Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-755/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ajne Mujević i Ive Marjanović, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara i dr., odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1674/2021-26 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1674/2021-26 od 16. lipnja 2023. pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

II. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava pa se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj:

P-1674/2021-26 od 16. lipnja 2023.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb naloženo nadoknaditi tužiteljici ŠH trošak parničnog troška u iznosu 1.200,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate,

- preinačuje u dijelu kojim je tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb naloženo naknaditi tužiteljici ŠH trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.200,78 eura do iznosa od 1.685,55 eura (za iznos 484,93 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i sudi:

Odbija se tužiteljica ŠH sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 484,93 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom presuđenja do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio slijedeću presudu:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 628-50- 2878829, sklopljenog dana 8. lipnja 2005. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Vesni Švegović iz Rijeke pod brojem: OU-161/05, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika:

- sadržana u članku 2. stavku 1. u dijelu koji glasi: „... promjenjiva u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“

te se utvrđuje da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 628-50- 2878829, sklopljenog dana 8. lipnja 2005. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Vesni Švegović iz Rijeke pod brojem: OU-161/05,

- sadržana u članku 9. stavku 3. koji glasi: „ Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

te se utvrđuje da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 628-50- 2878829, sklopljenog dana 8. lipnja 2005. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Vesni Švegović iz Rijeke pod brojem: OU161/05, u dijelu u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarski franak: - sadržana u članku 7. stavku 1. u dijelu koji glasi: „... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća ...“ te se utvrđuje da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535 da tužiteljici ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 975,28 eura / 7.348,43 kuna pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,35 eura od dana 1. rujna 2005. godine pa do isplate

- na iznos od 0,66 eura od dana 1. listopada 2005. godine pa do isplate

- na iznos od 0,67 eura od dana 1. studenog 2005. godine pa do isplate

- na iznos od 0,94 eura od dana 1. prosinca 2005. godine pa do isplate

- na iznos od 2,74 eura od dana 1. studenog 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 0,01 eura od dana 1. siječnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 4,65 eura od dana 3. siječnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 6,03 eura od dana 1. veljače 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 6,65 eura od dana 1. ožujka 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 5,02 eura od dana 1. travnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 5,35 eura od dana 5. svibnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 2,69 eura od dana 2. lipnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 0,73 eura od dana 1. srpnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 1,25 eura od dana 1. kolovoza 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 2,28 eura od dana 1. rujna 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 2,20 eura od dana 1. listopada 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 1,15 eura od dana 3. studenog 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 3,11 eura od dana 2. prosinca 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 4,68 eura od dana 1. siječnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 0,02 eura od dana 1. veljače 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 6,89 eura od dana 9. veljače 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 6,40 eura od dana 2. ožujka 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 9,43 eura od dana 1. travnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 0,04 eura od dana 1. svibnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 8,81 eura od dana 4. svibnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 9,98 eura od dana 1. lipnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 19,67 eura od dana 1. srpnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 17,69 eura od dana 3. kolovoza 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 0,02 eura od dana 1. rujna 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 23,76 eura od dana 4. rujna 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 0,15 eura od dana 1. listopada 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 21,52 eura od dana 14. listopada 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 0,10 eura od dana 1. studenog 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 18,18 eura od dana 17. studenog 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 25,43 eura od dana 1. prosinca 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 28,53 eura od dana 18. siječnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 33,28 eura od dana 8. veljače 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 30,23 eura od dana 1. ožujka 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 0,89 eura od dana 1. travnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 27,03 eura od dana 6. travnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 28,42 eura od dana 18. svibnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 0,11 eura od dana 20. svibnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 40,20 eura od dana 16. lipnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 0,74 eura od dana 1. srpnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 40,65 eura od dana 19. srpnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 1,36 eura od dana 1. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,21 eura od dana 18. kolovoza 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 0,29 eura od dana 1. rujna 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 45,34 eura od dana 17. rujna 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 39,46 eura od dana 18. listopada 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 41,70 eura od dana 16. studenog 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 0,02 eura od dana 1. prosinca 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 39,37 eura od dana 6. prosinca 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 42,11 eura od dana 1. siječnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,10 eura od dana 1. veljače 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 44,38 eura od dana 9. veljače 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 44,80 eura od dana 1. ožujka 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,61 eura od dana 1. travnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 42,55 eura od dana 18. travnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,78 eura od dana 1. svibnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 43,49 eura od dana 16. svibnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 1,04 eura od dana 1. lipnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 43,99 eura od dana 19. lipnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 44,35 eura od dana 28. lipnja 2012. godine pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.685,55 eura / 12.699,78 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. 4 Poslovni broj: 34 P-1674/2021-26 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom

dijelu kao neosnovan.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535 da tužiteljici ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 393,80 eura / 2.966,99 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,63 eura od dana 4. prosinca 2007. godine pa do isplate

- na iznos od 5,54 eura od dana 4. siječnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 5,47 eura od dana 1. veljače 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 5,38 eura od dana 1. ožujka 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 5,30 eura od dana 1. travnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 5,21 eura od dana 3. svibnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 10,21 eura od dana 1. lipnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 10,04 eura od dana 1. srpnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 9,87 eura od dana 1. kolovoza 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 9,69 eura od dana 1. rujna 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 9,52 eura od dana 1. listopada 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 9,35 eura od dana 1. studenog 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 9,17 eura od dana 1. prosinca 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 9,00 eura od dana 3. siječnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 8,82 eura od dana 1. veljače 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 8,64 eura od dana 1. ožujka 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 12,61 eura od dana 1. travnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 12,34 eura od dana 5. svibnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 12,07 eura od dana 2. lipnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 11,81 eura od dana 1. srpnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 11,53 eura od dana 1. kolovoza 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 11,26 eura od dana 1. rujna 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 10,97 eura od dana 1. listopada 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 10,70 eura od dana 3. studenog 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 10,41 eura od dana 2. prosinca 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 10,12 eura od dana 1. siječnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 9,84 eura od dana 9. veljače 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 9,55 eura od dana 2. ožujka 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 9,26 eura od dana 1. travnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 8,96 eura od dana 4. svibnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 8,67 eura od dana 1. lipnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 8,37 eura od dana 1. srpnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 8,06 eura od dana 3. kolovoza 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 7,76 eura od dana 4. rujna 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 7,44 eura od dana 14. listopada 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 7,14 eura od dana 17. studenog 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 6,83 eura od dana 1. prosinca 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 6,51 eura od dana 18. siječnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 6,19 eura od dana 8. veljače 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 5,88 eura od dana 1. ožujka 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 5,55 eura od dana 6. travnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 5,22 eura od dana 18. svibnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 4,89 eura od dana 16. lipnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 4,56 eura od dana 19. srpnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 4,23 eura od dana 18. kolovoza 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 3,89 eura od dana 17. rujna 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 3,55 eura od dana 18. listopada 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 2,14 eura od dana 16. studenog 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 1,92 eura od dana 6. prosinca 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 1,68 eura od dana 1. siječnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 1,44 eura od dana 9. veljače 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 1,21 eura od dana 1. ožujka 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,45 eura od dana 1. travnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,52 eura od dana 18. travnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,72 eura od dana 1. svibnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,49 eura od dana 1. lipnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 0,22 eura od dana 28. lipnja 2012. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena preinaka tužbe.

3. Protiv navedene presude u izreci pod točkama I., II., III., IV. i V. žalbu izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i protiv odluke o trošku. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku s pripadajućom zateznom kamatom, uvećano za trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I., II., III. i IV. izreke pobijane odluke, dok je djelomično osnovana u odnosu na točku V. izreke pobijane odluke.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. i 338. stavak 4. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik.

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženika, sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava u odnosu na točke I., II., III. i IV. izreke pobijane odluke i djelomično u odnosu na točku V. izreke pobijane odluke.

10. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno presudom u pobijanom dijelu je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (dalje: CHF) i odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, uz zahtjev za isplatu s osnova preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora, s pripadajućom zateznom kamatom od preplate pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

10.1. Utvrđujući ništetnost predmetnih odredbi ugovora o kreditu kao pod točkom I., II. i III. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta (točka IV. izreke prvostupanjske presude), dok je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplate s osnove promjenive kamatne stope (točka VII. izreke prvostupanjske presude). Točkom V. izreke prvostupanjske presude je odlučeno o trošku postupka.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o kreditu broj 628-50-2878829 od 8. lipnja 2005. (dalje: ugovor), na iznos od 15.451,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom vraćanja u 84 mjeseca. U članku 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kamatnim stopama kreditora, koja u trenutku ugovaranja iznosi 3,50% godišnje.

12. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica te primjenom odredbi ugovora vezanih za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF, sporna je visina zahtjeva te je li tražbina tužiteljice zastarjela.

13. Sporno je i to je li se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/2013 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 249/2014 mogu primijeniti u ovom postupku, odnosno je li istima odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice. Isto tako je sporno je li primjenjiva odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, prema kojoj je glavnica kredita vezana uz tečaj CHF, dakle ugovorena valutna klauzula.

14. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je i tuženik, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju - ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF kreditima (kojemu je istovrstan i predmetni ugovor o kreditu), koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe (o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli), jer prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

15. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

16. Na žalbene navode (kojima se i ukazuje da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P1401/2012 valja odgovoriti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19. – dalje: ZZP), na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača u članku 138.a ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09. – dalje: ZZP/07).

16.1. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak, zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

17. Prvostupanjski sud je stoga odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP te provođenjem dokaza u konkretnom predmetu, utvrdio odlučnu činjenicu da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika pa da su kao takve nepoštene u smislu članka 81. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., dalje: ZZP/03, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu), kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

18. Nadalje, na žalbene navode u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, valja navesti kako je odlučeno da se navedena odredba treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

18.1. Budući da tuženik nije obavijestio tužiteljicu o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., 145/23., 155/23., - dalje: ZOO), kojom je određeno kako su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu, na što nema pravno odlučnog značaja ugovorna mogućnost promjene tečaja valute, a na što u žalbi ukazuje tuženik.

20. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanom dijelu prvostupanjske presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi.

21. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

22. Upravo suprotno neosnovanim navodima žalbe, tuženiku je bilo dopušteno dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu te valja naglasiti da tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je tužitelj, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornim ugovornim odredbama. To stoga što je tuženik tijekom dokaznog postupka predložio provođenje dokaza saslušanjem djelatnice IH koja je sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora i koja je eventualno tužiteljicu informirala o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, odnosno o parametrima/kriterijima po kojima će se mijenjati ugovorena kamatna stopa te je prvostupanjski sud odredio provođenje dokaza saslušanjem djelatnika banke, svjedoka IH, da bi tuženik potom podneskom od 3. travnja 2023. odustao od provođenja navedenog dokaza (stranica 557 spisa).

23. Iako je tuženik tijekom postupka iznosio prigovor da je vještak trebao utvrditi i tzv. potplaćene iznose odnosno negativne tečajne razlike budući da je tužiteljica kroz prve dvije godine otplate kredita plaćala manje anuitete zbog pada

1 0

tečaja CHF, valja istaknuti da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude u odnosu na svoje (navodno) potraživanje nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP, niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO. Stoga sud, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, nije bio ni ovlašten, ni dužan u navedenom smislu umanjivati tražbinu tužiteljice, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj Rev 549/2023.

23.1. S tim u vezi neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da matematičkom izračunu preplaćenih iznosa kako ih je vještak utvrdio tuženik u bitnome nije prigovorio.

24. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen jer ga je tužiteljica otplatila u cijelosti, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

25. Tužiteljica je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

26. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog sud RH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presuda donesenim u postupku kolektivne zaštite.

26.1. Kako je presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to, do dana podnošenja tužbe u ovom sporu (12. listopada 2021.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. ZOO.

1 1

27. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer je odredbom članka 1115. ZOO nedvojbeno propisano od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primijenio odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužiteljica ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredaba predmet tužbenog zahtjeva.

29. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tuženika u odnosu na točke I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske presude.

30. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je odlučujući o visini troškova pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa ) kada je tužiteljici dosudio trošak zastupanja, cijeneći radnje koje su bile potrebne u postupku, uz primjenu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP.

31. Međutim, tuženik osnovano u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku pod točkom V. izreke prvostupanjske presude pogrešno primijenio materijalno prava kada je tužiteljici tošak postupka dosudio uz primjenu odredbe članka 154. stavka 5. ZPP, a ne prema uspjehu u sporu, odnosno temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP.

31.1. Naime, tužiteljica je u postupku uspjela s visinom zahtjeva od 71,23 %, a s osnovom 100% pa kada se navedeno zbroji i podijeli s dva, onda njen uspjeh iznosi 85,62 %. Tuženik je s visinom uspio s 28,77 %, s osnovom nije uspio, pa kada se navedeno podijeli s dva, onda uspjeh tuženika iznosi 14,38 %. Kada se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužiteljice, onda uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 71,24 %.

31.2. Stoga je uz primjenu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, uvažavajući uspjeh tužiteljice u sporu, odluku o trošku postupka sadržanu pod točkom V. izreke valjalo odbijanjem žalbe kao djelomično neosnovane potvrditi odluku o trošku za iznos od 1.200,78 eura s pripadajućom zateznom kamatom (članak 368. stavak 1. ZPP), a uvažavanjem žalbe tuženika preinačiti odluku o trošku i odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška za iznos od 484,93 eura (članak 373. točka 3. ZPP) i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

32. Kako tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, to je stoga uz primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, a u vezi sa člankom 166. stavkom 1. ZPP odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe kao pod točkom III. izreke ove presude.

1 2

33. Nepobijani dio točaka VI. i VII. izreke prvostupanjske presude i nepobijano prvostupanjsko rješenje nisu preispitivani u ovom postupku.

U Sisku 6. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić