Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-177/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jeleni Blagović Pleše, odvjetnici u Delnicama, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.340,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 5. studenoga 2025., u prisutnosti zamjeničke punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 6. studenog 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] VOĆAR, VOĆNJAK od 187 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] KUĆIŠTE, ORANICA od 187 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj vlasništvo uknjiži u zemljišne knjige.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.929,52 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je posjednik i vlasnik utuženih nekretnina upravo tužitelj, no, da je u zemljišnim knjigama vlasnicom upisana Republika Hrvatska te da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju vlasništva. Pojašnjava se da je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću jer da je prijepor stekao nasljeđivanjem iza svoje pok. majke VM, a ona pak da ih je naslijedila od svoga supruga, tužiteljevog oca ZM. Prijepor da se nalazi u neposrednoj blizini tužiteljeve kuće i u stvarnosti da su te čestice dio njegove okućnice i dvorišta. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da iz tužbe nije razvidno da bi tužitelj bio posjednik prijepora niti dokazuje da su prednici tužitelja isti uživali. Dapače, da se ne navodi početak kvalificiranog posjedovanja utuženih čestica pa da stoga nije ni moguće utvrditi početak tijeka dosjelosti. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz BZP-a, list 5 – 37 spisa, u Katastarski plan, list 38 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. UM, list 39 – 41 spisa, u Rješenje nasljeđivanju iza pok. UM VM, list 42

– 44 spisa, uvid u Povijesni z.k. izvadak, list 56 – 75 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 77 – 78 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci EM, PM, CM te tužitelj u svrhu dokazivanja te je izvršen uvid u Skicu lica mjesta, list 104 spisa te uvid u fotografije lica mjesta, list 115 – 117 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da je za ročište pripremio skicu istaknutih katastarskih čestica na Geoportalu te da je iskaz (pokazivanje) tužitelja kontrolirao GPS uređajem te vještak navodi da proistječe da obiteljska kuća tužitelja "leži" na prijeporu tj. dijelu utužene čkbr. [katastarska čestica], a prema putu da je navedena čestica u naravi voćnjak, dok je dalje uredno pokošena livada koja predstavlja čkbr. [katastarska čestica]. Navodi da je uvidom u susjednu katastarsku česticu razvidno da je čkbr. [katastarska čestica] vlasništvo tužitelja, da je čkbr. [katastarska čestica] vlasništvo Gostović zadruge te vještak napominje da čkbr. [katastarska čestica] koja je, dakle, u vlasništvu tužitelja, a na kojoj je gospodarski objekt – štala, zajedno sa prijepornim čkbr. [katastarska čestica] kao i dijelom čkbr. [katastarska čestica] (koje je tužitelj suvlasnik) te zajedno sa čkbr. [katastarska čestica] (koje je vlasnik Gostović zadruga) čini jedinstvenu cjelinu gospodarstva tužitelja. Sve skupa sa gospodarskim objektima, obiteljskom kućom i prijeporom čini jedinstvenu cjelinu seoskog gospodarstva uobičajenog u ovim krajevima. Također navodi da su i čkbr. [katastarska čestica] kao i čkbr. [katastarska čestica] tužiteljev posjed.

13. Svjedokinja EM, sestra tužitelja, navodi da to što je pokazao njezin brat, tužitelj, od kad ona zna za sebe da je oduvijek od njihove obitelji te navodi da do sada nije ni znala da to ne bi bilo "u papirima njihovo". Pojašnjava da su na ovom imanju živjeli njihovi roditelji T i VM te da je roditeljska kuća bila na čkbr. [katastarska čestica]. Sve ovo da je uživano od strane roditelja koji su imali troje djece i to tužitelja te nju i sestru ĐM udanu HM, no, koja je preminula prije 3 godine, a bila je u braku i ima dva sina. Otac T da je umro prije 20 godina, da ga je naslijedila supruga, odnosno svjedokinjina i tužiteljeva majka koja je umrla 2018. godine, a da su se ona i sestra u ostavinskom postupku odrekle nasljedstva u korist brata, tj. tužitelja. Poznato joj je da su prije oca i majke to uživali djed V koji je poginuo u II. svjetskom ratu pa ga ne pamti, ali da pamti baku Z i prabaku U koja ju je odgajala. Iz pričanja prabake U proistječe da je ovo imanje oduvijek bilo " E" te da se posjed nasljeđivao "s koljena na koljeno". Također, navodi da nitko nije osporavao ili smetao posjedovanje ovih nekretnina niti se vodio bilo kakav spor vezano za iste. Sada vidljivi voćnjak (na čkbr. [katastarska čestica]) da je sadio još otac P, a da ga je dijelom unatrag 10-ak godina obnovio tužitelj koji je i sam sadio šljive, jabuke i trešnje.

14. Svjedok PM navodi da je iz susjednog sela Maričića koje je udaljeno 1 km te da iz djetinjstva pamti da ovo što potražuje tužitelj da su uživali njegovi roditelji P i VM. To što je tužitelj pokazao na licu mjesta da je tako "oduvijek izgledalo" te da svio u selu znaju da je to Gostovićevo, tj. sada tužiteljevo. Tužitelj da je to stekao od svojih roditelja, a na njegovom imanju da su bili svi objekti koji su i danas.

15. Svjedokinja CM, stara 73 godine, navodi da je njezina rodna kuća udaljena od ove zemlje i tužiteljevog imanja cca 800 m, a da ona u toj svojoj rodnoj kući živi od početka Domovinskog rata. Iz djetinjstva pamti i tužiteljeve roditelji, baku Z i prabaku U jer da je često dolazila do njih i sve joj je poznato. Ove čestice da izgledaju upravo kako su izgledale i u vrijeme njezinog djetinjstva s tim da se sjeća da je na njima bio i svinjac. Voćke da je sadio tužiteljev otac, a nešto i sam tužitelj i njegova majka. Predmetnu kuću (koja leži na dijelu čkbr. [katastarska čestica]) da su gradili tužiteljevi roditelji VM i T, no, da je ranije na tom istom mjestu bila drvena kućica te da su onda izgradili sadašnju. Također, da ima na imanju još jedna njihova kuća. Svi u selu znaju da je to od tužitelja, a ranije od njegovih predaka te da nikada nije bilo svađa oko međa ili posjedovanja ove zemlje.

16. Tužitelj u svome iskazu potvrđuje sve što su saslušani svjedoci iskazali te potvrđuje da se ovo imanje kao i zemlja nasljeđivala "s koljena na koljeno". Dapače, navodi da je sve to Gostovićevo od kad su, valjda, doselili na ovo područje te navodi da zna da je to uživala još njegova prabaka Staka koja je imala 100 godina kad je preminula, a da je on tada bio još dijete. Navodi da je sve to uživao i njegov djed V, a da to zna po priči jer je poginuo u II. svjetskom ratu, a o tome da mu je pričala baka Z. Ovu kuću koja se nalazi dijelom na jednoj utuženoj čestici (na čkbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] kao i ovu drugu kuću da su gradili njegovi roditelji, a na mjestu ove koja se dijelom nalazi na čkbr. [katastarska čestica] da je ranije bila ljetna drvena kuhinja. Staru roditeljsku kuću koja se nalazila u sklopu imanja da su roditelji adaptirali i modernizirali. Naposljetku navodi da ga nitko nikada nije smetao u posjedovanju jer da svatko ima svoje imanje i "sve se zna".

17. Iz Skice koja predstavlja istaknuti prijepor na Geoportalu (list 104 spisa) te fotografija lica mjesta (list 115 – 117 spisa) razvidno je da utužene nekretnine u naravi predstavljaju dijelom dvorište i voćnjak kuće s tim da i sama kuća dijelom leži na čkbr. [katastarska čestica].

18. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama, list 77 – 78 spisa, razvidno je da su utužene nekretnine bile upisane na ime TMD, da bi potom čestice bile otpisane u posjedovni list 278 na ime općenarodna imovina [adresa], a potom 2000. godine na ime Republike Hrvatske.

19. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. UM, sina TMD, proistječe da ga je naslijedila supruga UM VM, tužiteljeva majka, a da je UM VM rođ. HM, od oca C, naslijedio sin TM, ovdje tužitelj, iz čega proistječe nesporna aktivna legitimacija tužitelja.

20. Iz Izjave HM čiji je potpis uredno ovjeren proistječe da je isti suprug i nasljednik sada pok. HM, rođ. ĐM, a koja je tužiteljeva sestra te koji u izjavi potvrđuje da je njegova supruga u ostavinskom postupku iza svoje majke svoj nasljedni dio ustupila bratu TM te da nije polagala bilo kakva prava na utužene čestice.

21. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da se kao posjednik prijepornih nekretnina kao i cijelog imanja spominje prabaka U.

22. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

23. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor je u naravi zapravo površina na kojoj se nalazi dio tužiteljeve kuće (na čijem je mjestu od starine bila drvena "kuvarija") te voćnjak i dvorište.

24. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina (imajući u vidu da je prijepor uživan još od strane tužiteljeve prabake, a sam tužitelj je u dobi od 70 godina), to je izvjesno da su još pravni prednici tužitelja pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

25. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 7.10.2025. i 5.11.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat trošak sastava podneska od 6.10.2025. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura. Također je priznat i trošak sastava zahtjeva u postupku mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 eura kao i trošak na ime izbivanja pisarnice za vrijeme putovanja na očevid na licu mjesta u iznosu od 50,00 eura (2 sata), pri čemu se imala u vidu relacija Otočac – Gostovo Polje, a ne Delnice – Gostovo Polje, s obzirom da i u sjedištu ove Stalne službe postoje odvjetnički uredi koji ne bi imali veći trošak pristupa na ročište. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.050,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za održavanje ročišta na licu mjesta radi identifikacije prijepora u iznosu od 749,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te 53,09 eura na presudu. Također je priznat i putni trošak punomoćnice tužitelja za pristup na ročište na licu mjesta, a za udaljenost od Otočca kao mjesta Suda pa do Gostovog Polja u ukupnom iznosu od 50,40 eura (40 km x 2 = 80 km x 0,63 eura) pa proistječe da je ukupan iznos naknade parničnog troška kojeg je tužena dužna isplatiti tužitelju iznos od 1.929,52 eura.

27. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

28. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 6. studenog 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Jelena Blagović Pleše, odvjetnica u Delnicama

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti