predmetno postrojenje, HERA je naprijed navedenim Zaključkom pozvala tužitelja da dostavi navedene podatke,

9.1. Tužitelj nije dostavio podatke o prosječnoj mjesečnoj cijeni za razdoblje od 01. prosinca 2022. do 30. lipnja 2023. koji bi bili izračunati sukladno odredbama čl.30. Uredbe o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visoko učinkovitih kogeneracija ("Narodne novine, broj: 70/23, dalje Uredba).

10. Člankom 5. st. 1. Zakona o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanja pitanja visokih cijena energije (dalje Zakon) propisano je da obveznik iz čl. 3. stavka 3. podstavaka 1. i 3. Zakona čija je cijena proizvodnje električne energije prelazi iznos od 180 eura po MWh može HERA-e podnijeti zahtjev, s pripadajućim dokazima, za ograničenje na gornju granicu cijene koja je viša od 180 eura po MWh proizvedene električne energije u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona.

Člankom 5. st. 2. Zakona propisano je da HERA po zahtjevu iz čl. 5. st. 1. Zakona donosi odluku o iznimci od ograničenja viška tržišnih prihoda u kojem se utvrđuje nova najviša cijena jednaka cijeni proizvedene električne energije po MWh, na temelju koje obveznik iz čl. 5. st. 1. Zakona mora utvrditi višak tržišnih prihoda. Člankom 5. st. 3. Zakona propisano je da će za potrebe donošenja odluke iz čl. 5. st. 2. Zakona HERA zatražiti podatke o visini cijene proizvodnje električne energije od operatera tržišta električne energije.

11. U skladu s čl. 5. st. 3. Zakona, HERA je dopisom od 12. listopada 2023. Hrvatskog operatora tržišta energije d.o.o. (dalje HROTE) zatražila podatke o visini cijene proizvodnje električne energije.

12. Nesporno je kako tužitelj proizvodi električnu energiju na postrojenju naziva fotonaponska elektrana Laner-Koprivnica, s priključnom snagom od 400 kW i jednim obračunskim mjernim mjestom broj 0500086298, te je stoga obveznik iz čl. 3. st. 3. podstavka 1. Zakona.

Tužitelj je u zahtjevu naveo cijenu iz ugovora o kupoprodaji električne energije od 339,391 eur/MWh.

13. Odredbom čl. 30. st. 1. Uredbe propisani su parametri koji se koriste za izračun proizvodnih troškova referentnih proizvodnih postrojenja, a čl. 31. Uredbe propisan je izračun proizvodnih troškova.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.

Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge za donošenje odluke kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, čime je postupio sukladno odredbi čl.98.st.5.ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Osporavana odluka donesena je temeljem čl. 5. Zakona o provedbi Uredbe Vijeća (EU)2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije (Narodne novine, broj:71/23, dalje Zakon).

16. U konkretnom slučaju tuženik je primjenom čl. 30. i 31. Uredbe i na temelju podataka i dokumentacije koje je uz zahtjev dostavio tužitelj te podataka o godišnjim ekvivalentnim satima rada proizvodnog postrojenja, vremenu trajanja ugovora o premiji ili ugovora o otkupu zajamčenom otkupnom cijenom i ponderiranoj prosječnoj stopi povrata na kapital, koje je dostavio HROTE utvrdio da cijena proizvodnje električne energije tužitelja ne prelazi iznos od 180 eura/MWh, odnosno da ista iznosi 135,24 EUR/MWh, a tužitelj je u svom zahtjevu dostavio podatak da cijena proizvodnje električne energije iznosi 339,319 EU/MWh. Tužitelj je dostavio podatke o troškovima održavanja i ukupnoj vrijednosti investicije, ali nije priložio izračun cijene proizvodnje električne energije prema navedenoj Uredbi, već je samo zatražio ograničenje na cijenu iz ugovora o kupoprodaji električne energije. Kako tužitelj nije dostavio opisani izračun, tuženiku nisu dostavljeni niti podaci o parametrima za izračun cijene proizvodnje električne energije, te je stoga tuženik kod izračuna cijene proizvodnje električne energije koristio podatke zaprimljene od HROTE.

17. U odnosu na prigovor tužitelja kako tuženik nije zatražio izračun cijene proizvodnje električne energije ukazuje se kako je isti neosnovan jer je tuženik navedeno zatražio od tužitelja, kao što je definirao formu i sadržaj podataka koji je tužitelj trebao dostaviti te formu (Excel dokument) i podatke koji trebaju biti dostavljeni. Tuženik je sukladno čl. 5. st. 3. Zakona pribavio od HROTE podatke o visini cijene proizvodnje električne energije u razdoblju od 01. prosinca 2022. do 30. lipnja 2023. u odnosu na solarnu energiju.

18. Sud utvrđuje kako je tuženik osporavanu Odluku donio temeljem podataka dostavljenih od tuženika i pribavljenih od Hrvatskog operatera tržišta električne energije d.o.o, te je utvrdio cijenu proizvodnje električne energije u iznosu od 135,24 eura po MWh, a koji iznos je, nesporno, niži od iznosa granice od 180 eura po MWh koji je propisan Zakonom o provedbi Uredbe Vijeća (EU)2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije ("Narodne novine ,broj 71/23,). Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji se odnose na način utvrđenja cijene proizvodnje električne energije.

19. U odnosu na tužbeni navod da je tuženik propustio utvrditi spada li tužitelj u kategoriju malih izoliranih sustava napominje se kako Zakonom nije propisan izuzetak iz čl. 28. st. 2. Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije (SLL2611,7.10.2022) prema kojem države članice mogu odlučiti da neće primijeniti članke od 4 do 7 na električnu energiju proizvedenu u malim izolirani sustavima ili u malim povezanim sustavima, kako su definirani u Direktivi (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 05. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27 EU (dalje Direktiva (EU) 2019/944.

Ukazuje se i da čl. 2. točkama 42 i 43 Direktive (EU)2019/944 "mali izolirani sustav" definiran kao bilo koji sustav čija je potrošnja u 1996. bila manja od 3 000GWh, pri čemu se više od 5% godišnje potrošnje dobije kroz međusobno povezivanje s drugim sustavima, slijedom čega je jasno kako tužitelj ne pripada u kategoriju malih izoliranih sustava ili malih povezanih sustava, kako su definirani Direktivom (EU) 2019/944. Čak i da je RH preuzela u Zakon takvu mogućnost , odnosno da je Zakon propisao izuzetak za električnu energiju proizvedenu u malim izoliranim sustavima ili u malim povezanim sustavima, na tužitelja se ista nikako ne bi mogla primijeniti obzirom on ne pripada u kategoriju malih izoliranih sustava ili malih povezanih sustava, kako su definirani Direktivom (EU) 2019/944.

20. Prigovor retroaktivnosti zakona nije predmet ovog upravnog spora. Sud nadalje navodi kako nije prihvaćen prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 3. st. 1. podstavka 4. i stavka 4. Zakona koji se odnosi na retroaktivno djelovanje Zakona (Rješenje Ustavnog suda RH, broj: U-4095/2023 od 12. studenog 2024.).

21. Posebno se ističe kako je zbog poremećaja na tržištu donošenjem Uredbe i Zakona utvrđena gornja granica tržišnih prihoda od 180 eura po MWh kao jedinstven gornja granica u cijeloj Europskoj uniji, a proizvođači električne energije koji su na tržištima električne energije postizali cijene koje su više od 180 eura po MWh utvrđeni su kao obveznici plaćanja vijka tržišnih prihoda na iznos koji prelazi iznos od 180 eura.

22. Tužitelj nije dokazao da bi njegovi investicijski troškovi i operativni troškovi bili takvi da cijena električna energije prelazi 180 eura.

23. Sud navodi i kako je tuženik u obrazloženju pobijane Odluke naveo sve parametre koje je koristio prilikom izračuna cijene proizvodnje električne energije s pripadnim matematičkim modelom ikoji je koristio za izračunao i sam iznos izračunate cijene proizvodnje električne energije od 135,24 eura po MWh. Tuženik je koristio podatke pribavljene od tužitelja i HROTE.

24. Slijedom navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

25. Tužiteljev navod o neisplativosti investicije nije potkrijepljen osobito imajući u vidu kako nije realno očekivati da bi se povrat investicije ostvario u razdoblju od godine dana te ne zanemarujući okolnost da je životni vijek takvog postrojenja i do 25 godina.

26. U odnosu na prigovor kako je postrojenje počelo s radom 16. veljače 2023., a u pobijanoj Odluci navodi se datum 01. prosinca 2022. ukazuje se kako datum 01. prosinca 2022. proizlazi iz Zakona.

27. Tuženik je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pobijanu Odluku donio primjenom materijalnog prava postupajući u skladu s pravilima postupak.

28. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. i 148. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

30. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.

U Zagrebu 06. studenog 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Lovro Kovačić, Odvjetničko društvo Gugić, Kovačić & Krivić, Radnička cesta 52, [adresa] Zagreb

2. Hrvatska energetska regulatorna agencija, Ulica grada Vukovara 14, [adresa] Zagreb

3. U spis