REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3081/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, u pravnoj stvari I. tužitelja OO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Damiru Kevilju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, OIB: 69331375926, Zagreb, Savska cesta 41, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 06. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se ovrha određena rješenjem Općinskog g. u Zagrebu posl. br. 54 Ovr-461/24 od 14. 2. 2024. godine nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknade trošak ovoga postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

i

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe od 04. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-461/24-10 od 26.4.2024., upućuju ovršenici, da u roku od 15 dana, od dostave zaključka, pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga sadržanog u članku 50. st. 1. toč 9. i 11. Ovršnog zakona, da je Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. 54 Ovr-561/24 od 14.2.2024. određena ovrha ovrhovoditelja, u ovom postupku tuženika, protiv ovršenih u ovom postupku tužitelja, radi pljenidbe i prijenosa novčane tražbine radi naplate, da u pogledu tražbine ovrhovoditelja za koju je sud odredio ovrhu, tužitelji ovršenici ističu kako je dio tražbine tuženika ovrhovoditelja prestao na temelju činjenica nastalih nakon sastavljanja potvrđivanja ili ovjerovljenja ovršne isprave, da se nadalje ukazuje sudu da u ovršnoj ispravi tuženik ovrhovoditelj uglavničuje kamatu i traži kamatu na kamatu, pa potraživanje tuženika nije onoliko koliko je zatražio u ovrsi, da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st .11.OZ), da je Ovršni sud uz rješenje o ovrsi dostavio tužiteljima potvrdu ovršnosti javno bilježničke isprave Ugovora o kupoprodaji broj U-10-ZAG-2.A.9.001/2004 od 31.10.2006. koju je izdao javni bilježnik Jakić Branko dana 31.11.2023. pod poslovnim brojem PU- 1419/23, da se tom potvrdom pravomoćnosti, koja je lažna isprava, potvrđuje neistiniti datum ovršnosti navedenog ugovora o kupoprodaji broj U-10-ZAG- 2.A.9.001/2004 od 31.10.2006., da je isti taj javni bilježnik Jakić Branko, izdao dana 31.8.2009., pod poslovnim borjem OU-669/09 potvrdu o ovršnosti istog tog Ugovora o kupoprodaji broj U-10-ZAG-2.A.9.001/2004 od 31.10.2006. po kojoj je taj ugovor koji je solemniziran pod poslovnim brojem OU 2253/2006 postao ovršan još 7. srpnja 2009., da hrvatski zakonodavac ne dopušta da ovršna isprava koja je jednom postala ovršna s jednim datumom bez ukidanja potvrde ovršnosti ponovno postane ovršna s drugim datumom, da hrvatski zakonodavac ne poznaje dva datuma ovršnosti iste ovršne isprave. Nadalje navode kako je Ugovor o kupoprodaji broj U-10-ZAG- 2.A.9.001/2004 od 31.10.2006. koji je solemniziran pod poslovnim brojem OU 2253/2006 postao ovršan 7. srpnja 2009., to je istekao rok po kojem ovrhovoditelj može tražiti ovrhu koja je ovrha određena rješenjem o ovrsi OGS U Zagrebu posl. br. Ovr-461/2024 od 14.02.2024. što to rješenje o ovrsi čini nezakonitim, a ovrhu nedopuštenom. Slijedom navedenoga tužitelji predlažu donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude.

1.1. Na ročištu održanom 04. ožujka 2025. tužitelji preinačavaju tužbeni zahtjev na način da uz već postojeći ističu eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traže da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-461/2024 od 14. veljače 2024. u dijelu u kojem tuženik kao ovrhovoditelj traži ovrhu te istu sud određuje u pogledu zateznih kamata koje su u zastari i u dijelu koji se odnosi na dio tražbine koji je opterećen zabranom anatocizma a kako će se utvrditi u postupku uz obvezu tuženika da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužitelji u tužbi navode da je dio tražbine tuženika prestao na temelju činjenica nastalih nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjerovljenja ovršne isprave, međutim da ničim ne potkrepljuju svoju tvrdnju, da tužitelji navode da je u ovršnoj ispravi tuženik uglavničio kamatu i tražio kamatu na kamatu, a da je tuženik tražio zakonsku zateznu kamatu na glavnicu (glavnica + ugovorna kamata) od kada je tužitelj pao u zakašnjenje, tj. od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta kredita, pa da je stoga isti prigovor neosnovan. Nadalje navodi da je protiv tužitelja do sada vodio dva ovršna postupka, da je jedan postupak bio temeljem ovršne isprave - Ugovora o kupoprodaji sa ovršnom klauzulom za dug koji je dospio do 10.07.2009., i to na plaći tužitelja, a da se drugi postupak vodio temeljem vjerodostojne isprave - financijske kartice, da u naprijed navedenim postupcima tuženik nije uspio naplatiti svoje potraživanje iz procesnih razloga, što je i razvidno iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Zagrebu, Gž-1594/2019 od 10. travnja 2019. Tuženik nadalje navodi da se potvrda ovršnosti na ugovoru o kupoprodaji broj:U-10-ZA6-2.A.9.-001/2004 od 07. srpnja 2009. odnosi na potraživanje do 06. srpnja 2009., a budući je u međuvremenu dospio i drugi dio duga u periodu od 07. srpnja 2009. -31.12.2017. ovrhovoditelj je zatražio potvrdu ovršnosti na preostali iznos, da je sve navedeno razvidno iz Ugovora o kupoprodaji uz koji su uvezeni svi prilozi, zahtjevi, financijske kartice te klauzule ovršnosti, da se na temelju isprave koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha može odrediti samo u odnosu na taj dio, a budući je u međuvremenu dospio ukupan dug, ovrha se određuje u ukupnom iznosu jer se radi o jednoj ovršnoj ispravi. Nadalje navodi da je tuženikovo potraživanje osigurano upisom založnog prava pod brojem Z-21348/07 na nekretnini ovršenika na 224/10000 dijela z. k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada br.8-10 i dvorište u ulici D. Stepinca povezanog sa posebnim dijelom-troiposobni stan oznake 101 na prvom katu, a koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, wc-a, izbe, hodnika, garderobe, kuhinje, dnevne sobe s blagavaonicom, 3 spavaće sobe balkona i spremišta oznake S-16 u prizemlju, ukupne površine 91,65 čm, pa da stoga prigovor zastare tužitelja smatra u cijelosti neosnovanim. Slijedom naprijed navedenog predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.2. Na ročištu održanom 04. ožujka 2025. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva učinjenoj od strane I.-II. tužitelja na tom istom ročištu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid spise ovoga suda poslovni broj Ovr-461/2024., Povrv-6569/2017, te Povrv-19014/14 koji se nalaze u prilogu ovoga spisa, z.k. izvadak od 14.06.2024., k. o. [katastarska općina], br. ZK ul.: [broj ZK uloška]. (list 9-10 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1594/2019-2 (list 11-14 spisa).

4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Predmet ovog postupka zahtjev je I.-II. tužitelja za proglašenjem ovrhe određene rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-461/24 od 14. veljače 2024., a sve temeljem odredbe čl. 50 st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 144/22; dalje u tekstu: OZ).

6. Među strankama nije sporno da je tuženik pokrenuo ovršni postupak kod ovoga suda radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 38.313,34 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koje informativno i prethodno obračunate iznose na dan podnošenja prijedloga za ovrhu (01.02.2024.) 21.901,31 eur, na novčanim sredstvima I. i II. ovršenika, ovdje I. i II. tužitelja.

7. Nije sporno niti da su I. i II. tužitelji od strane ovog suda zaključkom posl.br. Ovr-461/2024-10 od 26. travnja 2024. upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-461/2024 od dana 14. veljače 2024. i to iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a, kako to i proizlazi iz sadržaja istog zaključka u priležećem spisu ovog suda, istog poslovnog broja.

8. Sporno je jesu li se ispunile pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi kod ovoga suda pod posl. brojem Ovr-461/2024, a koje je određeno rješenjem od 14. veljače 2024., odnosno je li dio tražbine koja se ovršava prestao na temelju činjenica nastalih nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja ovršne isprave, odnosno je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. U odnosu na navod iz tužbe u kojem I. i II. tužitelji navode da je dio tražbine koja se ovršava prestao na temelju činjenica nastalih nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja ovršne isprave (čl. 50 st. 1 toč. 9. OZ-a), valja navesti da tužitelji osim što tvrde, ničim ne dokazuju zbog čega i na čemu temelje svoju tvrdnju da je dio tražbine prestao obzirom da uz navedeni prigovor ne dostavljaju nikakav dokaz na navedenu okolnost, pa tako niti dokaz da su predmetnu tražbinu makar djelomično namirili. Slijedom navedenoga, ovaj sud nalazi navedeni razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, nedokazanim, pa samim time i neosnovanim.

10. Nadalje, u odnosu na spornu činjenicu je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1 toč. 11. OZ-a) valja navesti da je odredbom čl. 233. st 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. Ovr-461/2024 utvrđeno je da je novčana tražbina ovrhovoditelja utvrđena temeljem ovršne isprave – Ugovora o kupoprodaji broj: U-10-ZA6-2.A.9.001/2004. od 31. listopada 2006., solemniziranog istoga dana kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod poslovnim brojem:

OU-2253/2006 (list 49-71 spisa), koji je prema sadržaju potvrde o ovršnosti javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod poslovnim brojem: OU-1419/23 od 10. studenoga 2023. postao ovršan 18. kolovoza 2023. (list 78 spisa). Nadalje je utvrđeno da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, podnio prijedlog za ovrhu sudu dana 01. veljače 2024.

12. Sukladno naprijed navedenom utvrđenju i citiranoj zakonskoj odredbi Zakona o obveznim odnosima za utvrditi je da nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1 ZOO-a, te da nije došlo do zastare predmetnog potraživanja u smislu čl. 233. ZOO-a.

13. U odnosu na navode iz tužbe koji se odnose na dvije potvrde ovršnosti koje su izdane od strane javnog bilježnika Branka Jakića na predmetnu ovršnu ispravu, te da je tuženik uglavničio kamatu i da traži kamatu na kamatu, valja navesti da je o navedenim žalbenim razlozima odlučio i detaljno u svojoj odluci obrazložio Županijski sud u Puli – Pola u rješenju posl. br. Gž Ovr-220/2024-2 od 27. svibnja 2024. (list 113-118 spisa predmeta posl. br. Ovr-461/2024) kada je odlučivao o žalbi ovršenika, ovdje tužitelja, protiv rješenja o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-461/2024-4 od 14. veljače 2024., te stoga nema mjesta o navedenim razlozima odlučivati u predmetnoj parnici, a niti su tužitelji zbog navedenih razloga upućeni u parnicu.

14. Slijedom navedenog, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je dio tražbine koja se ovršava prestao na temelju činjenica nastalih nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja ovršne isprave (čl. 50 st. 1 toč. 9. OZ-a), kao što nije utvrđeno da je potraživanje tuženika zastarjelo (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ), tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti, te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Sud je odbio preinaku tužbenog zahtjeva od 04. ožujka 2025. , a kojom tužitelji uz glavni tužbeni zahtjev postavljaju i alternativni tužbeni zahtjev obzirom je navedeni zahtjev već obuhvaćen prvotnim (glavnim) tužbenim zahtjevom. Naime, kako tužitelji glavnim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-461/2024-4 od 14. veljače 2024., u slučaju da je sud našao djelomično osnovanim tužbeni zahtjev, a što u konkretnom slučaju nije, sud bi u tom slučaju utvrdio nedopuštenom ovrhu u tom dijelu, dok bi u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. U konkretnom slučaju, preinakom tužbe na način da alternativnim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se proglasi ovrha nedopuštenom u pogledu kamata koje su u zastari, valja navesti da je navedeni zahtjev konzumiran glavnim tužbenim zahtjevom. Nadalje tužitelji alternativnim tužbenim zahtjevom traže i da se proglasi ovrha nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na dio tražbine koji je opterećen anatocizmom, a zbog kojeg razloga tužitelji nisu upućeni u predmetnu parnicu, već je o navedenom, kao što je navedeno pod točkom 13. obrazloženja ove presude, odlučivao Županijski sud u Puli – Pola u rješenju posl. br. Gž Ovr-220/2024-2 od 27. svibnja 2024. Slijedom navedenog, kako predmetna preinaka nije svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, sud navedenu preinaku nije dopustio, te je stoga odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 06. studenoga 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu 39,82 eur i na presudu u iznosu od 39,82 eur

- tuženiku