Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ob-84/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Šuti- Kudelić, odvjetnica u Zlataru, protiv tuženika HT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Valentina Kolar, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P Ob-15/2024-47 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice RT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P Ob-15/2024- 47 od 31. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je poslovni prostor, P-1U u prizemlju zgrade lijevo u naravi ugostiteljstvo ukupne površine od 103,72 m2 koji se nalazi u poslovnoj zgradi 1, [adresa], poslovna zgrada [adresa] i dvorište koje se nalazi na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 3284 m2 i koja nekretnina dolazi upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zajednička bračna stečevina tužiteljice i tuženika i da su tužiteljica RT i tuženik HT suvlasnici svaki u ½ dijela.

2. Nalaže se tuženiku HT da tužiteljici RT isplati vrijednost ½ suvlasničkog dijela nekretnine u iznosu od 86.269,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.'', kao neosnovan.

II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.656,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.160,24 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana prvostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

6. Isto tako, nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U tom smislu prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane prvostupanjske presude iznio je jasne, razumne i logički prihvatljive zaključke.

7. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tužiteljica svojom ocjenom izvedenih dokaza te iznošenjem svojih pravnih shvaćanja nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

8. Da su stranke Ugovorom od 31. siječnja 2011. kojeg su naznačile kao darovni ugovor imale namjeru raspodijeliti imovinu stečenu tijekom trajanja braka proizlazi, ne samo iz činjenice da su u to vrijeme bračni odnosi stranaka bili teško narušeni, već i iz činjenice da je vrijednost kuće koju su stranke stekle za vrijeme trajanja braka i vrijednost predmetnog poslovnog prostora bila gotovo podjednaka te iz činjenice da je tuženik u to vrijeme bio u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora i to u cijelosti.

9. U takvim okolnostima gdje tuženik u cijelosti zadržava vlasništvo predmetnog poslovnog prostora, stranke očito nisu imale potrebu u naprijed navedeni ugovor unositi i tu nekretninu, već samo određeni suvlasnički dio zajedničke kuće. Stoga, po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su stranke pri sklapanju navedenog ugovora imale zajedničku namjeru da raspodjele imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka i to u smislu odredbi čl. 255. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 i čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

10. Kako je Ugovor od 31. siječnja 2011. sačinjen u valjanoj (pisanoj) formi, to nije u pravu tužiteljica kada sadržajem žalbe ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 290. st. 1. ZOO (jer predmetni ugovor nema nedostatke u pogledu oblika).

11. Nadalje, kako predmetni Ugovor od 31. siječnja 2011. nema nedostatke u pogledu oblika, a niti neke druge nedostatke, to taj ugovor proizvodi pravne učinke. Kako je jedan od učinaka tog ugovora i stjecanje prava vlasništva tuženika na suvlasničkom dijelu predmetnog poslovnog prostora (koji bi po osnovi bračne stečevine pripadao tužiteljici), to je, dakle, nakon toga predmetni poslovni prostor posebna (vlastita) imovina tuženika pa se već iz samog tog razloga predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice ukazuje neosnovanim.

12. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. ZPP) te okolnost da je tuženik u cijelosti uspio u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).

13. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 6. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina