Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj Pn-17/2025-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici u Puli, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 22. rujna 2025., u nazočnosti 1. tužiteljice HŽ, 2. tužitelja JŽ, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 06. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da na ime naknade neimovinske štete isplati:

- 1. tužiteljici HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 35.038,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14.04.2020. godine do isplate,

- 2. tužitelju JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.945,056EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14.04.2020. godine do isplate,

- 3. tužiteljici BŽ OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.945,056 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22.04.2020. do isplate, I to do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31.12.2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

II. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu se odbija i to u odnosu na 1. tužiteljicu do zatraženog iznosa od 43.798,53 EUR a za II tužitelja i III tužiteljicu do zatraženog iznosa od 14.931,32 EUR.

III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da 1. tužiteljici HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 4.127,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 403,76 eura od dana 12.03.2018. do isplate, I to do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31.12.2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana,

- na iznos od 3.723,56 eur od dana donošenja presude, 6. studeni 2025 do isplate, sve po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da 2. tužitelju JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 439,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 109,84 EUR od dana 12.04.2018. do isplate,

- na iznos od 109,84 EUR od dana 12.05.2018. do isplate,

- na iznos od 109,84 EUR od dana 12.06.2018. do isplate,

- na iznos od 109,84 EUR od dana 12.07.2018. do isplate,

po kamatnoj stopi do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31.12.2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604 da 3. tužiteljici BŽ OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 663,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 6.studeni 2025. pa do isplate sve po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

VI U ostalom dijelu, do zatraženih iznosa imovinske štete tužbeni zahtjev se odbija, u odnosu na 1. tužiteljicu i to za troškove pogreba do zatraženih 504,70 eura, za troškova cvijeća do iznosa od 265,45 eura, troškovi nadgrobnog spomenika do zatraženih 2.000,00 eura, troškovi karmine do zatraženih 1.327,23 eura, troškovi crnine do zatraženih 1.061,78 eura, u odnosu na drugotužitelja do zatraženih 549,21 eur, troškovi grobnog mjesta i u odnosu na 3. tužiteljicu do zatraženih 663,61 eur, troškovi crnine.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u iznosu od 5.963,37 eura.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.715,654 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 6. studeni 2025. godine pa do isplate, sve po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana

III. Nalaže se tužiteljima: 1. HŽ, 2. JŽ i 3. BŽ, isplatiti tuženiku trošak od 250,00 eura u odnosu na povučeni dio tužbe, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom posl. broj Pn-3-2021/39 od 27. listopada 2023. godine u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliske osobe, sina, brata i unuka, pokojnog ĆŽ. Tužiteljima: 1. HŽ, 2. JŽ i 3. BŽ,naloženo je da tuženiku isplate trošak postupka u iznosu od 14.513,22 eur/ 109.350,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana“.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, tužitelji su pobijali navedenu prvostupanjsku odluku. Odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj GŽ- 178/2024-3 od 22. siječnja 2025. godine prvostupanjska odluka posl. broj Pn-3- 2021/39 je ukinuta u cijelosti. Viši sud, je u obrazloženju svoje ukidne odluke dao jasnu uputu prvostupanjskom sudu i jasno je obrazložio na koji način je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i zašto je donio pogrešnu odluku.

3. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (troškovi pogreba, grobnog mjesta, nadgrobnog spomenika, karmine, cvijeće i crnine) koju su tužitelji pretrpjeli uslijed smrti ĆŽ, (njihova sina/brata/unuka).

4. Tužitelji 1. HŽ, 2. JŽ i 3. BŽ u tužbi podnesenoj sudu dana 21. siječnja 2021. navode da se dana 12. veljače 2018. dogodila prometna nesreća na državnoj cesti D44 u naselju Bršćak, grad [adresa], u kojoj je smrtno stradao ĆŽ, koji je sin 1. tužiteljice HŽ, brat 2. tužitelja JŽ i unuk 3. tužiteljice BŽ. Do prometne nesreće došlo je na način da se osobni automobil „Peugeot 405 1.8 TD“, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao IŽ, kretao državnom cestom D44 iz smjera [adresa] u smjeru [adresa], te je dolaskom u naselje Bršćak, pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,72 g/kg, nakon pretjecanja osobnog automobila marke „Renault Scenic“, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je u istom smjeru upravljala HŽV, po izlasku iz blagog lijevog zavoja, uslijed neprilagođene brzine (svakako veće od 50 km/h) izgubio nadzor nad vozilom, desnim kotačima popeo se na zaštitnu ogradu, potom se opet vratio na kolnik, te prešao na suprotni kolnički trak, udario u nogostup i sletio s lijeve strane kolnika na zemljanu površinu, gdje je prednjim desnim bočnim dijelom udario u stablo smokve uslijed čega je došlo do prevrtanja vozila na desnu stranu oko uzdužne osi, zatim do ispadanja osoba iz vozila, nakon čega je vozilo u nastavku rotacije udarilo u betonski stup javne rasvjete od kojeg se otklizalo na sporednu cestu ispod razine kolnika državne ceste gdje se zaustavilo. Pok. ĆŽ je u trenutku prometne nesreće bio suvozač u osobnom automobilu Peugeot 405 1.8 TD“, registarske oznake [registarska oznaka], koje je vozilo u trenutku nastanka prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelji izrazito teško emocionalno proživljavaju činjenicu smrti pok. ĆŽ, koji je izgubio život u dobi od 28 godina. 1. tužiteljica HŽ, kao majka, izrazito teško emocionalno proživljava smrt svojega sina ĆŽ. Sama činjenica gubitka djeteta predstavlja izuzetno tešku emocionalnu patnju s kojom će se 1. tužiteljica morati nositi cijeli svoj život. 2. tužitelj JŽ je stariji brat pok. ĆŽ i između njih je postojala izrazita povezanost. 2. tužitelj se uvijek zaštitnički odnosio prema svojem mlađem bratu pok. ĆŽ, a gubitak jedinog brata predstavlja za 2. tužitelja emocionalnu patnju s kojom će se morati nositi cijeli život. 3. tužiteljica BŽ je baka pok. ĆŽ te je između njih postojala trajnija zajednica života i izrazita bliska povezanost. 3. tužiteljica je zajedno s majkom pok. ĆŽ od njegova rođenja brinula kao o vlastitom djetetu, brinula se za njega dok je pohađao školu i čuvala ga dok su mu roditelji bili na poslu. 3. tužiteljica i pok. ĆŽ imali su stalne kontakte, bilo telefonski, međusobnim svakodnevnim posjećivanjem i zajedničkim boravljenjem. Između njih postojala je izuzetno jaka emocionalna i egzistencijalna povezanost, a gubitak unuka predstavlja za 3. tužiteljicu izrazito tešku emocionalnu patnju. Tužitelji su se obratili tuženiku zahtjevima za isplatu štete mirnim putem radi naknade neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog smrti bliske osobe i imovinske štete, te je tuženik zahtjev za isplatu štete od 1.tužiteljice zaprimio dana 14.04.2020., od 2.tužitelja dana 14.04.2020., te od 3.tužiteljice dana 22.04.2020. godine. Tuženik je dopisom, kojeg su tužitelji zaprimili 07.08.2020., obavijestio tužitelje kako njihov zahtjev nije u mogućnosti pozitivno riješiti. Naime, tuženik drži kako nema dokaza na okolnost da je pok. ĆŽ u predmetnom štetnom događaju sudjelovao svojstvu putnika u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], pa nije u mogućnosti pristupiti isplati odštete. Protiv takve odluke tuženika tužitelji su podnijeli prigovor od dana 31.08.2020. Tužitelji drže pogrešnim zaključak tuženika kako se ne može utvrditi da je pok. ĆŽ u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Protiv vozača IŽ je pred Županijskim državnim odvjetništvom u Puli vođen postupak te je: a) molekularno-genetskom analizom tragova pronađenih prilikom očevida nad osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] u nalazu Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, utvrđeno: - da su na lijevoj strani automobila (vozačevoj) pronađeni tragovi krvi okrivljenog IŽ (trag crvene boje u obliku brisotine, pronađen na površini krovnog rukohvata iznad stražnjih lijevih vrata automobila), - da se trag crvene boje nalik na krv u obliku dvije sitne kapljice pronađen na površini plastičnog dijela prednjeg desnog kokpita (suvozačeva strana) u automobilu udaljen 82 cm od lijevog donjeg ruba vjetrobranska stakla i 29 cm od središnjeg otvora ventilacije i sporni trag crvene boje nalik na krv u obliku brisotine s nečistoćama, pronađen na unutarnjoj površini gornjeg okvira suvozačevih vrata automobila Peugeot 405, udaljen 57 cm od lijevog ruba suvozačevih vrata, podudara s DNA profilom preminulog ĆŽ b) po vještaku za tekstilna vlakna utvrđeno: - da je na dostavljenim mikrotragovima izuzetim s površine gumene brtve u predjelu gornjeg ruba okvira prednjih desnih (suvozačevih) vrata OA marke „Peugeot 405“ uočen veliki broj, a izdvojeno oko sto pedeset vlakana koja su po ispitanim svojstvima jednaka vlaknima iz sastava materijala suknje ĆŽ, - da s dostavljenih mikrotragova izuzetih s ruba deformiranog plastičnog dijela prednjeg desnog dijela „kokpita“ OA marke „Peugeot“ 405 izdvojen je čup vlakana s pedesetak vlakana koja su po ispitanim svojstvima jednaka vlaknima iz sastava materijala suknje ĆŽ, c) da je ĆŽ zadobio većinu povreda na desnoj strani tijela, da je do prevrtanja vozila došlo na desnu stranu, kao i da je desnom stranom vozila kontaktirao stablo smokve, d) da je korisnik vozila okrivljenik IŽ, a da je vlasnik njegov otac, e) da je okrivljenik IŽ u prometnoj nesreći zadobio između ostalog povredu prsnog koša, f) iz službene zabilješke PP Buzet broj:511-08-24/1-50/5-18 od dana 12.02.2018. razgovora s KŽ, razvidno je da mu je odmah nakon nezgode njegova kćerka SŽ rekla da je IŽ rekao ĆŽ da će ga povesti do kuće nakon čega su napustili dom i otišli kući. Tužitelji smatraju da je ovo odlučan dokaz jer službena zabilješka ima dokaznu snagu javne isprave, a GŽ prvi je stigao na lice mjesta nakon nezgode te je odmah nazvao svoju kćerku SŽ mobitelom koja mu je rekla da je IŽ rekao ĆŽ da će ga povesti do kuće, g) iz službene zabilješke PP Buzet broj: 511-08-24/1-50/5-18 od od dana 12.02.2018 povodom razgovora s UŽ, koji je bio u društvu kako s FŽ tako i s IŽ, proizlazi kako on pretpostavlja da je vozilom upravljao IŽ jer se je on i inače služio vozilom Peugeot 405, h) iz službene zabilješke PP Buzet broj:

511-08-24/1-50/5-18 od od dana 12.02.2018 povodom razgovora s VŽ, koji je bio u društvu kako s FŽ tako i s IŽ, proizlazi kako on pretpostavlja da je vozilom upravljao IŽ jer je tim vozilom inače upravljao IŽ, a ĆŽ je poznavao dugi niz godina i nikada nije bio agresivan vozač i nikada nije brzo vozio te navodi da je ĆŽ uvijek bio smiren i staložen, i) sam IŽ ispitan kao svjedok na državnom odvjetništvu rekao je da nikada nije davao svoje vozilo na upravljanje nekom drugom.

Slijedom svega navedenog, tužitelji drže da se za potrebe postupka naknade štete, uvažavajući sve naprijed iznesene činjenice neprijeporno može zaključiti kako je vozilom upravljao IŽ, a ne pok. ĆŽ. Odlukom Komisije II. stupnja tuženika koju su tužitelji zaprimili 21.10.2020. odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan. 1. tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog smrti osobito bliske osobe novčani iznos od ukupno 330.000,00 kn, dok 2. i 3. tužitelji po toj osnovi potražuju iznos od svaki po 112.500,00 kn, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana postavljenog zahtjeva za naknadom štete do dana isplate štete. 1. tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 83.803,15 kn kako slijedi: - na ime pogrebnih usluga u iznosu od 3.803,15 kn prema uplatnici Park d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti od 12.03.2018., - za cvijeće i osmrtnice iznos od 2.000,00 kn, - za izradu nadgrobnog spomenika iznos od 60.000,00 kn,

- za troškove karmina i dane žalovanja iznos od 10.000,00 kn, - za troškove crnine koju 1. tužiteljica još uvijek nosi iznos od 8.000,00 kn. 2. tužitelj potražuje naknadu imovinske štete prema rješenju o dodjeli grobnog mjesta za pok. ĆŽ, br. 18-03/IF-18-22-23 od 28.03.2018. u iznosu od 4.138,88 kn, a koju je naknadu za trajno korištenje grobnog mjesta plaćao u četiri rate i to iznos od 1.035,88 kn dana 12.04.2018., iznos od 1.035,00 kn dana 12.05.2018., iznos od 1.034,00 kn dana 12.06.2018. te iznos od 1.034,00 kn dana 12.07.2018. 3. tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete za troškove crnine u iznosu od 5.000,00 kn.

Tužitelji potražuju od tuženika naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe te naknadu imovinske štete, te predlažu sudu da nakon provedenog postupka svojom presudom naloži tuženom naknadu neimovinske i imovinske štete.

5. Tuženik osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava da bi za nastali štetni događaj postojala odgovornost njegovog osiguranika, pa slijedom toga i njegova osiguravatelja. Smatra da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom pok. ĆŽ, koji je, suprotno tvrdnjama tužitelja iz tužbe, upravljao osobnim automobilom marke PEUGEOT 405 1.8 TD registarske oznake i broja [registarska oznaka]. Kazneni postupak je pokrenut protiv IŽ kao vozača, ali je isti, nakon provedenih vještačenja obustavljen. Tužitelji su nastavili s provođenjem istražnih radnji, ali su dokazi i dalje upućivali na identičan zaključak kako se ne može utvrditi tko je bio vozač. Iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu, kao i obrane okrivljenog IŽ ne proizlazi da je isti upravljao vozilom u trenutku nezgode. Upravo iz spisa koje tužitelji samo uzgred spominju kao dokaz (spis ŽDO u Puli – Pola broj KMPDO-4/2019, Is-DO-11/2019 i spis Županijskog suda u Puli – Pola Posl.br.Kir-493/2019) proizlazi da nisu nađeni dokazi kojima bi se utvrdilo da je IŽ upravljao automobilom u trenutku nesreće. U tom pravcu proveden je veći broj dokaza, pa i vještačenja, ali do danas nije utvrđeno da je IŽ bio vozač, a pok. MŽ suvozač. Vještačenjem po vještaku za tekstilna vlakna (Služba bioloških i kontaktnih vještačenja od 25.rujna 2019 godine za potrebe ŽDO u Puli) utvrđeno je da „na osnovu dobivenih rezultata ispitivanja, gore navedenih okolnosti kao i saznanja da se radi o prevrtanju vozila te da su sudionici navedene prometne nesreće ispali iz vozila, nismo u mogućnosti utvrditi tko je od navedenih sudionika prometne nesreće sjedio na kojem sjedalu u trenutku nesreće...“ Iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste patologa dr. Ilije Kučinara (pa i dopune koju je sačinio) proizlazi kako se u konkretnom slučaju radilo o kompliciranoj prometnoj nesreći u kojoj je došlo do zanošenja i višestrukog okretanja vozila na krovište, udara vozilo u dva stabla i betonski nosač s posljedičnom totalnom štetom na vozilu te iz tih razloga, ali i činjenice da je pok. ĆŽ tijekom dinamike prometne nesreće ispao iz vozila nije moguće, bez obzira na rezultate tekstilnog i biološkog vještačenja, dati odgovor u pravcu utvrđivanja tko je upravljao vozilom u trenutku prometne nesreće, dinamike kretanja osoba unutar vozila, vremena i načina njihovog ispadanja iz vozila. Ujedno je vještak patolog ustvrdio da iz vanjskog pregleda i obdukcije pok. ĆŽ proizlazi kako se samo dio ozljeda nalazi s desne strane tijela, ali ne i sve, a kako se većim dijelom radi o tzv. nespecifičnim mehaničkim ozljedama koje često svojim karakteristikama ne upućuju na samo jedan točno određeni mehanizam njihovog nastanka. Zbog toga usporedbom ozljeda i oštećenja na vozilu nije moguće sudsko- medicinski zaključivati o mjestu i redoslijedu nastanka ozljeda, odnosno nije moguće odrediti koje su ozljede na tijelu imenovanog nastale unutar gabarita kabine vozila, a koje ispadanjem iz vozila. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Saše Monasa, dipl.ing.stroj. proizlazi da se na temelju dostupnih podataka iz spisa predmeta koji spadaju u domenu prometno-tehničkog područja vještačenja, nije bilo moguće definirati tko je u trenutku prometne nesreće upravljao osobnim automobilom, tj. na kojem je prednjem sjedalu u trenutku prometne nesreće sjedio ĆŽ. Medicinska dokumentacija KBC Rijeka sačinjena odmah nakon nezgode govori o tome da je IŽ bio suvozač u osobnom automobilu, a što potvrđuju svi nalazi koji su tada sačinjeni. Tuženik, dakle, nema dokaza da je upravo IŽ upravljao vozilom, a niti su tužitelji, kako u kaznenom postupku, tako i u ovom podastrli dokaze iz kojih bi se donio drugačiji zaključak. U tužbi tužitelji i nisu predložili dokaze koji bi se trebali provesti, a kako je istraga protiv okr. IŽ obustavljena, to tužitelji, na kojima leži teret dokazivanja, moraju predložiti konkretne dokaze radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Tuženik ukazuje i na odredbu iz Članka 1101. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) prema kojoj: (1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). (2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Tuženik osporava potraživanje drugotužitelja (brata) i trećetužiteljice (bake) temeljem naprijed citirane zakonske odredbe. Sama činjenica da su imali istu adresu stanovanja ili da su bili izrazito blisko povezani, ne ispunjava bitan uvjet iz citiranog članka koji se odnosi na obvezu postojanja trajnije zajednice života. Tužitelji niti u tome dijelu nisu predložili konkretne dokaze.

Podredno, kada bi se i utvrdilo da je situacija bila takva kakvom je opisuju tužitelji, dovodi se u pitanje sudogovornost pok. ĆŽ zbog pristanka na vožnju s osobom koja je bila alkoholizirana (IŽ je imao 1.72 g/kg alkohola u krvi) te je očito da u trenutku izlijetanja vozila s ceste pok. ĆŽ nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da je bio u alkoholiziranom stanju (koncentracija alkohola u krvi bila je 2,24 g/kg).

Tuženik prigovora potraživanju tužitelja s osnova troškova izvansudskog postupka, jer nije postojao niti jedan razuman razlog da tužitelji zasebno podnose odšetne zahtjeve i prigovore, posebice ne ako je istina da su živjeli svi u istom domaćinstvu.

Osporava se visina troškova na ime crnine, troškova za izradu nadgrobnog spomenika, karmina i dana žalovanja.Tuženik , osim uplatnice PARK d.o.o. u iznosu od 3.803,15 kn te rješenja o dodjeli grobnog mjesta od 28.ožujka 2018 godine nije zaprimio nikakvu drugu dokumentaciju o visini imovinske štete, odnosno o plaćenim računima za izradu nadgrobnog spomenika, crnine, troškova cvijeća, osmrtnica, karmina i sl. pa opreza radi osporava visinu tih troškova, kao i tijek zatraženih kamata. Iz dokumenta u svezi dodijele grobnog mjesta ne iščitava se za koji je broj osoba isto. Zbog svega navedenog, tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, pa predlaže odbijanje istog.

6. U podnesku od 06.04.2021. (str. 55-61), koji podnesak sud navodi u cijelosti, tužitelji ističu da tuženik neosnovano nastoji izbjeći svoju odgovornost za predmetni štetni događaj. Iz navoda tuženika proizlazi kako tuženik nije izvršio uvid u svu dokumentaciju iz spisa Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, posl. broj KMPDO-4/2019, Is-DO-11/2019, te spisa posl. br. Kir-493/2019, a iz koje dokumentacije se jasno ima utvrditi da je upravo osiguranik tuženika IŽ u trenutku prometne nesreće upravljao vozilom „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka]. Pored odlučnih činjenica koje su opisane u historijatu tužbe iz kojih se već može neprijeporno zaključiti kako je vozilom upravljao osiguranik tuženika IŽ, a ne pok. ĆŽ, tužitelji u podnesku dodatno pojašnjavaju sve dokaze iz spisa Županijskog državnog odvjetništva u Puli, te činjenice iz kojih, po tužiteljima jasno proizlazi da je upravo osiguranik tuženika IŽ u trenutku prometne nesreće upravljao vozilom „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka], kako slijedi: 1) iz zapisnika o očevidu provedenog od strane Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buzet, broj: 511-08-24/1-50/5-18, od dana 12.02.2018., te dopisa od dana 05.05.2018. proizlazi: - da je do prometne nesreće došlo na način da se osobni automobili marke „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka], kretao državnom cestom D44 iz smjera [adresa] u smjeru [adresa], dolaskom u naselje Bršćak, nakon pretjecanja osobnog automobila „Renault Science“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim je u istom smjeru upravljala HŽV, po izlasku iz blagog lijevog zavoja, uslijed neprilagođene brzine izgubio nadzor nad vozilom, - da se vozilom desnim kotačima popeo na zaštitnu ogradu, potom se opet vratio na kolnik, te prešao na suprotni kolnički trak, udario u nogostup i sletio s lijeve strane kolnika na zemljanu površinu, gdje je prednjim desnim bočnim dijelom udario u stablo smokve uslijed čega je došlo do prevrtanja vozila na desnu stranu oko uzdužne osi zatim do ispadanja osoba iz vozila nakon čega je vozilo u nastavku rotacije udarilo u betonski stup javne rasvjete od kojeg se otklizalo na sporednu cestu ispod razine kolnika državne ceste gdje se zaustavilo,

- da je ograničenje brzine na mjestu nastanka prometne nesreće iznosilo 50 km/h prometnim znakom, - da je osobni automobil marke „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ĐŽ, koji je otac ŽŽ, osiguranika tuženika. 2) tijekom postupka izvida kod Policijske postaje Buzet obavijesno su saslušani sljedeći svjedoci i IŽ, u svojstvu okrivljenika, iz čijih iskaza proizlazi sljedeće: - svjedok VŽ (službena zabilješka broj: 511-08-24/1-50/5-18 od 12.02.2018.) navodi kako su te večeri slavlje oko 00,00 sati napustili pok. ĆŽ i okrivljenik IŽ, da mu nije poznato tko je upravljao vozilom, ali mu je poznato da je vozilo „Peugeot“ bilo vozilo s kojim je IŽ došao u [adresa] u društvu sa UŽ, da pretpostavlja da je vozilom upravljao IŽ, jer ĆŽ poznaje dugi niz godina i nije nikada bio agresivan vozač i nikada nije brzo vozio, te navodi da je uvijek bio smiren i staložen; - svjedok GŽ (službena zabilješka broj: 511-08-24/1-50/5-18 od 12.02.2018.), ujak IŽ, iskazao je kako mu je kćerka SŽ rekla: „prilikom odlaska iz doma u [adresa] oko 00,00 sati, IŽ je ĆŽ rekao da će ga on povesti usput do kuće u [adresa], nakon čega su napustili dom i otišli kući.“; - svjedok ČŽ (službena zabilješka broj: 511-08-24/1-50/5-18 od 12.02.2018.) koji navodi kako se kritične zgode nalazio u [adresa] u društvenom domu na slavlju, odakle se oko 21,20 sati zaputio s IŽ u [adresa], vozilom kojim je upravljao IŽ, marke Peugeot, na postavljeno pitanje kako je IŽ vozio kada su išli zajedno od mjesta [adresa] prema mjestu [adresa], iznosi da je IŽ bio malo popio i da je dosta agresivno vozio, na što da ga je on više puta upozorio da polakše vozi; da mu nije poznato tko je vozio tijekom same prometne nesreće i kako nije čuo tko je upravljao vozilom, ali da pretpostavlja da je vozio IŽ jer je on koristio to vozilo; - svjedok ŠŽ (službena zabilješka broj: 511-08-24/1-50/5-18 od 16.02.2018.) koji je te večeri bio parkiran iza predmetnog vozila marke „Peugeot 405“ navodi kako je predmetno vozilo dosta brzo krenulo od društvenog doma prema glavnoj cesti; 3) iz mišljenja Službe bioloških i kontaktnih vještačenja, broj: 511-01- 113/1- 2886/18.SP od dana 19.06.2018. proizlazi sljedeće: - da je molekularno- genetskom analizom tragova s vatenih štapića (omoti 34 i 35) utvrđen isti DNA profil muške osobe koji se podudara s DNA profilom na ime ĆŽ (omot 40) – s time da omot 34 sadrži sporni trag crvene boje nalik na krv u obliku dvije sitne kapljice, pronađen na površini plastičnog dijela prednjeg desnog kokpita u automobilu „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka], prethodno označen kao trag broj 20, udaljen 82 cm od lijevog donjeg ruba vjetrobranskog stakla i 29 cm od središnjeg otvora ventilacije, izuzet vatiranim štapićem navlaženim destiliranom vodom i pakiran u papirnati KT OMOT broj 34; te s time da omot 35 sadrži sporni trag crvene boje nalik na krv u obliku brisotine s nečistoćama pronađen na unutarnjoj površini gornjeg okvira suvozačevih vrata automobila „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka], prethodno označen kao trag broj 20, udaljen 57 cm od lijevog ruba suvozačevih vrata, izuzet vatiranim štapićem navlaženim destiliranom vodom i pakiran u papirnati KT OMOT broj 35; - da je molekularno-genetskom analizom traga s vatenog štapića (Omot 37) utvrđen DNA profil muške osobe koji se podudara s DNA profilom na ime IŽ (omot 65) – s time da omot 37 sadrži sporni trag crvene boje nalik na krv u obliku brisotine, pronađen na površini krovnog rukohvata iznad stražnjih lijevih vrata u automobilu „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka], prethodno označen kao trag broj 20, udaljen 4 cm od stražnjeg ruba rukohvata, izuzet vatiranim štapićem, navlaženim destiliranom vodom i pakiran u papirnati KT OMOT broj 37. 4) iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet Saše Monasa dipl. ing.stroj. od dana 25.02.2019. proizlazi sljedeće: - da je brzina kretanja vozila „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku počeka ucrtavanja traga zanošenja iznosila od oko 106,2 km/h, - iz fotografija vozila „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka] jasno je vidljivo kako su oštećenja u jačoj mjeri upravo na desnoj strani vozila, odnosno na mjestu suvozača. 5) iz nalaza i mišljenja specijalista sudske medicine dr. Ilije Kučinara od 28.03.2019. (pod napomenom da je izvršeno kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje) proizlazi:- da je pok. ĆŽ u prometnoj nesreći zadobio sljedeće ozljede: oguljotine i krvni podljev čeonog dijela glave desno, oguljotine i krvni podljevi na obrazu, mekom oglavku i vratu s desne strane, krvni podljevi s desne strane leđa, oguljotine i krvni podljevi gornjih i donjih udova, prijelom lijeve bedrene kosti, brojne rezne rane s desne strane lica, uške, glave i vrata, rezne rane u čeonom dijelu glave desno, rane razderotine u čeono- tjemenom dijelu mekog oglavka, krvni podljev mekog oglavka čeono tjemeno obostrano, krvni podljev mekog oglavka zatiljno obostrano, prijelom kostiju baze lubanje, difuzno nagnječenje mozga, prijelom nosne kosti, prijelom lične kosti desno, krvavi sadržaj u oba prsišta, nagnječenja jetre, nagnječenje pluća, traumatski razdor i raslojavanje prsnog dijela aorte, fractura 3. prsnog kralješka i traumatski razdor leđne moždine, uslijed kojih zadobivenih ozljeda je preminuo, - da je IŽ zadobio sljedeće ozljede: nalaz HMP Buzet: kontuzija trbušne stijenke, kontuzija dijela leđa i zdjelice, prijelom dijafize bedrene kosti, otvorena rana glave, kontuzija prsnog koša; KBC Rijeka: oguljotina zatiljenog dijela vlasišta, oguljotina čeone regije glave lijevo, krvni podljev desnog bedra, prijelom drugog vratnog kralješka, fokalna kontuzija mozga lijevo frontalno, kontuzija pluća u anteriornom segmentu gornjeg režnja, traumatska pneumocela, prijelom desnih poprečnih nastavaka L1-L4 sa značajnom dislokacijom na segmentima L3iL4. 6) Iz mišljenja Službe bioloških i kontaktnih vještačenja, klasa: NK-235-01/19- 02/3620 od 25.09.2019. proizlazi: - da je na dostavljenim mikrotragovima izuzetim s površine gumene brtve u predjelu gornjeg ruba okvira prednjih desnih (suvozačevih) vrata OA marke „Peugeot 405“ uočen veliki broj, a izdvojeno oko sto pedeset vlakana koja su po ispitanim svojstvima jednaka vlaknima iz sastava materijala suknje ĆŽ, - da s dostavljenih mikrotragova izuzetih s ruba deformiranog plastičnog dijela prednjeg desnog dijela „kokpita“ OA marke „Peugeot“ 405 izdvojen je čup vlakana s pedesetak vlakana koja su po ispitanim svojstvima jednaka vlaknima iz sastava materijala suknje ĆŽ, 7) iz iskaza saslušanih svjedoka i okrivljenika u postupku istrage kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, broj: KMP-DO-327/2018, proizlazi sljedeće: - svjedok VŽ iskazuje kako je okrivljenik nakon predmetnog događaja postao jako zatvorena osoba, kako je dosta prestrašen, blokiran, vidi se da ga nešto grize, da je u njemu neki nemir, da se od tog događaja povukao iz društva jer da se svi „okreću“ protiv njega, da mu je različito iskazivao o događajima te večeri (prvo da se sjeća da je bio u caffe baru Planik, zatim da se toga ne sjeća i slično), zatim govori kako je pok. ĆŽ bio jako smirena i savjesna osoba, uvijek je vozio prema ograničenju, propisno, nikada nije vozio brzo, nikada nije vozio pod utjecajem alkohola, nikada nije imao nikakvih prekršaja, niti prometnih nesreća, - okrivljenik IŽ u svom iskazu navodi da se ne sjeća ničega vezano uz kritični događaj, da ne zna da li je upravljao vozilom marke „Peugeot 405“ reg. oznake [registarska oznaka], da je tog jutra od kuće krenuo predmetnim automobilom koji je u vlasništvu njegovog oca, da inače nije nikad nitko od njegovih prijatelja upravljao njegovim automobilom. Iz svega navedenog proizlazi da bi upravo IŽ u trenutku nastanka prometne nesreće upravljao predmetnim automobilom kako slijedi: - da se vozilo prilikom nastanka prometne nesreće kretalo neprilagođenom brzinom od 106,10 km/h, - da se radi o vozilu u vlasništvu oca osiguranika IŽ, o vozilu kojeg je uvijek vozio jedino IŽ i prema navodima samog IŽ predmetno vozilo nikada nije vozio nitko od njegovih prijatelja, - da IŽ u svojem iskazu iznosi neistine jer navodi da je nakon predmetnog događaja kontaktirao obitelj pok. ĆŽ, a što nije točno, - da se nakon kritičnog događaja IŽ povukao iz društva, da je postao zatvorena i nemirna osoba, - da je pok. ĆŽ bio smirena i savjesna osoba koji nikada nije vozio brzo niti pod utjecajem alkohola, - da je svjedok ČŽ izjavio kako je ranije tog dana IŽ dosta agresivno vozio, te ga je on više puta upozorio da polakše vozi, - da je svjedok GŽ, ujak osiguranika IŽ, okolnosno ispitan kod PP Buzet ukazao kako mu je kćerka SŽ rekla da je čula kako je IŽ pok. ĆŽ rekao da će ga on povesti usput do kuće u [adresa], nakon čega su napustili dom i otišli kući, - da je PP Buzet utvrdilo kako je do prevrtanja vozila došlo na desnu stranu oko uzdužne osi, a zatim do ispadanja osoba iz vozila, - da su ozljede pok. ĆŽ nastale većinom na desnoj strani tijela, - da iz samih fotografija na vozilu proizlazi da bi vozilo u jačoj mjeri bilo oštećeno upravo na desnoj strani, odnosno na suvozačevoj strani vozila, - da iz provedenog biološkog vještačenja proizlazi da se pronađeni tragovi na suvozačevim vratima te na površini plastičnog djela prednjeg desnog kokpita u automobilu podudaraju sa nespornim izuzetim tragovima pok. ĆŽ, dakle pok. ĆŽ bio je suvozač, a da se tragovi krvi pronađeni na površini krovnog rukohvata iznad stražnjih lijevih vrata (vozačevih vrata) podudaraju sa nespornim uzorkom krvi izuzetim od strane IŽ, dakle IŽ bio je vozač, - da je kod prednjih desnih (suvozačevih) vrata predmetnog vozila izdvojeno oko sto pedeset vlakana, te prednjeg desnog dijela „kokpita“ izdvojen čup vlakana s pedesetak vlakana, a koji su jednaki vlaknima iz sastava materijala suknje pok. ĆŽ, dakle vlakna iz sastava materijala suknje pok. ĆŽ pronađena su na mjestu suvozača. Držimo da sve gore navedeno u svojoj ukupnosti predstavlja dovoljan broj dokaz iz kojih proizlazi da je osiguranik tuženika IŽ upravljao vozilom u trenutku nastanka prometne nesreće. Kako se radi o događaju u kojem je smrtno stradao pok. ĆŽ, to je potrebno s posebnom pažnjom sagledati ukupnost svih navedenih dokaza i činjenica. Naime, iz svih prikupljenih dokaza i činjenica tijekom postupka izvida i istrage kod Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Pola ništa ne bi upućivalo na to da bi vozač bio pok. ĆŽ. S druge strane, iz iskaza ispitanih svjedoka (koji iskazuju da pok. ĆŽ nikada nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, nikada nije vozio brzo, dok je IŽ vozio brzo i agresivno, iskaz svjedoka ZŽ kojemu je kćerka SŽ preko telefona rekla da će IŽ povesti ĆŽ kući i sl.), iz pronađenih tragova krvi i vlakana (na suvozačevoj strani za pok. ĆŽ, a na vozačevoj strani za IŽ), kao i svih drugih okolnosti ovog slučaja, neprijeporno proizlazi da je vozač u trenutku prometne nesreće bio osiguranik tuženika IŽ.

II. Iz odgovora na tužbu evidentno je da tuženik zanemaruje i paušalno nastoji umanjiti značaj navoda tužitelja da je između 2. tužitelja kao brata, te 3. tužiteljice kao bake, s jedne strane i pok. ĆŽ, s druge strane, postojala izuzetno jaka emocionalna i egzistencijalna povezanost, sa snažnim osjećajem da se viđaju, prate, da si uzajamno pomažu i vode brigu jedno o drugom. Navodi tuženika su paušalni i ničim potkrijepljeni.

7. U podnesku od 16.06.2021. (str. 61-62) tuženik ističe da tužitelji iznose paušalne tvrdnje i dokaze iz kaznenog postupka, a pri tome zanemaruju bitnu činjenicu da je kazneni postupak obustavljen upravo zbog toga što provedeni dokazi ne govore u prilog tome da je vozilom upravljao IŽ. Tužitelji zanemaruju i činjenicu da su vozači bili u alkoholiziranom stanju, pa sve pretpostavke o tome da bi se pok. ĆŽ ponašao na uobičajen način (spora, oprezna vožnja, savjestan, miran i sl.) u takvim situacijama (utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 2,24 g/kg) gube na značaju, jer ponašanje alkoholizirane osobe nije predvidljivo niti uobičajeno.

8. Na ročištu od 12. svibnja 2025. godine tužitelji ističu i da je Županijski sud izričito naveo da tuženik u konkretnom slučaju odgovara po principu objektivne odgovornosti i da bi se te odgovornosti oslobodio trebao je dokazati postojanje okolnosti koje ga odgovornosti oslobađaju. Neprijeporno je da je u trenutku štetnog događaja u vozilu su bile dvije osobe IŽ i bliski srodnik tužitelja ĆŽ. Da bi se tuženik eventualno mogao osloboditi odgovornosti bio bi dužan dokazati da je pokojni ĆŽ bio vozač, a što nije točno i tuženik to nije dokazao. S obzirom da za opasnu stvar odgovara vlasnik odnosno njezin imatelj po principu objektivne odgovornosti, to je tuženik kao osiguratelj dužan naknaditi štetu po principu objektivne odgovornosti. Također tužitelji smatraju da ne postoji suodgovornost pokojnog ĆŽ jer on nije mogao znati koliko je IŽ bio ili da li je bio u alkoholiziranom stanju. U konkretnom slučaju nije dokazano da je alkoholiziranost vozača u neposredno uzročnoj vezi s nastankom nezgode pa se niti zbog toga ne može govoriti o doprinosu zbog saznanja o alkoholiziranosti vozača. U odnosu na vezivanje ili nevezivanje vještaci su potvrdili da bi do istog ishoda došlo i u slučaju da je pokojni ĆŽ bio vezan sigurnosnim pojasom, a isto tako nigdje u spisu vještaci ne govore a niti to proizlazi iz policijskog zapisnika da isti nije bio vezan.

9. Tuženik na ročištu od 12. svibnja 2025. godine ističe kako smatra da je odluka Županijskog suda u pogledu tereta dokazivanja pogrešna s obzirom da u spisu postoje službene isprave, zapisnik o očevidu, rješenja o obustavi istrage i medicinska dokumentacija koje su javne isprave a sukladno članku 230 ZPP-a, stranka koja tvrdi suprotno dužna je to i dokazati. Zbog upute Županijskog suda iz točke 16,17,18 obrazloženja tuženik predlaže da se pribavi kazneni spis u cijelosti. (Ovdje sud ističe da je kompletni spis KMP-DO-4/2019 i u ranijem postupku preslikan za ovaj predmet i nalazi se u predmetu, kao prilog ovome spisu).

10. U podnesku od 26. lipnja 2025. godine , podbroj 64, str 356-362 tuženik se očituje na navode iz drugostupanjske odluke i dosadašnji tijek postupka. Ističe kako nije sporno da je smrt ĆŽ nastupila zbog opasne stvari – vozila, da nije sporno da su i IŽ i ĆŽ bili pod utjecajem alkohola i da su obojica pristala voziti se (tko god da je upravljao vozilom) s alkoholiziranom osobom, da nije sporno da ĆŽ nije bio vezan sigurnosnim pojasom, da nije sporno da niti jedno provedeno vještačenje u kaznenom ili parničnom postupku nije uspjelo SA SIGURNOŠĆU utvrditi tko je upravljao vozilom u trenutku prometne nezgode –da stupanj utvrđenja činjenica treba biti izvjesnost, a ne vjerojatnost. Nadalje, tuženik ističe da nije sporno da su tužitelji (majka, baka, brat) POSREDNI OŠTEĆENICI (povreda prava osobnosti zbog smrti bliske osobe). Tuženik ističe da je sporno tko je upravljao vozilom u trenutku prometne nezgode, da je sporna uzročna veza između štetnog događaja i smrti ĆŽ, da je sporno je na kome je teret dokazivanja

– ne zbog utvrđenja da li je šteta nastala vozilom (nesporno) – nego uzročna veza između štetnog događaja i posljedica (smrti ĆŽ). Tuženik u podnesku tvrdi da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i ustaljenoj praksi VSRH teret dokazivanja je u konkretnoj situaciji na tužiteljima, koji su posredni oštećenici. Tuženik ističe da je to i jasan stav VSRH. U navedenom podnesku tuženik dostavlja i brojnu sudsku praksu VSRH.

11. U podnesku od 4. srpnja 2025 godine, tužitelji su se detaljno očitovali na stavove tuženika, ističu da tuženik priznaje da je smrt ĆŽ nastupila zbog opasne stvari, vozila i da time tuženik priznaje i uzročno-posljedičnu vezu. Tužitelji se pozivaju i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sjednica Građanskog odjela od 25. siječnja 2025. godine. Ističu da je bitno za istaknuti da ovdje prvenstveno dolazi do primjene odredaba iz čl. 1063. ZOO-a da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno imatelj. Nesporno je da je vlasnik vozila otac IŽ koji je svom sinu dao auto na uporabu. Sukladno odredbi iz čl. 1067.ZOO- a vlasnik se može osloboditi odgovornosti za štetu od opasne stvari, ako dokaže postojanje ekskulpacijskih razloga. To znači da je dokazivanje ekskulpacijskih razloga na tuženiku. Kako je IŽ sin vlasnika vozila i kako je inače upravljao tim vozilom, IŽ je u smislu čl. 3.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu „korisnik prijevoznog sredstva« tj. fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom. Odredbom iz čl. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene su i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog sredstva. U prometnoj nezgodi sudjelovali su samo IŽ i ĆŽ, a kako je IŽ korisnik odnosno imatelj opasne stvari, na tuženiku je da dokaže postojanje ekskulpacijskih razloga. Tuženik nije dokazao postojanje niti jednog ekskulpacijskog razloga, a niti suodgovornost ĆŽ, nastaloj šteti. Pozivanje tuženika na nalaz Hitne medicinske pomoći u kojoj je navodno IŽ rekao da je bio suvozač u vozilu, očito od sebe nastojeći otkloniti kaznenu odgovornost jer je bio svjestan činjenice da je ĆŽ smrtno stradao, nije osnovano. Tužitelji isitču da je ljudski i životno da će mlada osoba u dobi od svega 20-tak godina, od sebe nastojati otkloniti teške posljedice koje slijede zbog prouzročenja smrti druge osobe koja je s njime u vozilu. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samog IŽ koji je i na državnom odvjetništvu i prilikom davanja iskaza u ovom predmetu iskazao da se ne sjeća tko je vozio. Dakle, ne potvrđuje svoje navode da bi bio suvozač. Ali je izričito iskazao da nikada nije davao svoje vozilo drugome na upravljanje! Ako nije davao vozilo nikom drugom na upravljanje, znači da je on vozio. Čak i kada bi liječnička dokumentacija bila javna isprava u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku, a što tužitelji spore, zasigurno se ne može uzeti kao dokazana činjenica da IŽ koji je zatečen izvan vozila prilikom dolaska policije i hitne pomoći, bio suvozač u vozilu. Tu se radi samo o njegovoj izjavi kojom je prvotno nastojao otkloniti svoju odgovornost i očito da su se prilikom medicinske obrade samo se prepisivali podaci koje je IŽ dao Hitnoj pomoći kada je stigla na mjesto nesreće. Svojim iskazom sam IŽ je doveo u pitanje istinitost svojeg navoda da je bio suvozač jer je iskazao da se ne sjeća tko je vozio, ali da zna da on nikada nije davao svoje vozio na upravljanje nekome drugome.

12. U postupku nije sporno da se dana 12. veljače 2013. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je, nažalost, smrtno stradao ĆŽ, da je u prometnoj nezgodi učestvovao i IŽ, teško ozljeđen, da je vozilo reg ozn [registarska oznaka], marke Peugeot 405, 1,8 TD bilo registrirano na oca IŽ, NŽ, osigurano kod tuženika. Nesporno je da je kazneni postupak protiv IŽ obustavljen, jer se temeljem vještačkih nalaza, a ni iz iskaza obrane okrivljenika, svjedoka nije moglo utvrditi tko je kritične zgode upravljao vozilom. Nije sporno da su oba učesnika nesreće bila pod znatnim utjecajem alkohola, pokojni Marin Zornada 2,24 g/kg, a IŽ 1,72 g/kg.

13. Sporan je osnov odgovornosti, u ovom postupku i dalje je sporno tko je vozio vozilo kojim je prouzročena teška prometna nesreća, sporna je visina štete, te ovlaštenici naknade štete.

14. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem materijalnih dokaza u spisu:

- zapisnik o očevidu od 12. veljače 2018. sa skicom (str. 10-18),

- rodni list za ĆŽ, HŽ, JŽ i BŽ (str. 19-22),

- uvjerenje o prebivalištu za JŽ i ĆŽ (str. 23-24),

- zahtjevi za isplatu štete mirnim putem (str. 25-36),

- prigovori na odluku tuženika o zahtjevu za isplatu štete mirnim putem (str. 37-42),

- odluke komisije drugog stupnja (str. 43-45),

- preslik uplatnice (str. 46),

- rješenje Komunalnog poduzeća Park d. o. o. (str. 47),

- nalog za vještačenje i popratni dopis za biološko i kontaktno vještačenje (str. 67-72),

- mišljenje Službe bioloških i kontaktnih vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (str. 73-78),

- posebno izvješće kao dopuna kaznene prijave (str. 79-80),

- mišljenje vještaka za toksikološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" sa zapisnikom o vještačenju (str. 91-92),

- prijava Zavoda za sudsku medicinu (str. 93-94),

- službena zabilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru sa JŽV, CŽ, OŽ, UŽ, IŽ, KŽ, VŽ (str. 95- 104),

- medicinska dokumentacija (str. 105-108),

- iskaz svjedoka HŽV, VŽ, OŽ, ČŽ, IŽ (str. 128-136),

- iskaz svjedoka LŽ, ŠŽ, EŽ, SŽ (str. 138-144),

- - iskaz svjedoka ZŽ, DŽ, RŽ, PŽ i TŽ (str. 145-150),

- iskaz II. tužitelja kao stranke.

Izveden je dokaz uvidom u isprave koje prileže spisu Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KMP-DO-4/2019, IS-DO-11/2019, i tužitelj i tuženik su bili suglasni da se i koriste nalazi iz kaznenog postupka, te je pročitan nalaz vještaka specijalista patološke anatomije AŽ (str. 71-77 spisa) te nalaz vještaka specijalista sudske medicine i patološke anatomije dr. Ilije Kučinara (str. 317- 321 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila Saše Monasa, dipl. ing. stroj., s fotodokumentacijom i skicom (str. 325-341 spisa). Izvršen je uvid i pročitane su se sve ostale isprave koje prileže navedenom spisu. Pročitani su iskazi saslušanih svjedoka: HŽV str. 128-129, VŽ str. 129-130, OŽ str. 131, ČŽ str. 132-133, IŽ str. 133-135, HM str. 138-139, ŠŽ str. 139-140, EŽ str. 140-141, SŽ str. 141-143, JM str. 145-146, DŽ str. 146-147, RŽ str. 147-148, BM str. 149-150, tužitelj JŽ str. 151-152, provedeno je vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. sc. Valteru Stembergi, spec. patološke anatomije i sudske medicine te stalnom sudskom vještaku prometne struke Srećku Hlišću, dipl. ing. prometa, i to prometni vještak: na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja; vještak sudsko medicinske struke na okolnosti: mehanizma nastanka ozljeda za pok. ĆŽ i IŽ, da li je pok. ĆŽ bio vezan sigurnosnim pojasom, a ako nije bio vezan, vještak se izjasnio i o tome koje bi povrede pretrpio da je bio vezan sigurnosnim pojasom, nakon čega su vještaci bili dužni dati zajednički nalaz i mišljenje o položaju i mjestu sudionika prometne nesreće u osobnom automobilu u trenutku prometne nesreće, odnosno o tome tko je u trenutku predmetne prometne nesreće upravljao vozilom. Vještaci su saslušani i na ročištu.

U ponovljenom postupku saslušan je ponovo IŽ te tužiteljica HŽ.

15. Ostali dokazi se nisu izvodili, te su odbijeni kao nepotrebni. Sud nije povodio predloženo vještačenje po tuženiku – medicinsko i prometno- na okolnosti utjecaja alkohola i nevezivanja pojasom, radi utvrđena suodgovornosti, zato jer sud ocjenjuje da je nakon svih izvedenih dokaza u postupku mogao odlučiti o suodgovotnosti, bez provođenja još jednog vještačenja.

16. Na posljednjem ročištu, nakon iskaza tužiteljice HŽ tužitelji su povukli tužbu u iznosu od 5.963, 37 eura-izgradnja nadgrobnog spomenika, te potražuju iznos od 2.000,00 eura. Stoga tužiteljica HŽ potražuje ukupno 5.159,22 eura na ime imovinske štete sa zakonskim sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 504,76 eura počev od dana 12.03.2018. pa do isplate te na iznos od 4.654,46 počev od dana 1.11.2018.

Tuženik je pristao na povlačenje tužbe, ali je tražio trošak za taj povučeni dio u iznosu od 250,00 eura.

17. Uvidom u predmet broj KMP-DO-4/2019 utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola zaprimilo izvješće PP Buzet od 12. veljače 2018. u kojem je navedeno da postoje sumnje na počinjenje kaznenog djela povreda, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. KZ/11 u kojoj su sudjelovali ĆŽ i IŽ, a u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradao ĆŽ, rođen **.**.1989., dok iz podataka u spisu proizlazi sumnja da je IŽ rođen **.**.1999. upravljao vozilom.

18. U navedenom predmetu nakon opširno provedenog postupka obustavljena je istraga rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola dana 23. listopada 2019. godine protiv okrivljenika IŽ, a koja istraga je bila pokrenuta na temelju rješenja ODO u Puli-Pola broj KMP-DO-327/2018 od 01. listopada 2018. godine za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1. istog čl. KZ-a. U obrazloženju je u bitnome navedeno da nema dokaza da bi okrivljenik IŽ počinio kazneno djelo za koje se provodila istraga jer se temeljem vještačkih nalaza, a ni iz iskaza svjedoka, a ni iz obrane okrivljenika nije moglo utvrditi tko je kritične zgode upravljao vozilom.

19. Iz spisa KPD-Do-4/2019 nadalje je utvrđeno da je u službenoj zabilješci str. 176 navedenog spisa upisano da je IŽ naveo da se događaja ne sjeća, samo da zna da je u prometnoj nesreći bio u svojstvu suvozača. Da je sudjelovao kao suvozač navedeno je i u anamnezi i specijalističkom pregledu od 12.2.2018. ( str 203 i 207 kaznenog spisa). To su podaci koji su uzeti prema izjavi samog IŽ. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Saše Monasa proizlazi da nije bilo moguće definirati tko je u trenutku prometne nesreće upravljao motornim vozilom, da li je to bio IŽ ili pokojni ĆŽ. Iz vještačenja tekstilnih vlakana nisu pronađena relevantna tekstilna vlakna koja bi mogla dati odgovor na pitanje tko je u trenutku nesreće upravljao motornim vozilom.

20. U obrazloženju rješenja od 23. listopada 2019. godine je navedeno cit.: "Vještaci su utvrdili da se radilo o kompliciranoj prometnoj nesreći koja je uključivala zanošenje vozila, višestruko okretanje istog na krovište, udar vozila u dva stabla smokve, te betonski nosač javne rasvjete s posljedičnom totalnom štetom na vozilu, odnosno izrazitim deformiranjem karoserije vozila, pa stoga nije moguće odrediti koje su ozljede kod okrivljenika i ĆŽ nastale unutar gabarita vozila, a koje ispadanjem tijela iz vozila, odnosno kombinacijom ta dva mehanizma. Nadalje, vještaci su utvrdili da nije moguće s obzirom na kompliciranu prometnu nesreću čak ni na teoretskoj razini dati odgovor o položaju i mjestu sudionika prometne nesreće u automobilu, odnosno nije moguće utvrditi tko je u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom. Provedenim kontaktnim vještačenjem tragova tekstilnih vlakana također se nije moglo utvrditi tko je od sudionika prometne nesreće sjedio na kojem sjedalu u trenutku nesreće, a sve stoga što se radilo o prevrtanju vozila pri čemu su i sudionici prometne nesreće ispali iz vozila."

21. Iz zapisnika o očevidu utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila 12. veljače 2018. u 00,22 sati, da su navedeni učesnici prometne nesreće, opis vremenskih prilika, opis mjesta događaja, tragovi, položaj vozila i nastradali. ĆŽ u prometnoj nesreći je preminuo. Utvrđeno je da je kod ŽŽ izmjerena koncentracija alkohola u krvi 1,72 g/kg, a kod pokojnog Marina Zornade 2,24 g/kg u krvi. IŽ je prevezen kolima Hitne medicinske pomoći u KBC Rijeka, Odjel Sušak, a tijelo ĆŽ na odjel patologije Opće bolnice Pula.

22. Iz rodnih listova u spisu utvrđeno je da je pokojni ĆŽ bio sin HŽ, brat JŽ i unuk BŽ, a što u postupku i nije sporno. Iz uvjerenja o prebivalištu utvrđeno je da JŽ živi na adresi [adresa] od rođenja.

23. Iz zahtjeva za isplatu štete mirnim putem utvrđeno je da su se tužitelji obratili tuženiku sa zahtjevom, da njihov zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate štete nije pozitivno riješen, a i po prigovoru na izjavljenu odluku u prvom stupnju odlukom Komisije 2. stupnja Generali osiguranje d.d. zahtjev za naknadu štete ocijenjen je neosnovanim u bitnome iz razloga jer je provedenim ispitivanjem svih relevantnih svjedoka utvrđeno da svjedoci nemaju nedvojbenih saznanja o činjenici tko je upravljao vozilom u trenutku prometne nezgode, da se provedenim biološkim vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja Ivan Vučetić ne može dati odgovor o položaju i mjestu sudionika u automobilu u trenutku prometne nesreće, da se provedenim kombinirano sudskom medicinskim i prometnim vještačenjem utvrdilo da se radilo o kompliciranoj prometnoj nesreći, a u kojoj su se analizirale ozljede oba sudionika te dinamika kretanja vozila te također nije bilo moguće zaključiti tko je u trenutku nesreće upravljao vozilom. Stoga da je i odbačena kaznena prijava za izazivanje prometne nesreće protiv IŽ.

24. Iz rješenja o dodjeli grobnog mjesta od 28. kolovoza 2018. utvrđeno je da je JŽ bio obveznik plaćanja naknade za dodjelu trajnog korištenja grobnog mjesta na groblju dužine 2,30 metara i širine 1,30 metar u iznosu od 4.138,88 kuna koji iznos je raspoređen u četiri jednake rate od po 1.035,88 kuna s dospijećem 12.04.2018. i potom 1.035,00 kuna s dospijećem 12.05.2018., 12.06.2018. i 12.07.2018.

25. Vještak Srećko Hlišć prometni vještak, u svom nalazu i mišljenju u bitnome je ustvrdio da je provedeno prometno vještačenje pokazalo sljedeće: - Osobno vozilo u kojem su se nalazili IŽ i ĆŽ kretalo se državnom cestom D44 u mjestu Bršćak iz smjera [adresa] prema [adresa], kada je u nekontroliranom kretanju prema izlasku iz blagog lijevog zavoja vozilo bilo u desnom polubočnom zanašanju izlazeći stražnjim desnim kotačem na bankinu prema skošenom početku metalne zaštitne ograde, na koju se vozilo popelo stražnjim desnim dijelom, uz udar vanjskog boka stražnjeg desnog kotača u konstrukciju ograde. Nakon toga osobno vozilo se vraća lijevo dijagonalno sijekući kolnik u izduženom lijevom luku uz sve veće zakretanje desnog boka prema naprijed, kada udara prednjim desnim kotačem u povišeni rubnjak nogostupa s lijeve strane kolnika, preko kojeg prelazi uz oštećenje prednjeg dijela podvozja i posljedičnog početka istjecanja ulja, s time da udar dovodi do dodatnog zakretanja stražnjeg dijela vozila udesno tako da sredina podvozja prelazi preko nogostupa dok su prednjim kotači već na mekom terenu početka padine, a stražnji u razini kolnika. U nastavku osobno vozilo okrenuto desnim bokom u smjeru slijetanja udara stražnjim kotačima u rubnjak nogostupa, preko kojeg prelazi, a prednjim dijelom u kretanju mekim terenom udara posmično u grane stabla smokve, gdje ostaje prednja registarska pločica i tragovi ulja. Prelaskom preko nogostupa vozilo udara područjem prednjeg dijela prednjih desnih vrata i desnog dovratnika s nosačem krova u razgranato stablo smokve na mekom terenu nešto ispod razine nogostupa, kojeg obara, a u kojem ostaje iz okvira izbačeno prednje vjetrobransko staklo, uz istovremeni početak vrlo naglog preokretanja vozila preko desnog boka u položaju u kojem je prednji dio vozila niže od stražnjeg i njegovog dodatnog zakretanja stražnjim dijelom udesno, tijekom čega se deformira krov iznad suvozačkog mjesta, da bi se čitavo vozilo rušeći stablo str - 7/7 na padini mekog terena zaokrenulo po uzdužnoj osi preko krova, a okomitoj stražnjim dijelom prema naprijed od smjera slijetanja, vraćajući se preko lijevog boka na kotače pri dnu padine na površini lokalne sporedne ceste u naselju, s time da je prije toga očešalo betonski stup javne rasvjete. - Do ispadanja tijela ĆŽ iz vozila je došlo nakon udara u stablo smokve koje je udarom srušeno, a što je bilo s tijelom preživjelog IŽ nije moguće zaključivati na način je li ispalo nakon udara u srušenu smokvu ili je ostalo u vozilu do smirivanja na sporednoj cesti, pa je isti sam izašao iz vozila na manje oštećenoj lijevoj strani vozila. - Zbog složenosti dinamike gibanja vozila, zajedno s načinom deformiranja putničkog prostora na suvozačkoj strani desno bočno i zatim gore, kao i činjenice da se vozač za razliku od suvozača uz sjedanje i opiranje nogama drži za upravljač, prometno-tehnički nije moguće utvrditi mjesto sjedenja putnika. - Brzina udara vozila u stablo srušene smokve je iznosila oko 51 km/h, kod slijetanja lijevo s kolnika 72 km/h, a kod izlaska desno s kolnika oko 105 km/h. Kojom se brzinom osobno vozilo kretalo prije toga na završnom dijelu blagog lijevog zavoja tehničkim putem nije moguće utvrditi jer za to nema materijalnih tragova. - Blagi lijevi zavoj mogao se savladati za brzine do 150 km/h, pa kako se tjemeni dio zavoja nalazi svega oko 20-ak m od mjesta slijetanja, proizlazi da brzina vožnje nije sama po sebi bila uzrokom gubitka kontrole i posljedičnog slijetanja. - Brzina vožnje zavojem kod koje bi svaki psihofizički sposoban vozač morao istim proći iznosi oko 108 km/h, dakle veća je od brzine koju je osobno vozilo imalo prilikom slijetanja i više nego dvostruko veća od ograničenih 50 km/h. - Što je bio točan razlog da je vozač destabilizirao kretanje vozila i pri tome izgubio nad istim kontrolu, tehničkim putem nije moguće utvrditi, ali je tako nešto s obzirom na karakteristike kolnika psihofizička nesposobnost vozača da uz umjerenost manevara prati pružanje kolnika. Da se vozač kretao dozvoljenom brzinom, upitno je da li bi se vozilo uopće moglo dovesti do destabilizacije, a sasvim je sigurno da konačnih posljedica ne bi bilo.

26. Vještak dr. Valter Stemberga, specijalist sudske medicine i patološke anatomije je dostavio opširan nalaz i mišljenje. U zaključku je ustvrdio slijedeće:

" Prije pokušaja određivanja položaja osoba u osobnom vozilu marke „Peugeot“ u času prometne nesreće potrebno je osvrnuti se na evidentirane ozljede. Naime, temeljem analize dostupne medicinske dokumentacije, postoji bitna razlika u težini i obimu ozljeda između sada pok. ĆŽ i ozlijeđenog IŽ Kosa. Takva razlika između zadobivenih ozljeda može proizlaziti i uslijed različitog položaja osobe u vozilu. Općenito govoreći osoba koja upravlja vozilom oslanja se na tri točke i pri tome u pravilu zadobiva manji broj ozljeda u usporedbi s osobom koja se nalazi na mjestu suvozača jer je suvozač u znatno nestabilnijem položaju u odnosu na vozača. Prema tome, zaključujući temeljem evidentiranih ozljeda proizlazio bi sudsko-medicinski zaključak da bi se na mjestu vozača osobnog vozila u trenutku prometnog udesa nalazila ona osoba koja je zadobila manje tjelesnih ozljeda. Međutim, ovakvo pojednostavljeno zaključivanje moglo bi se primijeniti u slučaju da je predmetni štetni događaj jednostavni prometni udes npr. kao u primjeru naleta čelnog dijela osobnog vozila u tvrdu prepreku. U konkretnom slučaju predmetni štetni događaj je složen od raznosmjernog gibanja velikom brzinom kako osobnog vozila tako i osoba u vozilu uz posljedično djelovanje jakih sila na osobe u vozilu pa u konkretnom slučaju nije moguće koristiti navedeno jednostavno zaključivanje za utvrđivanje položaja osobe u vozilu. Iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka moguće je zaključivati o raznim smjerovima kretanja osoba u vozilu u pojedinim fazama predmetnog štetnog događaja jer su tehnički određeni jaki intenziteti različitih smjerova djelovanja sila na vozilo, a posredno tome i jaka raznosmjerna gibanja tijela osoba u osobnom vozilu marke „Peugeot“. Dodatno, sa sudsko-medicinskog stanovišta, temeljem rezultata vještačenja bioloških i kontaktnih tragova, nije moguće tim putem pobliže zaključivati o položaju osoba u vozilu. Promatrajući sve dostupne podatke u cjelini, sve navedeno govori u prilog zaključku da se na temelju dostupnih i nepotpunih podataka ne može sa sigurnošću sudsko-medicinski utvrditi položaj osoba u vozilu, odnosno ne može se sa sigurnošću utvrditi tko je upravljao osobnim vozilom marke „Peugeot“ reg. broja [registarska oznaka] u predmetnom štetnom događaju jer nije moguće utvrditi sklop činjenica ili tragova unutar dinamike predmetnog inkriminiranog događaja koji bi sa sigurnošću ukazivali tko je upravljao vozilom na mjestu vozača, a tko se nalazio na mjestu suvozača. Zaključno, temeljem analize ukupno dostupnih podataka sudsko-medicinski nije moguće ni na koji način sa sigurnošću utvrditi osobu koja je upravljala vozilom. Nije utvrđena odlučna činjenica ili sklop činjenica ili ozljeda i tragova unutar dinamike predmetnog događaja koji bi sa sigurnošću ukazivali tko je upravljao vozilom. Sigurnosni pojas nisu koristili nit IŽ, niti pokojni ĆŽ.

27. Vještaci su saslušani na ročištu.

28. Vještak Valetr Stemberga stalni sudski vještak specijalist sudske medicine i patološke anatomije je naveo da je u mišljenju uzeo u obzir sve što je navedeno u nalazu i uzeo je u obzir nalaz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić s listova 227-232 spisa te dopis istoimenog centra iz Zagreba s lista 221 spisa, dopis se odnosi na vještačenja tekstilnih vlakna. Biološko vještačenje- molekularno genetskom analizom tragova nalik na krv utvrđeno je da tragovi unutar vozila, na raznim mjestima, uključujući i mjesta koje punomoćnik tužitelja navodi u pitanju, a glasi: "Da li su prilikom davanja nalaza i mišljenja uzeli u obzir i nalaz vještačenja izrađenog po Centru za forenzična ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić, a u čijem je nalazu utvrđeno kako je na prednjem desnom kokpita automobila Peugot 405 pronađen trag krvi ĆŽ te da je trag krvi ĆŽ pronađen na unutarnjoj površini gornjeg okvira suvozačevih vrata, a da je trag krvi IŽ pronađen na površini gornjeg okvira suvozačevih vrata te da li su uzeli u obzir nalaz vještaka za tekstilna vlakna iz kojeg proizlazi da je na mikrotragovima izuzetim s površine gumene brtve u predjelu gornjeg ruba okvira prednjih desnih (suvozačevih) vrata uočen veliki broj vlakana koja su po ispitanim svojstvima jednaka vlaknima iz sastava odjeće ĆŽ"odgovaraju pojednostavljeno govoreći tragovima krvi. Krv oba sudionika, kako sada pokojnog ĆŽ tako i oštećenog IŽ, proizlaze iz brojnih ozljeda – rana po tijelu iz kojih su oni u dinamici predmetnog štetnog događaja krvarili. Krv je tekuće tkivo koje se djelovanjem sile rasipa, a predmetni štetni događaj predstavlja slijetanje vozila izvan kolnika i prevrtanje vozila pri čemu su oba imenovana sudionika zadobivali ozljede – rane iz kojih su krvarili, a tekućina u obliku krvi rasipala se po unutrašnjosti vozila. Kod ovakvih složenih prometnih udesa tragovi krvi pronalaze se na svim pozicijama unutrašnjosti vozila te nije moguće prema tragovima krvi, isto kao prema tragovima vještačenja tekstilnih vlakana, utvrditi tko je upravljao vozilom.

U dopisu Centra Ivan Vučetić na listu 221 spisa navedeno je kako vještačenje tragova tekstilnih vlakana nema svrhe izvršiti, a nakon toga je vještačenje tekstilnih vlakana ipak provedeno. Međutim, niti analizom tragova krvi, a niti analizom tragova tekstilnih vlakana, u konkretnom slučaju na temelju dostupnih podataka nije moguće utvrditi sklop činjenica ili tragova koji bi u cjelini sa sigurnošću ukazivali tko je upravljao vozilom. Na pitanje: "Koliko je kapljica krvi identificirano u predmetnom vozili kako na strani dijela automobila vozača tako i na strani dijela automobila suvozača? Na kojem dijelu vozila su pronađena u većoj količini tekstilna vlakna i kome su pripadala?" odgovorio je da u konkretnom interdisciplinarnom nalazu zaključak o nemogućnosti sigurnog utvrđivanja osobe koja je upravljala vozilom proizlazi iz svih relevantnih podataka, a ne iz izdvojenih podataka vještačenja bioloških tragova i tekstilnih vlakana. Razlog tome je dinamika predmetnog štetnog događaja. Da nije dinamika predmetnog štetnog događaja složena tada bi se puno jednostavnije moglo utvrditi tko je upravljao osobnim vozilom. Zbog složene dinamike, a i da je bioloških tragova krvi bilo i manje i više od utvrđenih kao i tragova tekstilnih vlakana da je bilo manje ili više, zbog raznosmjernih djelovanja sila prilikom izlijetanja i prevrtanja vozila došlo je do polijetanja i krvi i tekstilnih vlakana unutar "centrifuge" koja se formirala prevrtanjem vozila. Takvim rasapom tragova krvi i tekstilnih vlakana nije sudsko medicinski moguće prema njima točno utvrditi vozača.

29. Prometni vještak Srećko Hlišč, je naveo da je bilo otežano davanje nalaza i mišljenja u toliko što za jednog sudionika nezgode (preživjelog IŽ) nije bilo nedvojbeno utvrđeno da li je on izbačen iz vozila prilikom prevrtanja ili je sam izašao nakon što se je vozilo smirilo. On je svakako morao ukoliko je izlazio, izići s lijeve strane, vozačeva strana, jer je desna bila toliko oštećena da se na nju nije moglo izaći. Tijelo pokojnog ĆŽ nikako nije moglo ispasti kroz vrata suvozača zbog oštećenja ali je moglo ispasti kroz otvor vjetrobranskog stakla i to od sredine prema lijevoj strani vozača jer je desna strana bila deformirana, pritisnuta. U konkretnom slučaju u trenutku kada osobno vozilo stranom suvozača nalijeće na stablo prednji dio vozila se nalazi na nižem položaju od stražnje pa su oba putnika na prednjim sjedalima s tendencijom naginjanja naprijed pri čemu se vozač može čvrsto držati i opirati za upravljač za razliku od suvozača. u ovakvom okretanju preko desnog boka veći moment će biti na strani vozača no taj moment može biti kompenziran opiranjem vozača u tri točke, nogama o podnicu, stražnjim dijelom o sjedalu i rukama grčevito za upravljač pa će tada ispasti suvozač. Ako bi izostao opiranje o upravljač tada se teoretski ne može isključiti da će iz vozila ispasti upravo vozač. U konkretnom slučaju zaključivanje je s prometno tehničkog aspekta nemoguće zato jer na tehnički način nije moguće utvrditi što je bilo s tijelom preživjelog IŽ, da li je isto ispalo iz vozila ili je preživjeli sam izašao iz vozila kada se vozilo smirilo s time da je morao izaći na vozačku stranu van.

Na upit punomoćnika tuženika: "Da li se osoba koja je pod utjecajem alkohola u onoj količini u kojoj je bio vozač upire s tri točke (volan, sjedalo i noge) prilikom prevrtanja vozila, a sve u komparaciji sa sudionicima koji nisu alkoholizirani?" odgovorio je da temeljem dostupnih podataka u vrijeme događaja IŽ nalazio se u pijanom stanju s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1,72 g/kg dok se ĆŽ u trenutku smrti nalazio u pijanom stanju s koncentracijom alkohola od 2,24 g/kg. To znači da su oba sudionika u trenutku događaja bili u pijanom stanju pri čemu bilo tko od njih dvoje koji je upravljao osobnim vozilom njemu su vozačke sposobnosti bile bitno smanjene kao što je i bitno smanjena mogućnost sigurnog upravljanja motornim vozilom. U pijanom stanju dolazi do poremećaja psihe i motorike pri čemu je, u prometnim vještačenjima, važno produljenje reakcijskog trena što znači da osoba u pijanom stanju teže shvaća i sporije reagira od trijezne osobe tako da teže shvaća opasnost, sporije reagira motorički na opasnost ili slično. Alkoholizirano stanje u razini pijanog stanja jedan je od uzroka nastanka predmetnog štetnog događaja zbog negativnog djelovanja pijanog stanja na vozačke sposobnosti. Nije moguće sa sigurnošću utvrditi točan redoslijed i deficit kretanja i djelovanja u pijanom stanju u određenoj situaciji tj. da li je netko se čvrsto držao za kolo upravljača ili ne i sl.. Brzina događaja u djelićima sekunde ne omogućuje ni trijeznoj osobi smisleno reagiranje jer se sudar i prevrtanje događaju i suviše brzo za živčani sustav čovjeka. Pijano stanje sigurno usporava smislene motoričke reakcije uključujući i reakcije na opasanost uzevši u obzir da je u alkoholiziranom stanju osjećaj stanja straha smanjen a u pijanom stanju sveden na minimum.

Na upit punomoćnika tužitelja: "S obzirom na povrede koje je pretrpio ĆŽ, da su iste pretežno nastale na desnoj strani tijela, da je kontakt sa smokvom bio na desnoj strani vozila, da li to upućuje na veću vjerojatnost da je ĆŽ bio suvozač u vozilu, a uzimajući u obzir sve materijale tragove koji prema tužitelju govore tome u prilog?" vještak je odgovorio da sada pokojni ĆŽ temeljem nalaza medicinske dokumentacije ima ozljede glave, prsnog koša, trbuha, leđa te ruku i nogu. Veliki broj ozljeda je na desnoj strani tijela dok su na lijevoj strani tijela krvni podlijeva lijeve ruke u području ramena te krvni podljev stražnje strane lijeve nadlaktice, dok na lijevoj nozi je prijelom lijeve bedrene kosti, oguljotina prednje strane koljena te krvni podljev prednje strane potkoljenice. Ozljede IŽ se nalaze na području glave, vrata, prsnog koša, na leđima – na kralježnici te na rukama i nogama. Ozljede sada pokojnog ĆŽ su brojnije od ozljeda IŽ te u slučaju da se je radilo o jednostavnom sudaru tada bi proizlazio sudsko medicinski zaključak da je na mjestu vozača u trenutku predmetnog štetnog događaja nalazila se ona osoba koja je zadobila manje tjelesnih ozljeda, odnosno to bi bio IŽ.

Međutim, problem u ovom predmetnu vještačenja je složena dinamika događa plus nepoznavanje kretanja tijela IŽ u dinamici događaja, zbog toga nije moguće ni na koji način sa sigurnošću utvrditi osobu koja je upravljala vozilom. Naveo je da određene činjenice koje se navode u pitanjima pun. tužitelja govore u prilog da je moguće IŽ upravljao osobnim vozilom međutim to se niti na koji način sa sigurnošću ne može utvrditi.

30. U odnosu na predmetnu prometnu nesreću provedena su ukupno četiri vještačenja, po vještacima prometne struke ĆM i Srećko Hlišć, dva sudsko medicinska vještačenja po vještacima, dr. Ilija Kučinar i dr. Valter Stemberga, izuzeti su tekstilna vlakna iz automobila u kaznenom postupku. Unatoč provedenim brojnim opsežnim, stručnim, objektivnim i profesionalnim vještačenjima u postupku nije utvrđeno, niti u kaznenom niti u ovom parničnom postupku tko je upravljao vozilom. Mada sud ovdje primjećuje da je pokojni ĆŽ imao znatno veće i u konačnici smrtonosne ozljede, pa je za pretpostaviti da on ni na koji način nije se pripremio na ovakakv katastrofalan ishod. U postupku nadalje provedenim vještačenjem nije utvrđeno da bi pokojni ĆŽ bio vožač osobnog automobila kobne noći, a što bi bio razlog za oslobođenje odgovornosti tuženika.

31. U postupku su saslušani svjedoci.

32. HŽV je svjedokinja prometne nezgode, koju je osobni automobil Peugeot pretjecao i vidjela je sraz automobila nakon što ju je pretekao. Ona je zvala hitnu pomoć. Dečki koji su pali iz vozila ležali su jedan kod stupa, a jedan na nizbrdici do njega te se nisu javljali. Položaj nisu mijenjali te ih nitko nije pomicao.

33. VŽ poznavao je pokojnog ĆŽ, sa kojim je bio dobar prijatelj. IŽ poznaje, ali IŽ je mlađi od njega. Zna da su IŽ i ĆŽ zajedno napustili maškare koje su bile kritične noći, odnosno 11.2.2018. i to negdje oko pola noći. Ne zna tko je vozio vozilo. Vidio je da i pokojni ĆŽ i IŽ te večeri konzumiraju alkohol, ali ne u pretjeranim količinama, što je bilo i uobičajeno budući su maškare. ĆŽ je inače poznavao kao staloženog i mirnog vozača. Zna da su obojica napustila maškare oko pola noći radi obveza drugi dan. ĆŽ nije došao sa IŽ u [adresa]. Nisu inače bili "isto društvo".

34. OŽ bio je u maškarama sa pokojnim ĆŽ. ŽŽ ne poznaje osim iz viđenja. Za pokojnog ĆŽ je iskazao da je bio "kulturan" vozač, a za IŽ je čuo da zna "ludo" voziti i divljati po cesti. Nikakve bitne okolnosti o prometnoj nezgodi ne zna.

35. ČŽ bio je u maškarama sa IŽ. O detaljima nesreće ne zna ništa. Znao se i ranije voziti sa IŽ u autu, koji je ponekad malo agresivnije vozio, kao i tog dana, primjerice 20- tak km iznad ograničenja. Te večeri, kad su išli iz Ročkog Polja prema [adresa], zajedno, sa Markovim autom, upravo mu je i on rekao da malo lakše vozi. Nikad mu IŽ nije posudio svoje vozilo. Nikad sa IŽ nije pričao o prometnoj nezgodi.

36. IŽ je u bitnome iskazao da je u maškaranu povorku 11.2.2018. krenuo iz [adresa] negdje oko 9 ili 10 sati. Sa njim su bili ČŽ i VŽ. Po završetku maškarane povorke otišli su u Dom u Lupoglav. sa vozilom Peugeot u vlasništvu oca, a sa njim u autu bio je ČŽ. Taj dan je konzumirao alkohol. U [adresa] su otišli negdje predvečer. I u [adresa] je konzumirao alkohol. Ne sjeća se kad je krenuo za doma. Ne zna sa kime je krenuo, ne sjeća se ništa. Sjeća se da se probudio u bolnici. Ne sjeća se ničega od tog dana od prije odlaska iz Doma u Lupoglavu. Pokušavao se prisjetiti tijekom ovih godina, ali ni u jednom trenutku se nije sjetio ničega. Ne zna tko je vozio Peugeot 405 na odlasku iz Doma u [adresa]. Ne zna sa kime je otišao. Ne sjeća se trenutka kad se probudio. Ne sjeća se da su policijski djelatnici razgovarali sa njim dok je bio u bolnici i da bi dao neku izjavu vezano za događaj. Kada mu je pročitan dio iskaza iz službene zabilješke vezano za obavljeni razgovor u 02,00 sati u Rijeci, KBC Sušak, cit. "… da je svjestan da je imao prometnu nesreću, međutim događaja se ne sjeća, samo zna da je u prometnoj nesreći bio u svojstvu suvozača. Na pitanje policijskog službenika čega se zadnje sjeća, da li je konzumirao alkohol te da li zna s kim je bio u vozilu za vrijeme prometne nesreće, isti izjavljuje da se zadnje sjeća da su bili na maškarama u [adresa], da je pio veće količine alkoholnog pića vina, a da identitet vozača, odnosno osobe koja je s njim bila u vozilu ne zna. Nadalje izjavljuje da ne zna s kojim vozilom je imao prometnu nesreću." i kada je bio upitan da li je istinit iskaz koji je danas dao pred sudom ili izjava koju je dao policijskom službeniku, naveo je: "Ja se ne sjećam da sam razgovarao s policijskim službenikom. Ne sjećam se da sam dao takvu izjavu." Nije bilo situacija da je svoje vozilo ili vozilo svog oca dao prijateljima da voze. On se taj dan kad su bile maškare osjećao pripito. Nije se osjećao sposobnim voziti. Čini mu se da to nije rekao nikome od prijatelja. ČŽ koji je išao sa njim iz [adresa] u [adresa] toga dana nije mu prigovarao vožnji. Izjavio je i da se ne sjeća da je ušao u vozilo. Ne sjeća se da je uopće bio u vozilu. Kad mu se predočio dio iskaza danog na Državnom odvjetništvu u kojem je iskazao da zadnje čega se sjeća je da je otišao spavati u auto, izjavljuje da je prošlo dosta vremena, da se sad ne sjeća da je otišao spavati u auto, sjeća se da je na Državnom odvjetništvu nešto takvo bio rekao. To mu je tada bio zadnji film. Tada se toga uspio sjećat. S vremenom mu se ništa, na žalost, sjećanje ne pojavljuje. Na Državnom odvjetništvu 23.10.2018. izjavio je da je otišao spavati u auto, da je još mjesec dana imao sjećanja da je otišao spavati u auto, ali nakon toga se tog ne sjeća. Toga se sjećao još mjesec dana od iskaza. Ne sjeća se ničega što je izjavio pred ODO. Nikada nitko od njegovih prijatelja nije vozio auto. Nakon nezgode nije sa svojim prijateljima pričao o nezgodi. Osobno nije kontaktirao tužitelje nakon nezgode, njegov otac je. On se nije izjašnjavao o tome da je u autu bio suvozač. Taj dan u maškarama viđao je ĆŽ kroz dan, ali nisu bili cijelo vrijeme zajedno. Bili su dio većeg društva. Prije tog događaja nije imao prometnih nezgoda ni prekršaja, a nakon tog događaja je u Labinu u travnju ili svibnju 2021. godine imao, s materijalnom štetom, uzrok prometne nezgode bio je umor i alkohol. Ima gubitak pamćenja od šanka u Domu u Lupoglavu, čega se zadnjeg sjeća, pa do idućeg dana kad se probudio u bolnici.

37. IŽ, saslušan je i na ročištu od 22. rujna 2025. godine. Iskazao je da se sjeća da je već iskazivao kod suda, iskaza se sjeća i u cijelosti ostaje kod tog iskaza. Naveo je da se od prošlog saslušanja sjeća još manje nego što se sjećao prilikom prvog iskaza, jer da je od nesreće prošlo jako puno vremena, to je bilo 2018. godine. Automobil je uvijek uzimao od oca kad god mu je trebalo, nije trebao pitati dopuštenje oca, a da je bilo prošlo jedno godinu dana otkad je bio položio vozački ispit. Nikada nije nikome posudio automobil. Prije nesreće nije vozio pod utjecajem alkohola. Prije nesreće je probao voziti pod utjecajem alkohola i vidio da to nije pametno, pa kad je bio vidio da je pod utjecajem alkohola, tražio je od drugih da ga voze. Znao je nekoga nazvati da ga odveze kući, a po auto bi se došlo drugi dan. Upitan o kritičnoj noći naveo je da je išao spavati u auto i drugoga se ničega ne sjeća. Sjeća se u magli da je išao spavati na suvozačevo sjedalo te večeri. Čini mu da sa pok. ĆŽ nije pričao ništa o tome tko će voziti. Nije išao kod liječnika vezano za ovu situaciju što se nekih dijelova ne sjeća. Zadnje čega se sjeća od te večeri je da su bili kod šanka i da su pili i da je išao spavati na sjedalo od suvozača. Ne sjeća se da je s pok. ĆŽ razgovarao o tome da će on ići s njim kući. Nakon posljednjeg saslušanja pred sudom nije mu se vratilo pamćenje već je samo lošije. Na upit punomoćnika tužitelja kako to da je prilikom iskazivanja 16. ožujka 2022. rekao da se ne sjeća da je išao spavati u auto naveo je da se da se ne može sjećati svega što je tada iskazivao. Naveo je potom da se ne sjeća da je išao spavati u auto ali se sjeća da je rekao prilikom ispitivanja da je išao spavati u auto. Na upit koje mu je prvo sjećanje nakon nezgode je naveo da sve što je tada rekao da je najtočnije jer je sad već prošlo puno godina, prvo sjećanje mu je bilo buđenje u bolnici. Na upit punomoćnika tužitelja zašto nije smogao hrabrosti otići kod obitelji pok. ĆŽ odgovorio je da je to zato što ni on nije mogao živjeti s tim da mu je prijatelj poginuo i da je njemu nije lako svaki dan prolaziti po toj cesti a i nakon toga što mu se desilo, umrla mu je mama.

38. Uspoređivanjem ova dva iskaza IŽ sud ocjenjuje da su iskazi proturječni, jer u jednom trenutku on navodi da se zadnje sijeća da je išao spavati u auto, potom da se ne sjeća razgovora sa ĆŽ, pa sudu nije jasno kako se ne sjeća razgovora sa ĆŽ kad je zadnje čega se sjeća da je išao spavati u auto. Također, neživotno je da se IŽ nikada nije obratio liječniku radi gubitka pamćenja i da nije pokušao saznati što je ustvari bilo te kobne noći. S druge strane nikada nije bio niti kod obitelji pokojnog ĆŽ i to zato, kako sam iskazuje da nije mogao živjeti s tim da mu je prijatelj poginuo.

39. LŽ, došao je na lice mjesta prometne nezgode nakon događaja, on je nastavio razgovor sa Hitnom pomoći nakon što mu je HŽV dala mobitel, jer je bila u šoku. Čekao je Hitnu, razgovarao sa preživjelim dečkom, učesnikom prometne nesreće, koji je bio u šoku. Pitao ga je kako je i rekao mu je da nije baš dobro i da osjeća bolove, ali je znao i bio je svjestan što se dogodilo i komunicirao je sa njim.

40. ŠŽ nije ništa bitno iskazao za ovaj postupak.

41. EŽ bila je u u maškaranoj povorci i na zabavi nakon toga 11. na 12. veljače 2018., u većem društvu u kojem su bili i sada pok. ĆŽ i IŽ. Konzumirao se alkohol i u [adresa]. Zadnje je razgovarala sa pokojnim ĆŽ i IŽ nešto malo prije pola noći kad su je pitali da li želi otići sa njima doma na što je odgovorila da neće i da će ostati još malo. IŽ nije odavao dojam jako pijane osobe koja ne može voziti u trenutku kad je sa njim razgovarala. Ništa posebno nije primijetila niti kod ĆŽ.

Ovdje sud ističe da je ova svjedokinja jasno iskazala da je razgovarala i sa pokojnim ĆŽ i sa IŽ, zajedno, i da su je pitali da li želi sa njima ići doma. S druge strane, IŽ, koji navodi da mu je posljednje sjećanje da je išao spavati u auto toga se ne sjeća.

42. SŽ, sestrična ŽŽ je isto bila u maškaranoj povorci cijeli dan 11. veljače 2018. Nema neposrednih saznanja o nesreći, osim onoga što je čula. Njezin otac otišao je na lice mjesta odmah nakon nesreće. Sa IŽ nije razgovarala o nezgodi i o tome što je bilo, on o tome nikad ništa nije pričao.

43. GŽ, stric IŽ bio je na licu mjesta ubrzo nakon prometne nezgode, a IŽ su u to vrijeme spremali u ambulantu. Nije razgovarao sa IŽ tom prilikom. Nije mu poznato tko je vozio kada je došlo do štetnog događaja. Kad mu se čitao dio iz službene zabilješke u kojem stoji da je policijskom službeniku rekao da je prilikom odlaska iz Doma u Lupoglavu oko 00,00 sati IŽ ĆŽ rekao da će ga on povesti uz put do kuće u [adresa], a nakon čega da su napustili Dom i otišli kući naveo je da se ne sjeća da je to rekao. On je nazvao kćer iz razloga jer je IŽ nećak, a obitelj ĆŽ su prijatelji, njegova djeca su sa njihovom u prijateljskim odnosima. On smatra da je bila njegova dužnost da obavijesti kćer o nezgodi u kojoj su sudjelovali njezin rođak i prijatelj, bio to ČŽ ili ĆŽ. On ne zna tko je upravljao vozilom.

44. Usporedbom iskaza ovih svjedoka sud je utvrdio da nitko od svjedoka ne zna tko je kritične noći vozio osobno vozilo Peugeot, u vlasništvu oca IŽ. Nitko od svjedoka nije vidio učesnike prometne nezgode kada su sjeli u automobil i napustili [adresa]. Nadalje, niti jedan svjedok ne spomi je u iskazu da je bilo ikakvog razgovora da bi ĆŽ trebao voziti automobil. Niti svjedoci koji su došli na lice mjesta neposredno nakon prometne nezgode nisu mogli zaključiti tko je bio vozač, a tko suvozač. To ne zna niti IŽ, koji je iskazao da se u biti ničega ne sjeća i ne zna zašto je on rekao da je bio suvozač, a što je i upisano u materijalnim dokazima u spisu, u nekoliko navrata, i u medicinskoj dokumentaciji, te službena zabilješka, (str 100), kako je i ranije navedeno. Jedini "pisani trag" da je IŽ bio suvozač je njegova izjava koju je on dao odmah nakon prometne nezgode, a kasnije se više ničega ne sjeća. Nadalje je iz iskaza svjedoka utvrđeno da su se pokojni ĆŽ i IŽ poznavali, da su u veljači 2018. bili u istoj maškaranoj povorci, da se inače nisu družili jer su i velika razlika u godinama, 10 godina. Iz iskaza IŽ je utvrđeno da inače nikada nikome nije davao svoj automobil ili automobil svoga oca. Oba vozača i pokojni ĆŽ i IŽ bili su dobri vozači, IŽ je znao ponekad juriti automobilom, a nakon prometne nezgode bio je i kažnjen. Utvrđeno je da je ĆŽ želio otići ranije kući, zbog obveza, a njegov brat JŽ je i iskazao da ĆŽ nije želio taj dan uzeti automobil, jer je znao da će konzumirati alkohol, iskazao je da sa sobom nije imao niti vozačku dozvolu. Iako je punomoćnik tužitelja posebno sporio iskaz SŽ, sud je ocijenio da njezin iskaz nije pored svih ostalih izvedenih dokaza od ključne važnosti da bi samo na tom iskazu sud temeljio svoju odluku. Također, sud je ocijenio da njezin iskaz nije bio pristran, iako je sestrična IŽ, jer usporedbom svih saslušanih svjedoka utvrđeno je da nema nikakvog uvjerljivog dokaza koji bi upućivao na činjenicu da bi pokojni ĆŽ vozio automobil. Dakle, i njegova namjera je bila da taj dan ne vozi automobil i nije uzeo niti vozačku dozvolu, kako je iskazao njegov brat. To što je u medicinskoj dokumentaciji upisano da je IŽ bio suvozač, ne može se cijeniti kao isprava u smislu dokaza prema odredbama Zakona o parničnom postupku, već je tamo upisano samo ono što je IŽ rekao, koji se danas toga niti n sjeća. Niti jedan svjedok ne zna ništa o tome tko je vozio kobne noći automobil, ne zna ništa o tome da bi se vodili uopće neki razgovori da bi vozio ĆŽ. IŽ je dakle izjavio neposredno nakon prometne nesreće da je bio suvozač i to je radi toga u nekoliko navrata i upisano u dokumentaciji, službenoj zabilješki PP i medicinskoj dokumentaciji.

45. DŽ, u daljnjem srodstvu sa tužiteljima je iskazala da je nastanjena cca 2 km dalje od adrese prvo i drugotužitelja. Na toj adresi danas stanuje četvero osoba, HŽ, JŽ, PŽ i IM. BŽ poznaje, ona je nastanjena u Humu do crkve, na adresi koja je oko 7 km udaljena od adrese ovdje prvo i drugotužitelja. Poznavala je pok. ĆŽ, stanovao je u [adresa] na adresi prvo i drugotužitelja. Poznato joj je da je sa bakom BŽ bio u jako dobrim odnosima. Ona i HŽ su generacija i prijateljice, muževi su generacija, i djeca, sinovi kao i sinovi HŽ su generacija. Zna da su i JŽ i pok. ĆŽ od kad su bili djeca puno boravili kod bake, naročito vikendom i svake nedjelje na ručku. Baka ih je čuvala dok su bili djeca jer su roditelji radili, kasnije kad su išli u školu čuvala ih je kad su imali ferije a kad su oni odrasli dolazili su kod bake jer je djed obolio, završio u kolicima te su JŽ i pok. ĆŽ odlazili spremati drva, kositi, raditi na njivi. Baka ne vozi te ju je pok. ĆŽ vozio kamo god je trebalo s obzirom da je on imao svoj OPG te si je mogao prilagoditi radno vrijeme. Djed je umro prije 20-ak godina. Baka živi sama. Zna da baku posjećuju vrlo često. Pok. ĆŽ posjećivao ju je češće jer je tijekom više sezona radio na naplati parkiranja u [adresa] te je odlazio kod bake na ručak, znao je i prespavati u [adresa] kod bake, a zna da mu je baka i pomagala u obradi zemlje te da je sa njim odlazila u masline. Pok. ĆŽ obrađivao je zemlju u [adresa] i [adresa] ispod [adresa], mehanizaciju je držao kod bake kao i doma na adresi. Kad je obrađivao zemlju u [adresa] javljao se baki BŽ, to je bilo najnormalnije jer su on i baka bili jako bliski zbog toga što su pok. ĆŽ i JŽ drugi baka i djed jako rano umrli te ih pok. ĆŽ nije gotovo ni poznavao, a djed H, pok. suprug J umro je prije 20-ak godina tako da je baka BŽ bila jedina baka. Zna da je pok. ĆŽ kao mali imao meningitis, da je dugo bio u bolnici, pa su ga i zbog toga još više i kao malog pazili i mazili, a naročito baka koja ga je i čuvala. ĆŽ je nastavljao i kasnije kao odrasli dolaziti i boraviti kod bake s obzirom da su prvo i drugotužitelji zaposleni, a ĆŽ je kao vlasnik OPG-a imao fleksibilnije radno vrijeme te je baki bio uvijek na raspolaganju. Ona je 100 puta bila prisutna na druženjima između bake, JŽ, pok. ĆŽ i cijele obitelji. Pok. ĆŽ se kod bake ponašao kao da je doma jer on je tamo i bio doma. Kao djeca za vrijeme školskih praznika i JŽ i pok. ĆŽ spavali su kod bake J. IM je Tomislavova kćer. Opisala je kuću tužitelja na adresi [adresa], do te kuće dolazi se s gornje strane kroz [adresa], u prizemlju je frizerski salon u kojem radi Bojana, na katu je stan u kojem žive HŽ, JŽ, Bojana i IM a u tom stanu je za života živio i pok. ĆŽ. Do bakine kuća u [adresa] može se ići od pravca crkve po kamenim stepenicama do stana na katu,a u prizemlju je konoba.

46. RŽ je nastanjen na adresi [adresa] koja je 50 do 70 max 100 m udaljena od adrese BŽ, [adresa]. Poznavao je pok. ĆŽ, od rođenja, dolazio je kod bake J koja je inače radila kod njega u restoranu – konobi 30 godina. Igrali su se zajedno još kao djeca, ali i kasnije kao odrasli su se družili i zajedno izlazili. Pok. ĆŽ i JŽ bili su često kod bake kad su bili mali, čak je i on kao susjed sudjelovao na ručkovima kod bake J na kojima su bili i oni, znali su prespavati kod bake, rođendane su slavili zajedno kao djeca jer su pok. ĆŽ i JŽ rođendane slavili kod bake u [adresa]. Za vrijeme ljetnih praznika pok. ĆŽ i JŽ dolazili su kod bake te su znali prespavati i po nekoliko dana. Pok. ĆŽ je tijekom tri sezone radio i na naplati parkinga u [adresa] te je za to vrijeme boravio kod bake, dolazio na ručak kod bake. Pok. ĆŽ je na području [adresa] obrađivao bakinu zemlju, te je organizirao prvi festival industrijske konoplje u [adresa]. Pok. ĆŽ je sa bakom BŽ imao vrlo blizak odnos, ona ga je veoma voljela i uvijek je pričala o njemu. ĆŽ se kod bake J osjećao i ponašao kao da je doma.

47. PŽ, nastanjena na adresi [adresa], nevjenčana supruga drugotužitelja, je iskazala da je vezu sa drugotužiteljem započela prije 13 godina te su ubrzo počeli živjeti zajedno na adresi [adresa], Pok. ĆŽ je poznavala. On je živio na toj istoj adresi u zajedničkom kućanstvu sa njima. Pok. ĆŽ imao je jako lijep odnos sa bakom BŽ, često je odlazio kod nje u [adresa], tamo je obrađivao zemlju, hranio se kod bake, znao je prespavati kod bake te ju je vozio kamo god je bilo potrebno. Pok. ĆŽ je puno pomagao baki u obradi zemlje. Zna da je pok. ĆŽ obrađivao zemlju i u [adresa] i u [adresa] za potrebe OPG-a. Pok. ĆŽ imao je jako lijep odnos sa bakom te je volio da se zajedno druže za blagdane, za rođendane te mu je ona bila kao druga mama. Za vrijeme dok je radio u [adresa] pok. ĆŽ je svakodnevno odlazio kod bake te je cijelo vrijeme bio tamo i prespavao je kod bake. I tijekom zimskih mjeseci odlazio je kod bake, volio je biti sa njom i prespavati kod nje. To je bilo nešto manje nego tijekom ljetnih mjeseci ali odlazio je i u tjednu i vikendom. Baka je pomagala pok. ĆŽ i njezinim savjetima vezano za obradu zemlje, a pomagala mu je i radom na zemlji.

48. KM je iskazao da dobro poznaje odnos pok. ĆŽ i njegove bake jer je pok. ĆŽ bio bakin mezimac te je ona uvijek za njega govorila i o njemu pričala govoreći "moj ĆŽ". Za taj odnos svi znaju. Njemu je to poznato iz razloga što nevjenčana supruga ima agenciju za organizaciju evenata u [adresa] koja djeluje 20-ak godina te su često znali kod različitih evenata angažirati i pok. ĆŽ i gđu BŽ kao ženu u godinama koja se ne predaje te je upravo zbog te organizacije često bio sa njima u kontaktu i zajednički i ponaosob sa svakim od njih. Gđu BŽ zna od 1982. još od kada je kao kuharica radila u Humskoj konobi. ĆŽ je non stop je bio u [adresa] kod bake, naročito po ljeti ali i tijekom zime kad su bile ferije. On je jako često u [adresa], barem jednom do dvaput tjedno. U [adresa] imam prijatelje, kod gđe J suše pršute i kobasice tako da i tijekom zime dolazi u [adresa]. Puno puta je bio na zajedničkim druženjima sa BŽ i pok. ĆŽ. Nakon štetnog događaja i nakon što je ĆŽ poginuo gđa BŽ više ne sudjeluje u eventima iako je i nadalje pozivaju ali njezin odgovor je uvijek isti "Od kad je moj ĆŽ poginuo ja više nisam za to, za stat pred ljude". Baka BŽ je pomagala ĆŽ, primjerice u vrijeme kad je radio na parkingu ona je spremala marendu, ručak, puno puta je znao prespavati kod bake, a pomagala mu je i u obradi zemlje oko konoplje.

49. Tužitelj JŽ je nastanjen na adresi [adresa] te je na toj istoj adresi do smrti stanovao i pok. ĆŽ. Članovi tog kućanstva osim njega i pok. ĆŽ bili su mama, njegova partnerica i kćer. On je također bio u maškarama 12. veljače 2018., ali je došao kući ranije, već oko 19 sati jer je idući dan imao posla. Za vrijeme maškarane povorke stalno je viđao ĆŽ. Viđao je i IŽ, iako manje, ali svi su bili jedno veće društvo. Pokojni brat bio je baki BŽ kao drugi sin. On je kao dijete često bio kod bake, a kasnije je zbog posla rjeđe dolazio, ali je zato ĆŽ gotovo stalno bio kod bake. U [adresa] je radio vrtove i njive, a tri ili četiri godine radio je i na parkingu u [adresa], radi čega je gotovo svaki dan bio kod bake. Alate i mehanizaciju za obradu vrtova i njiva u [adresa] pok. ĆŽ je držao i kod bake. Kad su bile maškare vidio je pok. ĆŽ i IŽ, kao i svih, da konzumiraju alkohol. To je slavlje i svi su nešto popili. Tog je jutra pok. ĆŽ rekao da neće ni uzimati ključeve od auta jer da će piti i da neće voziti. Nije uzeo ni dokumente. Računao je da taj dan neće voziti, a po potrebi da će se voziti sa prijateljem i susjedom SM. Inače je maškarana povorka po lokalnim selima i ona ne obuhvaća područje [adresa], već se povorka odvija po selima Buzeštine, a [adresa] je susjedna općina u kojoj se organizira plesna zabava te je stjecajem okolnosti ĆŽ završio na toj plesnoj zabavi u [adresa]. On nije čuo od ĆŽ da je planirao otići u [adresa]. Naprotiv, kad je odlazio rekao je da neće dugo ni on i da će brzo doći kući. Ubrzo nakon sahrane napravio se i nadgrobni spomenik na grobnom mjestu pok. ĆŽ, Taj je spomenik napravio majstor iz [adresa] GM. Izradu tog spomenika platila je majka, ali nije m upoznato koliko je stajala izrada tog spomenika. Majka je nosila crninu nakon smrti brata, ali ne zna koliko dugo, a baka crninu nosi još uvijek. Kako je ĆŽ bio najviše kod bake, on joj je i pomagao pa je tako u 90% slučajeva upravo on vozio baku liječniku kad je to bilo potrebno. Trošak za cvijeće i osmrtnice nakon smrti brata ĆŽ podmirila je majka. Ne zna za koliko osoba je grobno mjesto korištenje kojeg je kupljeno od komunalnog poduzeća, a prema računu koji je u spisu.

50. Tužiteljica HŽ je iskazala da je njezin pokojni sin ĆŽ je živio sa njom u kući cijeli svoj život. U odnosu na imovinsku štetu navela je da troškovi pogreba iznose onoliko koliko je navedeno u tužbi prema uplatnici, za cvijeće i osmrtnice po njezinoj procjeni platili su 2.000,00 kuna, radilo se o osmrtnici, posljednjim pozdravima i cvijeću. Izrada nadgrobnog spomenika iznosila je 2.000,00 eura i to im je napravio prijatelj GM, poznati kamenoklesar i školski prijatelj. Za to nema račun. Za troškove karmina i žalovanja u kući sigurno su potrošili 10.000,00 kuna. I karmine su također bile kod njih u kući. Crninu je jako dugo nosila sigurno jedno 3 godine, u to vrijeme je radila i misli da iznos od 8.000,00 kuna sigurno nije pretjeran a račune za tu robu nije čuvala. Za grobno mjesto postoje računi u spisu. To je na sina. Treće tužiteljica BŽ je njezina mama ona neće iskazivati pred sudom jer je stara i radi bolesti. Mama i danas nosi crninu, međutim ne stalno, crninu je nosila jako dugo. Kao obitelj svi su jako povezani. Gubitak ĆŽ je bio veliki šok svima. ĆŽ je bio posebno dijete. Njezina mama, a Marinova baka je također imala veliku povezanost sa unukom, često je bio kod nje kao mali a i već kad je bio odrastao. Dvije godine je radio u [adresa] i za to vrijeme je živio kod svoje none, kuhala mu je, znao je prespavati kod nje. Sa sinom nikada nije bilo nikakvih sukoba a također ni nona sa unukom nikada nije imala nesuglasice. S ĆŽ nitko nije imao problema. Bili su posebno povezani ona, ĆŽ i sin JŽ, a ta povezanost bila je još jača nakon gubitka supruga i oca koji je preminuo 2008. godine. Spomenik je bio gotov 1.11.2018., Svi Sveti.

51. Usporedbom iskaza ovih svjedoka, tužiteljice HŽ i tužitelja UM koji su iskazivali na okolnosti povezanosti pokojnog ĆŽ sa svojom bakom utvrđeno je da su pokojni ĆŽ i njegova baka BŽ bili izrazito povezani, da je ĆŽ od djetinjstva dolazio kod svoje bake, da je često kod nje prespavao, da je baka brinula o ĆŽ i ĆŽ o baki, da je baka pomagala ĆŽ i u poslu. Utvrđeno je iz iskaza tužitelja JŽ da je ĆŽ baki BŽ bio kao sin, da je baka BŽ promijenila svoj obrazac ponašanja nakon što je ĆŽ poginuo, te da više nije aktivna u druženjima kao ranije, u [adresa]. Pokojni ĆŽ živio je u istoj kući sa majkom, bratom i bratovom obitelji. Posebno je o svom pokojnom sinu i povezanosti sa svojom bakom iskazivala i HŽ koja je navela da je njezina mama imala veliku povezanost sa svojim unukom. Također, HŽ, majka je iskazivala da su ona i sinovi još više povezani nakon smrti supruga i oca, koji je preminuo znatno prije tragičnog događaja. Utvrđeno je da su braća bila povezana, živjela u istoj kući i da nikada nije bilo nikakvih nesuglasica. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja sud ocjenjuje da se radi o jednoj dobroj obitelji, blisko povezanoj, koju je smrt njihova sina, brata i unuka vrlo potresla i nesporno promijenila tijek života.

52. BŽ, baka pokojnom ĆŽ nije iskazivala pred sudom. Obzirom na njezine pozne godine i gubitak koji je proživjela, sud okolnost što ona nije iskazivala pred sudom nije negativno cijenio u odnosu na ovu tužiteljicu.

53. U ovom postupku sporan je osnov odgovornosti. Tužitelji potražuju od tuženika naknadu neimovinske štete zbog duševnih bolova uslijed gubitka voljene osobe. Također potražuju i imovinsku štetu uslijed troškova pogreba i odjeće.

54. Izvedenim dokazima u postupku je utvrđeno - da je ĆŽ smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 12. veljače 2018., - da je u toj prometnoj nesreći sudjelovalo samo jedno vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika, - da su u vozilu tom prilikom bili IŽ i pok. ĆŽ, - da je IŽ sin vlasnika vozila kojem je otac i dao vozilo na upravljanje, - da je kazneni postupak protiv IŽ obustavljen jer se na temelju nalaza vještaka nije moglo utvrditi tko je tom prigodom upravljao vozilom, - da su oba učesnika nesreće bila pod znatnim utjecajem alkohola i to IŽ 1,72 g/kg, a pok. Marin Zornada 2,24 g/kg, - da su tužiteljica HŽ, majka pok. ĆŽ i tužitelj JŽ, brat pok. ĆŽ, živjeli u zajedničkom domaćinstvu s pok. ĆŽ, - da je tužiteljica BŽ baka pok. ĆŽ i premda nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu imali su blizak odnos i određenu zajednicu života.

55. Pasivna legitimacija tuženika nije sporna zato jer je vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi bilo osigurano kod tuženika. Sukladno Zakonu o osiguranju o obveznim osiguranjima u prometu, NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, tuženik odgovara prema čl. 2.st.2. Zakona, osiguranje trećih osoba u prometu. Tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo da IŽ nije upravljao vozilom i da je protiv njega kazneni postupak obustavljen iz razloga što se nije moglo utvrditi tko je upravljao vozilom. Da je tome tako utvrđeno je iz svih izvedenih dokaza u postupku. I u ovom postupku provedeno je i prometno i sudsko medicinsko vještačenje upravo na okolnosti da bi se utvrdilo tko je kritične noći upravljao osobnim vozilom Peugeot 405 kojim vozilom je prouzročena prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao ĆŽ. Iz provedenih vještačenja u kaznenom postupku i iz provedenih vještačenja u ovom postupku zaključuje se da se ne može utvrditi tko je od učesnika prometne nesreće vozio vozilo, da li je to bio pokojni ĆŽ ili IŽ. Vještačenja su bila sveobuhvatna, a utvrđeno je da se radilo o vrlo teškoj i specifičnoj prometnoj nesreći gdje je došlo do jakog prevrtanja osobnog vozila, udaranja istog vozila u drva pri čemu su nakon prometne nesreće oba tijela nađena izvan vozila. I svjedok, BŽV, koja je prva došla na mjesto nesreće odmah nakon, vidjela je da su oba tijela van vozila pa ni ona nije vidjela da li je IŽ sam izašao iz vozila ili je ispao prilikom prevrtanja vozila. IŽ je odmah nakon nesreće izjavio da je on bio suvozač i to je navedeno kako u službenoj zabilješki koju je sačinila Policijska postaja u Rijeci, tako i iz medicinske dokumentacije u spisu prilikom pregleda IŽ gdje je on izjavio da je bio suvozač. Međutim, IŽ je izjavio i da su izašli iz vozila, (str.92), što je u odnosu na pretrpljene smrtne ozljede ĆŽ u odnosu na njega bilo nemoguće, (str. 93). Treba imati u vidu da se radilo o događaju – maškare gdje su ljudi veseli, da konzumiraju alkohol i iznad dopuštene razine i u cjelodnevnoj su zabavi. Iz izvedenih dokaza u postupku utvrđeno je da su oba učesnika prometne nesreće bili pod znatnim utjecajem alkohola. IŽ u vrijeme prometne nesreće imao je 19 godina, mlad vozač, dok je pokojni ĆŽ bio od njega deset godina stariji. Da li je IŽ dao ĆŽ da upravlja vozilom te kobne noći nije se moglo sa sigurnošću utvrditi. IŽ tvrdi da se ne sjeća ničega. Radi toga nije potražio liječničku pomoć. Sadržaj građanskopravne i kaznenopravne odgovornosti nisu istoznačnice i činjenica da je obustavljena istraga protiv protiv IŽ (str. 433 spisa KMP-DO-4/2019) ne znači da isti nije odgovoran u građanskopravnom smislu. U trenutku nezgode u vozilu su se nalazili samo IŽ i ĆŽ i netko od njih dvoje je morao voziti. Niti jedan materijalni dokaz ili biološki dokaz ne upućuje na činjenicu da je vozio ĆŽ, a vozilo je vlasništvo oca IŽ, koji je pak iskazao da nikada nije nikome posuđivao auto. Jedino je IŽ mogao odgovoriti na pitanje tko je kobne noći vozio, budući sva vještačenja na te okolnosti tko je bio vozač, a tko suvozač nisu dala odgovor. Nitko od svjedoka nije vidio kad su oni krenuli iz [adresa]. IŽ navodi da se upravo tog dijela ne sjeća, dok je ĆŽ nažalost preminuo. S druge strane JŽ je iskazao da njegov pokojni brat tog dana nije imao namjeru voziti i nije imao niti vozačku dozvolu.

56. U ovom postupku sud unatoč brojnim provedenim dokazima nije utvrdio da bi auto vozio pokojni ĆŽ, pa da bi u tom slučaju došlo do primjene odredbe čl. 1067. ZOO_a. Stoga tuženik, kao osiguratelj vozila čiji je vlasnik bio otac IŽ, koji je svome sinu dao vozilo na uporabu odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Dakle, tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti i da bi se te odgovornosti oslobodio trebao je dokazati postojanje okolnosti koje ga odgovornosti oslobađaju (u ovom slučaju da je vozač bio pok. ĆŽ), a što nije dokazao. .

57. Odredbom članka 2. stavak 1. točka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, (u daljnjem tekstu: ZOOP), propisana je obveza osiguranja vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti), a riječ je o štetama koje uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, a što vrijedi i za putnike u vozilu kojim je prouzročena šteta, kako je to propisano člankom 22. stavak 1. i 2. ZOOP-a. ZOOP-om nije propisano kakve su to štete, već samo zbog čega one mogu nastati. ZOOP-om nije propisano niti u kojoj se visini štete utvrđuju, to je regulirano općim propisima obveznog prava. Prema odredbi članka 23. stavak 1. točka 1. ZOOP-a, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača. U postupku nije utvrđeno da bi vozač vio pokojni ĆŽ.

58. Traumu svakako proživljavaju i tužitelji i uslijed toga oni trpe duševne boli radi gubitka voljene osobe sa kojom su, kako je utvrđeno iz iskaza svjedoka i samog tužitelja JŽ, bili u toplim obiteljskim odnosima. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima, („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), čl. 1101. oni imaju pravo na naknadu neimovinske štete uslijed gubitka voljene osobe kako majka, tako i brat s kojima je pokojni ĆŽ živio u zajedničkom domaćinstvu, tako i BŽ, baka s kojom je pokojni ĆŽ imao vrlo blizak odnos i imao je određenu zajednicu života sa bakom budući je puno vremena kod bake provodio i brinuo o baki.

59. Nije sporno da je smrt ĆŽ nastupila zbog opasne stvari – vozila. Nije sporno da su i IŽ i ĆŽ bili pod utjecajem alkohola i da su obojica pristala voziti se u takvom stanju. Nije sporno da niti pokojni ĆŽ niti IŽ nisu bili vezani sigurnosnim pojasom. Nadalje, nije sporno da niti jedno provedeno vještačenje u kaznenom ili parničnom postupku nije uspjelo sa sigurnošću utvrditi tko je upravljao vozilom u trenutku prometne nezgode. U ovom postupku tužitelji (majka, baka, brat) su „posredni oštećenici“i oni traže naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti zbog smrti bliske osobe), te imovinsku štetu. Sporno je tko je upravljao vozilom u trenutku prometne nezgode te uzročna veza između štetnog događaja i smrti ĆŽ.

60. Uspoređujući odluku višeg suda kojim je ukinuta prvostupanjska odluka u ovom predemtu (kako je ranije navedeno), te zaključak drugostupasnjkog suda uz uputu ovome sudu i uspoređujući odluke-sudsku praksu koju je dostavio tuženik u ponovljenom, aktualnom podnesku, (podnesak podbroj 63) tuženik postavlja kao sporno pitanje na kome je teret dokazivanja odlučne činjenice tko je upravljao vozilom kritične noći. Tužitelji tvrde da je teret dokazivanje ove odlučne činjenice na tuženima, po načelu objektivne odgovornosti, budući je automobil opasna stvar, dok tuženik tvrdi da je teret dokaza na tužiteljima, kao posrednim oštećenicima, u kom slučaju se ne primjenjuje pravilo objektivne odgovornosti. Sud ovdje ističe pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje navodi i tužitelj u podnesku: - Izvod iz zapisnika sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/21) održane 25. siječnja 2021. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici: „U parnici radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, kada tužitelji svoj zahtjev temelje na odredbama čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), teret dokazivanja da je opasna stvar sudjelovala u šteti je na tužiteljima. Međutim, budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala, moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete.“ Stoga sud zaključuje da je teret dokaza na tuženiku.

61. Članak 1063. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, dalje ZOO propisuje: "Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosnodjelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

62. Članak 1066. ZOO-a propisuje: "(1)Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

63. Članak 1067. ZOO-a propisuje: "(1) Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. (2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

64. Članak 1093. ZOO-a propisuje Tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

65. Doprinos oštećenika vlastitoj šteti propisan je odredbom članka 1092. ZOO (1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

(2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

66. Članak 1101. ZOO-a propisano je: "(1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). (2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

67. U postupku nije sporno da je opasna stvar, (automobil čiji je vlasnik otac IŽ) sudjelovala u nesreći. Dakle, na tuženiku je bilo da dokaže da opasna stvar nije bila uzrokom nesreće i da upravo IŽ nije vozio automobil. To tuženik nije dokazao pa je on odgovoran za nastalu štetu tužiteljima. Kako se radi o objetkivnoj dogovornosti, onda se tuženik doista ne može osloboditi svoje odgovornosti, jer u postupku nije dokazano da FM nije vozio automobil, odnosno da je vozio ĆŽ. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno u konkretnom slučaju tuženik, kao osiguratelj. Tuženik se jedino može osloboditi svoje odgovornosti ako dokaže da je nastupila situacija propisana odredbom čl. 1067. ZOO, a što u ovom predemtu nije učinjeno.

68. Sukladno odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku NN NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 dalje ZPP sud je „vezan“ samo osuđujućom odlukom“, jer je propisano: „U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim“ Sud je dakle saslušao ŽŽ. On je iskazao da nikada nije posuđivao auto, da se ne sjeća tko je vozio automobil i prvo sjećanje mu se nakon prometne nezgode pojavljuje u bolnici. Na upit da li je ikada potražio pomoć oko tog gubitka sjećanja, kaže da nije. Sud smatra pomalo i nelogičnim da se IŽ ne sjeća upravo tog ključnog trenutka od trenutka kada je išao spavati u vozilo, pa do buđenja u bolnici. Nadalje, ukoliko se iščitava dokumentacija iz spisa KMP-DO- 4/2019, na str. 165 spisa je navedeno da je FM naveo da je bio u svojstvu suvozača, i da „su sami izašli iz auta“. Ovo sud kako je navedeno ocjenjuje neistinitim, jer pokojni ĆŽ, obzirom na svoje smrtne ozljede sam iz automobila nije mogao izaći. Naime, već na str 166 K spisa u odnosu na pokojnog ĆŽ je navedeno da „pacijent leži na trbuhu, neprirodan položaj tijela, da je okretanjem na leđa vidljivo krvarenje iz ušiju, nosa i ustiju, da pacijent ne diše nema pulsa i da se niti ne pristupa reanimaciji zbog količine zadobivenih ozljeda. Stoga je gotovo nevjerojatno da bi pokojni ĆŽ izašao sam iz automobila. Nadalje, pregledom fotografija u spisu, vidljivo je da je vozilo znatno oštećeno upravo sa strane suvozača. Potpuno smrskano, a pregledom fotografija pokojnog ĆŽ u spisu vidljivo je da je znatno ozlijeđena upravo njegova desna strana glave, (oblivena krvi), dok je iz nalaza obdukcije također utvrđeno da je velik broj povreda pokojnog ĆŽ s njegove desne strane. Na str. 166 KM-DO spisa je navedeno da se radi o smrtonosnim ozljedama. Ukoliko se analizira službena zabilješka na str. 176 spisa IŽ je naveo da se ne sjeća ničega, osim da je bio suvozač, pa je doista čudno ,kako se sjeća samo da je bio suvozač i baš ničega drugoga. Također bio je naveo da se ne sjeća niti s kim se vozio u u automobilu. Međutim ovdje sud ponovno navodi iskaz svjedokinje EŽ koja je iskazala da je razgovarala sa pokojnim ĆŽ i IŽ nešto malo prije pola noći kad su je pitali da li želi otići sa njima doma na što je odgovorila da neće i da će ostati još malo. IŽ nije odavao dojam jako pijane osobe koja ne može voziti u trenutku kad je sa njim razgovarala. Ništa posebno nije primijetila niti kod ĆŽ. Dakle, ukoliko, kako je IŽ izjavio pred Državnim odvjetništvom da je zadnje čeg se sjeća da je išao spavati u auto, onda se trebao sjećati i ovog razgovora sa EŽ i osobe koja je sa njim bila u vozilu. Javna isprava je isprava koju je izdalo državno tijelo ili pravna/fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja. Ona dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

69. Odredbom čl. 230. ZPP propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (st. 1.), a istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama (st. 2.). Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (st. 3.); a ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebalo da potječe (st. 4.). Sud ovdje ističe da on ne sumnja u autentičnost isprave, koja je sastavljena (u odnosu tko je vozio automobil) samo i isključivo po izjavi IŽ, da je bio suvozač, a ta njegova izjava nije potvrđena niti jednim ostalim relevantnim dokazom, posebno provedenim vještačenjima.

70. Promatrajući sve dostupne podatke u cjelini, sve navedeno govori u prilog zaključku da se na temelju dostupnih i nepotpunih podataka ne može sa sigurnošćuniti sudsko medicinski utvrditi položaj osoba u vozilu, odnosno ne može se sa sigurnošću tko je upravljao osobnim vozilom PEUGEOT reg.broje [registarska oznaka] u predmetnom štetnom događaju jer nije moguće utvrditi sklop činjenica ili tragova unutar dinamike predmetnog inkriminiranog događaja koji bi sa SIGURNOŠĆU ukazivali tko je upravljao vozilom na mjestu vozača, a tko se nalazio na mjestu suvozača. Zaključno, temeljem analize provedenih dokaza, tuženik nije uspio dokazati da bi ĆŽ bio vozač, pa tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

71. Tužiteljica HŽ je zahtijevala na ime neimovinske štete iznos od 43.798,53 eura. Tužitelj JŽ i tužiteljica BŽ zahtijevali su svaki iznos od 14.864,95 eura. na ime neimovinske štete, kao bliski srodnici pokojnog ĆŽ . Izvedenim dokazima u postupku utvrđeno je da je pokojni ĆŽ bio blisko povezan i sa svojim bratom i sa svojom bakom i to od djetinjstva, da je živio u istoj kući sa svojim bratom i njegovom obitelji. Utvrđeno je da je ĆŽ imao topao odnos sa svojom bakom koja je često provodila vrijeme sa svojim unukom, ĆŽ je često bio kod bake kao dijete, često je i prespavao kod nje. U postupku nije dokazano suprotno, već je iz iskaza svjedoka utvrđeno da se radi o jednoj dobroj harmoničnoj obitelji koju je gubitak ĆŽ znatno potresao. I baka i brat održavali su sa pokojnim ĆŽ jednu toplu emocionalnu vezu, svi saslušani svjedoci na te okolnosti o tome su iskazivali. Baka ne živi na velikoj udaljenosti od [adresa], a utvrđeno je dakle, da je pokojni ĆŽ često boravio kod nje. Posebno je o tome iskazivala i i 1. tužiteljica, majka ĆŽ i kćer VM. Takožđer, sud ističe, da u okolnostima ovako velikog gubitka, sina, brata i unuka, kada se život promijeni radi tragičnog događaja, sud vjeruje da tužitelji, brat i baka ne bi niti podnosili tužbu radi naknade neimovinske štete da nisu emocionalno ovako teško podnijeli gubitak brata i unuka. Ne znači da oni moraju živjeti u zajedničkom domaćinstvu, već je bitna emocionalna povezanost i provođenje zajedničkih aktivnosti, posjećivanje, suživot, a takva veza je u postupku utvrđena između pokojnog ĆŽ i bake i brata. Stoga je sud priznao neimovinsku štetu cijeneći zahtjev tužitelja i Orjentacijske kriterije VSRH od 29. studenog 2002. i pravno shvaćanje VSRH od 5. ožujka 2020. i 5 lipnja 2020.

72. Sud je priznao troškove cvijeća, 265,45 eura, karmina, 1.327,33 eura, spomenik 2.000,00 eura, crnine za mamu 1.061,78 eura, i baku 663,61 eura i troškove grobnog mjesta 549,21 euro. Iako za cvijeće, karmine i žalobnu odjeću nema računa, sud je ove troškove priznao po slobodnoj ocjeni, cijeneći i odredbu čl. 223. ZPP-a. To zato jer se ne radi o velikim troškovima, već uobičajenim, koji troškovi su vezani za običaje (karmine, cvijeće, za žalovanje (crna odjeća), pogrebni troškovi i grobno mjesto i ne očekuje se da će se svaki račun sačuvati. Stranke su iskazale o kakvim se troškovima radi i doista se ne radi o velikim troškovima. Sud vjeruje da tužitelji te troškove ne bi tražili da oni nisu nastali. U odnosu na grobno mjesto u spisu postoji račun, koji sud ocjenjuje uobičajenim, a iz mjera grobnog mjesta sud utvrđuje da se radi o grobnom mjestu za jednu osobu, 1,30 mx2,30m. U odnosu na trošak spomenika, na posljednjem ročištu, kako je navedeno, u većem dijelu je povučen zahtjev, već tužiteljica zahtijeva 2.000,00 eura. Nema računa, ali jasno ističe da je spomenik napravio poznati ročki kamenoklesar, inače prijatelj za 2.000,00 eura. Sud je vjerovao tužiteljici da je to istina, i da je to učinjeno bez računa po cijeni od 2.000,00 eura, zato jer je njezin iskaz bio uvjerljiv i jasan.

73. Što se tiče doprinosa, sud nije provodio posebna vještačenja, kako je to predlagao tuženik, na okolnosti utjecaja alkoholiziranosti i nevezivanja pojasom. Također, ocijenio je nelogičnim i tvrdnje tućžitelja da doprinosa šteti od strane pokojnog ĆŽ ne bi bilo. To zato jer je iz provedenih dokaza, posebno vještačenja utvrđena dinamika, način sraza, alkoholiziranost, okolnost da učesnici nesreće nisu bili vezani. Utvrđeno je da su oba učesnika prometne nezgode bila u pijanom stanju, da je pokojni ĆŽ bio pod većim utjecajem alkohola od IŽ. Radilo se o maškarama. Bez obzira što je ĆŽ bio pijan, obzirom na običaje maškara, on je mogao i morao znati da su i ostale osobe pod utjecajem alkohola i ukoliko su cijeli dan oba učesnika bila u istoj povorci, nemoguće da nisu primijetili obrasce ponašanja i svoje stanje. Pokojni ĆŽ je doprinio nesreći zato jer je u pijanom stanju ušao je u automobil osobe koja je također bila pod znatnim utjecajem alkohola. Stoga je sud cijenio doprinos zbog utjecaja alkohola i pristanak na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju 15 %. Također, iako iz provedenog vještačenja proizlazi da bi do teških posljedica došlo i da su učesnici bili vezani pojasom, a nisu, sud je cijenio kao doprinos nesreći i nevezanost ĆŽ pojasom, u omjeru 5%. Sud je stoga doprinos ĆŽ cijenio ukupno sa 20%. Stoga je tužiteljici priznato na ime naknade štete zbog gubitka sina 35.038,82 eura, bratu i baki po 11.891,96 eura. Za cvijeće je 1. tužiteljici priznat iznos od 212,36 eura, za spomenik 1.600,00 eura, za karmine 1.061,78 eura, za crninu 849,42 eura, za troškove pogreba 403,76 eura. Baki BŽ je priznat iznos od 663,61 euro za crninu, a bratu JŽ iznos od 439,37 eura za grobno mjesto. Dakle, priznat je zatraženi iznos i imovinske i neimovinske štete, umanjeno za 20%, kao doprinos pokojnog ĆŽ prometnoj nesreći uslijed pristanka na vožnju sa osobom u alkoholiziranom stanju i nevezivanje pojasom.

74. Zakonska zatezna kamata na iznos neimovinske štete određena je od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, 14.4.2020., odnosno za BŽ od 22.4.2020. za troškove pogreba od dana 12.3.2018. -uplatnica Park d.o.o., za troškove spomenika od dana presuđen ja, 6.11.2025., za troškove cvijeća, crnine, osmrtnice od 6.11.2025., troškove grobnog mjesta zakonska zatezna kamata teče na način kako je navedeno u izreci, obzirom na dospijeća plaćanja, za troškove crnine J, zakonska zatezna kamata teče također od dana presuđenja, sve sukladno odr. čl. 29. ZOO-a.

75. O troškovima postupka sud je odlučio uzimajući u obzir uspjeh stranaka u parnici, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 31/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 70/19, 80/22 dalje ZPP). Obzirom da je sud cijenio prigovor suodgovornosti pokojnog ĆŽ u omjeru 20%, stoga su tužitelji uspjeli sa svojim zahtjevom u omjeru 80%, a tuženik u omjeru 20%, pa se tužiteljima određuje 60% priznatog troška.

76. Tužiteljima je priznato 1.000 eura, za zahtjev za mirno rješenje spora HŽ, 500 eura zahtjev za mirno rješenje JŽ i 500 eura BŽ, i to svakome, jer sud nije prihvatio navode tuženika da su mogli tužitelji podnijeti jedan zahtjev, jer to je njihovo pravo, na koji način će podnositi zahtjev. sastav tužbe 1296,00 eur, očitovanje na odgovor na tužbu 1.296,00 eura, pristup na 9 ročišta i to: 18.6.2021., 15.9.2021., 16.3.2022., 30.3.2022., 7.6.2022., 27.9.2022., 27.9.2023., 12.5.2025.,22.9.2025., očitovanje od 13.2.2023. 1296,00 eur, očitovanje od 4.7.2025. 1.296.00 eur, ukupno sa PDV-om 23.560,00, trošak žalbe sa PDV-om 2.25,00, sveukupno 25.585,00 –nagrada zastupanja po punomoćniku, odvjetniku. Na tj iznos dodano je 20% za zastupanje više osoba, što iznosi 5.117,00 eura, dakle ukupno 30.702 eura. Priznat je zatraženi trošak vještačenja 1.833,26 eur, sudske pristojbe 1990,83, pa priznati trošak iznosi 34.526,09, a 60% tog troška iznosi 20.715,654 eura, pa je taj iznos tužiteljima dosuđen.

77. Tuženiku je dosuđen iznos od 25,00 eura, što je on tražio u odnosu na povučeni dio zahtjeva.

78. Ovaj iznos priznat je obzirom na VPS i Tarifu o nagradama i naknadama za rad odvjetnika Tbr. 8., 9. i 36 42. Trošak je bio potreban u smislu odr. čl. 155. ZPP-a. Trošak je postavljen u skladu sa VPS.

79. Slijedom ranije navedenog, na temelju navedenih odredbi zakona, u smislu odredbe čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Bujama-Buie 6. studenog 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba.

Žalba se podnosi putem ovoga suda, županijskom sudu, u Dubrovniku u roku od 15 (petnaest) od dana objave presude, za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja,

2. Punomoćniku tuženika.