REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-166/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović iz Zagreba, protiv tuženika Terra Energy Generation Company d.o.o., [adresa], OIB: 36552216353, zastupanog po punomoćnici Ivani Stojan, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o. iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 29.11.2024. godine, kojom je tuženik TERRA ENERGY GENERATION COMPANY d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36552216353 otkazao tužiteljici AB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu sklopljen dana 17.10.2022. godine za radno mjesto Menadžera pravnih poslova i usklađenosti, kao i sve dodatke istom Ugovoru, nije dopuštena i zakonita, te da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu sklopljen dana 17.10.2022. godine između tuženika TERRA ENERGY GENERATION COMPANY d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36552216353 i tužiteljice AB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za radno mjesto Menadžera pravnih poslova i usklađenosti, kao i svi dodatci istom Ugovoru između tužitelja i tuženika, s danom odluke suda.

III. Nalaže se tuženiku TERRA ENERGY GENERATION COMPANY d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36552216353 da tužiteljici AB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 339,68 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana od 17. listopada 2022. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) na radnom mjestu Menadžera pravnih poslova i usklađenosti. Dana 29. studenog 2024. tuženik je donio je Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu (dalje u tekstu: Odluka o otkazu). Smatra da je Odluka o otkazu nezakonita, jer se tuženik prije donošenja Odluke o ukidanju pravnih poslova i ukidanja dva radna mjesta Menadžer pravnih poslova i usklađenosti i Pomoćnik menadžera pravnih poslova sukladno čl. 150. st. 3. Zakona o radu trebao savjetovati s radničkim vijećem, a što je propustio učiniti. To stoga što odluka o promjeni organizacije rada predstavlja odluku važnu za položaj radnika. Tuženik je trgovačko društvo koje ima pet odjela (HR, Financije, Pravni, Investicije i Tehnički odjel) te razvija investiciju u obnovljive izvore energije u vrijednosti od cca 400 milijuna eura. Samo zato što tuženik ima broj zaposlenih manji od 20 radnika, ne znači da samim time može izbjeći odgovornost za donošenje Odluke o ukidanju radnog mjesta Menadžera pravnih poslova i usklađenosti. Iako nema tu obvezu, tuženik je dana 21. studenog 2024. donio Odluku o reorganizaciji te je istu objavio na fizičkoj oglasnoj ploči u uredskim prostorijama. Iako je jedina pogođena tom odlukom (druga djelatnica Pravnog odjela MB je 7. studenog 2024. sama dala otkaz, a kasnije navodno potpisala Sporazum s tuženikom), ista odluka joj nikada nije dostavljena. S obzirom da je bila na bolovanju od 29. studenog do 20. prosinca 2024. najraniji trenutak kada je mogla vidjeti Odluku o reorganizaciji izvješenu na fizičkoj oglasnoj ploči u uredskoj kuhinji je na dan povratka s bolovanja 23. prosinca 2024. Toga dana je u uredskoj kuhinji na fizičkoj oglasnoj ploči prvi put je vidjela Odluku o reorganizaciji, međutim, Odluka o reorganizaciji fizički nije bila obješena na oglasnoj ploči tuženika, nego na oglasnoj ploči od druge firme istog osnivača Viola energy generation d.o.o., i to bez ikakve bilješke kojeg je dana Odluka o organizaciji stavljena na oglasnu ploču. Tuženik ima i uredno koristi elektroničku oglasnu ploču, kojoj je ona imala pristup tijekom trajanja bolovanja. Radi se o e-mailovima poslanim od strane Odjela ljudskih potencijala koji se šalju sa email adrese “Terra Energy HR” putem kojeg tuženik uobičajeno komunicira sve odluke uprave i objave radnicima (posebno zbog terenskih radnika koji rijetko dolaze u ured). Zbog svega navedenog razvidna je očigledna naknadna izrada i antidatiranje Odluke o reorganizaciji i pokušaj zataškavanja pred drugim radnicima da je dobila otkaz. U danima nakon povratka s bolovanja, 23. i 24. prosinca 2024., te 2. siječnja 2025., kolege su joj prilazili mahom s istim riječima: „Pa gdje si ti? Što se događa, nitko nam ništa ne govori. Vidjeli smo oko 9. prosinca 2024. da visi Odluka o reorganizaciji na oglasnoj ploči VIOLA-e“. Da je Odluka o reorganizaciji naknadno izrađena, proizlazi i iz činjenice da je ona u razdoblju od 20. studenog do početka njezine odsutnosti 28. studenog 2024. normalno radila, primala i slala mailove o raznim temama te čak dana 25. studenog 2024. dobila mail nadređenog turskog državljanina ABL (o pravnoj kontroli narudžbenica), bez ikakvog traga od njega da su njezino radno mjesto i Pravni odjel ukinuti i to, kako tvrdi tuženik, 4 dana prije toga. Smatra da je Odluka o otkazu sredstvo osvete koji je zabranjen Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (tzv. zviždača) kojom ju se pokušalo kazniti i „ušutkati“, jer je upozoravala tuženika na zakonske obveze, a što je bila njezina dužnost kao Voditeljice pravnih poslova i usklađenosti. U posljednjim mjesecima, vidjevši da je osnivač tuženika osnovao još 3 nova trgovačka društva u Hrvatskoj (čime je dosegao zbroj od ukupno 7 trgovačkih društava), i primijetivši da se prešutno, bez ikakve komunikacije radnicima od strane tuženika, ili povećanja plaće, od nje i od drugih radnika tuženika očekuje da rade za više poslodavaca, a temeljem samo jednog ugovora o radu i za samo jednu plaću, u okviru obavljanja svog posla upozorila je na zakonske obveze poslodavca u smislu potrebe za pravnim reguliranjem rada za više poslodavaca istog osnivača u Republici Hrvatskoj. Smatra da je povod za njezin otkaz događaj sa sastanka 26. studenog 2024. kada su je iznenada na taj sastanak, i bez prisutnosti HR odjela, pozvali ABL i FB, koje poznaje po izgledu. Tom prilikom nisu joj predočili punomoć za zastupanje tuženika. Kraj navedenog, nemaju nikakvu funkciju u upravi tuženika, niti radnu dozvolu za rad u Hrvatskoj, a sebe nazivaju „ A President“. Tvrdili su da su odgovorni za vođenje svih pravnih poslova i ljudskih resursa u kompaniji koju oni nazivaju „SOYAK CROATIA“ (iako to trgovačko društvo ne postoji u Hrvatskoj). Sve do lipnja 2024. odgovarala je članu uprave tuženika MBL, a gospodin ABL joj je prije godinu dana rekao da je on njezin novi šef. Po njihovim reakcijama na tom sastanku 26. studenog 2024. vidjela je da je izazvala njihov bijes i smatra da su vjerojatno shvatili kako su učinili velike propuste upravo u svom području odgovornosti. Navedene osobe očigledno imaju velik utjecaj kod uprave tuženika te su ih uspjeli uvjeriti da nju hitno treba hitno „ušutkati“ otkazom. Dana 27. studenog 2024. ujutro, oko 1 sat prije zakazanog oproštajnog uredskog ručka za kolegicu MB, od strane BB pozvana je na sastanak u zatvorenoj prostoriji, na kojem su bile prisutne njih dvije i ABL na kojem su joj najavili ukidanje Pravnog odjela i otkaza. Iako je pretrpjela velik šok, fokusirala se na oproštajni ručak kolegice MB (koja je 7. studenog 2024. dala otkaz) na kojem su bili prisutni ona, radnici tuženika MB, ĆB, ČB, SB, OB, VB, DB, ŠB, GB, NB, HB (zaposlenik VIOLA-e), FBL (HR konzultantica, LMS obrt), bili ABL (iz nepoznatog turskog entiteta) i FB (iz nepoznatog turskog entiteta). Nitko od prisutnih nadređenih osoba pred radnicima nije rekao da bi se Pravni odjel ukidao i da bi i ona odlazila iz firme. Zbog svega navedenog, smatra da je ponižena pred cijelim kolektivom i da je postala predmetom uredskog trača. Dok je njezina kolegica MB ispraćena „s lovorikama“, nju se nakon lojalnog i marljivog rada za tuženika od dvije godine otpušta na krajnje neprofesionalan, nekolegijalan i uznemirujući način: slanjem Odluke o otkazu na kućnu adresu, i to tijekom bolovanja, a što ona smatra povredom prava osobnosti. Dana 28. studenog 2024. koristila je 1 dan plaćenog odsustva, a zatim je 29. studenog 2024. zbog šoka i zdravstvenih problema otišla k liječnici koja joj je otvorila bolovanje zbog teške uznemirenosti, nesanice i probavnih tegoba (bolovanje je trajalo do 20. prosinca 2024. uključujući taj dan). Voditeljica Odjela ljudskih resursa tuženika FBL nije ju obavijestila ni o jednoj odluci uprave tuženika koja se tiče prestanka njezinog radnog odnosa. Na njezin e-mail od 29. studenog 2024. kojim ju je obavijestila o bolovanju i sastanku od 27. studenog 2024. ista joj je poželjela brz oporavak, ne osvrćući se na temu njezinog otkaza te ukidanja odjela i radnog mjesta. Stoga, predlaže sudu utvrditi da Odluka o otkazu nije dopuštena, raskinuti Ugovor o radu s danom presuđenja, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da zapošljava manje od 20 radnika, i da nema Pravilnik o radu i drugi akt kojim bi se uredila sistematizacija radnih mjesta, ili kakva interna procedura. Unutarnja organizacija tuženika nije nigdje formalizirana i počiva na uzoru organizacije rada osnivača, odnosno očekivanim poslovnim potrebama. Dakle, bilo kakva analogija sa savjetovanjem s radničkim vijećem je potpuno promašena. Ističe da je do dana 7. studenog 2024. godine zapošljavao dva diplomirana pravnika za obavljanje pravnih poslova - tužiteljicu i MB. Nakon što je gospođa MB otišla iz društva, zaključio je kako nema namjeru zaposliti novu osobu na njezino mjesto, nego je odlučio provesti reorganizaciju poslovanja na način da će sve pravne poslove, pa slijedom navedenog i poslove radnog mjesta tužiteljice, u cijelosti povjeriti vanjskim pružateljima usluga. Uzimajući u obzir da zapošljava manje od dvadeset radnika, a da su k tome i poslovne potrebe pokazale da nema potrebe za internim odjelom pravnih poslova i pripadajućim radnim mjestima, ista su se ukazala suvišnima. Naime, unatoč činjenici da je do tada zapošljavao dva izvršitelja za obavljanje pravnih poslova, kontinuirano su angažirani vanjski pružatelji usluga – odvjetnička društva koja nude podršku iz svih pravnih područja sa značajnim stupnjem stručnosti. Stoga je 21. studenog 2024. donesena Odluka o ukidanju odjela pravnih poslova i time ukidanju radnih mjesta iz izreke odluke, jer su u organizaciji procesa poslovanja suvišna i prema ocjeni poslodavca organizacijski nisu opravdana. Odluku su donijeli članovi uprave tuženika koji su stranci i rade na relaciji Hrvatska-Turska. Potpuno je ljudski i životno da se u malom kolektivu kakav je onaj kod njega ovakva odluka prvo usmeno iskomunicira tužiteljici prije bilo kakve informacije ostatku kolektiva. Dana 26. i 27. studenog tužiteljica je u prostorijama tuženika pozvana na sastanak na kojem su bili ABL i FB, na kojima joj je iskomunicirana odluka tuženika. Tužiteljica ne samo da je obaviještena o ukidanju njezinog radnog mjesta, nego je na tim sastancima i sama vrlo aktivno sudjelovala. Davala je prijedloge na koji način bi baš ona mogla biti angažirana kao vanjski pružatelj usluge, odnosno razmatrana je čak i mogućnost sporazumnog prestanka ugovora o radu. Kao zaključak tih sastanaka i na traženje same tužiteljice, angažirano je društvo KPMG da isti dan 27. studenog izračuna iznose koji su trebali biti uključeni u sporazum o prestanku radnog odnosa. Međutim, već sljedeći dan tužiteljica više nije došla na radno mjesto. Dana 28. studenog je najavila odsutnost radi korištenja prava na odsutnost s posla jedan dan u kalendarskoj godini kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njezina trenutačna nazočnost, a što sama potvrđuje u tužbi. Od 29. studenog tužiteljica mu je najavila da je na bolovanju po nalogu liječnika na kojem je bila i u trenutku podnošenja zahtjeva za zaštitu prava. Dana 29. studenog 2024. tužiteljica je poslala e-mail u kojem je sama potvrdila da je upoznata s činjenicom ukidanja odjela, rekla da je na bolovanju i završila e-mail s „molim da me se ne ometa tijekom bolovanja.“ Poslodavac je potom donio Odluku o otkazu koju nije bio u obvezi dostaviti osobno tužiteljici, niti je s danom donošenja odluke bio dužan izvršiti objavu odluke. Ne postoji propisani način objave, niti objava takve odluke predstavlja uvjet za donošenje Odluke o otkazu. Osporava bilo kakve insinuacije oko „antidatiranja“, kad je tužiteljica bila upoznata s ukidanjem odjela već na sastancima 26. i 27. studenog. Osnivač tuženika ima više osnovanih društava na istoj adresi, svi dijele istu čajnu kuhinju u kojoj se nalazi zajednička oglasna ploča. Osim toga, i drugi radnici su rekli tužiteljici da su vidjeli odluku. Činjenica da je tužiteljica radila od 20. studenog do početka njezine odsutnosti 28. studenog nije od nikakvog značaja, jer nisu pravni poslovi prestali postojati s donošenjem odluke o ukidanju njezinog radnog mjesta. Štoviše, tužiteljica je trebala, sukladno točki VI. Odluke o otkazu, a za vrijeme trajanja otkaznog roka prenijeti poslove vanjskom pružatelju usluga. Međutim, kako je po primitku Odluke o otkazu postalo odmah jasno da je tužiteljica nesuradljiva, naknadno je donio odluku kojom ju je oslobodio obveze rada te o istom obavijestio tužiteljicu. Osporava da bi razlozi za otkaz bili neki drugi, a ne organizacijski. E-mail od 18. listopada 2024. predstavlja komentare s aspekta radnog prava. Kao što je prikazano u e-mailu od 21. lipnja 2024. upravo je gospodin ABL, kao nadređena osoba tužiteljici, bio taj koji je pokrenuo pravna pitanja koja se moraju riješiti i pratiti. Gospodin ABL je voditelj pravnih poslova unutar grupacije. Predsjednik uprave gospodin ĐB je uputio tužiteljicu o organizacijskoj shemi 5. lipnja 2024., tj. da će izravno odgovarati gospodinu ABL s kojim je nadalje komunicirala. Prema članku 2. Ugovora o radu jedan od zadataka i dužnosti tužiteljice bio je surađivati s pravnim odjelima i drugim odjelima društva kćeri matičnog društva sa sjedištem u [adresa], Turska te obavljati poslove u koordinaciji s njima. Gospodin ABL i gospođa FB članovi su uprave svih društava u vlasništvu osnivača u Republici Hrvatskoj, pa tako i tuženika. Budući da je tužiteljica sama izravno predložila predsjedniku uprave dana 19. studenog 2024. da se pravni poslovi eksternaliziraju, i to na način da ona postane odvjetnica/vanjski pružatelj usluge, smatra da je ova tužba samo neprikladna reakcija na to što je tuženik odlučio nastaviti suradnju s odvjetničkim društvima s kojima je do tada surađivao. Logično je i životno da se uručenje ne može i ne mora nužno izvršiti isti dan kada je odluka i donesena, budući da su članovi uprave tuženika u Turskoj i ponekad je potrebno nekoliko dana da odluka u originalu stigne u Zagreb. Tuženik surađuje s više odvjetničkih društava ovisno o polju njihove stručnosti, pa se uputa o predaji sudskih spisa ne odnosi na pravne poslove u cijelosti. On nije postupao protupravno te osporava da je tužiteljici povrijedio pravo osobnosti. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Zapisnik javnog bilježnika, Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 29. studenog 2024., fotografije, Odluku tuženika od 21. studenog 2024., Ugovor o radu od 17. listopada 2022., dokumentaciju, slike zaslona ulaznih i izlaznih e-mailova tužiteljice, Ugovor o poslovnoj suradnji i potpori u vezi geotermalnog polja Kotoriba, whatsapp poziv na sastanak 26. studenog 2024., ovjerene prijevode, e-mail tužiteljice od 18. listopada 2024., pismo tužiteljice od 14. listopada 2024., e-mail tuženika od 21. lipnja 2024., e-mail društva KPMG od 27. studenog 2024., e-mail tužiteljice od 29. studenog 2024., Odluku o oslobođenju od obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka od 23. prosinca 2024., e-mail korespondenciju, račune, članke iz časopisa, saslušane su svjedokinje FBL i ĆB te je saslušana tužiteljica.

4. Na ročištu 2. listopada 2025. odbijen je prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka BBL, HB i UB, jer je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

5. Tužiteljica je Odluku o otkazu zaprimila 10. prosinca 2024. te je 20. prosinca 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženiku uručen 24. prosinca 2024. Tuženik je navedeni zahtjev odbio svojom Odlukom od 8. siječnja 2025., slijedom čega je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje u tekstu: ZR-a) dana 23. siječnja 2025. pravodobno podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari.

6. Uvidom u Odluku o otkazu (list 12.-15. spisa) utvrđeno je da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu zbog organizacijskih razloga. Proizlazi da je tuženik dana 21. studenog 2024. donio Odluku o ukidanju Odjela pravnih poslova i ukidanju radnog mjesta Menadžera pravnih poslova i usklađenosti kojim provodi reorganizaciju poslova na način da će sve pravne poslove, pa slijedom navedenog i poslove radnog mjesta Menadžera pravnih poslova i usklađenosti, nadalje u cijelosti povjeriti vanjskim pružateljima usluga. Uzimajući u obzir da zapošljava 13 radnika i reorganizaciju poslovanja tuženik nema interne potrebe za Odjelom pravnih poslova i pripadajućim radnim mjestom. Unatoč činjenici da je tuženik do sada zapošljavao dva izvršitelja za obavljanje pravnih poslova, kontinuirano su angažirani vanjski pružatelji usluga odvjetnička društva koji nude podršku iz svih pravnih područja sa značajnim stupnjem stručnosti. Sasvim je izvjesno da će tuženik i dalje angažirati odvjetnička društva za pravnu podršku. Stoga je donijelo Odluku o ukidanju pravnih poslova i ukidanju radnih mjesta Menadžera pravnih poslova i usklađenosti, te Asistenta Menadžera pravnih poslova, jer su u organizaciji procesa poslovanja suvišna i prema ocjeni tuženika organizacijski nisu opravdana. Povjeravanjem pravnih poslova u cijelosti vanjskim pružateljima usluga-odvjetničkim društvima u cijelosti prestaje potreba za obavljanjem pravnih poslova od strane tužiteljice.

7. Člankom 115. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

8. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 115. st. 2. ZR-a).

9. Uvidom u Odluku o ukidanju Odjela pravnih poslova tuženika od 21. studenog 2024. (list 18.-19. spisa) utvrđeno je da se istom ukida Odjel pravnih poslova kod tuženika, te se ukidaju radna mjesta Menadžer pravnih poslova i usklađenosti te Pomoćnik Menadžera i pravnih poslova. Iz obrazloženja proizlazi da su pravne poslove kod tuženika obavljala dva izvršitelja i to Menadžer pravnih poslova i usklađenosti te Pomoćnik Menadžera pravnih poslova. Povrh navedenog tuženik je dodatno i kontinuirano angažirao odvjetnička društva za pravnu podršku. Budući da je dana 19. studenog 2024. sklopljen Sporazum o prestanku radnog odnosa na zahtjev M Menadžera pravnih poslova pravni poslovi su preostali na jednom izvršitelju. Tuženik je odlučio provesti reorganizaciju poslovanja na način da će sve pravne poslove pa slijedom i poslove ukinutih pravnih mjesta biti i nadalje u cijelosti povjereni vanjskim pružateljima usluga.

10. Tužiteljica je iskazala da je bila jedina izvršiteljica na radnom mjestu Menadžera pravnih poslova u Odjelu za pravne poslove i usklađenost. Kod tuženika nije vidjela Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i opisa poslova. Opis poslova njezinog radnog mjesta bio je definiran Ugovorom o radu. U njezinom odjelu na radnom mjestu Pravni asistent bila je zaposlena MB. Za vrijeme bolovanja od 29. studenog 2024. pa do 23. prosinca 2024. imala je pristup elektroničnoj oglasnoj ploči. Za Odluku o ukidanju Odjela pravnih poslova i ukidanju njezinog radnog mjesta od 21. studenog 2024. saznala je 23. prosinca 2024. kada se vratila s bolovanja, i kada ju je vidjela na oglasnoj ploči drugog društva Viola Energy Generations, koje društvo je dijelilo prostorije tuženika u toj istoj prostoriji. Uz Odluku o otkazu koju je zaprimila poštom nije bila priložena Odluka o ukidanju njezinog radnog mjesta i odjela. Obavljala je sve ugovorene poslove, i još neke dodatne poslove. U dvije godine pregledala je, ili sastavila cca 140 različitih ugovora, davala je pravna mišljenja svim odjelima tuženika (HR, investicijski, tehnički i financijski), pregledavala je sve službene dopise tuženika prema nadležnim državnim tijelima, svojim parafom ovjeravala svaki dopis tuženika prema van kako bi zakonski zastupnici tuženika vidjeli da su ti dopisi prošli pravnu kontrolu. Kod tuženika su radili razni odvjetnici na raznim temama. Ona se osobno specijalizirala za geotermalne propise te je dvije godine zaredom pohađala seminare za naftne inženjere i sudjelovala u radnim skupinama dva stručna udruženja za geotermalnu i obnovljivu energiju pri HGK i OIEH-a. Za vrijeme njezinog rada u jednom slučaju koji je bio vezan za geotermalne propise bilo je angažirano vanjsko odvjetničko društvo. Sve radne zadatke vezano za geotermalno pravo odrađivala je ona. Normalno je radila od 21. studenog do 29. studenog 2024. 27. studenog 2024. bio je organiziran svečani ručak povodom odlaska MB koja je početkom studenog 2024. dala otkaz. Na tom ručku 27. studenog 2024. bili su prisutne osobe zadužene za kadrovske poslove, gospođa FBL, ĆB i FB. U cijelom tom razdoblju nije bilo govora o reorganizaciji poslova i ukidanju njezinog radnog mjesta, niti je na oglasnoj ploči vidjela Odluku o ukidanju njezinog radnog mjesta. Čitajući svoju Odluku o otkazu 10. prosinca 2024. vidjela da se u njoj spominje Odluka o ukidanju njezinog radnog mjesta i da je navodno datirana 21. studenog 2024., što je nju jako iznenadilo, jer nije bila prateći dokument u koverti. Nikakvu obavijest, ili e-mail, po tom pitanju nije dobila. Njoj je taj otkaz i cijela ta situacija izazvala veliki stres i zdravstvene probleme zbog čega je i završila na bolovanju. Bila je lojalni radnik i nikada nikakvo upozorenje nije primila. Dana 26. studenog 2024. bila je pozvana na nenajavljeni sastanak od gospodina ZB i gospođe BB, za koje je znala da rade u [adresa], i da je gospodin ZB pravnik, a gospođa BB voditeljica svih kadrovskih poslova u [adresa]. To je bio vrlo neugodan sastanak na kojem su nju ispitivali o njezinim privatnim planovima, između ostalog, želi li biti odvjetnik. Gospodin ZB i gospođa BB razgovarali su na engleskom jeziku i u tom razgovoru su par puta spomenuli Soyak Croatia i ona im je rekla da pravni entitet tog naziva ne postoji. Nakon toga je gospodin ZB ustao sa stolice i rekao joj "Ti si tkivo koje se ne uklapa u naš organizam", nakon čega je izašao iz prostorije. Stvarni vlasnik tuženika i predsjednik Uprave zove je ĐB i kolokvijalno su svi kolege iz [adresa] tuženika nazivali Soyak Croatia. Ona je cijeli taj razgovor doživjela uznemirujućim zastrašivanjem. Na taj dan je navodno njezin odjela već ukinut, a njoj ništa nije pokazano i uručeno. Od 21. do 29. studenog 2024. radila je u Odjelu pravnih poslova. Na sastanku 27. studenog 2024., na koji je ponovno iznenadno pozvana sa istim ljudima, u istoj sobi rečeno joj je da će se njezin odjel ukinuti i da li bi ona prihvatila sporazumni raskid i određeni novčani iznos, što je odbila. 27. studenog 2024. bila je usmena najava ukidanja njezinog odjela i nikakav papir joj nije uručen, već je ona taj papir odnosno odluku vidjela tek 23. prosinca 2024.

11. Svjedokinja FBL iskazala je da je kod tuženika radila na radnom mjestu Menadžer ljudskih potencijala od 22. ožujka 2022. pa do 30. studenoga 2023., i ponovno od 9. lipnja 2025. Dana 30. studenoga 2023. radni odnos joj je prestao na temelju sporazuma. Nakon 30. studenog 2023. s tuženikom je imala ugovor o poslovnoj suradnji putem suprugovog obrta. Za to vrijeme obavljala je iste poslove koje je obavljala dok je bila zaposlena kod tuženika, ali u smanjenom obimu što znači da je radila na pola radnog vremena. Bila je zadužena pronaći sebi zamjenu te je radila pripremu plaće za vanjske suradnike. Kod tuženika su postojali Odjel ljudskih resursi i administracija, računovodstvo i financije, razvoj investicija, unutar kojeg je bio i tehnički odjel i pravni poslovi. Bilo je ukupno četiri voditelja. Gospodin F i gospođa BB su postavili Odluku o ukidanju radnog mjesta tužiteljice. U tom trenutku gospodin ZB je bio glavni i zadužen za pravnu službe na nivou Soyak Grupe, a gospođa BB je bila glavna za ljudske resurse na nivou Soyak Grupe. Tu odluku je donijela njihova uprava koja sjedi u [adresa]. U trenutku donošenju Odluke o otkazu kod tuženika je bilo zaposleno 13 radnika. Tuženik nema akt o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

12. Svjedokinja ĆB iskazala je da je kod tuženika od 1. lipnja 2022. pa do 1. kolovoza 2023. bila zaposlena na radnom mjestu Administrativni asistent, od 1. kolovoza 2023. do 1. siječnja 2025. kao HR Asistent ili Asistent ljudskih resursa, a od 1. siječnja 2025. pa do 9. lipnja 2025. kao HR Specijalist. To su sve bila radna mjesta unutar Odjela ljudskih odjela i administracije. FBL joj je bila nadređena od 1. lipnja 2022. pa do 30. studenoga 2023., nakon toga generalni direktor MBL do 19. veljače 2024., a nakon toga ŽB, menadžerica ljudskih resursa i administracije. Misli da je tužiteljici otkazan ugovor o radu, jer je ukinut njezin odjel. Vidjela je Odluku o ukidanju odjela pravnih poslova na oglasnoj ploči. Nakon donošenja Odluke o otkazu poslove tužiteljice preuzeli su vanjski suradnici s kojima je tuženik i ranije surađivao, odnosno to je bio samo nastavak te suradnje.

13. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je navela da u razdoblju od 21. do 29. studenog 2024. nije bilo govora o reorganizaciji poslova i ukidanju njezinog radnog mjesta, budući iz e-maila tužiteljice od 29. studenog 2024. (list 72. i 171. spisa) proizlazi da joj je gospodin ZB na sastanku 27. studenog 2024. najavio da će tuženik ukinuti Odjel pravnih poslova i usklađenost te da će i njezi radni odnos biti raskinut.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja na način da je Odlukom o ukidanju pravnih poslova od 21. studenog 2024. ukinuo Odjel pravnih poslova, a nastavno i dva radna mjesta unutar tog odjela, i to radno mjesto Menadžer pravnih poslova i usklađenosti, na kojem je bila zaposlena tužiteljica, i radno mjesto Pomoćnik Menadžera i pravnih poslova, na kojem je ranije bila zaposlena MB. Tuženik je poslove tužiteljice u cijelosti povjerio odvjetničkim društvima kao vanjskim pružateljima uslugama, koja društva su i do tada kontinuirano tuženiku nudila podršku iz svih pravnih područja.

15. Da su poslove tužiteljice preuzeli vanjski suradnici s kojima je tuženik i ranije surađivao, u svom je iskazu uvjerljivo potvrdila i svjedokinja ĆB. Osim toga, i sama je tužiteljica u tužbi navela da je predsjedniku uprave tuženika IB na sastanku u Zagrebu 2024. predložila da ona postane odvjetnica, odnosno vanjski pružatelj usluga tuženika, jer je smatrala svojom obvezom kao Voditeljice odjela pobrinuti se da se pravna podrška organizira u kontinuitetu.

16. Konačno, uvidom u e-mail ABL od 2. siječnja 2025. (list 78. spisa) utvrđeno je da isti moli tužiteljicu da sve sudske i i druge spise preda vanjskim pružateljima usluga Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut&Stojan.

17. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće odjele i radna mjesta, te poslove koji su se obavljali u okviru ranijeg radnog mjesta povjeriti vanjskom pružatelju usluga, kao što je to tuženik u konkretnom slučaju učinio povjeravanjem poslova tužiteljice odvjetničkim društvima. Tuženik je u vidu svog autonomnog prava dana 21. studenog 2021. donio i Odluku o ukidanju Odjela pravnih poslova kojom je ukinuo Odjel pravnih poslova te radna mjesta Menadžer pravnih poslova i usklađenosti i Pomoćnik Menadžera i pravnih poslova, pa je za zaključiti da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu.

18. Primjena kriterija predviđenih člankom 115. st. 2. ZR-a relevantna je u situaciji kada je na istom radnom mjestu zaposleno više radnika, dok je u konkretnom slučaju tužiteljica bila jedina izvršiteljica na radnom mjestu Menadžer pravnih poslova i usklađenosti.

19. Odluka o otkazu i Odluka o ukidanju Odjela pravnih poslova od 21. studenog 2021. potpisana je po predsjedniku uprave tuženika IB i članici uprave tuženika CB, dakle, osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika i za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa. Činjenica što su ABL i FB na sastanku 27. studenog 2021. tužiteljici usmeno priopćili da je tuženik donio odluku o ukidanju Odjela pravnih poslova ni na koji način ne utječe na valjanost Odluke o otkazu i Odluke o ukidanju Odjela pravnih poslova od 21. studenog 2021., jer su iste odluke donijeli predsjednik uprave tuženika ĐB i članica uprave tuženika CB kao ovlaštene osobe tuženika.

20. Kraj navedenog, u situaciji kada je predsjednik uprave Can Soyak e-mailom od 5. lipnja 2024. (list 176. spisa) sve radnike tuženika, pa tako i tužiteljicu, obavijestio da će zagrebački pravni tim izravno odgovarati glavnom pravnom službeniku g. ABL, kada je e-mailom od 21. lipnja 2024. (list 155. -158 spisa) ABL obavijestio FB, FBL, MB, LB, TB i tužiteljicu, nazivajući ih svojim pravnim timom, o angažiranju hrvatskog odvjetničkog tima koji bi trebao provjeriti upravljačku strukturu te kada je tužiteljica do donošenja Odluke o otkazu redovito e-mailom komunicirala sa ABL (između ostalog, i u pogledu zahtjeva za godišnji odmor i traženja upute za postupanje s narudžbenicom, a kako to proizlazi iz e-mailova od 23. studenog 2024. i 25. studenog 2024.), sud u usmenom obavještavanju tužiteljice na sastanku 27. studenog 2024. o donošenju odluke o ukidanju Odjela pravnih poslova od strane ABL ne nalazi elemenata koji bi upućivali da isti za navedeno nije bio ovlašten. Konačno, Odluka o ukidanju Odjela pravnih poslova od 21. studenog 2021. je jednostrana izjava volje tuženika kao poslodavca, a ne dvostrani pravni posao između tužiteljice i tuženika, slijedom čega su irelevantni prigovori tužiteljice koji se odnose na neovlašteno zastupanje tuženika na sastanku 26. i 27. studenog 2024. Zastupanje tuženika na sastanku 26. i 27. studenog 2024. od strane ABL i BB tiče se samo tuženika i navedenih osoba. Tuženik tijekom postupka nije osporio niti jednu radnju koju su u njegovo ime poduzeli ABL i FB, čime je otklonio sve možebitne nepravilnosti u njegovom zastupanju na koje je tijekom postupka upirala tužiteljica.

21. Na temelju provedenog postupka utvrđeno je da je tuženik u trenutku donošenja Odluke o otkazu imao 13 radnika.

22. Člankom 26. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac koji zapošljava manje od 20 radnika dužan je donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu od dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod tog poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.

23. O donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem (čl. 27. st. 1. ZR-a). U pravilniku iz st. 1. mora se naznačiti datum stupanja na snagu (čl.27. st. 2. ZR-a). Pravilnik iz stavka 1. ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave (čl. 27. st. 3. ZR-a).

24. Odluka o ukidanju Odjela pravnih poslova tuženika od 21. studenog 2024. ne predstavlja Pravilnik o radu, već interni akt tuženika o reorganizaciji njegovog poslovanja koji u smislu čl. 26. i 27. ZR-a ne podliježe obvezi objave. Tužiteljica je sa Odlukom o ukidanju Odjela pravnih poslova tuženika od 21. studenog 2024. usmeno upoznata na sastanku 27. studenog 2024., a činjenica što je istu odluku tužiteljica prvi put vidjela na oglasnoj ploči po povratku s bolovanja 23. prosinca 2024. (nakon što joj je Odluka o otkazu uručena), i to bez bilješke datuma stavljanja na oglasnu ploču, ne utječe na valjanost i pravne učinke Odluke o ukidanju Odjela pravnih poslova tuženika od 21. studenog 2024.

25. Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika (čl. 150. st. 1. ZR-a).

26. U trenutku donošenja Odluke o ukidanju Odjela pravnih poslova tuženika od 21. studenog 2024. kod tuženika nije bilo oformljeno radničko vijeće, pa se obveza savjetovanja s radničkim vijećem predviđena člankom 150. st. 1. ZR-a ne odnosi na tuženika, a kako je to tijekom postupka tvrdila tužiteljica.

27.Uvidom u Pismo tužiteljice od 14. listopada 2024. (list 133-136. spisa) upućeno FBL i ĆBL utvrđeno je da u istom tužiteljica u bitnom iznosi nezadovoljstvo svojom plaćom.

28. Tužiteljica je tijekom postupka navela da je tuženiku već od veljače 2024. skretala pozornost da njoj i ostalim radnicima, a s obzirom na povećanje obujma rada i njihov radni angažman za druga trgovačka društva u vlasništvu osnivača tuženika, nisu ponuđeni novi ugovori o radu, niti im je plaćen dodatni rad,.

29. Prethodno navedene okolnosti ne predstavljaju nepravilnost u smislu čl. 4. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, već isticanje pravnih nedoumica tužiteljice u pogledu ispunjavanja prava i obveze iz radnog odnosa kako tužiteljice, tako i ostalih radnika. Osim što je tužiteljica na navedeno tuženiku višekratno u razdoblju od gotovo deset mjeseci skretala pozornost, tuženik se na njezine opaske i očitovao, a što je po logici stvari uobičajen način komunikacije poslodavca i radnika. Stoga nisu osnovane tvrdnje tužiteljice kako je predmetni otkaz posljedica osvete tuženika na njezino prijavljivanje nepravilnosti.

30. Možebitni propusti u ispunjavanju obveza iz radnog odnosa tuženika prema tužiteljici i ostalim radnicima s posljedicom počinjenja trgovačkog prijestupa na koje je tužiteljica upirala tijekom postupka, nisu odlučni za predmet ovog spora, niti predstavljaju prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u ovom predmetu.

31. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu, slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu kao pod točkom I. izreke presude.

32. S obzirom da je Odluka o otkazu dopuštena, nije sukladno čl. 125. st. 1. ZR- a bilo uvjeta niti za određivanjem sudskog raskida radnog odnosa, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao pod točkom I. izreke presude.

33. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) tuženiku su priznati troškovi jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (250 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj:138/23., dalje u tekstu: OT/12/) te troškovi sastava podnesaka od 24. srpnja 2025. i 23. rujna 2025. te pristupa na ročište 2. listopada 2025. (po 50 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur s PDV-om od 25% (Tbr. 42. OT/12) iznosi 1.000,00 eur. Stoga je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

34. Tuženik nije dokazao da su mu nastali troškovi u visini od 339,68 eur, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u navedenom dijelu valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke presude.

35. Tužiteljica je izgubila u sporu pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen i njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, kao pod točkom I. izreke presude.

36. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 6. studenog 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika