REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-181/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SD, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 6. ožujka 2025. broj K-617/2021-12, u sjednici održanoj 6. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, optuženi FD je proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela krađe, iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan oštećenom trgovačkom društvu "DM- drogeriemarkt" d.o.o. isplatiti iznos 185,76 eura.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženi FD je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći kaznu zatvora u primjerenom trajanju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio, uz iskazano kajanje te korektno držanje pred sudom, priznanje kaznenog djela i protek vremena od zadnjeg počinjenja kaznenog djela, te optuženikovo narušeno zdravstveno stanje, kao što je pravilno otegotnom ocijenjena dosadašnja kaznena osuđivanost optuženika, premda su nepravilno otegotnima ocijenjene vrsta i težina kaznenog djela te način optuženikovog postupanja jer nije riječ o okolnostima kojima bi se nadmašila kriminalna količina koja je uobičajeno svojstvena činjenju kaznenog djela zbog kojeg je optuženik osuđen.
6.3. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, koji smatra da su olakotne okolnosti precijenjene, a otegotnima nije dan potreban značaj, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne.
6.4. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj optuženikovoj dosadašnjoj osuđivanosti. Naime, iako je točno da je optuženik do sada u pet navrata osuđen zbog počinjenih istovrsnih kaznenih djela, razvidno je da su tri presude postale pravomoćne tijekom 2022., 2023. i 2024., dakle nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik sada proglašen krivim. Ove okolnosti je moguće razmatrati u okviru ocjene usklađenosti optuženikovog načina života sa zakonom, ali se one ne mogu uzimati u obzir kao otegotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo koje je u konkretnom slučaju počinjeno tijekom studenog 2020. Premda je ovo kazneno djelo optuženik počinio za vrijeme roka provjeravanja uvjetnom osudom koja mu je izrečena ranijom presudom, nije u pravu žalitelj kada ovu okolnost pretjerano naglašava. S tim u vezi treba imati u vidu znatan protek vremena od pravomoćnosti te ranije presude koja datira u prosincu 2019., kao i značaj razdoblja koje je proteklo od počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik sada osuđen, nepunih pet godina. Pri tomu se primjerena mjera strogosti adekvatno odrazila u duljini vremena trajanja roka provjeravanja, primjenom uvjetne osude. Povrh svega, žalitelj neosnovano zanemaruje optuženikovo priznanje kaznenog djela, iskazano još prilikom prvog ispitivanja, koje evidentno predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka. Isto tako, žalitelj neopravdano obezvređuje, a prvostupanjski sud je pravilan značaj dao činjenici narušenog zdravstvenog stanja optuženika, koji je, prema podacima u spisu, osoba s invaliditetom, višegodišnji ovisnik o opijatima, s vidljivim promjenama u vidu psihoorganiteta, uz bazično promijenjenu strukturu ličnosti, za kojeg je utvrđeno funkcionalno oštećenje IV. stupnja, kao i privremena potreba prijeke potrebe pomoći i njege u punom opsegu, kategorizirana u IV. stupnju, a moguće i III. stupnju, te je revalorizacija predviđena za lipanj 2026. Ove okolnosti svakako značajno doprinose općenitom smanjenju kvalitete života optuženika i prvostupanjski sud ih je pravilno vrednovao.
6.5. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te istu uvjetovati na vrijeme tri godine. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6.6. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, predlažući izricanje kazne zatvora bez njenog uvjetovanja, nije osnovano.
7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 6. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
