Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-648/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604 (kao pravni sljednik društva Zagrebački holding d.o.o. Podružnica ZET), kojeg zastupa punomoćnica KŠ, zaposlenica tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnik Denis Lauc i drugi odvjetnici iz Grgić & partneri odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-191/2019-105 od 28. svibnja 2025. u dijelu pod točkama II. i III. izreke, na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-648/2019-105 od 28. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

III. Odbija se umješač na strani tuženika sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604 da tužiteljici LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 6.531,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa 28.242,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. do isplate i u dijelu u kojem na iznos od 6.531,55 eura potražuje zakonske zatezne kamate od 16. studenog 2013. do 5. veljače 2016.

III Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604 da tužiteljici LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 981,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Tužiteljica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužiteljici, a podredno da se presuda u pobijenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu tužiteljice odgovorio je umješač koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice, te predlaže da drugostupanjski sud potvrdi presudu drugostupanjskog suda kao zakonitu.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i na koje se tužitelj poziva u žalbi.

5. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne, određene i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danih u postupku i samih tih isprava. Prvostupanjski sud je naveo valjane razloge zbog kojih smatra da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u visini od 6.531,55 eura, a ne zatraženom iznosu.

6. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tužiteljica. Suprotno žalbenim navodima sve provedene dokaze sud je cijenio zasebno, zatim u cjelini u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pa prema tome nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. ZPP-a, na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika kao vlasnika vozila potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju je pretrpjela kada je 15. studenog 2013. u 8:45 nastradala u prometnoj nesreći koja se dogodila u Zagrebu, Dubrava-Ljubijska, a ona je u toj nesreći sudjelovala kao putnik u autobusu registracijskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bila sporna aktivna i pasivna legitimacija ni nastanak štetnog događaja.

9. U prvostupanjskom i u žalbenom postupku sporna je odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je bilo i je li tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku ozljeda koje je pretrpjela u štetnom događaju.

10. Polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila putnik u autobusu tuženika registracijskih oznaka [registarska oznaka] prvostupanjski sud zaključuje da u ovom sporu nije bitno je li za nastanak štetnog događaja odgovoran tuženik ili vozač drugog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka] pa stoga nije provodio dokaze na tu okolnost niti je ocjenjivao osnovanost navoda umješača o tome da ne postoji odgovornost vozača tuženika. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 1069. stavak 3 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) kojim je propisana solidarna odgovornost vlasnika za štetu koja trećim osobama bude prouzročena pogonom dvaju ili više motornih vozila.

11. Budući je u dokaznom postupku utvrdio da se tužiteljica pridržavala rukom za rukohvat dok je stajala u autobusu i da nema nikakvih dokaza da bi njeno pridržavanje bilo nepravilno kakoje to isticao u prvostupanjskom postupku umješač, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužiteljica nije doprinijela svom ozljeđivanju do kojeg je došlo u štetnom događaju slijedom čega je odlučio da ne provodi kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje jer je ocijenio da isto nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

12. Na spornu okolnost je li tužiteljica zadobila ozljede i u kojem obujmu sud prvog stupnja je proveo medicinsko vještačenje po vještacima prof. dr. sc. Žarku Rašiću, prim. dr. med. i urologu doc. dr. sc. Josipu Španjolu. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila kompresivni nestabilni prijelom trećeg slabinskog kralješka s manjim pomakom fragmenata i nakon liječenja koje je završilo 10. prosinca 2014., kod tužiteljice je zaostala ograničena pokretljivost slabinskog segmenta kralježnice što je dovelo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 10 %. Pri ovoj ocjeni vještak je uzeo u obzir ranije opisivane tegobe sa slabinskom kralježnicom tako da se ona odnosi isključivo na stanje tužiteljice nakon predmetnog štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja ovog medicinskog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera 3 dana sumarno, bolove srednjeg intenziteta trajnog karaktera trpjela je sumarno 14 dana dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali još 75 dana sumarno. Povremeni bolovi manjeg intenziteta uzeti su u obzir kod smanjenja životne aktivnosti. Vještačenjem je također utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta u trenutku neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja. Sekundarni strah koji se javlja uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija bio je jačeg intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana i manjeg intenziteta kumulativno 20 dana. Kasni oscilirajući strah trajao je kumulativno 60 dana. Bjelkast ožiljak u slabinskom dijelu kralježnice dužine 17 cm prema ocjeni vještaka Rašića predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kad tužiteljica ne nosi gornji dio odjeće tj. kad je u donjem rublju. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna nakon bolničkog liječenja u trajanju od sumarno 14 dana po 3 sata dnevno, zatim 75 dana po 2 sata dnevno i još 75 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

13. Očitujući se na prigovore stranaka i umješača vještak ŠŠ je na ročištu 22. studenog 2017. pojasnio da je prijelom kojeg je tužiteljica pretrpjela zahtijevao kiruršku stabilizaciju pomoću pločice i vijaka i da ocjena smanjenja životne aktivnosti uzima u obzir sam prijelom, način liječenja i smanjenu pokretljivost slabinskog dijela kralježnice, a uzeto je u obzir i da je tužiteljica bila i na terapiji analgeticima. Za tuđu pomoć i njegu je pojasnio da je tužiteljici bila potrebna s obzirom na način liječenja, operacijski zahvat i imobilizaciju pomoću ortoze slabinskog dijela koja onemogućava odgovarajuće gibanje. Pojasnio je da su bolovi kao posljedica prijeloma i operacijskog zahvata najviše izraženi tijekom bolničkog liječenja, no tada se provodi i terapija boli tako da ozlijeđena osoba ne može i ne smije trpjeti kontinuirano bolove jakog i srednjeg intenziteta pa su bolovi iskazani sumarno u danima. Naveo je i da je uzeo u obzir ranije tegobe vezano za slabinsku kralježnicu i da je tužiteljica 2010. imala prometnu nesreću s ozljedom kralježnice bez prijeloma te da je to sve utjecalo na ocjenu smanjenja životne aktivnosti zbog štetnog događaja s kirurškog aspekta.

14. Prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje i po urologu doc. dr. sc. Josipu Španjolu, dr. med, a nakon što je vještak Rašić je u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo da tužiteljica nakon štetnog događaja ne može zadržavati mokraću, da nosi pelene za odrasle i da je iz zdravstvenog kartona vidljivo da joj obiteljski liječnik propisuje uloške kao ortopedsko pomagalo. Vještak urolog doc. dr. sc. Josip Španjol, je u svom nalazu i mišljenu koji su izrađeni na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju naveo da kod tužiteljice postoji inkontinencija urina koja je mogla nastati kao posljedica ozljede kralježnice. Pojasnio je da bi za utvrđenje točnog tipa inkontinencije trebalo provesti urodinamsko ispitivanje s EMG sfinktera i da je to invazivna metoda pregleda kojom ne bi dobili nove podatke, osim akademskog značaja da se utvrdi tip inkontinencije, a tužiteljicu bi izložilo riziku od komplikacija. Prema nalazu i mišljenju vještaka urologa inkontinencija urina predstavlja veće narušavanje kvalitete života zbog smrada, nesigurnosti, srama i straha od odlaska u javnost i druženja pa se radi o značajnom smanjenju životne aktivnosti od oko 30 %.

15. Na prigovore tuženika i umješača vještak Španjol se očitovao pisano i usmeno na ročištu 29. travnja 2025. Tada je pojasnio da je inkontinencija urina pojava koja se kod žena može javiti već nakon prvog poroda, a vezana je za spuštanje organa male zdjelice kao posljedica slabljenja mišića dna male zdjelice te da prekomjerna težina može biti jedan od faktora koji uzrokuje inkontinenciju. Dodao je i da bakterije u urinu odnosno upala bilo kojeg dijela uropoetskog sustavu nemaju uzročno-posljedičnu vezu s inkontinencijom urina jer su privremenog karaktera, a inkontinencija je obično trajna i doživotna. Naveo je i da ako je anatomska struktura male zdjelice očuvana i neozlijeđena, upala nema utjecaja na inkontinenciju. Vještak urolog je naveo da nije moguće sa sigurnošću kod tužiteljice utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i pojave inkontinencije iako je iz literature poznato da ozljede kostiju male zdjelice i kralježnice mogu dovesti do inkontinencije visokog stupnja u više od 70 % slučajeva i dodao je da on ne može isključiti mogućnost da je inkontinencija uzrokovana štetnim događajem. Naveo je i da je tužiteljica tegobe s inkontinencijom prijavila prvi put nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja. Vještak je na tom ročištu pojasnio da nije moguć klinički pregled koji bi bio vezan za inkontinenciju osim njegove konstatacije da je tužiteljica na pregled došla s pelenom za odrasle. U pisanim očitovanjima vještak Španjol je objasnio razliku između tegoba s mokrenjem koje je tužiteljica imala prije i inkontinencije mokraće i naveo je da su tužiteljici izdane doznake za uloške, a kako je na pregledu kod dr. Rašića tužiteljica nosila pelene za odrasle to upućuje na teži oblik inkontinencije i pojasnio je da inkontinencija u početku može biti slabijeg intenziteta, ali da se često pogoršava s vremenom.

16. U odnosu na objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti oba vještaka su naveli da ona iznosi 35 % s kirurškog i urološkog aspekta, a ako inkontinencija urina nije posljedica štetnog događaja, tada nema smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta i ostaje samo smanjenje životne aktivnosti od 10 % s kirurške strane.

17. Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prihvatio kao stručno i objektivno navodeći da su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice kojeg je obavio vještak Rašić. Pri tome nije prvostupanjski sud nije prihvatio ocjenu smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta cijeneći navod vještaka Španjola koji je naveo da je inkontinencija urina kod tužiteljice mogla biti posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, no da ne može to utvrditi sa sigurnošću. S obzirom na naprijed navedenu konstataciju vještaka iz koje proizlazi da medicinskim vještačenjem nije utvrđena uzročno-posljedična veza između inkontinencije urina kod tužiteljice i štetnog događaja, nego da samo postoji velika mogućnost da je inkontinencija urina posljedica štetnog događaja, prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokaza iz članka 221.a ZPP-a, zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je inkontinencija urina posljedica štetnog događaja pa kod nje nije ni došlo do smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta zbog štetnog događaja. Obrazlažući naprijed navedeni zaključak sud prvog stupnja navodi i to da se tužiteljica protivila provođenju novog urološkog vještačenja i nije predložila nikakve druge dokaze na da okolnost da je inkontinencija urina kod tužiteljice posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju.

18. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da obrazloženje presude proturječi izreci pobijane presude u dijelu u kojem prvostupanjski sud navodi da je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice kojeg je obavio vještak Rašić u cijelost, da bi onda ipak utvrdio kako nije prihvatio ocjenu smanjenja životne aktivnosti tužiteljice. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da sud prvog stupnja nije prihvatio ocjenu smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta jer je i sam vještak Španjol naveo da nije moguće sa sigurnošću kod tužiteljice utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i pojave inkontinencije iako je iz literature poznato da ozljede kostiju male zdjelice i kralježnice mogu dovesti do inkontinencije visokog stupnja u više od 70 % slučajeva i dodao je da on ne može isključiti mogućnost da je inkontinencija uzrokovana štetnim događajem.

19. Pravilno je sud prvog stupnja naprijed navedeni zaključak donio pozivajući se na odredbe članka 219. i 220. ZPP-a, koje propisuju da sud svoju odluku donosi na temelju činjenica koje su u parničnom postupku utvrđene provedenim dokazima, a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne strane.

20. Sud prvog stupnja pravilno primjenom pravila o teretu dokaza iz članka 221. a. ZPP-a, zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je inkontinencija urina posljedica štetnog događaja, pa kod nje nije ni došlo do smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta zbog štetnog događaja. To iz razloga što provedenim medicinskim vještačenjem nije sa sigurnošću utvrđena uzročno-posljedična veza između inkontinencije urina kod tužiteljice i štetnog događaja, a posebno uzimajući u obzir i činjenicu da se tužiteljica protivila provođenju novog urološkog vještačenja i nije predložila nikakve druge dokaze na okolnost da je inkontinencija tužiteljice uzrokovana štetnim događajem.

21. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je naprijed navedena ocjena suda potpuno promašena jer bi se novim vještačenjem samo povećali troškovi parničnog postupka, a bez mogućnosti utvrđenja bilo kakve pravno relevantne činjenice. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je ocjenu o nepostojanju uzročno- posljedične veza između inkontinencije urina kod tužiteljice i štetnog događaja temeljio na nalazu vještaka urologa, a koji je utvrdio da nije moguće sa sigurnošću kod tužiteljice utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i pojave inkontinencije. Na navedeni nalaz tužiteljica nije imala primjedbi, dok su tuženik i mješač na strani tuženika predlagali novo vještačenje na tu istu okolnost, a čemu se protivila upravo tužiteljica. Prema tome, uzimajući u obzir činjenicu da tužiteljica do predmetnog štetnog događaja imala tek blaži oblik navedenih tegoba, sud je pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala da su joj se iste po štetnom događaju razvile, odnosno da su nastale upravo kao posljedica štetnog događaja.

22. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je ocijenio djelomično osnovan njen zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s člankom 1046., u vezi s člankom 19 ZOO-a.

23. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno odmjerio i visinu štete i pri tome je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Tako je prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužiteljica pretrpjela prvostupanjski sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti od 10 % s kirurškog aspekta i nastalo naruženje kod tužiteljice, tužiteljičinu dob (rođena 1953.), njeno liječenje i oporavak, cilj kojem služi dosuđena naknada, te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužiteljici s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 6.000,00 eura.

25. Sud prvog stupnja je utvrdio da tužiteljica ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s člankom 1095. ZOO-a i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 531,55 eura. Navedenu štetu je odmjerio prema zatraženoj cijeni od 1,99 eura/sat za ukupno 267 sati koju prvostupanjski sud smatra primjerenom za pomoć i njegu koju besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji, a koju su tužiteljici prema njenom iskazu pružali kći, zet i unuk . Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, prvostupanjski sud je glede potrebe za tuđom pomoći i njegom, pravilno svoju odluku temeljio na članku 223 ZPP-a, odnosno na slobodnoj ocjeni.

26. Pravilna je i odluka o zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2016. do isplate jer prema članku 12. stavak 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) zakonske zatezne kamate teku, ne od dana štetnog događaja kako to smatra tužiteljica, nego od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je bilo 5. veljače 2016.

27. Budući da je tužiteljica potraživala isplatu iznosa od 34.774,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. do isplate, sud je pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 28.242,48 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.531,55 eura od 16. studenog 2013. do 5. veljače 2016.

28. Sud prvog stupnja je za naprijed navedena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

29. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

30. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT ).

31. Neosnovano tužiteljica ističe da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno odlučeno o trošku medicinskog vještačenja. Naime, prvostupanjski sud je temeljem članka 164. stavak 1. ZPP-a, tužiteljici trošak odmjerio prema troškovniku predanom na ročištu 29. travnja 2025. u kojem taj trošak nije niti zatražen. Budući da članak 164. stavak 2. ZPP-a, propisuje da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a kako navedenim troškovnikom tužiteljica nije zahtijevala taj trošak, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada taj trošak nije dosudio tužiteljici.

32. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

33. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak budući nije uspjela sa žalbom.

34. Umješaču na strani tuženika nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš