REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-955/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], 135. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društvo Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, po odvjetniku Branku Bulat, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9.10.2025. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 7.11.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

iz čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu br. 5140030242-69500018771/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 01.02.2006. godine između tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, potvrđenog kod javnog bilježnika Verice Rok iz Belog Manastira dana 06.02.2006. pod br. OU-18/2006 u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed…“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 399,03 EUR (slovima: tistodevedesetdevet eura i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 08.02.2006. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR (slovima: tisućustodvadeset i pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 7.11.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su dana 01.02.2006. godine tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu br. 5140030242- 69500018771/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, ovjeren 06.02.2006. kod javnog bilježnika Verice Rok iz Belog Manastira br. OU-18/2006. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 42.500,00 CHF po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 10 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 6. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 1,50% jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 07.02.2006. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 3.006,49 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 399,03 eura. Odredbom čl. 8. st. 2. predmetnog Ugovora, ugovoreno je da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tuženik je dana 05.09.2012. g. naplatio tužitelju naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 3.339,59 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 443,24 EUR. O ugovornim odredbama za tzv „ulaznu i izlaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već su iste kao takve unaprijed formulirane i od strane tuženika (banke) implementirane u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedene odredbe nisu bile ugovorene u dobroj vjeri te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su iste nepoštene i ništetne te ne proizvode pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedenih nepoštenih odredbi o ulaznoj i izlaznoj naknadi u predmetnom ugovoru iste naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takove dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim navedene ugovorne odredbe i naložiti tuženiku povrat isplaćenih naknada, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika stavlja prigovor dvostruke litispendencije navodeći da je u predmetu ovog suda P-865/2018 odlučeno o ništetnosti odredbe o prijevremenoj otplati kredita i isplati s te osnove, pa predlaže odbacivanje tužbe u dijelu koji se odnosi na naknadu radi prijevremene isplate kredita. Nadalje, ističe prigovor zastare utuženih iznosa te osporava činjenične navode tužbe i pravna tumačenja tužitelja. Smatra u potpunosti neosnovanim tvrdnje tužitelja kako je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu ništetna odnosno da tužitelj ima pravo na povrat navodno naplaćenog iznosa od 399,03 eura. Ističe da tužitelj nije pružio nijedan dokaz kojim bi dokazao da su navedeni troškovi kredita naplaćeni, kada su naplaćeni i u kojem iznosu. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te istog obveže na naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt- 09/1533-3 od 27.2.2009. i rješenje istog suda broj Tt-16/22619-2 od 11.7.2016. (list 6- 7 spisa), uvidom u odgovor na zahtjev od 22.7.2024. (list 8 spisa), uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 1.2.2006. i ovjeren kod javnog bilježnika Verice Rok u Belom Manastiru pod brojem OU-18/06 dana 6.2.2006. (list 9-17 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu (list 33-169 spisa i list 178-297 spisa i 304-313 spisa), te čitanjem zapisnika ovog suda od 8.9.2025. (list 317-318 spisa), kao i saslušanjem tužitelja ŽK na ročištu od 9.10.2025. godine .

4. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-09/1533-3 od 27.2.2009.( list 5 spisa) sud je utvrdio da se u sudski registar po prijedlogu predlagatelja Hypo- Alpe-Adria bank d.d. upisuje pripajanje društva Slavonska banka d.d. Osijek dioničkom društvu pod nazivom Hypo-Alpe-Adria bank dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa]. Nadalje, uvidom u rješenje istog suda broj Tt- 16/22619-2 od 11. srpnja 2016. ( list 6 spisa) utvrđeno je da se u sudski registar istog suda po istom predlagatelju upisuje promjena tvrtke i promjena odredbi Statuta u dioničkom društvu pod nazivom Adiko bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa].

5. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 1.2.2006. i ovjeren kod javnog bilježnika Verice Rok u Belom Manastiru pod brojem OU-18/06 dana 6.2.2006. (list 9-17 spisa), sud je utvrdio da je u članku 6. istog Ugovora navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 % jednokratno, unaprijed.

6. Uvidom u odgovor na zahtjev od 22.7.2024. (list 8 spisa) razvidno je da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada ) za predmetni Ugovor o kreditu naplaćena dana 7.2.2006. godine prilikom korištenja kredita u iznosu od 3.006,49 HRK.

7. Na pripremnom ročištu održanom dana 8.9.2025. sud je službenim putm izvršio uvid u pravomoćnu presudu ovog suda posl. br. P-865/2018-63 od 30.8.2024., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-826/2024-2 od 30.1.2025. te je utvrdio da je pravomoćno presuđeno o ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kao i o visini te naknade, pa je naloženo tuženiku isplatiti na ime te naknade 443,24 eura. Istom presudom je odlučeno i o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj valutnoj stopi te povratu preplaćenih iznosa.

8. Saslušanjem tužitelja ŽK na ročištu od 9.10.2025. (list 324 spisa) utvrđeno je da je isti tijekom 2006. godine sklopio ugovor o kreditu sa Slavonskom bankom d.d. Osijek radi dovršetka obiteljske kuće. U to vrijeme u banci su mu ponudili kredit u CHF valuti, a nije tažio kredit u drugoj valuti. Prvo je morao sakupiti kreditnu dokumentaciju koju je predao u banku, te mu je nakon toga javljeno iz banke da je kredit odobren, i da može doći potpisati ugovor. Ističe da nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama, pa tako niti o odredbi o naknadi za obradu kredita, jer ga je u banci već dočekao unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu koji je on pročitao i potpisao. Nije u potpunosti razumio ugovorne odredbe, ali nije tražio pojašnjenja. Nije niti znao da mora platiti naknadu za obavljanje bankarskih usluga. Bitno mu je bilo kolike će mu biti rate kredita i rok otplate od 10 godina. Isti je već pred ovim sudom vodio postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i taj je postupak pravomoćno okončan u njegovu korist. On u vrijeme sklapanja ugovora nije imao otvoren OPG niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Kredit mu je bio potreban za vlastite osobne potrebe, dovršenje obiteljske kuće. Javni bilježnik mu nije pročitao a niti protumačio ugovor prilikom ovjere ugovora. On od javnog bilježnika, a niti od djelatnika banke nije tražio dodatna pojašnjenja ugovornih odredbi.Tužitelj opće nije znao da treba platiti naknadu za obradu kredita, a prilikom sklapanja ugovora o kreditu od banke nije tražio opće uvjete o kreditu.

9. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti sklopio kao fizička osoba za vlastite osobne potrebe – dovršenje obiteljske kuće, pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

10. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

11. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

12. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

13. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži o pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

14. Na ročištu od 9.10.2025. punomoćnik tuženika učinio je nespornim da je naknada za obradu kredita naplaćena 7.2.2006. u iznosu od 3.006,49 kuna.

15. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva već je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita (Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 te je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat naknade za obradu kredita, pri čemu je između stranaka nesporno da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena dana 7.2.2006. godine u iznosu od 3.006,49 HRK, a što sada iznosi 399,03 eura. Stoga je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

17. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH (Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 8.1.2025. u iznosu od 200,00 eura, te troškove zastupanja na ročištima od 8.9.2025. i 9.10.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 900,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 225,00 eura, odnosno sveukupno 1.125,00 EUR. Sud tužitelju nije priznao zatražene troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu, jer tužitelj nije platio sudske pristojbe, pa isti materijalni troškovi do zaključenja glavne rasprave nisu niti nastali. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 7.11.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1.Tužitelju putem punomoćnika

2.Tuženiku putem punomoćnika