1

Poslovni broj Gž-526/2023-

 

 

 

Poslovni broj Gž-526/2023-

 

 

 

 

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. B. J., OIB … iz SAD-a, kao pravne slijednice pok. M. B. pok. A. i G. B. pok. A., 2. W. J. B. kao pravnog slijednika pok. A. B. pok. A. i 3. J. S. iz SAD-a, kao pravne slijednice pok. J. B. pok. A., svi tuženici zastupani po punomoćniku L. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika J.Š., OIB … iz Srbije, kao pravne slijednice pok. D. K., zastupane po punomoćnici Z.Ž., odvjetnica u Z., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju pod posl.br. P-265/2022 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju pod posl.br. P-265/2022 od 12. svibnja 2022. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev 1.-3.-tužitelja kao neosnovan a koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku J. Š. iz Republike Srbije, OIB: … predati 1.tužitelju M.B.J. iz Z., (prebivalište u SAD), OIB: …, 2. tužitelju W.J.B. iz SAD, OIB: … te 3. tužitelju J. S. iz SAD, OIB: …, u posjed nekretninu slobodno od svih osoba i stvari, upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, u zk.ul. br. 2145, k.o. V.L., i to dio zk.č.br. 3139/4, prema skici lica mjesta dopune nalaza geodetskog vještaka B.D. iz trgovačkog društva G. D. d.o.o. iz R., iz lipnja 2021. godine i siječnja 2022. godine, u naravi dio stambene zgrade B 3, stan u suterenu, a na skici lica mjesta označen brojevima 1 1127 26 22 23 32 1 te sivom ispunom površine 45 m2 i dvorište na Skici lica mjesta označen brojevima 11 10 14 27 11 površine 2m2, i to sve u roku od 15 (slovima:
petnaest) dana.

 

II. Nalaže se tuženiku J. Š. iz Republike Srbije, OIB: … isplatiti 1. tužitelju M. B. J. iz Z., (prebivalište u SAD), OIB: …, 2. tužitelju W. J. B. iz SAD, OIB: … te 3. tužitelju J. S. iz SAD, OIB: …, parnični trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 23.231,25 kn (dvadesettritisućedvjestotridesetjedna kuna i dvadesetpet lipa) zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos, prema stopi zatezne kamate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29.stavku 2. ZOO, tekućom od dana donošenja presude do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana."

 

2. Nalaže se tužiteljima 1. M. B. J., 2. W. J. B. i 3. J. S. da tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 1.777,82 eur[1]/13.395,00 kn u roku od 15 dana, dok se s viškom zatraženog parničnog troška tuženica odbija kao neosnovanim.

 

3. Tužiteljima se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev radi predaje u posjed nekretnine označene kao dio zk.č.br. 3139/4 i 3140/1 u naravi stan u suterenu stambene zgrade zajedno sa dvorištem sve kako je to označeno u nalazu sudskog vještaka (točka I. izreke). Naloženo je tuženici da naknadi tužiteljima parnični trošak od 23.231,25 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tuženi zahtjev odbije.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu njezino odbijanje budući je sud prvog stupnja donio na zakonu zasnovanu odluku.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Donoseći pobijanu presudu sud je prvog stupnja utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u okviru apartmanskog naselja "V." i upisana je u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo tužitelja a ranije njihovih prednika. Utvrdio je da je tužbom ustao tužitelj B. H. kojem se kao 2.-tužiteljica u ranoj fazi postupka pridružila D. K., prednica sadašnje tuženice J. Š. i to sa zahtjevima radi utvrđenja prava vlasništva na stambenim jedinicama (apartmanima) zajedno s pripadajućim dvorištem pri čemu je 1.-tužitelj zahtijevao suvlasnički udio od 2/3 dijela 2.-tužiteljica u 1/3 dijela. Nekretnina je identificirana provedenim očevidom o čemu je izrađen nalaz i mišljenje vještaka geodetske i građevinske struke B. D. i J. L. pa je tako iz navedenog utvrđeno da bi 1.-tužitelj B. H., a nakon njegove smrti i ostali slijednici te u konačnici D. K. koji je stupio u postupak kao sukcesor 1.-tužitelja imali u posjedu stambenu jedinicu u prizemlju zajedno s dijelom dvorišta dok bi 2.-tužiteljica i prije nje njezina prednica imali u posjedu stambenu jedinicu u suterenu s dijelom dvorišta sve kako je to opisano u izreci presude. Uz tužbene zahtjeve tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva istaknut je i protutužbeni zahtjev tuženika radi predaje u posjed obje stambene jedinice sa pripadajućim dvorištem sve izgrađeno na zk.č.br. 3139/4 i 3140/1.

 

6. Tijekom postupka u njegovoj završnoj fazi tada 1.-tužitelj-protutuženik i 1.-3.-tuženici-protutužitelji sklopili su sudsku nagodbu od 23. veljače 2022. kojom se D. K. obvezao zemljišnoknjižnim vlasnicima isplatiti 8.400,00 eur a ovi njemu po isplati izdati valjanu tabularnu ispravu. Prema podacima u spisu nagodba je izvršena i time je okončan spor između 1.-tužitelja-protutuženika D. K. i 1.-3.-tuženika-protutužitelja. Jednako tako tijekom postupka i prije sklapanja nagodbe tada 2.-tužiteljica-protutuženica povukla je svoj tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe u zemljišnim knjigama o čemu je doneseno pravomoćno rješenje o povlačenju tužbe od 5. listopada 2017. Osnovom procesnih dispozicija stranaka u postupku je preostalo odlučiti samo o protutužbenom zahtjevu radi predaje u posjed usmjerenom protiv 2-tužiteljice-protutuženice pa na ovaj način 2.-tužiteljica J. Š. isključivo ima status tuženice a 1.-3.-tuženici-protutužitelji status tužitelja po tužbi radi predaje u posjed.

 

7. Iako je sud prvog stupnja pobrojao sve dokaze koje je izveo malobrojni su oni koje je ocijenio (uvid u zk izvadak, nalaze vještaka) jer je smatrao suvišnim baviti se pitanjima koja su bila sporna u tijeku ove parnice, a ta su vezana za status zemljišta i u svezi s tim valjanošću pravne osnove temeljem koje tuženica nekretninu drži u posjedu. Činjenica je kako je građevinsko poduzeće "N." izgradila apartmansko naselje na području "otoka pod nazivom V." pri čemu je u postupku bilo sporno je li gradnja poduzeta na zemljištu u društvenom ili pak privatnom vlasništvu odnosno bi li kupci (tuženica) apartmanskih jedinica osnovano mogli tvrditi da bi stekli pravo vlasništva dosjelošću ili građenjem ili su pak vlasništvo stekli kupoprodajnim ugovorom od društvenopravne osobe koja je gradila na zemljištu u društvenom vlasništvu. Sud je prvog stupnja pojednostavljeno zaključio kako su 1.-3.-tužitelji u smislu odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) dokazali svoje pravo vlasništva i činjenicu da tuženica apartman drži u posjedu, koja je pak po stajalištu suda time što je povukla tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava suvlasništva odustala od svog prigovora koja vlasnički zahtjev zaustavlja u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a a radi se o stjecanju prava vlasništva dosjelošću odnosno prigovora koji bi bio utemeljen na odredbi čl. 364 st. 6. ZV-a. Smatra sud da kad tuženica već svoja prava zasniva na kupoprodajnom ugovoru sklopljenim sa B. H. da joj preostaje eventualna prava ostvarivati prema pravnim slijednicima navedenog prodavatelja u drugom postupku. Iz svih tih razloga usvaja tužbeni zahtjev i obvezuje tuženicu na naknadu parničnog troška.

 

8. Tuženica sadržajem žalbe u bitnome osporava pravilnost ocijene suda prvog stupnja da bi uslijed povlačenja tužbe radi utvrđenja prava vlasništva odustala od prigovora iz odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a (navodi žalbe u kojima se osvrće na vlastite životne prilike te osporava ocjenu suda o njezinoj pasivnosti, a naročito osporava predaju u posjed). Protivno tome od samog početka postupka tuženica tvrdi da je apartman stekla njezina prednica D. K. na zakonit način i to kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa B. H. koji je pak navedenu nekretninu kupio od graditelja naselja "V." GP "N." što je sve popraćeno urednim građevinskim i uporabnim dozvolama nadležnih tijela. Smatra da je pravo vlasništva stekla osnovom paragrafa 418. OGZ-a, no istovremeno pozivajući se na isprave donesene od tadašnje Općine C. L., Općinskog zavoda za urbanizam, komunalne poslove i planiranje kao i zapisnik Komisije za tehnički pregled i Rješenje odobrenja za gradnju te tvrdeći da su GP "N." i pok. B. H. imali sve potrebne dozvole nadležnih tijela za gradnju, podredno ukazuje da bi se radilo o građevinama izgrađenim na zemljištu u društvenom vlasništvu. Kako sud prvog stupnja ništa od navedenog nije ocijenio smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno što je bilo od utjecaja na pravilnost u primjeni materijalnog prava. Pri tome po prvi put u žalbi ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije tvrdeći da ista nije nasljednica svoje majke u pogledu imovine koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, već je to njezin sin S. Š. koji je podnio prijedlog radi miješanja na strani tuženice.

 

9. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući je sud prvog stupnja u okviru pravnog stajališta koje je zauzeo obrazložio sve odlučne činjenice pa se utoliko radi o situaciji koja je propisana odredbom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a. Osim što se tuženica neosnovano poziva na prednje opisanu bitnu povedu jednako tako nije u pravu kada tvrdi da bi bila ostvarena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a time što bi njezinoj punomoćnici, odvjetnici M. E., na zadnjem ročištu za glavnu raspravu bilo zabranjeno zastupanje tuženice. Naime, sud je prvog stupnja s pravom zabranio zastupanje navedenoj odvjetnici budući je ista u svojstvu suca donijela prvostupanjsku presudu u ovom predmetu, pa time što tuženica nije pristupila na zadnje ročište iako je uredno pozvana ne može biti na štetu tužitelja što istu s obzirom na sve te okolnosti slučaja ne dovodi u poziciju da se poziva na nemogućnost raspravljanja. Nije ostvarena niti jedna druga apsolutno bitna povreda na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prema stanju spisa predmeta daje osnovu za primijeniti odredbu citiranog čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a. Sud je prvog stupnja pogrešno smatrao da bi procesna radnja kojom je tuženica povukla tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na suterenskom stanu imala učinak odustanka od prigovora iz čl. 163. st. 1. ZV-a. Tuženica se tijekom cijelog postupka brani tvrdnjom kako ima pravo koje ju ovlašćuje na posjed stvari (tvrdi da je izvanknjižna vlasnica stana sa pripadajućim zemljištem) zbog čega odbija izvršiti predaju u posjed tužiteljima kao zemljišnoknjižnim vlasnicima. Navedeni se prigovor može raspraviti u okviru tužbenog zahtijeva ili kao prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a. U procesnoj situaciji u kojoj je tuženica povukla tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva sud je prvog stupnja, imajući u vidu sve tvrdnje koje je tuženica iznosila u postupku i činjenicu da ni u jednom trenutku nije izjavila da pristaje na dobrovoljnu predaju posjeda, bio dužan navedeno raspraviti kroz prethodno pitanje. Kako to zbog pogrešnog pravnog stajališta nije učinio, zadaću ocjene dokaza radi donošenja zaključka o osnovanosti prethodnog pitanja iz čl. 163. st. 1. ZV-a izvršio je ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Prije svega valja reći kako su u tijeku ovog postupka donesene dvije drugostupanjske ukidne odluke u kojima se raspravljalo o statusu zemljišta odnosno nekretnine koju tuženica drži u posjedu i da li ista predstavlja privatno ili društveno vlasništvo. Od odgovora na to pitanje ovisi daljnja ocjena ima li tuženica pravnu osnovu držati nekretninu u posjedu i je li ta osnova proizvire iz pravnih instituta stjecanja prava vlasništva građenjem ili dosjelosti odnosno pravnog posla sklopljenog sa društveno pravnomosobom koja je gradila na zemljištu u društvenom vlasništvu. Tijekom ove dugotrajne parnice izvedeni su dokazi i raspravljalo se o svim tim pitanjima, a budući je pred ovim sudom u žalbenoj fazi postupka bilo niz predmeta s istom pravnom problematikom, građanski je odjel Županijskog suda u Rijeci na sjednici održanoj 3. srpnja 2017. usvojio pravno shvaćanje koje glasi: "U predmetima "V." izdano odobrenje za gradnju 1965/66 podrazumijeva da je zemljište faktično oduzeto pravnoj prednici tuženika i dodijeljeno na korištenje GP "N." koja nakon izgradnje vikend naselja bila ovlaštena prodavati objekte tužiteljima." Pojašnjenja radi pravno shvaćanje je zauzeto u predmetu u kojem su vlasnici apartmana bili u ulozi tužitelja a zemljišnoknjižni vlasnici u ulozi tuženika, te se radi o istoj pravnoj situaciji kao ovdje.

 

12. Imajući u vidu okolnosti ovog slučaja, zatim pravno shvaćanje zauzeto na sjednici odjela, kao i činjenicu da se pred Općinskim sudom u Malom Lošinju kao i pred ovim  županijskim sudom vodilo niz predmeta iste pravne problematike, ovaj sud cijeni kako pravni odnos stranaka treba promatrati kroz primjenu odredbu čl. 37. i 38. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list" SFRJ broj 43/65, 57/65, i 17/67 i "Narodne novine" broj 52/71, 52/73 – dalje ZPZZ).

 

13. Odredbama tada važećeg ZPZZ koji je propisivao uvjete za davanje na korištenje građevinskog zemljišta od strane općina bilo je propisano da je skupština općine mogla građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu davati na korištenje građanima, radnim i drugim samoupravnim organizacijama, društveno-političkim zajednicama, društveno-političkim organizacijama i udruženjima građanima i građanskopravnim osobama radi podizanja zgrada za njihove potrebe (čl. 37.), te da je prijenosom prava vlasništva, odnosno prava korištenja na zgradi podignutoj na dodijeljenom građevinskom zemljištu na onoga koji stječe zgradu prešlo i pravo vlasništva odnosno korištenja zemljišta (čl. 38.), kao i da je rješenje o davanju građevinskog zemljišta na korištenje, na osnovi zaključka skupštine općine, donosio općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove.

 

14. S obzirom na navedeno pravno stajalište vijeće ovoga suda utvrđuje činjenice kako slijedi:

 

- Skupština Općine M. L. 20. travnja 1965. donijela je Rješenje o izgradnji turističkog naselja u predjelu "V." u M. L. te je građevinskom poduzeću "N." odobrena izgradnja turističkog naselja pod uvjetom da se izradi detaljno urbanističko rješenje i potrebna investiciono tehnička dokumentacija, što je i učinjeno jer je donesen provedbeni urbanistički plan. U istoj se odluci Skupština Općine M. L. obvezala preuzeti poslove oko rješavanja imovinskopravnih poslova na zemljištima predviđenim za izgradnju kako bi se mogao izvršiti prijenos prava korištenja na izvođača radova,

 

- Skupština Općine M. L. 2. prosinca 1966. donijela je Rješenje o odobrenju za gradnju kojim je GP "N." odobrila izgradnju naselja, a već po ranije odobrenoj lokaciji i sukladnoj projektnoj dokumentaciji,

 

- u vrijeme odobrenja i poduzimanja gradnje u zemljišnim knjigama je bilo upisano pravo vlasništva prijeporne nekretnine na ime N. B., prednice tužitelja, te je takvo stanje zemljišne knjige bilo prisutno sve do 1986. kada je donesena i proknjižena odluka o podruštvovljenju.

 

- apartmansko naselje, pa tako i apartmanska jedinica u vlasništvu B. H., izgrađeno je u razdoblju do 1970. godine i uz stambeni prostor uključivala je i zemljište za redovnu uporabu zgrade omeđeno zidovima (izgled u naravi utvrđen iz nalaza vještaka),

 

- GP "N." sklapa sa B. H. kupoprodajni ugovor od 6. svibnja 1970. kojim mu prodaje ½ vikend kuće pod brojem "B-3" po cijeni 45.000,00 dinara, te se u čl. 6. Ugovora prodavatelj obvezao osigurati svu potrebnu dokumentaciju osnovom koje se kupac može uknjižiti kao korisnik i vlasnik objekta u zemljišnim knjigama,

 

- po ulasku u posjedu B. H. odlučuje suterenski prostor pretvoriti u stambenu jedinicu i u tu je svrhu 1971. ishodio građevinsku dozvolu utemeljenu na odobrenoj projektnoj dokumentaciji i svim potrebnim uvjetima za gradnju. Iduće godine, točnije 26. listopada 1972., produžava mu se građevinska dozvola te se konačno 4. studenog 1875. izdaje uporabna dozvola za apartmansku jedinicu u suterenu koja u ovoj pravnoj stvari predstavlja predmet spora,

 

- B. H. sklapa kupoprodajni ugovor od 16. travnja 1976. sa D. K. (majka tuženice) osnovom kojeg ista kupuje garsonijeru (suteren) sa pripadajućim zemljištem i terasom odnosno posebni dio zgrade od 35 m2 te vrt od cca 70 m2, V. B-3 koji predstavlja u naravi 1/3 dijela zgrade. Po isplati kupoprodajne cijene od 80.000,00 dinara prednica tuženice stupila je u posjed, a prodavatelj B. H. u čl. V. kupoprodajnog ugovora dozvolio je kupcu prijenos prava vlasništva čim bude riješeno zemljišno knjižno stanje,

 

- od tada pa do zaključenja glavne rasprave u posjedu predmetne nekretnine nalazila se prednica tuženice D. K. a potom tuženica, što ista u postupku nije sporila. Žalbena tvrdnja o promašenoj pasivnoj legitimaciji ističe se po prvi put u žalbenom postupku što je bez utjecaja na ovo presuđenje,

 

- iako je Rešenjima Skupštine Općine gradnja odobrena tijekom 1965. i 1966. godine, te je ista poduzeta i završena sukladno prostornom planu (iz urbanističkog projekta izgrađenog za potrebe urbanističkog plana broj 51/85 razvidan je plan razmještaja objekata s pripadajućim zemljištem za redovnu potrebu zgrade - list 215.-242. spisa), i zemljište je privedeno namjeni, formalna odluka o podruštvovljenju slijedi tek 1986. godine,

 

- Skupština Općine C.-L. 26. veljače 1986. donosi Odluku o prijenosu građevinskog zemljišta unutar zahvata PUP-a "N. V." u društveno vlasništvo te ujedno u točki III. Odluke određuje kako pravo vlasništva na zemljištu prestaje stupanjem na snagu te Odluke,

 

- navedena Odluka provodi se u zemljišnoj knjizi iste godine pa se zemljište uknjižuje kao društveno vlasništvo uz upis prava korištenja prijašnjih vlasnika, odnosno prednika tužitelja koji su naslijedili pok. N. B. i koji se nastavno prema prijelaznim odredbama ZV-a kao korisnici na zemljištu u društvenom vlasništvu uknjižuju vlasnicima predmetnih nekretnina i po toj osnovi podnose tužbu radi predaje u posjed,

 

              - provedenim geodetskim i građevinskim vještačenjima identificiran je prijepor koji se nalazi na k.č. 3139/4 i 3140/1. U naravi na tim se česticama nalazi apartmanska jedinica u vlasništvu D. K. (slijednika B. H.) a radi se o stanu u prizemlju sa pripadajućom okućnicom, te apartmanska jedinica tuženice u naravi dio stambene zgrade B-3, stan u suterenu zajedno sa pripadajućim dvorištem,

 

- u posjedovnom listu posjednicima su upisani tužitelji dok iz isprave dostavljene u spis proizlazi kako u katastarskom operatu nije evidentirana građevina, iako je u postupku utvrđeno da ona u naravi postoji još od početka 1970.-tih,

 

          -               iz spisa Općinskog suda u Malom Lošinju pod poslovni broj P-100/92 utvrđuje se da se postupak vodili prednici tuženika kao tužitelji protiv grada Malog Lošinja kao tuženika radi predaje u posjed i u istom su pravomoćno odbijeni jer je utvrđeno da Grad M. L. kao tuženik nije u posjedu apartmanskih jedinica,

 

                        - saslušane su svjedokinja A. B. (list 476. spisa) i tužiteljica M. B. J. (list 357. spisa) čiji se iskazi u bitnome koncentriraju na okolnost savjesnosti njihove prednice N. B., odnosno je li ista mogla znati za građenje apartmanskog naselja.

 

15. Na temelju ovako izvedenih dokaza uvaženjem žalbe tuženice pobijanu presudu je valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti no ne zbog žalbenog prigovora nedostatka pasivne legitimacije. Kako je rečeno tuženica je taj prigovor po prvi puta istakla u žalbi što prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno pa tako njezine tvrdnje nisu uzete u obzir i bez utjecaja su na donošenje ove odluke.

 

16. Iz svih prednje navedenih isprava proizlazi kako je GP "N." 1965/66. od strane ovlaštenih državnih tijela odobrena izgradnja cijelog vikend naselja u koju je svrhu izrađen urbanistički plan te je završetkom gradnje zemljište privedeno namjeni i otuđivano velikom broju fizičkih osoba tijekom 1970.-tih godina. No unatoč tome što se Skupština Općine obvezala riješiti pitanje statusa zemljišta odnosno donijeti odluku o podruštvovljenju sa upisanim pravom korištenja u korist GP „N.“ to nije učinjeno sve do 1986. godine kada se na temelju odredbe čl. 13. st. 2.  Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine" broj 54/80) donosi Odluka o prijenosu građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo koja se i provodi u zemljišnoj knjizi. No prema toj Odluci ne upisuje se pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu u korist GP „N.“ već ostaje upis prava korištenja u korist prijašnjih vlasnika dok nadležni organ ne donese odluku o predaji zemljišta općini ili drugoj osobi. Iz spisa predmeta potpuno je jasno da je još 1965./66 donesena odluka o predaji zemljišta u korist graditelja apartmanskog naselja kao društvenopravnoj osobi koja je izgradila objekte namjenjene prodaji na tržištu, pa iz narečenog slijedi da faktičko stanje stvari i stanje zemljišne knjige znatno odudaraju.

 

17. Drugim riječima, još je prije donošenja citirane Odluke iz 1986. kako to proizlazi iz podataka i isprava u spisu, cijelo vikend naselje bilo izgrađeno i to u vrijeme dok je u zemljišnim knjigama bilo upisano pravo vlasništva prednika tužitelja, a da sve do 1986. godine nije proveden formalni prijenos vlasništva nekretnine u društveno vlasništvo. Unatoč svemu navedenom, iz činjenica da je Skupština Općina M. L. donijela Odluke o odobrenju gradnje "N.", da je izgrađeno cijelo vikend naselje sukladno prostornom planu odnosno da je zemljište privedeno namjeni, proizlazi da je 1965./66. zemljište faktično oduzeto pravnoj prednici tužitelja i dodijeljeno na korištenje GP "N." kao izvanknjižnom korisniku zemljišta u društvenom vlasništvu na kojem je kao savjesni graditelj i sukladno svim izdanima odobrenjima državnih tijela izgradio cijeli niz apartmana, pa tako i onaj B. H. kojem je osnovom kupoprodajnog ugovora valjano otuđila zgradu zajedno sa pripadajućim zemljištem. Na predmetnim česticama k.č. 3139/4 i 3140/1 B. H. je izvršio prenamjenu suterenskog prostora u stambeni osnovom građevinske dozvole i taj je poseban dio nekretnine otuđio prednici tuženice.

 

18. Prema tome iz svega navedenog proizlazi kako upis tužitelja u zemljišnim knjigama nije istinit jer je provedenom faktičnom deposedacijom 1965. prestalo pravo vlasništva njihovoj prednici N. B. i ustanovljeno je izvanknjižno pravo korištenja osnovom odredbe čl. 37. i čl. 38. ZPZZ u korist "N." koja je kao vlasnik izgrađenih zgrada i korisnik zemljišta u društvenom vlasništvu bila ovlaštena prodavati objekte što je i učinila otuđujući ih nizu fizičkih osoba. Slijedom navedenog tuženica je osnovom kupoprodajnog ugovora sklopljenim sa B. H. stekla u vlasništvo apartman zajedno sa zemljištem za redovnu uporabu zgrade te u smislu odredbe čl. 363. st. 1. i čl. 364. ZV-a dokazala da ima pravo na posjed prijeporne nekretnine koju prema odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a nije dužna predati tužiteljima kao upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima.

 

19. Ostali provedeni dokazi koji su prethodno nabrojeni nisu posebno ocijenjeni jer nisu odlučni za rješenje ove pravne stvari s obzirom da pravo posjeda tuženice ne bi proizlazi iz pravnih osnova kao što su dosjelost ili građenje temeljem čl. 418. OGZ-a

 

20. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem citirane odredbe 373.a ZPP-a žalbu tuženice usvojiti i odlučiti kao točki 1. izreke.

 

21. Kako je tuženica po okončanju ovog žalbenog postupka uspjela u parnici istoj je prema čl. 154. st. 1. i čl. 155. valjalo dosuditi troškove postupka i to prema troškovnicima koje je uložila na listovima 74. i 190. spisa. Tako je istoj priznato za sastav podneska od 13. studenog 2000. 300,00 kn, podneska od 29. svibnja 2002. iznos od 1.310,00 kn, za zastupanje na dva ročišta ukupno 2.620,00 kn, zajedno sa pripadajućim PDV-om što ukupno iznosi 5.160,60 kn. Osnovica za obračun je VPS od 101.000,00 kn iz čega je razvidno kako je trošak iz troškovnika na listu 74. spisa niži od onog koji bi tuženici pripadao prema utvrđenom VPS-u. Prema drugom troškovniku tuženici je priznato za pristup na ročište 21. listopada 2006. koje je odgođeno 500,00 kn, za pristup na ročište od 4. prosinca 2006. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 1.250,00 kn i za sastav podneska od 29. rujna 2006. kao i za pristup na ročište 5. veljače 2007., za svaku radnju po 2.500,00 kn. Trošak prema drugom troškovniku iznosi 6.750,00 kn uz PDV od 1.485,00 kn, što ukupno daje 8.235,00 kn.

 

22. Zbrojeni trošak po troškovnicima iznosi 13.395,00 kn, pa je u skladu s tim donesena odluka kao u točki 2. izreke presude sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

 

23. Tužiteljima nije priznat sastav odgovora na žalbu jer isti ne predstavlja nužni trošak za vođenje parnice.

 

             

U Rijeci 4. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Brankica Malnar, v.r.