REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-192/2025-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Krstić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice te punomoćnice tuženika, dana 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužitelju UŠ iznos od 2.853,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.403,59 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 24. listopada 2018. u 13,05 sati dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, na raskrižju Branimirove ulice i ulice Crvenog križa, tako da je vozačica osobnog vozila UŠU, vozeći automobil registarske oznake [registarska oznaka], udarila u vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, a koji je u koloni vozila započinjao radnju kretanja nakon što se upalilo zeleno svjetlo na semaforu. Navodi i da je tom prilikom tužitelj zadobio više tjelesnih ozljeda, zbog kojih je, sukladno potpisanom Europskom izvješću o nezgodi, sastavljenom na mjesta događaja od strane tužitelja i UŠU, podnio odštetni zahtjev HOK osiguranju d.d., koji ga je dana 11. siječnja 2019. obavijestio da je istom vozilu osiguranje isteklo 9. lipnja 2018., odnosno da je isto bilo neosigurano u trenutku nezgode. Slijedom toga, tužitelj se u mirnom postupku obratio s odštetnim zahtjevom tuženiku, koji je odbio zahtjev tužitelja dopisom od 13. ožujka 2019. Stoga je tužitelj zatražio da sud naloži tuženiku da mu naknadi štetu u iznosu od 15.000,00 kn, i to, kako je to specificirao na ročištu od 25. rujna 2019., s obzirom na pretrpljene fizičke bolove iznos od 4.000,00 kn, s obzirom na strah iznos od 3.000,00 kn, te s obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 7.000,00 kn, te je na ime naknade imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći zatražio iznos od 1.000,00 kn. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužitelj je zatražio da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti po kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti te imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći u ukupnom iznosu od 2.853,54 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 21. siječnja 2019. do isplate, uz naknadu parničnog troška, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, ali je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je tužitelj namiren za štetu pretrpljenu u predmetnom događaju u cijelosti, kako to proizlazi iz potvrde od 26. listopada 2018., kojom tužitelj potvrđuje da je na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju primio od štetnika, tj. UŠU, iznos od 200 EUR i 5.500,00 kuna. Istom potvrdom tužitelj je potvrdio kako su "međusobnim dogovorom sva prava i obveze regulirani", kao i da nema "daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz navedenog štetnog događaja". Nadalje, tuženik je priložio i izjavu UŠU od 13. ožujka 2019., koja je upravljala neosiguranim vozilom, a iz koje proizlazi da su se sudionici predmetne prometne nezgode dogovorili o ukupnoj imovinskoj i neimovinskoj šteti, kao i da je visinu štete odredio sam tužitelj. Slijedom navedenog, tuženik smatra da tužitelj predmetnom tužbom nastoji ostvariti dvostruku naplatu štete. Istaknuo je i kako se iz tužbe ne može utvrditi koji iznos tužitelj potražuje s osnove neimovinske, a koji s osnove imovinske štete te o kakvoj se imovinskoj i neimovinskoj šteti radi. Kako tuženik pretpostavlja da se neimovinska šteta odnosi na povredu prava osobnosti, a imovinska na tuđu pomoć i njegu, osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga što je iz medicinske dokumentacije razvidno kako nije došlo do povrede prava osobnosti koja bi opravdala postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti. Osporio je i zatraženi tijek zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete, iz razloga što je odštetni zahtjev dostavljen tuženiku dana 21. siječnja 2019., a ne 18. prosinca 2018., kako se navodi u tužbi, a osporio je i tijek zateznih kamata na iznos naknade troškova tuđe pomoći i njege, jer iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj istu nije plaćao, pa se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, na naknadu koje zatezne kamate mogu teći tek od dana kada visina štete bude utvrđena, tj. od dana donošenja presude. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložiti plaćanje troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u odštetni zahtjev, dopis od 13. ožujka 2019., izvješće o nezgodi motornog vozila, medicinsku dokumentaciju, dopis HOK d.d., potvrdu od 26. listopada 2018., izjavu korisnika neosiguranog vozila, dopise od 1. veljače 2019., 25. siječnja 2019. i 11. siječnja 2019., policu osiguranja, ponudu Auto Vrbnjak j.d.o.o., izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, koji vještak je i saslušan, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka OŠ, UŠU i ĐŠ, kao i saslušanjem tužitelja.

4. U postupku je sud donio presudu poslovni broj Pn-1487/2019-49 od 3. travnja 2024., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, međutim, odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-765/2024-2 od 19. prosinca 2024., navedena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

5. U nastavku postupka dopunski je saslušan vještak dr. Žarko Rašić te je dopunski saslušan i tužitelj.

6. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim.

7. Među strankama nije sporno da se dana 24. listopada 2018. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, na raskrižju Branimirove ulice i ulice Crvenog križa, u kojoj je sudjelovala vozačica osobnog vozila UŠU, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], i tužitelj, koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Nije sporno niti da je nezgodu skrivila vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka], kao ni da je za to vozilo bila istekla polica obveznog osiguranja, iz kojeg razloga je raniji osiguratelj toga vozila HOK osiguranje d.d., otklonio odštetni zahtjev tužitelja, kako to proizlazi iz dopisa istog društva od 11. siječnja 2019. Nije sporno niti da su sudionici popunili Europsko izvješće o nezgodi u kojem je svjedokinja HŠ priznala svoju odgovornost, kao i da su nakon toga postigli sporazum da ona tužitelju isplati naknadu u iznosu od 200,00 EUR i 5.500,00 kn na ime štete iz predmetnog štetnog događaja. Dakle, nije sporan štetni događaj i odgovornost tuženika, a nije sporno niti da je tuženik pasivno legitimiran za štetu nastalu od neosiguranog vozila, kako to i propisuje odredba čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151,05, 36/09,75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP). Nije sporno niti da se tužitelj obratio i tuženiku s odštetnim zahtjevom, i to dana 21. siječnja 2019., kao i da je tuženik taj zahtjev otklonio.

8. Sporno je radi li se o nagođenoj stvari, odnosno je li tužitelj namiren od strane štetnice za pretrpljenu štetu u cijelosti, a podredno je sporna i visina štete, kao i tijek zateznih kamata.

9. Svjedokinja UŠU je iskazala kako je ona skrivila prometnu nezgodu u kojoj je sudjelovao tužitelj i to prilikom vožnje u koloni naletom na vozilo kojim je upravljao tužitelj, što joj se dogodilo jer je, kada se htjela zaustaviti, umjesto kočnice stisnula gas. Izašli su iz vozila i, kako se žurila na skupštinu uprave HGK, u kojoj je tada bila zaposlena, pitala je tužitelja je li to u redu da dođe njezin suprug i da se nastavi s njim dogovarati, s obzirom da se njoj žuri, a suprug je pravnik, na što je tužitelj pristao. Ubrzo im se pridružio njen suprug i dogovorili su se za naknadu štete koja je nastala na vozilu tužitelja, misli u iznosu od 100,00 EUR, koje mu je, koliko se sjeća, ona odmah dala, a čini joj se i da su se dogovorili za još 200,00 kn, a ne sjeća se je li mu sve odjednom isplaćeno ili neki dio naknadno, s tim da, kada joj je predočen iznos koji je tužitelj rekao da je isplaćen od strane svjedokinje odmah po nezgodi te iznos koji mu je isplatio njen suprug, iskazala je da je moguće da je to bilo tako. Sjeća se da mu je 100,00 EUR odmah dala iz novčanika. Dogovorili su se da je time sve riješeno, što je tužitelj odmah tada potpisao njezinom suprugu. Nije se žalio ni na kakve ozljede, a i kada ga je nazvala poslije u dva navrata, rekao joj je da je dobro. Ne sjeća se jesu li popunjavali Europsko izvješće o nezgodi, a sjeća se da je on potpisao potvrdu da je dug podmiren u cijelosti, a tuženiku je poslala izjavu kada su je tražili očitovanje. Ustvrdila je da je njezino vozilo bilo osigurano. Potvrdu koju je potpisao tužitelj je sačinio njen suprug, koji je pravnik po struci, te ne zna kada je potvrda sačinjena, jer je ona već bila otišla, a ne može se sjetiti kada ju je suprug donio. Kada joj je predočena potvrda od 26. listopada 2018., iskazala je da je to potvrda koju je njezin suprug sastavio. Upitana o oštećenjima na vozilu tužitelja, iskazala je da se radilo o manjem oštećenju, ali da ona nije stručnjak, a tužitelj je imao nekog limara koliko se sjeća, te su novce dali prema procjeni tog limara.

10. Svjedok OŠ je iskazao da ga je supruga nazvala toga dana kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je ona sudjelovala, a u kojoj je sudjelovao i tužitelj. Rekla mu je preko mobitela da je udarila vozilom u Branimirovoj ulici u stražnji dio vozila koje se kretalo ispred njenog te da su pomakli vozila u Ulicu Crvenog križa. Njoj se žurilo na godišnju skupštinu HGK, koju je ona trebala voditi, te ga je zamolila da on dođe riješiti sve detalje s tužiteljem vezano za tu situaciju. On je došao za par minuta i supruga je tada u dogovoru s tužiteljem otišla, ostavljajući njega da riješi tehnikalije, s tim da su se oni prethodno dogovorili da se potpiše Europsko izviješće i da se ne zove policija. Supruga je potpisala nepopunjeni obrazac Europskog izviješća i njega zamolila da on to s tužiteljem popuni. Ostavila je tužitelju 100,00 EUR kao predujam naknade štete i kako on ne bi mislio da ona izbjegava svoju odgovornost, te je nakon toga otišla. On je tužitelja pitao je li dobro i donio mu je vodu, te se tužitelj nije žalilo ni na kakvu ozljedu, unatoč čemu mu je svjedok ponudio prijevoz u Kliniku za traumatologiju, no tužitelj je to otklonio. Upozorio je tužitelja da kod trzajne ozljede može doći do simptoma naknadno i zato mu je predložio da se nađu sutradan ili dva dana nakon nezgode, da se još jednom oko svega dogovore. To je uključivalo i iznos imovinske štete na vozilu oko kojeg se nisu uspjeli dogovoriti. Naime, u nezgodi na vozilu supruge nije došlo do štete, odnosno bila je minimalna, samo u vidu oštećenog znaka Volkswagen, dok je vozilo tužitelja bilo više oštećeno, i to u predjelu branika i bila je zaglavljena brava, pa se nije mogao otvoriti prtljažnik. Zaključili su da im je bolje da, umjesto da plate kaznu i troškove postupka, isplate njemu naknadu štete i zato su nastojali postići dogovor oko toga. Tužitelj se telefonom konzultirao s nekim mehaničarom ili autolakirerom i nakon toga je rekao da bi šteta bila oko 1.000,00 EUR. Njemu se to činilo puno i misli da od osiguravajućeg društva ne bi dobio niti polovicu tog iznosa. Rekao mu je da se vide sutradan ili prekosutra i da vide do tada hoće li tužitelj biti dobro, pa da će onda platiti taj iznos koji je tražio. Našli su se nakon dva dana od nezgode i tužitelj je rekao da je to taj iznos od oko 1.000,00 EUR i da je sve u redu i da nema drugih potraživanja. Niti tada nije spominjao nikakvu ozljedu da bi zadobio, a naišla je i njegova supruga, koja je medicinska sestra, dok su bili na kavi taj dan, te mu je možda ona sugerirala da se obrati liječniku, uglavnom, on vezano za to, s njima nije kontaktirao. Tužitelj je prihvatio iznos od daljnjih 100,00 EUR, a ostatak mu je isplatio u kunama i to 5.500,00 kn, odnosno iznos koji piše u potvrdi i oni su se prijateljski rastali bez ikakvog spora. Iako je imao osjećaj da su mu previše platili tu imovinsku štetu na vozilu, odnosno svu štetu koju je on pretrpio, da bi se taj slučaj zaključio. Upravo zato su i odgodili isplatu za dva dana kako bi se utvrdilo ima li on kakvih zdravstvenih problema. Iskazao je da ne zna je li tužitelj popravio vozilo, ali ostaje pri tome da se radilo o starijem modelu vozila za kojeg više nisu postojali originalni dijelovi. Inače, on je sačinio tekst potvrde od 26. listopada 2018. koju je tužitelj potpisao i u njega je stavio to da se Europsko izviješće o nezgodi stavlja izvan snage i da se ne može koristiti za naknadnu prijavu štete, jer su ovom potvrdom regulirana sva prava i obveze iz tog štetnog događaja, a pritom je mislio upravo na ovu situaciju, tj. da su sva potraživanja time riješena među njima. Iskazao je i da je tužitelj potvrdu potpisao u kafiću gdje su se našli, a on je donio pripremljen tekst potvrde, te je dodao i da je supruga pred njim bila isplatila prvih 100,00 EUR tužitelju, a ostatak iz potvrde mu je on isplatio prilikom potpisivanja potvrde.

11. Svjedok ĐŠ je iskazao da su tužitelj i on kolege te obojica rade u Zagrebparkingu na poslovima kontrole naplate parkinga. Toga dana obojica su prethodno obavljali taj posao u susjedinim sektorima. Kada im je završila smjena, svjedok je naišao ulicom Crvenog križa i tu sreo tužitelja koji je razgovarao s vozačicom drugog vozila, te se vidjelo da su vozila oštećena, ali on samu nezgodu nije vidio. Tužitelj mu je rekao da ga je vozačica udarila jer je valjda greškom stisnula gas umjesto kočnicu, a zatekao ih je da se dogovaraju da se tužitelju plati naknada štete na vozilu mimo osiguranja, odnosno vozačica mu je bila spremna to direktno platiti. On je tužitelju sugerirao da radije pozove policiju, te ga je pitao je li s njim sve u redu, a on mu je rekao da ga jedino malo vrat boli. Nakon zadržavanja s njima minutu-dvije, produžio je dalje te mu nije poznato što se dalje među njima događalo vezano za tu nezgodu. Dodao je i da mu je tužitelj samo rekao da će oni za popravak vozila dati novce dok mu drugo nije poznato.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je do prometne nezgode došlo dana 24. listopada 2018., oko 13,00 sati te je potvrdio da se svjedokinji UŠU, koja je upravljala vozilom, a koje je naletjelo na njegovo vozilo, žurilo tog dana. Htio je zvati policiju, međutim, ona je inzistirala da se popuni Europsko izviješće o nezgodi, odnosno da se dogovore. Točno je da je ona otišla u dogovoru s njime, a došao njen suprug, svjedok OŠ, i njih dvojica su se dogovarali vezano za štetu koja je nastala. Nakon 10-15 minuta počeo se loše osjećati, te mu je svjedok donio vodu, a nazvao je suprugu koja mu je rekla da je to trzajna ozljeda i da se mora javiti liječniku. Oni su se dogovarali isključivo oko naknade imovinske štete na vozilu i sjeća se da mu je svjedok rekao, s obzirom da se događaj zbio u okviru njegovog radnog vremena, da od svog poslodavca Zagrebparkinga može tražiti naknadu štete zbog ozljede. Točno je da je on telefonirao svom limaru i da mu je isti rekao da ne može procijeniti visinu štete na temelju onog što mu je rekao, a ni na temelju fotografije koju mu je poslao, pa su se zato dogovorili da će se naći kada limar pogleda vozilo te je svjedoku OŠ dao broj od majstora da se on dogovori s njim oko naknade štete. Istog dana se javio liječniku zbog glavobolje i mučnine, te je dobio Shantzov ovratnik, koji je nosio i kada se našao sa svjedokom OŠ nakon dva dana te pretpostavlja da mu je tada rekao da je ipak zadobio ozljedu. Svjedok je u međuvremenu provjerio tu visinu štete i pristao je isplatiti iznos prema procjeni njegovog limara te mu je taj iznos koji je naveden u potvrdi i isplatio, odnosno odmah mu je bila isplatila svjedokinja UŠU iznos od 200,00 EUR, a svjedok nakon dva dana iznos od 5.500,00 kn. Svjedok UŠU ga je tražio tada kada su se našli da potpiše potvrdu, koju je svjedok sastavio, te ju je jedino on potpisao, a ona je odgovarala sadržaju onog što su se dogovorili. Upitan zašto je pristao da se u tekstu potvrde nalazi da pristaje da se stavi izvan snage Europsko izviješće i da se ono ne može koristiti za naknadnu prijavu štete, kao i da su sva međusobna prava i obveze riješili, iskazao je da je mislio da se time rješava pitanje štete na vozilu, a ne i pitanje ostale štete, jer je taj iznos koji je primio odgovarao procijenjenoj šteti na vozilu, jer je već u to vrijeme on znao da je zadobio ozljedu i liječenje je još uvijek trajalo. Njegova namjera je bila da je to bilo samo da se riješi imovinska šteta na vozilu, s tim da ga je svjedok bio uvjerio da će moći tražiti naknadu štetu zbog ozljede od firme u kojoj je zaposlen tj. od Zagrebparkinga. Međutim, nije mogao dobiti tu naknadu štete, jer mu je rečeno da je za štetu odgovorna treća osoba, pa da samo od te treće osobe može zatražiti naknadu štete. Iskazao je da je pročitao potvrdu prije nego što ju je potpisao, kao i da prilikom potpisivanja potvrde nije bio nitko osim njega i svjedoka UŠU, te nije naišla njegova supruga dok su potpisivali, kako je iskazao svjedok, već je ista došla prvi dan kada se dogodila nezgoda i ona ga je vozila kasnije u bolnicu. Iskazao je i da mu je bilo mučno i slabo odmah nakon nezgode, te mu je svjedok donio vodu. Zna samo da su oni bili protiv toga da se zove bilo tko, a kasnije je saznao da je vozilo bilo neosigurano i da je to bio razlog zašto oni nisu htjeli nikoga zvati. U nezgodi je zadobio ozljedu vrata s posljedicom u vidu trnjenja ruke te je nakon nezgode bio na bolovanju i obavljao je fizikalnu terapiju, a supruga mu je pomagala, obavljajući sve kućanske poslove koje nije mogao obavljati. Iskazao je i da je vozilo popravio, ali ne u cijelosti, a popravak ga je koštao otprilike onoliko koliko je dobio od svjedoka, s tim da je vozilo popravljeno kod limara ĆŠ. Ne posjeduje račun za popravak vozila, a nije ga ni tražio jer su prijatelji. Dopunski saslušan, ustrajao je u cijelosti kod svog dotadašnjeg iskaza, odnosno da se dogovarao sa suprugom štetnice OŠ samo za štetu na vozilu, te je iskazao i da se odmah nakon nezgode javio liječniku, te da je bio naručen na daljnje kontrole, odnosno znao je tada kada se s njim dogovarao da je ozlijeđen, dok nije bio svjestan svih posljedica ozljede, a tek kasnije, kada je prošao fizikalnu terapiju i obavio liječenje, osvijestio je posljedice ozljeđivanja. Dodao je i da je liječenje trajalo možda mjesec ili dva, kao i da je OŠ dogovarao cifru imovinske štete na vozilu s njegovim limarom putem telefona, te su tako došli do iznosa kojeg su napisali u Izjavi. Ustrajao je u tome da nikada nije bilo riječi o tome da je iznos koji je dogovoren vezan za njegovo ozljeđivanje s tim da je on u vrijeme potpisivanje izjave nosio Shanzov ovratnik, a upitan je li spominjao svoje ozljede u razgovoru sa OŠ iskazao je da nije, jer ih nije bio svjestan.

13. Iskaze svjedoka i tužitelja sud je prihvatio u dijelu u kojem su logični i uvjerljivi te međusobno suglasni, dok nije prihvatio iskaze svjedoka UŠU Sokač OŠ i OŠ u dijelu u kojem su isti nelogični i neuvjerljivi te u suprotnosti s iskazom tužitelja, koji potvrđuje u tom dijelu svjedok ĐŠ. Naime, sudu je logičniji iskaz tužitelja u dijelu navoda da je predmet dogovaranja sa svjedocima bilo isključivo pitanje imovinske štete nastale na njegovom vozilu te da time što je potpisao na traženje svjedoka potvrdu od 26. listopada 2024., što je bilo dva dana nakon nezgode, nije imao namjeru odreći se tražbine po osnovi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Osim toga, i iz iskaza svjedoka OŠ i OŠU proizlazi da je iznos koji su tužitelju isplatili bio isključivo po osnovi štete na vozilu, pri čemu i visina isplaćenog iznosa odgovara iznosu iz ponude tužitelju od društva Auto Vrbnjak j.d.o.o. za popravak vozila, a neuvjerljiv je njihov navod da se tužitelj nije odmah žalio na ozljede, jer svjedok OŠ navodi da je tužitelju donio vode, a razlog tomu je bio što se tužitelj nije dobro osjećao, kako je to sam iskazao, te je isti neuvjerljiv i u dijelu navoda da se nije žalio niti nakon dva dana kada je potpisana potvrda, jer je tada bilo već u tijeku njegovo liječenje i on imao imobilizaciju, a moguće je da je pod utjecajem navoda svjedoka OŠ, koji je pravnik po struci, on tada mislio kako će moći naknadu štete zbog ozljeda ostvariti od svog poslodavca, što se ispostavilo netočnim. Nadalje, i iz medicinske dokumentacije je razvidno da se on istog dana po ozljeđivanju javio liječniku i da su mu tada već utvrđene ozljede, ordiniran Schanzov ovratnik i kontrola za 10 dana, što znači da je njegovo liječenje bilo u tijeku i da on tada nije još niti mogao znati sve posljedice ozljeda, da bi se mogao valjano odreći tražbine po toj osnovi, a isto proizlazi i iz mišljenja vještaka medicinske struke dr. Žarka Rašića, koji je prilikom ponovnog saslušanja naveo kako je tužitelj dva dana nakon štetnog događaja bio upoznat sa zadobivenom ozljedom, jer su mu isti dan po ozljeđivanju postavljene dijagnoze istegnuća mišića vratne kralješnice te natučenje zatiljnog dijela glave, ali dva dana nakon ozljede je, po njegovom mišljenju, prekratko razdoblje da bi bio svjestan mogućih posljedica vezanih za štetni događaj, te je dodao i da posljedice kod takve ozljede (trzajne ozljede vratne kralješnice) mogu biti u širokom rasponu, te da se tek po završetku liječenja sa sigurnošću mogu utvrditi.

14. Iz navedenog slijedi da je tužitelj sa štetnicom UŠU i njenim suprugom postigao dogovor o naknadi imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju na njegovom vozilu i to u visini prema procjeni njegovog limara, odnosno 200,00 EUR i 5.500,00 kn, što se svjedocima činilo previše, ali su na to pristali s obzirom da su htjeli riješiti odštetu bez policije. Ovo očito iz razloga jer se radilo o neosiguranom vozilu, što je bio dodatni motiv da se izbjegne prekršajna kazna. Unatoč tome što je u potvrdi koju je sačinio svjedok prilikom isplate ostatka naknade dana 26. listopada 2018. navedeno, pored toga iz da istom tužitelj potvrđuje da je temeljem štete (ne navodi se koje) iz štetnog događaja od 24. listopada 2018., tužitelj, sukladno postignutom dogovoru, primio iznos od 200,00 EUR i 5.500,00 kn, navedeno i da se Europsko izvješće o nezgodi stavlja izvan snage te da se isto ne može koristiti za naknadnu prijavu štete, budući da su, kako je to u nastavku u istoj navedeno, dogovorom regulirali sva prava i obveze, te da tužitelj izjavljuje da nema daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz navedenog štetnog događaja, to ne znači da se time tužitelj odrekao prava potraživanja naknade štete zbog zadobivenih ozljeda, jer se ovo se moglo odnositi smo na u tom trenutku dospjelu i poznatu imovinsku štetu na vozilu, čije visina je i odgovarala isplaćenom iznosu, a ne i na eventualnu neimovinsku i imovinsku štetu zbog ozljeđivanja tužitelja, koje je u tom trenutku bilo izvjesno, ali, kako je to utvrđeno, nisu bile predvidive njegove posljedice, budući je liječenje tužitelja bilo još u tijeku, zapravo u samom početku. Stoga se u tom dijelu njihovog dogovora radi o nesporazumu u smislu čl. 282. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), odnosno situaciji kada stranke misle da su suglasne, ali među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ili kojem bitnom sastojku ugovora, u kojem slučaju ugovor ne nastaje. Ovo vrijedi, dakako, za usmeni dogovor stranaka, jer potvrda ne predstavlja ugovor, budući da je potpisana samo po tužitelju, pa se radi o jednostranom očitovanju volje i samo potvrdi onoga što je usmeno dogovoreno. Nadalje, s obzirom da se radi o nesporazumu te da se tužitelj nije mogao valjano odreći tražbine vezane za zadobivene ozlijede, jer njihove posljedice nisu u tom trenutku bile predvidive, nije od značaja okolnost što navedena nagodba nije u sudskom postupku poništena (tužitelj je nakon ukidne odluke podnio tužbu radi utvrđenja da ista ne proizvodi pravne učinke, ali je tu tužbu povukao, međutim o istom se, kao o prethodnom pitanju, raspravljalo i moglo raspravljati i u ovom postupku). Za dodati je i da dopunska saslušanja vještaka i tužitelja ne predstavljaju nove dokaze, kako to pogrešno smatra tuženik, već se radi o istom, ranije predloženom dokazu, a dopunskim saslušanjem je bilo potrebno rasvijetlili okolnosti sukladno uputi višeg suda, odnosno utvrditi je li se radilo o poznatim i predvidivim posljedicama u vrijeme sklapanja sporazuma, a kako o tome svjedoci OŠ i OŠU ne mogu imati saznanja, dok su isti, kao i tužitelj, detaljno iskazali o svojoj namjeri prilikom sklapanja sporazuma s tužiteljem (riješiti sve svoje obveze iz tog štetnog događaja), sud je odbio prijedlog za njihovo dopunsko saslušanje.

15. Kako u postupku nije utvrđeno da se tužitelj valjano odrekao tražbine po osnovi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a nije sporna pasivna legitimacija i odgovornost na strani tuženika, isti mu je dužan naknaditi pretrpljenu štetu zbog nastalih ozljeda u cijelosti, temeljem čl. 1072. st. 1. ZOO.

16. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu natučenja zatiljnog dijela glave i istegnuća mišića vrata, nakon kojih ozljeda je istoga dana pregledan, te je obavljao kontrole i pretrage, postavljena mu je imobilizacija i preporučena simptomatska terapija, a proveo je i propisanu fizikalnu terapiju, te je njegovo liječenje završeno 11. prosinca 2018.

17. Po mišljenju vještaka, tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana te bolove slabijeg intenziteta, trajnog karaktera tijekom daljnjih 42 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

18. Pretrpio je i tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica te mogućih komplikacija) bio je, po mišljenju vještaka, jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana.

19. Po ocjeni vještaka, ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 5%, koje se očitije u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela, koja ocjena je dana uzimajući u obzir i učinjenu dijagnostičku rtg obradu.

20. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno i to za uobičajene kućanske poslove pomoć, pri odlasku u trgovinu i slično.

21. Na primjedbe tuženika i nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja, koji je djelomice priložen spisu za vremensko razdoblje od 30. travnja 2007. do 26. veljače 2019., te potom i za vremensko razdoblje od 1974. do 2007., vještak se očitovao navodeći kako je iz istog razvidno da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja imao tegoba sa strane prvenstveno slabinske kralježnice, a imao je tegobe i s gležanjskim zglobom, ali zabilježene su i tegobe 2015. i 2016. u vidu bolova u području vratne kralježnice, u smislu bolnog sindroma vrata. U pisanom nalazu i mišljenju uzeta je anamneza od strane tužitelja (tužitelj je negirao ranije tegobe s vratnom kralješnicom) te je ocjena trajnih posljedica utemeljena i na kliničkom pregledu tužitelja, te postojećoj medicinskoj dokumentaciji i to prvenstveno nalazu FSVK, na kojima je opisan instabilitet na dva nivoa, i to na razini C3-C4 i C4-C5. Navedeni nalaz očitan je u smislu teže lezije tj. oštećenja ligamentarnog aparata, s tim da se ne može utvrditi starost oštećenja. Instabilitet je karakterističan za ligamentarno oštećenje, što je i navedeno u pisanom nalazu, te je objasnio da je ligamentarno oštećenje prvenstveno posljedica traume vratnog segmenta kralježnice, a ne degenerativnih promjena. U zdravstvenom kartonu, osim bolnog sindroma vratne kralježnice, nema podataka o bilo kojim drugim ozljedama, pa ni prometnim nezgodama, u kojima bi stradala vratna kralježnica, pa vještak zaključuje da je nalaz FSVK i opisane promjene posljedica predmetnog štetnog događaja. Dodao je i da je tužitelj 1973. godište, odnosno da je imao u trenutku štetnog događaja 45 godina, a u trenutku kliničkog pregleda 49, što je životna dob kod koje uobičajeno postoje degenerativne promjene vratnog segmenta koje mogu, ali i ne moraju biti zabilježene u medicinskoj dokumentaciji. Pri procjeni smanjenja životne aktivnosti, vještak je naveo da je uzeo u obzir promjene na tom segmentu uobičajene za životnu dob, a koje povremeno mogu dovesti do bolova u vratu. Naveo je i da je radiolog u nalazu napisao da se radi o težoj ligamentarnoj ozljedi vrata, a kada bi se radilo o teškoj ligamentarnoj ozljedi na dva nivoa, tada bi procjena smanjenja životnih aktivnosti bila iskazana u većem opsegu, što je i naveo u pisanom nalazu. Zaključno je naveo da, nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja, nema elemenata koji bi ukazivali na promjenu nalaza i mišljenja, jer je u mišljenju uzeo u obzir životnu dob i moguće degenerativne promjene, a u zdravstvenom kartonu je na dva mjesta naveden bolni sindrom vratne kralježnice, ali bez daljnje obrade navedenog segmenta.

22. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, a primjedbe tuženika vještak je otklonio u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja, u kojem se očitovao i na sadržaj zdravstvenog kartona tužitelja te objasnio zbog čega zaključuje da je instabilitet posttraumatskog karaktera, odnosno u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, slijedom čega je odbijen dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po specijalisti kirurgu, a isto tako i po specijalisti radiologu, jer tuženika nije obrazloženo doveo u sumnju vjerodostojnost nalaza rtg obrade koji prileži spisu i na kojem je, između ostalog (klinički pregled i uvid u zdravstveni karton te ostalu medicinsku dokumentaciju), vještak utemeljio svoje mišljenje. Za dodati je i da se vještak dodatno očitovao o predvidivosti posljedica iz predmetnog štetnog događaja u vrijeme sklapanja sporazuma o isplati naknade, te je i u tom dijelu sud prihvatio njegovo mišljenje kao nepristrano te jasno i obrazloženo.

23. Nakon provedenog vještačenja, te navodeći da usklađuje tražbinu s novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji se odnose samo na naknadu neimovinske štete, tužitelj je podneskom od 9. studenog 2022., zatražio isplatu iznosa od 21.500,00 kn (u važećoj valuti 2.853,54 EUR), čime je postojeći tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete (14.000,00 kn) uvećao za 50%, što znači da je po osnovi iste zatražio isplatu u iznosu od 21.000,00 kn (2.787,18 EUR), a po osnovi naknade troškova tuđe pomoći iznos od 500,00 kn (66,36 EUR). Navedenu preinaku sud je, unatoč protivljenju tuženika, dopustio, jer je ista rezultat usklađivanja s novim Orijentacijskim kriterijima, koji su doneseni nakon zaključenja prethodnog postupka (17. lipnja 2020.), pa se radi o opravdanoj preinaci, u smislu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Neosnovano je tuženik prigovorio zastari tražbine u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev, jer iako je prema utvrđenjima vještaka liječenje tužitelja završeno 11. prosinca 2018., a preinaka tužbe uslijedila 9. studenog 2022., tj. po proteku trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO, ne radi se o zastari. Naime, tužitelj je naknadu za oba vida štete (neimovinsku i imovinsku u vidu troškova tuđe pomoći) zatražio već u tužbi, pa prilagođavanje visine novim Orijentacijskim kriterijima ne može dovesti do zastare za preinačeni dio, jer se radi o tzv. nepravoj preinaci, pa je neovisno o kasnijem prilagođavanju visine, prekid zastare nastupio već podnošenjem tužbe, a za dodati je i da je za navedene kriterije predviđeno da se primjenjuju na sve sporove u tijeku, pa u slučaju kada bi se ovako strogo primijenila odredba o zastari, kako to smatra tuženik, primjena istih kriterija bi bila nesvrsishodna.

24. Uzimajući u obzir vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja (rtg snimanje, obavljanje pretraga i kontrola, nošenje imobilizacije, mirovanje, uzimanje simptomatske terapije i obavljanje fizikalne terapije), te trajanje i intenzitet straha, omjer smanjenja životne aktivnosti, te dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (45 godina), temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a primjenom čl. 223. ZPP, tužitelju, po ocjeni suda, pripada pravo na naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 2.787,18 EUR, pa mu je isti iznos i dosuđen.

25. Kako je tužitelju bilo potrebno ukupno 37 sati tuđe pomoći, koja mu je, kako je iskazao, pružana besplatno, dosuđena mu je naknada za ovaj vid štete, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, u iznosu od zatraženih 66,36 EUR, iako bi mu pripadalo pravo na naknadu u visini od 137,64 EUR (3,72 EUR po satu). Ovo s obzirom da sud sudi u granicama postavljenog zahtjeva, kako to propisuje odredba čl. 2. ZPP.

26. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće, kako je to i zatražio, tekuće od nespornog među strankama dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 21. siječnja 2019., a primjenom odredbe čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP, kojom je određeno je da ukoliko odgovorni osiguratelj u roku od 14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamate i to od dana podnošenja zahtjeva, koja odredba se odnosi kako na neimovinsku tako i na imovinsku štetu, pa i na imovinsku nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju posrijedi. Ovo s obzirom da tuženik nije dokazao da je dostavio tužitelju utemeljeni odgovor, budući da iz dopisa od 13. ožujka 2019., kojim otklanja odštetni zahtjev ne proizlazi da je odgovor dan utemeljeno, jer se tuženik tek pozvao na to da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti. Za dodati je da se navedene odredbe primjenjuju i u slučaju naknadnog neskrivljenog povišenja tužbenog zahtjeva te nema osnove da zatezne kamate na taj dio teku tek od povišenja, kako to pogrešno smatra tuženik.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), te sukladno vrijednosti predmeta spora.

28. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podnesaka od 25. rujna 2019., 7. listopada 2020., 9. studenog 2022. i 12. travnja 2023., sve po Tbr 8. toč. 1. (4x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 25. rujna 2019., 9. prosinca 2019., 4. studenog 2020., 3. ožujka 2021., 16. rujna 2021., 7. studenog 2022., 4. travnja 2023., 3. listopada 2023., 19. veljače 2024., 14. travnja 2025. i 20. listopada 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (11x100 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 1. ožujka 2022. po Tbr. 9. toč. 5. (25 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 712,50 EUR , zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 75,65 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, dok mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 19. svibnja 2023. i 12. veljače 2024., jer mu je već priznat trošak četiri obrazložena podneska, na koliko najviše ima pravo, sukladno Tbr. 8.

29. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 4.403,59 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

30. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 6. studenoga 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika