REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-167/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AV, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog AV, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. ožujka 2025. broj K- 203/2025, u sjednici održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog AV kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, optuženi AV je proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Primjenom članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. siječnja 2025. do 17. ožujka 2025.

1.2. Primjenom članka 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja se uz uvjetnu osudu izvršava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, kao i u slučaju iz članka 44. stavka 4. KZ/11. i koja se izvršava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine, s tim da će sud, na temelju članka 69. stavka 7. KZ/11., obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. Pri tomu je, primjenom članka 58. stavka 5. KZ/11., optuženik upozoren da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne, ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1.3. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi AV.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

2.2. Optuženi AV je žalbu podnio putem braniteljice Ivane Romac, odvjetnice u Splitu, također zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći blažu kaznu.

3. Optuženi AV je, putem iste braniteljice, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te prihvatiti žalbu optuženika, a državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženika.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni, niti je u pravu optuženik kada se zalaže za izricanje uvjetne osude u kraćem vremenu provjeravanja.

6.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

6.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio njegovo priznanje kaznenog djela, iskazano žaljenje, kao i bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela i njegovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

6.3. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a otegotnim okolnostima nije dao potreban značaj. Neosnovano je upiranje ovog žalitelja na kazneni postupak koji je protiv optuženika u tijeku, koju okolnost sud prvog stupnja pravilno nije cijenio otegotnom, pravilno utvrđujući kako optuženik u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela nije bio pravomoćno osuđen niti zbog prekršaja niti zbog kaznenog djela. Ovakvim prigovorom žalitelj zanemaruje presumpciju nedužnosti optuženika, proklamiranu kao načelo zajamčeno člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

– Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24.). Protivno tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja imao u vidu zaštitni objekt i stupanj njegove povrede počinjenim kaznenim djelom, s čim u vezi je vodio računa o žrtvi i njenoj životnoj dobi, a pri tomu je potrebno uzeti u obzir i okolnost da se optuženik po izlasku iz istražnog zatvora odselio iz stana u kojem je živio sa žrtvom. Isto tako, žalitelj pretjerano naglašava protupravnost optuženikovih postupaka, u vidu ustrajnosti i bezobzirnosti, jer ove okolnosti ne nadmašuju one okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenom djelu zbog kojeg je optuženik osuđen. Stoga ovu okolnost, kao i žrtvin strah i uznemirenost, koje okolnosti predstavljaju jedno od bitnih obilježja kaznenog djela, nije dopušteno dvostruko vrednovati, najprije kao bitno obilježje djela, a onda i kao otegotnu okolnost. Pored toga, isticanjem optuženikove alkoholiziranosti i preporučenog liječenja od ovisnosti, ovaj žalitelj ispušta iz vida utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost optuženika, koju je prvostupanjski sud pravilno vrednovao olakotnom, očito imajući na umu odredbu članka 26. KZ/11., kao što je, izričući sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11., uz dodatno upozorenje optuženiku sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11., vodio računa o nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka. Pri tomu, ovaj žalitelj neopravdano ignorira optuženikovo priznanje kaznenog djela, premda ono predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, a primjerena mjera strogosti adekvatno se reflektirala u duljini trajanja vremena provjeravanja, primjenom uvjetne osude.

6.4. Isto tako, nije u pravu optuženik kada žalbom prigovara duljini trajanja vremena provjeravanja, smatrajući ga prestrogim. Ovaj žalitelj samo ponavlja pravilno vrednovane olakotne okolnosti, koje prvostupanjski sud nije podcijenio, a paušalnim isticanjem loših obiteljskih prilika optuženika žalitelj ne iznosi argumente koji bi bili od značajnog utjecaja na pravilnost izrečene vrste i mjere kazne.

6.5. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetovanjem iste na vrijeme četiri godine. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

6.6. Stoga, izricanje kazne zatvora bez njenog uvjetovanja za koje se zalaže državni odvjetnik i blaže kažnjavanje koje predlaže optuženik, nije osnovano.

7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec