Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-122/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VERBRIEFUNG & Co. d.o.o., Zagreb, Hribarov prilaz 6/A, OIB: 50053576872, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar i Remenar j.t.d. u Zagrebu, protiv ovršenika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Linić, odvjetnik u Rijeci, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Ovr- 8300/2016 od 20. travnja 2021., 6. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Ovr-8300/2016 od 20. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na kojeg je ovršenik upućen, koji se vodi pod poslovnim brojem P- 1514/2020, dok se odluči o žalbi ovršenika protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti, dok se odluči o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-8300/16-6, do okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, koji se vodi pod poslovnim brojem P-827/2017.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16., dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u cijelosti ili u dijelu, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovnog broja Ovr-8300/16 od 13. siječnja 2017. temeljem založne izjave od 16. siječnja 2006. sastavljene i solemnizirane od strane javne bilježnice Ermine Radić iz Raba pod brojem OU-8/2006, na temelju ugovora o jednokratnom kreditu [broj kredita] kojeg je ovršenik 4. siječnja 2006. zaključio s Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg, pravnim prednikom ovrhovoditelja, a radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 156.539,98 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i troškova ovršnog postupka u iznosu od 16.710,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, određena ovrha na nekretninama ovršenika: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-I), k. č. [katastarska čestica], kuća br. ... ukupno 572 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u neopredjeljenom suvlasničkom dijelu koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi povezano s vlasništvom prostora oznake A u suterenu, 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), k. č. [katastarska čestica], kuća br. ... s ukupno 572 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u neopredjeljenom suvlasničkom dijelu koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi povezano s vlasništvom stana oznake B u prizemlju, 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3), k. č. [katastarska čestica], kuća br. ... s ukupno 572 m2, upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u neopredjeljnom suvlasničkom dijelu koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, povezano s vlasništvom stana oznake C na provom katu, zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnine i predajom kupcu.

6. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je 31. siječnja 2017. podnio žalbu sa zahtjevom za ukidanje potvrde ovršnosti. Rješenjem suda prvoga stupnja od 26. listopada 2020. odbijen je prijedlog ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti s danom 8. lipnja 2009., utvrđene po javnom bilježniku Davoru Dušiću iz Rovinja pod brojem OU-334/09 od 7. srpnja 2009., na založnoj izjavi od 16. siječnja 2006. danoj od ovršenika radi zasnivanja založnog prava na nekretnini na temelju ugovora o jednokratnom kreditu [broj kredita] od 4. siječnja 2006., protiv kojeg je rješenja ovršenik izjavio žalbu 5. studenog 2020.

7. Dalje, ovršenik je sukladno zaključku suda prvog stupnja od 26. listopada 2020. tužbom od 17. studenog 2020. pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji se kod Općinskog suda u Rijeci vodi pod poslovnim brojem P-1514/2020.

8. Također, ovršenik je 23. ožujka 2017. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu [broj kredita] od 4. siječnja 2006. i založne izjave od 16. siječnja 2006. te se parnični postupak vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-827/2017.

9. Na temelju provedenih dokaza, između ostalog saslušanja ovršenika na licu mjesta i čitanja iskaza supruge ovršenika KĆ koji je dan u postupku koji se kod istoga suda vodi pod poslovnim brojem P-827/2017, sud prvog stupnja utvrdio je da samo u jednom od stanova nekretnine koja je predmetom ovrhe ovršenik stanuje sa svojom obitelji, da se bavi iznajmljivanjem apartmana, tj. drugih stanova koji su predmetom ovrhe, da u jednom od stanova njegova supruga ima frizerski salon, tj. obavlja djelatnost obrta, te da bi prodaja nekretnine bila stresna za njegovu obitelj. Utvrđeno je da su se ovršenik i njegova supruga bavili iznajmljivanjem apartmana u predmetnoj kući prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, a da su kredit podignuli s namjerom da urede krov i fasadu kako bi lakše iznajmljivali apartmane te da je novac utrošen u tu svrhu. Kako je utvrđeno da je kredit podignut u poslovne svrhe, odnosno u svrhu iznajmljivanja, poboljšanja kvalitete smještajnog kapaciteta i ostvarenja većih prihoda kroz tu djelatnost, zaključak je suda prvoga stupnja da se ovršenik u konkretnom slučaju ne može smatrati potrošačem, slijedom čega se neosnovano pozvao na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i na presudu Suda Europske Unije C-407/18.

10. Sud prvog stupnja dalje utvrđuje da je ovršenik podnio žalbu iz članka 52. OZ-a, te da je izjavio žalbu protiv odluke kojom je odbijen prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti predmetne ovršne isprave, na temelju čega zaključuje da je ispunjena jedna od pretpostavki zbog koje sud može odgoditi ovrhu. Uz navedeno, ovršenik je tužbom pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, što predstavlja razlog za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, te je tužbom pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, što predstavlja razlog za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 4. OZ-a.

11. No, kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi odgodom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, sud prvog stupnja pozivom na odredbu članka 65. OZ-a odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe na njegovim nekretninama.

12. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda prilikom donošenja pobijanog rješenja.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o izostanku ispunjenosti kumulativnih pretpostavki za određivanje odgode ovrhe propisanih člankom 65. stavkom 1. OZ-a.

14. Prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno navedenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom članka 65. stavka 1. točkama 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.

15. Cijeneći prethodno navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što bi prodajom nekretnine ovršenik i njegova obitelj morali iseliti iz iste predstavlja očekivani ishod ovršnog postupka u slučaju nepodmirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja dobrovoljnim načinom. Svojim navodima iz prijedloga za odgodu ovrhe kao i iz žalbe ovršenik je opisao posljedice koje bi nastale provedbom ovrhe, a koje po redovnom tijeku stvari prate svaku ovrhu te se ne mogu smatrati takvom štetom koja bi bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, već je prilikom predlaganja odgode ovrhe, uz postojanje koje od okolnosti predviđenih odredbom članka 65. stavka 1. točkama 1. - 11. OZ-a, što je ovršenik i dokazao, potrebno ukazati na postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na vjerojatnost postojanja takve štete, što je u konkretnom slučaju izostalo.

16. Neosnovano ovršenik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja zaključio da se ne radi o kući u kojoj živi ovršenik sa svojom obitelji, već da se radi o poslovnom objektu, budući da iz pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio da u jednom od stanova u predmetnoj nekretnini živi ovršenik s obitelji, dok se nekretnina u preostalom dijelu sastoji od više apartmana koje iznajmljuju ovršenik i njegova supruga, te od poslovnog prostora u kojem se nalazi frizerski salon supruge ovršenika.

17. U odnosu na navode ovršenika da je sud odbio provesti dokaz saslušanjem ovršenika i njegove supruge radi utvrđenja da bi prodajom nekretnine pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, treba reći da je u predmetnom postupku ovršenik saslušan na ročištu na licu mjesta održanom 11. svibnja 2017., dok je supruga ovršenika saslušana u postupku kod istoga suda poslovni broj P-827/2017 na ročištu održanom 7. svibnja 2019., te je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke povodom prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe uzeo u obzir oba navedena iskaza.

18. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Rijeci 6. studenog 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak