Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-627/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužitelja ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po pun. Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. listopada 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužba i tužbeni zahtjev tužitelja ZR koji glasi: "I/ Utvrđuju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u izvansudskoj ovrsi pokrenutoj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje od strane tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jav. bilj. Mandice Popović iz Valpova posl. br: Ovrv- 156/07-2 od 25. travnja 2007. god. a koja izvansudska ovrha se provodi ustegom na mirovini tužitelja kao ovršenika,

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovoga postupka po određenju Suda, a sve u roku od 15 dana."

II. N a l a ž e s e tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 91,14 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. ožujka 2022. podnio Općinskom sudu u Osijeku prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom odn. protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mandice Popović posl. br. Ovrv-156/07 od 25. travnja 2007. na temelju kojeg se provodi ustega na njegovoj mirovini počevši od 06. kolovoza 2021. uložio žalbu nakon proteka roka s prijedlogom za odgodu ovrhe. Predmetni sud donio je 01. travnja 2022. zaključak pod br: Ovr-1288/2022-2 kojim ga temeljem čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OVZ), upućuje u parnicu. Smatra da je provedba ovrhe ustegom na njegovoj mirovini nezakonita odn. nedopuštena ističući prigovor apsolutne zastare. Navodi kako tuženik u svom podnesku od 23. ožujka 2022. ističe kako je došlo do prekida zastarnog roka jer je prednik tuženika, Privredna banka Zagreb d.d., 24. travnja 2012. isti prekinula podnošenjem zahtjeva za provedbu ovrhe na njegovim novčanim sredstvima prilažući potvrdu FINA-e od 30. travnja 2012. kojom se utvrđuje nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, odn. nemogućnost provedbe iste nad njegovim sredstvima. Misli kako do prekida zastarnoga roka nije došlo, odn. kako prekid istoga nije nastupio temeljem odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) već se u odnosnom predmetu ima smisleno primijeniti odredba čl. 242. st. 2. ZOO-a, koja propisuje kako do prekida zastare ne dolazi ukoliko vjerovnikov zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Kako je prethodnik tuženika, PBZ d.d., 24. travnja 2012. uistinu podnio zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima a u kojem postupku se nije niti djelomično naplatio i zbog čega je takav postupak i obustavljen, smatra da takav postupak nije doveo do prekida zastare. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se sukladno odredbama čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine; odnosno predajom predmetnog javnobilježničkog Rješenja o ovrsi na prisilnu naplatu putem FINE dolazi do prekida zastarnog roka. Ističe da je njegov prednik, društvo PBZ d.d., Zagreb, predalo Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mandice Popović posl. br. Ovrv-156/07 od 25. travnja 2007. na prisilnu naplatu putem FINE 24. travnja 2012. te je od tog dana prekinut desetgodišnji zastarni rok. Smatra da do prekida zastarnog roka nije došlo iz razloga što se prednik tuženika PBZ d.d. Zagreb nije niti djelomično naplatilo nakon predaje Rješenja o ovrsi na prisilnu naplatu 24. travnja 2012., a zbog čega je prema mišljenju tužitelja takav postupak obustavljen te je stav tužitelja da takav postupak nije mogao dovesti do prekida zastare. Takvo mišljenje tužitelja netočno je i neosnovano te sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima Rev 946/08 od 27. listopada 2010. i Rev 943/2017 od 10. svibnja 2017. iz koje proizlazi da kada bi ovršni postupak i bio obustavljen zbog razloga koji isključivo leže na ovršeniku (nedostatak sredstava za podmirenje dugovanja), tada bi pokretanje ovršnog postupka imalo za posljedicu prekid zastare i zastarni rok bi počeo ponovno teći nakon što Rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. Navodi kako je od tužitelja na ime predmetnog dugovanja i temeljem predmetnog javnobilježničkog Rješenja o ovrsi dosad naplaćeno ukupno 6.215,70 Kn, s time da je prvu uplatu nakon otkupa potraživanja od svog prednika društva PBZ d.d., Zagreb, zaprimio 20. rujna 2021. u iznosu od 786,68 Kn. Osim toga, ističe kako tužitelj nije niti na koji način dokazao da bi mu provedbom ovrhe nastala šteta po egzistenciju ili slično, osim što je priznao postojanje dugovanja. Stoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je svojom presudom br. P-330/2022-8 od 5. travnja 2023. usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a koju je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu pod br. Gž-2945/2023-2 od 15. travnja 2025. ukinuo i vratio na ponovno odlučivanje.

4. U ponovljenom postupku tužitelj je i dalje ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a kojemu se tuženik i dalje protivio.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis ovoga suda br. Ovr- 1288/2022 i u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

6. Iz izvršenog uvida u spis ovoga suda br. Ovr-1288/2022 (ranije Ovrv- 2888/2022) razvidno je da je ovršenik, ovdje tužitelj, podnio žalbu nakon proteka roka s prijedlogom za odgodu ovrhe protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mandice Popović br. Ovrv-156/07 od 25. travnja 2007., a sud ga je zaključkom od 1. travnja 2022. uputio da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Iz izvršenog uvida u obavijest o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava FINA-e od 30.04.2012. razvidno je da je predmetna osnova Ovrv-156/07 evidentirana u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje jer za izvršenje nema novčanih sredstava.

8. Iz izvršenog uvida u zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima od 23.04.2012. koji je PBZ d.d. uputio FINA-i Osijek razvidno je da je PBZ d.d. kao ovrhovoditelj podnio zahtjev FINA-i u smislu čl. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

9. Iz izvršenog uvida u karticu prometa na dan 03.05.2022. razvidno je dugovanje tužitelja.

10. Iz izvršenog uvida u podnesak FINA-e od 13. listopada 2025. sa specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje, razvidno je da je FINA zaprimila rješenje o ovrsi javnog bilježnika br. Ovrv-156/07 dana 24. travnja 2012., a isknjižila ga je radi nemogućnosti izvršenja sukladno čl. 12. ZPONS-a 4. kolovoza 2018.

11. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva te navode iz odgovora na tužbu kao i ovršni spis ovoga suda broj Ovr-1288/2022, sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Među strankama u ovoj pravnoj stvari prijeporno je da li je nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužitelju u odnosu na pravomoćno i ovršno javnobilježničko rješenje javne bilježnice Mandice Popović br. Ovrv-156/07 od 25. travnja 2007.

13. Sud u cijelosti prihvaća navode tuženika i smatra da nisu osnovane niti utemeljene tvrdnje tužitelja kako je nastupila zastara potraživanja tuženika koja je određena ovršnom ispravom.

14. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2.st.1. ZPP) te su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st.1. ZPP-a).

15. Odredbom čl. 8 ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a, a ta pravila obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a.

18. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, dalje ZOO-a) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

19. Odredbom čl. 214. st. 2. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

20. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

21. Odredba čl. 245. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

22. Iz obavijesti FINA-e od 4. travnja 2025. razvidno je da je predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi FINA zaprimila 07.03.2011. pa ga je zbog nemogućnosti izvršenja isknjižila sukladno čl. 12 ZPONS-a dana 04.08.2018. te ga 21.03.2024. ponovno zaprimila na provedbu.

23. Stoga sud smatra da nije došlo do zastare jer je od dana zaprimanja predmetnog rješenja o ovrsi 25.04.2007. postupak bio u tijeku do 4.8.2018. kada ga je FINA isknjižila od kada zastara ponovno počinje teći sukladno čl. 245. ZOO-a, slijedom čega navedena tražbina nije u zastari jer od 04.08.2018. do kolovoza 2021., kada je predmetno rješenje ponovno zaprimljeno na provedbu, nije prošlo deset godina.

25. U odnosu na trošak postupka, sud je odluku o istome donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Tuženiku koji je ovu parnicu dobio u cijelosti priznati su zahtijevani troškovi u iznosu od 91,14 € na ime plaćene pristojbe na žalbu protiv presude.

27. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 6. studenog 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku