Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-66/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" KRNJAK, Hrvatsko Žarište 5, Hrvatsko Žarište, OIB: 16118821178, zastupan po punomoćniku Luki Jurkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 14. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" KRNJAK, Hrvatsko Žarište 5, Hrvatsko Žarište, OIB: 1611882, da tužitelju HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.138,16 EUR sa zz kamatama tekućim od 6. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Preostali dio zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate za period od 15.1.2021. pa do 5.11.2025. se odbija.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" KRNJAK, Hrvatsko Žarište 5, Hrvatsko Žarište, OIB: 1611882, da tužitelju HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.700,49 EUR sa zz kamatom tekućom od 6. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15.1.2021. u mjestu Točak, grad Slunj na 8 km + 300 m, dionica državne ceste broj 1, vozilo marke Škoda, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja, oštećeno u prometnoj nezgodi i to na način da je prilikom vožnje predmetnom dionicom iznenada istrčala divlja životinja (srna) u koju je vozilo udarilo. Navodi da je održavanje prometnice na kojoj je došlo do prometne nezgode u nadležnosti tuženika Lovačkog društva "VEPAR" Krnjak, koje je u vrijeme štetnog događaja bilo dužno osigurati primjereno održavanje prometnice, kako bi se osiguralo sigurno odvijanje prometa. Navodi da je mjere za sprječavanje štete od divljači sukladno članku 77. Zakona o lovu je dužan poduzimati tuženik, da kako je do same prometne nezgode došlo uslijed ne poduzimanja navedenih mjera to sukladno članku 80. st. 1. Zakona o lovu u vezi s člankom 1064. Zakona o obveznim odnosima postoji isključiva odgovornost tuženika za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju. Tužitelju je nastala šteta na vozilu u iznosu 13.340,80 kn što je razvidno iz ponude Porsche Inter Auto d.o.o. izrađena temeljem izvida štete broj Y900443121. Navodi da je tužitelj prijavio nastalu štetu kod društva Croatia osiguranje d.d., kod kojeg je tuženik imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti u vrijeme štetnog događaja, a koja je odlukom od 15.2.2021. otklonjena. Navodi da je nakon toga tužitelj ponovno po punomoćniku uputio odštetni zahtjev dana 4.3.2021. društvu Croatia osiguranje d.d., a na koji tužitelj do današnjeg dana nije zaprimio odgovor te mu šteta na vozilu nije naknađena. Stoga potražuje na ime naknade štete na vozilu iznos od 13.340,80 kn sa zz kamatom od dana štetnog događaja odnosno od 15. 1. 2021.

1.1. Nakon što je u postupku provedeno vještačenje po vještaku prometne struke tužitelj je podneskom od 15. 5. 2025. povisio, odnosno preinačio tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 2.138,16 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tužitelj navodi da zaprimljena dokumentacija navodi da je 15. 1. 2021. došlo do prometne nezgode na prometnici koja prolazi kroz lovište tuženika što je vidljivo iz priložene policijske potvrde, da se u istoj navodi navodni udarac vozilom tužitelja u divljač (srnu) koja se udaljila s mjesta naleta vozila, a iz čega je razvidno da je to mogla biti bilo koja divlja ili domaća životinja, a ne srna, a da se u policijskoj potvrdi ne navodi da je dlaka životinje izuzeta s mjesta nezgode,pa da je mogla biti riječ o bilo kakvoj divljoj, domaćoj životinji ili kućnom ljubimcu. Navodi da je u potvrdi vidljivo da je tužitelj bio prometnim znakom upozoren da prilagodi kretanje vozila uvjetima na cesti i to na 300 m prije, te se tuženikova odgovornost bez prometnog vještačenja ne može utvrditi samo na osnovi tužiteljeve tvrdnje. Navodi da tužitelj citira zakone u koje očito nije dovoljno upućen jer se u istom navodi "održavanje prometnice na kojoj je došlo do prometne nezgode je u nadležnosti lovačkog društva "Vepar" F koje je u vrijeme štetnog događaja bilo dužno osigurati primjereno održavanje prometnice kako bi se osiguralo sigurno odvijanje prometa". Međutim da lovačko društvo nije koncesionar prometnice niti je registrirano za poslove održavanja prometnice te ni u kojem slučaju nije dužan osiguravati ili održavati prometnice sigurnim za sigurno odvijanje prometa. Navodi da je također zabranjeno ustanovljavanje lovišta na prometnicama po Zakonu o lovstvu prema čl. 11. st. 5. Navodi da se tužitelj poziva na čl. 77. Zakona o lovstvu koji je striktno vezan za štete nastale u lovištu, da je čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi daje šteta nastala zbog provođenja lova. navodi da lov nije provođen na dan 15. 1. 2021. što je vidljivo iz Plana lova za 2021. godinu, pa lovoovlaštenik ne može biti odgovoran za navedenu štetu. Nadalje navodi da je lovačko društvo tuženika u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d. kolektivnom policom na razini cijele države.

Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u fotodokumentaciju PU Karlovačke PP Slunj, provedeno je vještačenje po sudskom vještaku prometne struke ZĆ te je izvršen uvid u njegov nalaz i mišljenje od 23. 4. 2025. (str. 98 do 115 spisa) te je vještak i usmeno saslušan, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Ocjenjujući provedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Tužitelj je u tužbi utuživao iznos od 13.340,80 kn sa zz kamatama od 15. 1. 2021., a nakon provedenog vještačenja je podneskom od 15. 5. 2025. povisio, odnosno preinačio tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 2.138,16 EUR, kojem povišenju se tuženik nije protivio već se upustio u raspravljanje.

5.1. Radi se o preinaci nakon zaključenja prethodnog postupka povećanjem tužbenog zahtjeva kojoj se tužena nije protivila, te je preinaka dopuštena u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13,70/19) kojom je propisano da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (što je u konkretnom predmetu slučaj jer je tužitelj tek nakon provedenog vještačenja mogao u skladu s nalazom povisiti tužbeni zahtejv) te st. 3. i 4. istog članka kojima je propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanka tuženika, a smatrat će se da postoji pristanak tuženika za preinaku ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom vozilu marke Škoda reg oznake [registarska oznaka], koja šteta je nastala u štetnom događaju od 15.1.2021. , u mjestu Točak, grad Slunj, na 8 km i 300 m kolnika 11. dionice državne ceste broj 1, uslijed naleta vozila na divljač-srnu, time da je tužitelj ujedno i bio vozač u vozilu.

6.1. U postupku je sporno :

- radi li se o naletu vozila na divljač tj. srnu jer se udaljila s mjesta naleta, pa tuženik prigovara u pravcu da se moglo raditi i o naletu vozila na neku drugu divlju ili domaću životinju,

- je li tužitelj doprinio šteti obzirom na tvrdnju tuženika da je tužitelj prometnim znakom "divljač na cesti" 300 m prije mjesta nezgode bio upozoren da prilagodi kretanje vozila uvjetima na cesti,

- te pasivna legitimacije tuženika jer se tuženik poziva na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu prema kojoj da lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, kod čega na dan štetnog događaja 15. 1. 2021. nije provođen lov.

7. Iz sadržaja spisa odnosno potvrde Potvrda PP Slunj str. 5 i 6 spisa proizlazi da kod mjesta nesreće bio postavljen prometni znak "Divljač na cesti", s dopunskom oznakom "4300 metara" udaljen 300 metara od samog naleta na divljač, da je na mjestu događaja brzina kretanja ograničena prometnim znakom na 80 km/h, da divljač nije zatečena na licu mjesta (tj. udaljila se s lica mjesta), da policija nije radila skicu mjesta događaja, već samo fotoelaborat, te nije izuzeta dlaka životinje.

7.1. Inače od PU karlovačke PP Slunj je na prijedlog tužitelja zatražen i dostavljen na fotoelaborat odnosno fotodokumentacija sačinjena od strane policije na mjestu prometne nezgode.

7.2. Nije sporno da je tužitelj sačinio Izvid štete kod Croatia osiguranja d.d., koji izvid štete prileži na str. 9 spisa.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se nezgoda dogodila na samom ulazu u mjesto Točak odmah nakon postavljenog znaka i oznake za mejsto Točak, da se vozilom kretao iz smjera Karlovca prema Plitvičkim jezerima kada mu je s lijeve strane iz grmlja iskočila divljač, srna, na koju je vozilom naletio i nije se mogao zaustaviti, a da je inače s lijeve strane gusta šuma, visoko i nisko raslinje, da je bilo između 17,00 i 18,00 sati popodne, da je bio mrak, da kada je udario u srnu odbacio ju je i ona je odletjela na cestu na asfalt, da je njemu s desne strane bila odbojna ograda i nije se odmah tu zaustavio s vozilom već malo dalje gdje prestaje ta odbojna ograda i isključio se iz prometa s desne strane, a nakon toga je izašao iz vozila da vidi što se dogodilo, pozvao policiju, da srne više nije bilo na mjestu nesreće, da je pred nalet na srnu vozio 60 km/h, da mu je na vozilu bio oštećen više prednji lijevi dio vozila.

9. U postupku je održan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke ZĆ te iz njegovog nalaza proizlazi:

-da je kolnik na mjestu nezgode ravan i pregledan širine 7 m podijeljen središnjom neisprekidanom punom linijom na dva prometna traka namijenjena kretanju vozila u dva smjera,

-da se s lijeve strane kolnika gledano iz smjera kretanja vozila tužitelja nalazi nisko raslinje i gusto grmlje te da je vještak prilikom očevida pronašao prolaz kojeg su napravile životinje a prema cesti,

-da prema fotoelaboratu policije mjesta događaja i oštećenja vozila proizlazi da je srna naišla vozilu s njegove lijeve strane, te da se na vozilu jasno vidi mjesto na kojem je vozilo udarilo u tijelo životinje u vidu velikog udubljenja na prednjem braniku,

-da se tužitelj vozilom kretao desnim kolničkim trakom D-1 od Karlovca prema Slunju, a na 8 km +300 m 11. dionice sa njegove lijeve strane sa uzvisine iz šume je istrčala srna i počela prelaziti kolnik s lijeve na desnu stranu, a prema oštećenju vozila mjesto naleta vozilom na srnu bilo je oko 5 m od ruba bankine ceste,

-da se u literaturama navodi brzina pretrčavanja srne od 5,6 m/s,

-vještak utvrđuje i procjenjuje da se tužitelj kretao brzinom između 70-80 km/h te vještak navodi da tehnički ne može dokazati da bi brzina kretanja bila veća od 70-80 km/h, pa ako se uzme prosjek tj. 70 km/h proizlazi da je vozač mogao vidjeti prvi puta srnu kada je vozilo bilo od mjesta naleta udaljeno 23 m, da je vozilo tužitelja na srnu naletilo prednjim dijelom, da od bankine pa do mjesta naleta je oko 5 m pa tako u noći vozač nije mogao primijetiti srnu bez obzira kojom se brzinom kretao sve do teoretski 1,1 sek prije naleta, a što nije bilo dovoljno da poduzme kočenje, da je na mjestu naleta ograničenje brzine 80 km/h a da brzina kretanja vozila tužitelja oko 70 km/h-80 km/h odgovara oštećenjima na vozilu,

-što se tiče visine štete sudski vještak je visinu štete tj. troškove popravka vozila s PDV-om procijenio na 2.138,16 EUR prema cijenama u 2025. godini.

9.1. Tuženik je prigovarao nalazu vještaka te je vještak usmeno saslušan te iz njegovog usmenog očitovanja proizlazi:

-da je nalaz i mišljenje radio prema stanju spisa te naveo sve poznate mu podatke,

-ne može utvrditi da li se radi o srni ili nekoj drugoj životinji, ali prema oštećenjima na vozilu pas ne bi odgovarao jer su oštećenja u naletu na psa drugačija, oštećenja bi mogla odgovarati naletu na kozu međutim u spisu se decidirano tvrdi da se radi o srni a ne o kozi, osim toga na očevidu je pronašao stazu kojom se kreću divlje životinje i bez obzira što je prošlo više od četiri godine (od štetnog događaja) putovi koje naprave divlje životinje većinom ostaju godinama jer su oni jednostavno komunikacijske "ceste" po kojima se kreću divlje životinje,

-u odnosu na pitanje punomoćnika tuženika temeljem čega je utvrdio da se vozilo kretalo u rasponu brzine između 70 i 80 km/h, vještak je odgovorio da kod brzina preko 70-80 km/h u većini slučajeva dolazi do naleta životinje na vjetrobransko staklo te probijanja vjetrobranskog stakla ili preleta životinje preko krova automobila sve ovisno o tome da li je srna bila u visokom skoku u trenutku naleta ili je bila u tendenciji pada, kod čega se poznato da se srna specifično kreće na način da poskakuje,

-na pitanje kako je u izračunu utvrdio gdje je došlo do kontakta ako nije bilo tragova kočenja i da je auto zaustavljen malo dalje od mjesta naleta sudski vještak je odgovorio da poznavajući zaustavni položaj oštećenog vozila te njegovu brzinu došao je do mjesta gdje se dogodio kontakt,

-na pitanje kako je određeno mjesto 5 m od bankine obzirom je vozilo pomaknuto i da nema tragova kočenja sudski vještak je odgovorio da je poprečni položaj vozila utvrdio pomoću širine ceste odnosno kolničkog traka te širine vozila,

-na pitanje da je računao S1 i S2 pa temeljem čega je dobio da su S1 i S2 - 1,1 sekunda bez da je utvrđeno točno mjesto kontakta automobila i životinje sudski vještak je odgovorio da kao što je napisao u svom nalazu i mišljenju cijeli nalaz temeljio je na onim parametrima koji su poznati i koji su dostupni u spisu, a to su dimenzija automobila, oštećenja automobila, širina ceste, vrsta ceste, zaustavni položaj i pretpostavljeno kretanje divlje životinje srne,

-na pitanje je li simetrično oštećenje oba fara i rešetki u skladu s izjavom i tvrdnjom tužitelja da je udario u životinju prednjim lijevim dijelom vozila sudski vještak je odgovorio da (oštećenja) oba fara ukazuju na to da je životinja išla brzo, pa je temeljem toga izjava tužitelja potpuno realna i tehnički moguća.

-na pitanje punomoćnice tužitelja jesu li oštećenja na vozilu tužitelja specifična i tipična oštećenja koja nastaju naletom vozila na srnu sudski vještak je odgovorio da cijela prometna situacija predmetnog štetnog događaja u potpunosti odgovara situaciji kakva se viđa kod 95% naleta na srnu, a tipično za nalet na srnu je da srna dolazi sa strane, da dolazi velikom brzinom, da ne ostaju tragovi kočenja automobila i da nastaju oštećenja kakva su nastala u štetnom događaju.

10. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a imajući u vidu da se radi o ovlaštenoj i stručnoj osobi za ovakvu vrstu vještačenje, da je nalaz dao temeljem obavljenog očevida na licu mjesta, dokumentacije policije, pa tako i fotoelaborata policije koji sadrži fotografije mjesta događaja i oštećenja vozila tužitelja nakon nesreće, te je vještak i usmeno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore istaknute po tuženiku.

11. Temeljem provedenih dokaza odnosno iskaza tužitelja, čiji iskaz sud prihvaća istinitim i objektivnim cijeneći da je tužitelj detaljno i neproturječno iskazivao i opisivao kako je došlo do naleta na srnu, opisujući jasno i decidirano mjesto naleta, mjesto od kuda mu je srna iskočila (s njegove lijeve strane), što se dogodilo nakon što je udario u srnu, zatim cijeneći da i nalaz prometnog vještak potvrđuje da se radilo upravo o naletu na srnu, na što ukazuje činjenica da je vještak utvrdio na licu mjesta da s lijeve strane od kuda je tužitelju istrčala srna postoji staza kojom se kreću divlje životinje, te cijeneći da iz nalaza vještaka proizlazi da cijela prometna situacija predmetnog štetnog događaja u potpunosti odgovara situaciji kakva se viđa kod 95% naleta na srnu jer je za nalet tipično da srna dolazi sa strane, da dolazi velikom brzinom, da ne ostaju tragovi kočenja automobila i da nastaju oštećenja kakva su nastala u štetnom događaju, dakle cijeneći iskaz tužitelja s jedne strane, a s druge strane nalaz vještaka ovaj sud nalazi nedvojbenim i dokazanim da je kritičnog događaja tužitelj s vozilom naletio upravo na divljač odnosno srnu, a ne na neku domaću životinju, psa ili kozu, na što implicira tuženik kod čega je vještak obrazložio zašto se nije moglo nikako raditi o naletu na psa (jer su oštećenja u naletu na psa drugačija), te obrazložio zašto smatra da se nije radilo o naletu na kozu (jer je na mjestu događaja postoji staza kojom se kreću divlje životinje i jer se sve bitne okolnosti upućuju da se radi o situaciji tipičnoj kod naleta srne na vozilo). Prema tome bez obzira što u konkretnom događaju srna nije pronađena jer nije uginula na licu mjesta i bez obzira što od strane policije nisu izuzeti s vozila tragovi dlake, sve druge okolnosti konkretnog događaja nedvojbeno upućuju s velikim i dovoljnim stupnjem vjerojatnošću da se radilo o naletu na srnu.

12. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu NN 99/18 je propisano:

Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12.1. Međutim u slučaju kad je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to slučaj u ovom predmetu, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, a što proizlazi iz odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu kojom odredbom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

12.2. Kako Zakon o lovstvu kao lexspecialis nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik, kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. To znači kad je do štete došlo u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama ZOO-a.

13. Odgovornost i pasivna legitimacija tuženika temelji se na činjenici da je došlo do naleta vozila na divljač, tj. srnu, i da je divljač tužitelju istrčala na prometnicu kojom se kretao iz područja lovišta lovačkog društva tuženika, pa dakle prigovor pasivne legitimacije, obzirom na sve naprijed navedeno i obrazloženo nije osnovan.

14. Divljač koja dospije na cestu po kojoj se odvija promet je opasna stvar, a za štetu od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.), dalje: ZOO, odgovara njezin vlasnik ili u smislu odredbe čl. 1066. st.1. ZOO-a umjesto vlasnika, isto kao on, odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi.

14. U konkretnom slučaju, tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u kojem obitava divljač, odgovara kao imatelj opasne stvari po principu uzročnosti u kojem slučaju se u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, time da se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka (čl. 1067. st.1. ZOO-a), a djelomično se može osloboditi odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st.3. ZOO-a)

14.2. Kod objektivne odgovornosti, teret dokaza u pogledu potpunog ili djelomičnog oslobođenja od odgovornosti je na tuženiku.

15. Nema spora da kod mjesta događaja bio postavljen prometnog znaka "divljač na cesti", da je brzina kretanja bila ograničena na 80 km/h.

15.1. Temeljem nalaza vještaka utvrđeno je:

-da se tužitelj kritičnog događaja vozilom kretao unutar ograničene brzine tj. kretao se brzinom između 70 i 80 km/h, i ta brzina kretnja odgovara oštećenjima na vozilu,

-da je od bankine do mjesta naleta oko 5 metara pa tužitelj u noći bez obzira kojom se brzinom kretao sve do 1,1, sek prije naleta nije mogao primijetiti srnu što nije dovoljno da se poduzme kočenje.

15.2. Znači ovaj sud temeljem provedenog vještačenja nalazi da na strani tužitelja nije bilo doprinosa šteti jer se kretao dopuštenom brzinom i jer prema stanju i uvjetima na cesti tužitelj nije mogao izbjeći nalet na srnu.

16. Kao što je rečeno, kod objektivne odgovornosti, teret dokaza u pogledu potpunog ili djelomičnog oslobođenja od odgovornosti je na tuženiku, te je dakle, tuženik taj koji je dužan dokazati postojanje razloga koji ga u potpunosti ili djelomično oslobađaju od odgovornosti za štetu (u smislu da je do štete došlo jer se tužitelj kretao nedopuštenom brzinom, da vožnju nije prilagodio uvjetima na cesti, važećoj prometnoj signalizaciji i sl.).

16.1. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao je neprilagođena brzina stanju i uvjetima na cesti uzrok štete, odnosno nije dokazao postojanje razloga koji ga u potpunosti ili djelomično oslobađaju od odgovornosti za štetu.

O visini štete.

17. Tužitelj je nakon štetnog događaja sačinio Izvid štete kod Croatia osiguranja (prileži na str. 9).

17.1. Nesporno je da tužitelj nema račun popravka.

17.2. Prema odredbi čl. 1090. ZOO-a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

17.3. U pogledu visine štete sud je prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je visina štete odnosno troškovi popravka, 2.138,16 EUR prema sadašnjim cijenama (u 2025.) s uključenim PDV-om.

17.4. Na dosuđeni iznos štete tužitelju je kamata dosuđena tekuća od dana presuđenja, jer tužitelj nema račun popravka te se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke na koju kamata prema ustaljenoj sudskoj praksi teče od dana donošenje presude.

17.5. Stoga je s preostalim dijelom zahtjeva u pogledu zz kamate tužitelja valjalo odbiti.

O troškovima postupka.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19) te tužitelju trošak pripada u cijelosti jer nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva (u pogledu tijeka zz kamata).

18.1. Trošak tužitelja se sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu, vještačenja, time da trošak zastupanja pripada sukladno VPS i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

18.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

- sastava tužbe u iznosu 200,00 EUR

-sastava podneska od 3.3. 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) od 200.00 EUR

- zastupanje na ročištu 21. 11. 2023. u iznosu od 200,00 EUR

- zastupanje na ročištu 4. 4. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu (očevid) u iznosu od 200,00 EUR

-sastav podneska od 15. 5. 2025.(očitovanje na nalaz vještaka i povišenje zahtjeva) u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 14. 10. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

što je sveukupno 1.400,00 EUR što uvećano za iznos od 350,00 EUR naime PDV-a čini 1.750,00 EUR čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje 849,48 EUR, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu 33,18 EUR (polovica pristojbe jer je tužba podnijeta elektronski pa je tužitelj imao mogućnost platiti polovicu pristojbe) te trošak sudske pristojbe na presudu 67,83 EUR (na povišenu VPS) što je sveukupni trošak 2.700,49 EUR.

18.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. 11. 2023., kojim se očituje na dosadašnji tijek postupka, jer taj podnesak i trošak u svezi njega nisu bili potrebni za postupak, zatim mu nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 14.2. 2024. jer na to ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio i to je ročište bilo odgođeno, također tužitelju nije priznat putni trošak dolaska na ročišta punomoćnika odvjetnika (iz Rijeke u Karlovac i natrag) jer ni taj trošak nije bio neophodan za postupak te ga nije dužan snositi tuženik jer je tužitelj imao mogućnost angažirati odvjetnika iz sjedišta ovoga suda.

U Karlovcu 6. studenog 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Dostavljeno:

1. Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci

2. Luka Jurković, odvjetnik u Zagrebu